Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Stalna služba u Gospiću
Gospić
Gž-742/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Milki Vraneš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije iz Zagreba, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, zastupane po punomoćnici Đini Lukac Novaković, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženog ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sunčici Novak Vidović, odvjetnici iz Osijeka, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Povrv- 117/2025-7 od 25. kolovoza 2025. u dijelu pod točkom I. i II. izreke, 13. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-117/2025-7 od 25. kolovoza 2025. u dijelu pod točkom I. i II. izreke.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. U cijelosti se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sumbe Peček iz Valpova, broj Ovrv-446/2025 od 25. travnja 2025., te se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženom ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju Hrvatskoj radioteleviziji iz Zagreba, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, iznos od 42,48 eura (slovima: četrdesetdva euračetrdesetosamcenti), s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 10,62 eura od 1. listopada 2024.,
- na iznos od 10,62 eura od 1. studenoga 2024.,
- na iznos od 10,62 eura od 1. prosinca 2024.,
- na iznos od 10,62 eura od 1. siječnja 2025.,
do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te trošak ovršnog postupka u iznosu od 50,00 eur, sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.
II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura (slovima: stodvadesetpeteura), sve u roku od 15 dana.
III. U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka odbija se kao neosnovan."
2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I. i II. izreke u pravovremenom roku žali se tužitelj iz svih zakonom dopuštenih razloga. U žalbi ističe kako je prvostupanjski sud odbacio dokaz – zapisnik o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe – u kojem je jasno navedeno kako je uvidom u Središnji registar za ugostiteljsku djelatnost i usluge u turizmu – TuRegistar Ministarstva turizma i sporta, utvrđeno kako je tuženik vlasnik apartmana na navedenoj adresi u [adresa]. Navodi da ovaj dokument predstavlja javnu ispravu izdanu od strane javnopravnog tijela u smislu članka 60 stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku, te se njime dokazuje istinitost onoga što je u ispravi potvrđeno. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, te počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka te pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi nejasni i proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu te preinačiti pobijanu presudu na način da se usvoji tužba i održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sumbe Peček iz Valpova pod poslovnim brojem Ovrv-446/2025 od dana 25. travnja 2025. Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troškova ovoga žalbenog postupka tužitelju u iznosu od 62,50 eura + PDV 25%.
3. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/2022, 114/2022, 155/2023 dalje: ZPP).
6. Temeljem članka 467. stavak 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, u svezi članka 467. stavak 1. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a.
8. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se sadržajem žalbe poziva tužitelj, a ovo iz razloga jer je izreka prvostupanjske presude razumljiva i ne proturječi razlozima presude. Nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati budući su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i ne proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 42,48 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koji zahtjev tužitelj temelji na izvatku iz poslovnih knjiga.
10. U postupku je utvrđeno:
- da je iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga na dan 4. ožujka 2025. vidljiv dug tuženika prema tužitelju u iznosu od ukupno 42,48 eura (pristojbe za rujan, listopad, studeni i prosinac 2024. u iznosima od po 10,62 eura mjesečno), a isto je vidljivo i iz saldakonti kartice na dan 6. lipnja 2025.,
- da iz prijave prijamnika proizlazi da je tuženik kao vlasnik apartmana prijavljen od 8. kolovoza 2024. kao obveznik plaćanja RTV pristojbe na adresi u [adresa] ([adresa]), te da je obveznik plaćanja pravna osoba,
- da iz zapisnika o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe proizlazi da je uvidom u Središnji registar za ugostiteljsku djelatnost i usluge u turizmu - TuRegistar Ministarstva turizma i sporta, službenu bazu centralnog pretraživača smještaja Hrvatske turističke zajednice, utvrđeno da je tuženik vlasnik apartmana na adresi u
[adresa] ([adresa]),
- da iz uplatnice koju je dostavio tuženik proizlazi da se odnosi na MG iz [adresa] za mjesečnu pristojbu tužitelja za lipanj 2025. .
11. Polazeći od naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja je pozivom na odredbe članka 34. stavak 1., članka 35. stavak 2. i članka 36. stavak 1. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji (Narodne novine 1377/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18, 114/22, 20/23 i 18/24) ukinuo u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika, te je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja, ocjenjujući da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud utvrdio da su osnovani prigovori tuženika, da tužitelj nije dokazao da je tuženik vlasnik apartmana u [adresa], da bi kao takav bio u obvezi plaćati mjesečnu pristojbu tužitelju. Naime, iako iz zapisnika o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe proizlazi da je uvidom u Središnji registar za ugostiteljsku djelatnost i usluge u turizmu – TuRegistar Ministarstva turizma i sporta, Službenu bazu centralnog pretraživača smješta Hrvatske turističke zajednice utvrđeno da je tuženik vlasnik apartmana na navedenoj adresi, s time da tužitelj nije dostavio izvadak iz kojeg bi bilo vidljivo tko je vlasnik predmetnog apartmana. Pored toga tužitelj nije dostavio u spis dokaz da je upravo tuženik prijavio tv prijamnik na adresu u [adresa], već samo podatak iz svoje evidencije, iz koje između ostalog proizlazi da je obveznik plaćanja pristojbe pravna osoba, a ne fizička osoba protiv koje je podnesena tužba, odnosno prijedlog za ovrhu.
12. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je na temelju odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a u cijelosti ukinuo platni nalog javnog bilježnika i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
13. Ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja, pravne zaključke i primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja, budući ih tuženik svojim žalbenim navodima nije doveo u pravnu dvojbu u bilo kojem segmentu.
14. Tužitelj neosnovano u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije cijenio sve izvedene dokaze na pravilan način, te da je propustio raspraviti bitne činjenice koje su od odlučnog značaja za donošenje zakonite i pravilne presude.
15. Naime, ovdje je bitno istaknuti da tužitelj u spis nije dostavio dokaz da je upravo tuženik prijavio TV prijamnik na adresi u [adresa], već samo podatak iz svoje evidencije, a iz koje proizlazi da je obveznik plaćanja pristojbe pravna osoba, a ne fizička osoba, ovdje tuženik protiv kojeg je podnesena tužba.
16. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u točki I. izreke pobijane presude.
17. Pravilna je i odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom II. izreke kako po osnovu tako i po visini, pravilno je obrazložena i kao takva utemeljena na odredbama članka 154. stavak 2. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23).
18. Stoga je temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a budući u konkretnom slučaju nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a materijalno pravo na utvrđeno činjenično stanje je pravilno primjeno, valjalo podnesenu žalbu protiv presude odbiti i presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke potvrditi, te odlučiti kao u izreci ove odluke.
19. Tužitelju nije dosuđen žalbeni trošak jer isti nije uspio sa svojom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).
U Gospiću, 13. siječnja 2026.
Sutkinja:
Milka Vraneš