Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-770/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, po sucu tog suda Milki Vraneš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ARGON SPORT j.d.o.o., Ulica Ante Starčevića 47, Koprivnica, OIB: 11999430402, zastupanog po zakonskoj zastupnici REU, a ona po punomoćnici Tamari Košanski, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Lacković & Rukavina d.o.o. iz Zagreba, Pisarnica Koprivnica, protiv tuženika RE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Barišiću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Damir Barišić & Vedran Barišić iz Koprivnice, radi isplate, odlučujući povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Povrv-88/2024-30 od 23. srpnja 2025. u dijelu pod točkama I. i III. presude, 13. siječnja 2026.

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Povrv-88/2024-30 od 23. srpnja 2025. u dijelu pod točkama I. i III. izreke presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Održava se na snazi platni nalog iz Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Nikole Bakrača iz Koprivnice poslovni broj UPP/OS-Ovrv- 451/2024 (sudski predmet Ovrv-2711/2024) od 25. lipnja 2024. kojim se tuženiku RE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nalaže da tužitelju ARGON SPORT j.d.o.o., Ulica Ante Starčevića 47, Koprivnica, OIB: 11999430402, isplati iznos od 723,63 eura (slovima: sedamstodvadesettri euraišezdesettricenta) sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

- na iznos od 79,88 € (slovima: sedamdesetdeveteuraiosamdesetosamcenti) od

8. veljače 2024. pa do isplate,

- na iznos od 643,75 € (slovima: šestočetrdesettrieiraisedamdesetpetcenti) od 8. ožujka 2024. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Platni nalog iz Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Nikole Bakrača iz Koprivnice poslovni broj UPP/OS-Ovrv-451/2024 (sudski predmet Ovrv-2711/2024) od 25. lipnja 2024., ukida se u dijelu u kojem je tuženiku RE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naloženo da tužitelju ARGON SPORT j.d.o.o., Ulica Ante Starčevića 47, Koprivnica, OIB: 11999430402, isplati iznos od 469,33 eura (slovima: četiristošezdesetdeveteura itridesettricenta) sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 407,58 € (slovima: četiristosedameuraipedesetosamcenti) od 19. veljače 2024. do isplate, a na iznos od 61,75 eura (slovima: šezdesetjedaneuroisedamdesetpetcenti) od 8. ožujka 2024. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku RE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ARGON SPORT j.d.o.o., Ulica Ante Starčevića 47, Koprivnica, OIB: 11999430402 naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 398,89 eura (slovima: tristodevedesetosameuraiosamdesetdevetcenti), u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama I. i III. izreke u pravovremenom roku žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, kao i pogrešne odluke o troškovima postupka. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu, presudu u dijelu pod točkom I. preinači i ukine platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika i za daljnjih 723,63 eura, te da preinači točku III. pobijane presude na način da tuženiku dosudi parnični trošak u cijelom postavljenom iznosu.

3. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).

6. Temeljem članka 467. stavak 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, u svezi članka 467. stavak 1. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom novčanog iznosa od 1.192,96 eura sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 79,88 eura od 8. veljače 2024. do isplate, na iznos od 407,58 eura od 19. veljače 2024. do isplate, te na iznos od 705,50 eura od 8. ožujka 2024. do isplate na ime cijene najma vozila marke Volkswagen, model UP, reg. oznake i broja [registarska oznaka].

9. Iz stanja spisa proizlaze sljedeće činjenice:

- da su tužitelji kao najmodavac i tuženik kao najmoprimac, sklopili Ugovor o najmu vozila 1. siječnja 2024. (dalje: Ugovor),

- da je predmetnim Ugovorom ugovoren najam osobnog vozila marke Volkswagen, model UP, reg. oznake [registarska oznaka], boja bijela i to za period od 1. siječnja 2024. do 19. siječnja 2024., s najamninom za navedeni period u iznosu od 515,00 eura + PDV,

- da je člankom 3. Ugovora ugovorena i maksimalno dopušteno 2000 km, svaki naredni 0,14 eura + PDV,

- da su stranke višekratnim usmenim dogovorima produljile trajanje najma sve do 3. veljače 2024. i to prema istim uvjetima kako je prvotno ugovoreno pisanim ugovorom,

- da se račun tužitelja broj 4/1/2 od 28. siječnja 2024. odnosi na ugovorenu cijenu najma za period od 27. siječnja 2024. do 3. veljače 2024. i na doplatu za kasko osiguranje vozila,

- da je tuženik 19. ožujka 2024. po računu broj 4/1/2 od 28. siječnja 2024. platio tužitelju iznos od 190,12 eura,

- da su prije potpisivanja Ugovora o najmu vozila od 1. siječnja 2024., strane putem sms poruka utanačile uvjete najma, pa među ostalim, tužitelj na upit tuženika o tome kada se plaća najam odgovara „znači 564,40 eura pripremiš“, što tuženik poštuje i pri preuzimanju vozila taj iznos plaća tužitelju,

- da je tuženik račun za početni period najma od 1. siječnja do 19. siječnja 2024. primio od tužitelja 26. veljače 2024., iako je tužitelj tuženika putem sms poruka od 12. veljače 2024. obavijestio da su "3 računa otvorena", i to na 259,00 eura, 270 eura i 407 eura,

- da tužitelj ne navodi dana 12. veljače 2024., da bi mu tuženik dugovao ugovorenih 515,00 eura uvećano za PDV i kasko,

- da je iz računa- otpremnice 4/1/2 od 28. siječnja 2024. utvrđeno da je isti izdan za najam osobnog automobila, na iznos od 270,00 eura (216,00 eura + PDV 54,00 eura) sa rokom dospijeća 7. veljače 2024., te da se na računu navodi da je 19. ožujka 2024. plaćeno 190,12 eura,

- da je iz računa – otpremnice 6/1/2 od 8. veljače 2024. utvrđeno da je isti izdan za prekoračene kilometre po najmu vozila na iznos od 407,58 eura (326,06 eura + PDV 81,52 eura) sa rokom dospijeća 18. veljače 2024.,

- da je iz računa 3/1/1 od 26. veljače 2024. utvrđeno da je isti izdan za najam vozila, osobnog vozila VW UP, za period najma od 1. siječnja 2024. do 19. siječnja 2024. na iznos od 705,50 eura (564,40 eura + PDV 141,10 eura) sa rokom dospijeća 7. ožujka 2024.,

- da račun sadrži napomenu da je doplata za kasko osiguranje uključena u cijenu najma vozila,

- da je iz računa – otpremnice 2/1/2 od 20. siječnja 2024. utvrđeno da je isti izdan za najam osobnog automobila na iznos od 259,35 eura (207,48 eura + PDV 51,87 eura) sa rokom dospijeća 30. siječnja 2024. .

- da je tuženik priložio dva računa na njemačkom jeziku, te račun na slovenskom jeziku navodeći da se radi o računima s osnova plaćanja mehaničara i kupnje lampica za automobil, a kako se radi o podnescima koji su na stranim jezicima, te tuženik u spis nije dostavio ovjerene prijevode istih na hrvatski jezik isti su protivni članku 104. ZPP-a i nisu razmatrani kao dokaz u ovom postupku jer nisu razumljivi sudu,

- da je prvostupanjski sud tijekom postupka saslušao stranke i svjedoka SE,

- da je svjedok SE nakon što mu je predočen Ugovor o najmu naveo da je taj Ugovor izmijenjen, a u onoj strci – zbrci prilikom koje se tuženiku jako žurilo kod njega ostao primjerak ugovora koji je bio prvotni, kada nije imao saznanja da tuženik s vozilom ide u Njemačku, te se ne može izjasniti zašto ga je tuženik išao potpisivati jer mu to nije predložio s obzirom da su mijenjali članak 3. Ugovora suglasno. Također je iskazao da prvi primjerak ugovora nije uništen jer se tuženiku žurilo.,

10. Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio i utvrdio sljedeće:

- da je u odnosu na račun 3/1/1 koji glasi na iznos od 705,50 eura, a odnosi se na najam vozila za nesporni period najma od 1. siječnja 2024. do 19. siječnja 2024. tuženik navodi da je iznos najma od 585,00 eura platio SE na ruke prilikom preuzimanja auta jer mu u protivnom isti ne bi dao auto u najam,

- da tuženik nije dokazao da je najam za navedeni period platio jer za to ne pruža nikakve dokaze, a iznos za koji navodi da je platio s ovoga osnova ne odgovara ugovorenom iznosu prema Ugovoru o najmu,

- da je u Ugovoru navedeno da se najam plaća odmah prilikom preuzimanja vozila nije dokaz da je najam doista i plaćen, a na što ukazuje i iskaz svjedoka SE, koji navodi da je u odnosu na tuženika napravljen izuzetak zbog dugogodišnjeg poznanstva,

- da iz članka 3. Ugovora o najmu proizlazi da se najamnina za korištenje vozila do 19. siječnja 2024. plaća u iznosu od 515,00 eura, te PDV i to odmah po primitku vozila,

- da bi proizlazilo da je tuženik u obvezi tužitelju s ovog osnova platiti iznos od 515,00 eura, te PDV u iznosu od 128,75 eura što ukupno iznosi 643,75 eura,

- da Ugovorom o najmu nije ugovorena doplata za kasko osiguranje, a niti se iz predmetnog računa može zaključiti koliko ona iznosi, te stoga ne proizlazi obveza tuženika da istu tužitelju plati,

- da je tuženik u obvezi platiti tužitelju s osnova najma vozila za vrijeme od 1. siječnja 2024. do 19. siječnja 2024. iznos od 643,75 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća računa 8. ožujka 2024. do isplate dok njegov zahtjev s toga osnova nije osnovan za iznos od 61,75 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 8. ožujka 2024. do isplate, u kojem dijelu je isti odbijen,

- da u odnosu na račun tužitelja broj 6/1/2 na iznos od 407,58 eura, koji se odnosi na prekoračenje kilometraže u iznosu od 407,58 eura iz provedenih dokaza proizlazi da Ugovorom o najmu, koji je zaključen uz suglasnost obje strane, navedeno nije ugovoreno,

- da je saslušani svjedok naveo u svome iskazu da je prvotni Ugovor o najmu, koji nije imao odredbu o maksimalno dopuštenoj kilometraži i obvezi plaćanja iste od strane tuženika, dodao na način da je izmijenio prvotno ugovorenu odredbu članka 3. Ugovora prema dogovoru sa tuženikom, te je u tu svrhu razdvojio stranice (rasklamao) prvotnog Ugovora o najmu i u njega dodao dodatak odredbe članka 3. o kilometraži i obvezi tuženika da je plati te ga potom ponovno spojio,

- da tuženik osporava da je navedeno ugovorio, te tvrdi da je svjedok prepravio prvotni Ugovor o najmu,

- da na način na koji je svjedok izmijenio odredbu Ugovora dovodi sud do zaključka da tužitelj nije dokazao da je navedena odredba dodana uz suglasnost obje strane ugovora,

- da bi proizlazila suglasnost obje strane tužitelj je imao mogućnost sklopiti sa tuženikom dodatak ugovora koji bi obje strane potom potpisale u znak suglasnosti sa dodanom odredbom ugovora,

- da je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev u iznosu od 407,58 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 19. veljače 2024. do isplate jer se ne radi o odredbi ugovora koja je rezultat dogovora stranaka o bitnom sastojku ugovora u tom dijelu,

- da u odnosu na račun broj 4/1/2 koji se odnosi na ugovoreni najam od 27. siječnja do 3. veljače 2024., koji glasi na iznos od 270,00 eura, između stranaka nije sporno da je tuženik platio iznos od 190,12 eura, dok ostatak iznosa nije platio navodeći da je račun umanjio za iznos od 72,29 eura s osnova troška mehaničara i 5,59 eura za lampice, koje troškove je imao s osnova kvara vozila i koje je time stavio u prijeboj sa predmetnim potraživanjem tužitelja,

- da tuženik nije podnio prigovor radi prebijanja, pa je prvostupanjski sud o ovom dijelu zahtjeva tužitelja odlučivao u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva u tom dijelu,

- da tuženik nije dokazao, dokazima koje je predložio, da je doista navedene troškove imao vezano uz predmetno vozilo kao i da se radilo o nužnim troškovima neophodnim za korištenje vozila,

- da je tuženik priložio račun na njemačkom jeziku koji glasi na iznos od 60,75 eura, račun na njemačkom jeziku koji glasi na iznos od 2,99 eura i račun na slovenskom jeziku koji glasi na iznos od 33,09 eura,

- da se iz istih ne može zaključiti na što se odnose, jer su, kako je već navedeno, neprikladni za raspravljanje s obzirom da su na stranom jeziku, a osim navedenog iznosi u računima ne odgovaraju onom iznosu za koji je tuženik umanjio predmetni račun i stavio prijeboj,

- da je stoga tuženik u obvezi tužitelju platiti preostali iznos predmetnog računa u iznosu od 79,88 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća računa 8. veljače 2024. do isplate,

- da je prvostupanjski sud održao na snazi platni nalog u ukupnom iznosu od 723,63 eura sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 79,88 eura od 8. veljače 2024. pa do isplate te na iznos od 643,75 eura od 8. ožujka 2024. pa do isplate na način naveden u točki I. izreke prvostupanjske presude,

- da je platni nalog ukinut za iznos od 469,33 eura sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 407,58 eura od 19. veljače 2024. do isplate, a na iznos od 61,75 eura od 8. ožujka 2024. do isplate na način naveden u točki II. izreke prvostupanjske presude,

- da je zakonska zatezna kamata dosuđena temeljem članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).

11. Ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja, pravne zaključke i primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja, budući ih tuženik svojim žalbenim navodima nije doveo u pravnu dvojbu u bilo kojem segmentu.

12. Prema tome prvostupanjski sud je suprotno svim žalbenim navodima tuženika pravilno utvrdio da je potraživanje tužitelja djelomično osnovano, slijedom čega je pravilno primijenio materijalno pravo kada je u djelomično održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, s time da je u pobijanoj presudi sve prigovore, kako tužitelja, tako i tuženika raspravio i otklonio na adekvatan način.

13. Pravilna je i odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom III. izreke, kako po osnovu tako i po visini, pravilno je obrazložena i kao takva utemeljena na odredbama članka 154. stavak 2. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23).

14. Stoga je temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a budući u konkretnom slučaju nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a materijalno pravo na utvrđeno činjenično stanje je pravilno primjeno, valjalo podnesenu žalbu protiv presude odbiti i presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke potvrditi, te odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Gospiću, 13. siječnja 2026.

Sutkinja:

Milka Vraneš

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte