Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kžm-22/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te sutkinje za mladež Mirne Mavriček i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u maloljetničkom kaznenom predmetu prema maloljetnom LH, zbog kaznenog djela iz članka 191. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17.,118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi maloljetnika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici od 27. kolovoza 2025. broj Km-3/2025-7, u sjednici održanoj 13. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba maloljetnog LH.

Obrazloženje

1.Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Koprivnici, maloljetnom LH izrečena je odgojna mjera posebne obveze iz članka 10. stavka 2. točke 10. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 129/19., dalje: ZSM) da se (pravilno bi bilo, uz suglasnost maloljetnikova zakonskog zastupnika) podvrgne stručnom medicinskom postupku ili postupku odvikavanja od droge ili drugih ovisnosti. Ujedno je, u točki II. izreke, na temelju članka 89. ZSM-a, odlučeno da troškovi kaznenog postupka padaju na teret državnog proračuna, a točkom III., predmeti oduzeti 9. listopada 2024. uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 266101 oduzimaju se od maloljetnog LH te će biti uništeni po pravomoćnosti tog rješenja.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio maloljetni LH, po braniteljici, odvjetnici Lidiji Rukavina, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da uvažavajući žalbene navode ukine pobijano rješenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/2024. i 72/25. – dalje: ZKP) spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.

5. Žalba maloljetnog LH nije osnovana.

6. Nije u pravu maloljetni LH kada u žalbi tvrdi da je sadržaj obrazloženja rješenja u suprotnosti sa sadržajem zapisnika sa sjednice vijeća od 27. kolovoza 2025. i da je time ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članak 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a, zbog koje se pobijano rješenje ne može ispitati.

6.1. Naime, tvrdnja je maloljetnika da je na sjednici vijeća 27. kolovoza 2025., prilikom očitovanja o počinjenju kaznenih djela iz prijedloga državnog odvjetnika, priznao počinjenje kaznenog djela omogućavanja trošenja droga iz članka 191. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., opisano u točki 1. prijedloga te da je osporio počinjenje kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. iz točke 2. prijedloga navodeći tom prilikom da droga koja je nađena kod njega nije bila namijenjena prodaji, već su je konzumirali on i nekoliko njegovih prijatelja. U žalbi se nadalje navodi da je prvostupanjski sud unatoč takvog očitovanja maloljetnika, u zapisniku sa sjednice od 27. kolovoza 2025. konstatirao da se maloljetnik očitovao da je počinio kazneno djelo opisano u prijedlogu državnog odvjetnika.

7. Međutim, iako je konstatacija iz zapisnika sa sjednice vijeća za mladež od 27. kolovoza 2025. u odnosu na očitovanje maloljetnika o počinjenju kaznenih djela neprecizna, jer se očigledno odnosi samo na jedno kazneno djelo, iz daljnjeg dijela tog zapisnika, dijela u kojem je zabilježen iskaz maloljetnika i njegove tvrdnje da su marihuanu koja je od njega oduzeta nabavili njih nekoliko, da su tu drogu zajedno konzumirati i da je nisu nabavljali radi prodaje, jasno je da je maloljetni LH osporio učin kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. iz točke 2. prijedloga, kojom mu je stavljeno na teret da je 9. listopada 2024. posjedovao, radi daljnje neovlaštene prodaje, ukupno 95,9 grama marihuane, tvari koja je proglašena drogom. Prema tome, unatoč donekle nepreciznoj konstataciji o očitovanju maloljetnika o počinjenju kaznenog djela, iz zapisnika sa sjednice vijeća od 27. kolovoza 2025. , s obzirom na navode o očitovanju maloljetnika sa stanice 2. tog zapisnika, točnije odlomka u kojem se navodi da se maloljetnik u prisutnosti braniteljice očituje da je počinio kazneno djelo opisano u prijedlogu državnog odvjetnika i s obzirom na sadržaj njegovog iskaza koji je izložen dalje u zapisniku, u kojem je osporio da bi marihuanu posjedovao radi daljnje prodaje, jasno je i neupitno da je maloljetni LH priznao počinjenje kaznenog djela omogućavanja trošenja droga iz članka 191. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. iz točke 1. prijedloga i da je osporio počinjenje kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. iz točke 2. prijedloga državnog odvjetnika.

8. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud nije određeno naveo očitovanje maloljetnika o počinjenju kaznenih djela iz prijedloga državnog odvjetnika, već je vjerno izložio sadržaj iskaza kojeg je maloljetni LH iznio na raspravi, kojom prilikom je ujedno odgovarao na pitanja svoje braniteljice i državne odvjetnice, pa stoga nema govora o postojanju znatnog proturječja između onoga što se navodi u razlozima pobijanog rješenja o sadržaju zapisnika i samog tog zapisnika o sjednici vijeća za mladež od 27. kolovoza 2025., na koji oblik bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a maloljetnik ukazuje u žabi.

9. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na počinjenje kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., maloljetnik u žalbi tvrdi da sama činjenica vezana uz količinu marihuane koju je 9. listopada 2024. posjedovao i koja je od njega oduzeta ne može biti dokaz da je droga bila namijenjena prodaji. Pri tome se u žalbi ističe da provedenim dokazima nije utvrđeno da bi maloljetni LH ikome prodao drogu, da kod njega nisu pronađena manja pakiranja droge, niti vaga za mjerenje količine droge, nije pribavljena komunikacija iz koje bi ukazivala da maloljetnik prodaje drogu, niti je itko od ispitanih svjedoka potvrdio da je maloljetni LH drogu prodavao. Zbog navedenog, ukazujući pri tom na odredbu članka 3. stavka 2. ZKP-a prema kojoj je teret dokazivanja na tužitelju, maloljetnik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud u tom dijelu pogrešno utvrdio činjenično stanje, time i kaznu odgovornost maloljetnog LH za počinjenje kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.

10. Međutim, suprotno izloženim žalbenim tvrdnjama maloljetnika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da činjenica da je od maloljetnog LH **.**.2024. oduzeta PVC vrećica ispunjena zelenom biljnom materijom u količini od 95,9 grama, za koju je preliminarnim ispitivanjem utvrđeno da je riječ o marihuani, koju okolnost maloljetnik ni ne osporava, kao i činjenica koja se odnosi na količinu marihuane te kraj činjenice da svjedoci čiji iskazi su pročitani na raspravi BH, RH i GH nisu potvrdili navode maloljetnika o zajedničkoj kupnji marihuanu isključivo za njihove osobne potrebe, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je maloljetni LH drogu marihuanu posjedovao radi daljnjeg stavljanja u prodaju.

10.1. Naime, sam maloljetnik je u svom iskazu naveo da je za izradu jednog tzv. jointa potrebno gram do dva grama marihuane, pa proizlazi da je količina od 95,9 grama marihuane dostatna za najmanje 48 cigareta, tzv. jointa, što sasvim sigurno nije količina namijenjena samo jednom osobi, koja osim toga marihuanu konzumira povremeno. Prema tome, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da je marihuana u količini od 95,9 grama bila namijenjena i drugim osobama.

10.2. Nadalje, svjedok ZH, susjed maloljetnika, koji se s njim zna naći vikendom, u svom je iskazu naveo da nikad nije bilo prisutan i nema saznanja o bilo kakvoj drogi. Svjedok CH, njegov prijatelj, potvrdio je da mu je maloljetni LH nekoliko puta dao marihuanu, ali nema nikakvih saznanja o većoj količini marihuane koju je maloljetnik imao kod sebe, a ni svjedok GH, koji poznaje maloljetnika, nema saznanja vezana uz nabavku marihuane od strane maloljetnika.

10.3. Prema tome, s obzirom na nepostojanje drugih dokaza koji bi potvrdili iskaz maloljetnika, pravilno je prvostupanjski sud, na temelju naprijed iznijetih okolnosti, ocjenjujući da je u pitanju količina marihuane koja nesumnjivo nije namijenjena za konzumaciju samo jednoj osobi koja tu vrstu droge troši rekreativno, zaključio da je droga marihuana u količini od 95,9 grama koju je maloljetni LH posjedovao 9. listopada 2024., bila namijenjena daljnjem neovlaštenom stavljanju u promet, odnosno neovlaštenoj prodaji.

10.4. Stoga, nije osnovana žalba maloljetnog LH zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Iako se žalbom ne osporava odluka prvostupanjskog suda o izrečenoj odgojnoj mjeri posebne obveze iz članka 10. stavka 2. točke 10. ZSM-a, ovaj drugostupanjski sud je, u skladu s odredbom članka 478. ZKP-a, ispitao rješenje prvostupanjskog suda i u tom dijelu, pri čemu je našao da je izrečena odgojna mjera posebne obveze da se, uz suglasnost maloljetnikova zakonskog zastupnika, podvrgne stručnom medicinskom postupku ili postupku odvikavanja od droge ili drugih ovisnosti, pravilno izabrana, uz uvažavanje svih okolnosti na koje upućuje odredba članka 8. ZSM-a i prikladna za ostvarenje svrhe maloljetničkih sankcija propisane odredbom članka 6. stavka 2. ZSM- a.

11.1. Naime, s obzirom na to da, prema podacima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Đurđevac, maloljetni LH, koji je sada u dobi od osamnaest godina, do sad nije evidentiran kao počinitelj protupravnih djela, tijekom školovanja nije bilo problema u njegovog ponašanju i funkcioniranju, s obzirom na urednu obiteljsku situaciju o kojoj je iskazivala majka EH te činjenicu da je sada već završio srednjoškolske obrazovanje to je prvostupanjski sud pravilno maloljetnom LH EH izrekao odgojnu mjeru posebne obveze iz članka 10. stavka 2. točke 10. ZSM-a, da se, uz suglasnost maloljetnikovog zakonskog zastupnika, podvrgne stručnom medicinskom postupku ili postupku odvikavanja od droge ili druge ovisnosti, s kojom odgojnom mjerom su se suglasili maloljetno LH i njegova majka. Stav je i ovog drugostupanjskog vijeća da će se izrečenom odgojnom mjerom maloljetnom LH, uz pružanje zaštite i stručne pomoći, ukazati na štetnost i pogibeljnost inkriminiranog postupanja te na taj način utjecati na daljnji razvoj njegove ličnosti i jačanje njegove osobne odgovornosti. Izvršenje izrečene odgojne mjere iz članka 10. stavka 2. točke 10. ZSM-a pratit će nadležni područni ured Hrvatskog zavoda za socijalni rad, uz nadzor i sudjelovanje suda, u skladu s odredbom članka 10. stavkom 9. ZSM-a.

12. Stoga, s obzirom na to da žalba maloljetnog LH nije osnovana, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo, u skladu s odredbom članka 494. stavkom 3. točkom 2. ZKP-a, riješiti kao u izreci.

Varaždin, 13. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic