Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Ovr-198/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja MG-Trilj d.o.o., Zagreb, Derenčinova 18, OIB: 97720258689, kojeg zastupa punomoćnik Zvonko Primorac, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika Grada Oroslavja, Oro Trg 1, Oroslavje, OIB: 86505626714, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika podnesenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj Ovr-164/2025 od 25. veljače 2025., 13. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj Ovr-164/2025 od 25. veljače 2025., osim u odnosu na žalbene razloge iz članka 50. stavka 1. točke 7. i 11. Ovršnog zakona.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadu troškova sudske pristojbe na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda u točki I. izreke na temelju ovršnih isprava - pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-9139/2002 od 28. studenog 2002., zatim pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-9139/2002 od 19. lipnja 2008. i pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2460/2009 od 9. lipnja 2009., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 383,02 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, i radi naplate troškova ovršnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika pljenidbom i prijenosom te namirenjem ovrhovoditelja.

1.1. Točkom II. izreke pobijanog rješenja o ovrsi ovrhovoditelju je određen trošak u iznosu od 69,24 eur.

2. Protiv citiranog rješenja žalbu je podnio ovršenik pozivajući se na žalbene razloge iz članka 50. stavka 1. točke 5., 7. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024., dalje: OZ), u bitnome navodeći da je rješenjem o nasljeđivanju iza pok. ŽK kao ošasnu imovinu naslijedio novčana sredstva u neutvrđenom iznosu na tekućim računima kod Raiffeisen Bank d.d. i kod Hrvatske poštanske banke d.d., koje rješenje je postalo pravomoćno 7. kolovoza 2014. Međutim, ističe da na navedenim računima nije bilo novčanih sredstava kao i da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Također, ovršenik u žalbi ističe prigovor zastare potraživanja ovrhovoditelja.

2.1. Stoga predlaže da se pobijano rješenje o ovrsi ukine, uz naknadu troška sudske pristojbe na žalbu. Ujedno predlaže odgoditi ovrhu do odluke o žalbi protiv pobijanog rješenja o ovrsi.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava žalbene navode ovršenika te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u granicama žalbenih navoda, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) sukladno članku 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, sve u vezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ-a, utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od navedenih bitnih povreda postupka.

6. Dalje, pazeći po službenoj dužnosti i na žalbene razloge propisane člankom 50. stavkom 1. točkama 1., 3. i 5. OZ-a te na okolnost da je u slučaju iz stavka 1. točke 6. istog članka ovrha određena na predmetima iz članka 4. stavka 4. i 5. OZ-a sukladno članku 50. stavku 5. OZ-a, utvrđeno je da nije ostvaren nijedan od tih žalbenih razloga.

7. U konkretnom slučaju ovrha je određena protiv ovršenika kao nasljednika iza pok. ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na temelju ovršnih isprava - pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-9139/2002 od 28. studenog 2002., zatim pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-9139/2002 od 19. lipnja 2008. i pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2460/2009 od 9. lipnja 2009.

8. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odredio predloženu ovrhu na temelju naprijed citiranih rješenja o ovrsi, odnosno ovršnih sudskih odluka, jer iste u smislu članka 23. točke 1. i članka 25. stavka 1. OZ-a, a s obzirom da sadrže potvrde ovršnosti, predstavljaju ovršne isprave, koje prema stanju spisa nisu ukinute, poništene, preinačene ili na drugi način stavljene izvan snage, niti su na drugi način izgubile svojstvo djelotvornosti, a niti je utvrđeno da su bez učinka, zbog čega ih je ovaj sud koji nije ovlašten ulaziti u ispitivanje njihovog sadržaja, prihvatio zakonitim i istinitim.

9. Odredbom članka 50. stavka 1. točke 5. OZ-a određeno je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha. Navedeni rok je propisan primjerice za traženje ovrhe na temelju rješenja o smetanju posjeda (članak 444. ZPP-a), za traženje ovrhe u slučaju ponovnog smetanja posjeda (članak 265. stavak 3. OZ-a), za traženje ovrhe radi vraćanja zaposlenika na rad (članak 268. OZ-a), međutim nije propisan za traženje ovrhe radi naplate predmetne tražbine. Stoga navedeni žalbeni razlog ovršenika nije osnovan.

10. U odnosu na žalbene razloge ovršenika iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 7. i 11. OZ-a, valja istaknuti da o navedenim žalbenim razlozima ne odlučuje drugostupanjski sud, već prvostupanjski u skladu s člankom 52. OZ-a, kao i o prijedlogu za odgodu ovrhe u skladu s člankom 65. OZ-a, a o čemu je prvostupanjski sud i odlučio zaključcima od 27. ožujka 2025.

11. Odluka suda prvog stupnja o troškovima ovršnog postupka temelji se na pravilnoj primjeni članka 14. OZ-a i odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.).

12. Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi ovršenika nisu doveli u sumnju pravilnost pobijanog rješenja o ovrsi, pozivom na odredbu članka 380. točku 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

13. Ovršenik nije uspio sa žalbom, slijedom čega je njegov zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na žalbu odbijen kao neosnovan, pa je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Rijeci, 13. siječnja 2026.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak