Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kžm-23/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te sutkinje za mladež Mirne Mavriček i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u maloljetničkom kaznenom predmetu prema maloljetnom DK, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17.,118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi maloljetnika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 15. rujna 2025. broj Km-6/2025-30, u sjednici održanoj 13. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba maloljetnog DK.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, na temelju članka 7. u vezi s člankom 15. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 129/19., dalje: ZSM), maloljetnom DK izrečena je odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu. Ujedno je, na temelju članka 89. stavka 1. ZSM- a, odlučeno da troškovi kaznenog postupka padaju na teret državnog proračuna.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio maloljetni DK, po braniteljici, odvjetnici Ivani Kostanjevec Rožmarić, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te "povrede Kaznenog zakona I Zakona o sudovima za mladež". Predlaže vijeću Županijskog suda u Varaždinu da usvoji žalbu maloljetnika, ukine pobijano rješenje i predmet uputi na ponovno odlučivanje ili da preinači pobijano rješenje na način da maloljetniku izrekne blažu odgojnu mjeru "primjerice pojačani nadzor uz posebne obveze, odnosno mjera upućivanja u disciplinski centar".

3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, predlažući da se žalba maloljetnika odbije kao neosnovana.

4. U skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/2024. i 72/25. – dalje: ZKP) spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.

5. Žalba maloljetnog DK nije osnovana.

6. S obzirom na to da je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, nakon razmatranja okolnosti koje su od značaja za izbor odgojne mjere, u točki 3.2. obrazloženja, iznio jasne, određene i valjane razloge zbog kojih nalazi da je u konkretnom slučaju za postizanje svrhe maloljetničkih sankcija propisane člankom 6. stavkom 1. ZSM-a, maloljetnom DK potrebno izreći odgojnu mjeru upućivanja u odgojnu ustanovu iz članka 15. ZSM, to nije u pravu maloljetni DK kada u žalbi, tvrdnjom da prvostupanjski sud nije obrazložio "zašto blaže mjere ne bi bile dostatne", rješenje prvostupanjskog suda pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a.

7. Iako je maloljetnik uvodno u žalbi naznačio žalbene osnove povrede kaznenog zakona iz članka 469. KZ/11. te pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja iz članka 470. ZKP-a, iz obrazloženja žalbe proizlazi da, osim jedne naprijed navedene tvrdnje o ostvarenoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a, svim ostalim žalbenim tvrdnjama maloljetni DK pobija odluku prvostupanjskog suda o izboru odgojne mjere.

7.1. Naime, žalbena tvrdnja da je prvostupanjski sud "zanemario osnovno načelo iz čl. 5. st. 2. ZSM/11, prema kojem vrha maloljetničkih sankcija nije represija, već odgoj i resocijalizacija", koja bi eventualno ukazivala na povredu kaznenog zakona, u potpunosti je promašena, budući da je tom zakonskom odredbom propisano koje maloljetničke sankcije mogu biti izrečena mlađem maloljetniku. Maloljetni DK, rođen **.**.2008., u vrijeme počinjenja djela 22. rujna 2024. imao je navršenih 16 godina života, pa se odredba članka 5. stavka 2. ZSM-a na njega ni ne primjenjuje. Osim toga, maloljetni DK u žalbi ne tvrdi da bi neka činjenica bila pogrešno utvrđena ili da je prvostupanjski sud neku odlučnu činjenicu propustio utvrditi, nego samo tvrdi da se svrha odgojnih mjera, budući da je priznao počinjenje djela, izrazio kajanje i prihvatio odgovornost, a ujedno i da je aktivno započeo s traženjem zaposlenja, može ostvariti blažim mjerama.

8. Protivno žalbenim tvrdnjama kojima maloljetni DK pobija odluku prvostupanjskog suda o izboru odgojne mjere, pravilno je prvostupanjski sud, akceptirajući pri tom sve okolnosti koje su, prema odredi članka 8. ZSM-a, od značaja da izbor maloljetničke sankcije, maloljetnom DK izrekao odgojnu mjeru upućivanja u odgojnu ustanovu iz članka 15. ZSM-a.

8.1. Naime, iz izvješća Hrvatskog zavora za socijalni rad, Područni ured Varaždin, koje izvješće je prvostupanjski sud na sjednici pročitao, proizlazi da roditelji maloljetnog DK nemaju dovoljnog odgojnog potencijala i da su njihove roditeljske kompetencije, unatoč u više navrata izricanim mjerama obiteljsko pravne zaštite, i dalje upitne, kao i da su neki članovi obitelji evidentirani kao počinitelji kaznenih djela. Nadalje, iz prikupljenih podataka i mišljenja više stručne savjetnice Općinskog suda u Varaždinu proizlazi da je maloljetni DK već ranije bio evidentiran kao počinitelj kaznenog djela krađe, zbog kojeg mu je od strane Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu bila izrečena posebna obveza da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenja. Navedene okolnosti, uz činjenicu da je maloljetni DK u sedmom razredu osnovne škole prekinuo školovanje, pa slobodno vrijeme provodi stihijski, bez organiziranog sadržaja, i po stavu ovog drugostupanjskog suda, upućuju na zaključak da je maloljetnog DK potrebno izdvojiti iz sredine u kojoj živi te uz pomoć, brigu i nadzor odgojitelja i drugih stručnjaka, u strukturiranim uvjetima, omogućiti trajnije djelovanje na njegovu ličnost, ponašanje, razvoj i odgoj, osobito obrazovanjem i radnim osposobljavanjem. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da će se odgojnom mjerom upućivanja u odgojnu ustanovu iz članka 15. ZSM-a, dakle izdvajanjem maloljetnog DK iz sredine u kojoj živi, njegovim obrazovanjem i radnim osposobljavanjem te provođenjem stručnog rada u organiziranim, strukturiranim uvjetima utjecati na razvoj pozitivnih stavova, navika i interesa kod maloljetnog DK, kao i na razvoj cjelokupne ličnosti i jačanje njegove osobne odgovornosti radi suzdržavanja od ponovnog počinjenja.

9. Kraj takvog stanja stvari, s obzirom na to da žalba maloljetnog DK nije osnovana, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo, u skladu s odredbom članka 494. stavkom 3. točkom 2. ZKP-a, riješiti kao u izreci.

Varaždin,13. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic