REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-12042/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Katice Lučić, kao predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika KV LOGISTIKA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], radi prekršaja iz čl. 44a st. 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu (Narodne novine broj: 75/13., 36/15., 46/17., 152/22.), odlučujući o žalbi tužitelja, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, PU primorsko-goranske, Policijske postaje Vrbovsko, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, broj: Pp-2398/2024, od 12. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 13. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, PU primorsko-goranske, Policijske postaje Vrbovsko i potvrđuje pobijana presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je, na temelju čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona, oslobođen od optužbe, zbog prekršaja iz čl. 44a st. 1. toč. 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, činjenično opisanog u izreci, s obrazloženjem da djelo, koje se okrivljeniku stavlja na teret, na način kako je to opisano u činjeničnom opisu optužbe, nije prekršaj, zbog toga što je isto djelo blanketne naravi, kod kojeg se prekršajna odgovornost počinitelja veže se uz povredu blanketne norme, tj. Uredbe Vijeća (EZ) broj 561/2006, koja pobliže opisuje biće predmetnog prekršajnog djela, a koje navođenje citirane blanketne norme je izostalo u činjeničnom opisu.
2. Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog odluke kojom je okrivljenik oslobođen od optužbe, u bitnom ističući da je prvostupanjski sud trebao postupiti u skladu s čl. 161. st. 4. Prekršajnog zakona i pozvati tužitelja da ispravi odnosno dopuni optužni akt, a što sud nije učinio.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba je neosnovana.
6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13,. 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ocijenio je da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud imao valjane osnove za oslobađanje okrivljenika od optužbe, jer djelo za koje se okrivljenik optužuje, na način činjenično opisan u izreci, nije prekršaj.
7. Naime, okrivljeniku je optužnim aktom tj. obaveznim prekršajnim nalogom bilo stavljeno na teret, da je dana 23.4.2024. u 23:07, dopustio da njegovim teretnim vozilom marke Mercedes Atego, reg. oznake [registarska oznaka], na 22. km autoceste A6 Rijeka-Zagreb, općina Vrbovsko, upravlja vozač OT, stranac na privremenom boravku, Ježdovečka ulica kbr. 118 C/1, [adresa], čineći prekršaj iz ZRMU-a, kojem je na mjestu nadzora naplaćena novčana kazna za prekršaj vozača. Naime, izvršenim nadzorom digitalne kartice vozača za digitalni tahograf, odnosno skidanjem podataka zabilježenih na istoj, te izvršenom analizom podataka pomoću licenciranog programa „Tachospeed 3.250“, utvrđeno je da je dana 16. 04.2024. godine u vremenu od 20,30 sati do dana 17.04.2024. godine do 05,03 sati, njegov vozač OT imao neprekidno vrijeme vožnje u trajanju od 7 sati i 26 minuta, odnosno da je za 2 sata i 56 minuta prekoračio Zakonom dozvoljeno vrijeme neprekidne vožnje (4 sata i 30 minuta), čime je počinio prekršaj iz čl. 44a. st. 1. toč. 1., kažnjiv po čl. 44a. st. 1. toč. 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu.
8. Imajući u vidu prethodno navedeni činjenični opis djela, nelogično je i životno neuvjerljivo da bi okrivljenik mogao počiniti prekršaj na način da bi kasnijeg datuma (23.4.2024.) vozaču dopustio upravljanje vozilom na protupravan način, a do kojeg upravljanja je došlo vremenski ranije (17.4.2024.), odnosno retroaktivno mu dopustio protupravno upravljanje vozilom, slijedom čega djelo opisano na takav način nije prekršaj.
9. Neosnovano žalitelj u žalbi tvrdi da je sud pogriješio što sukladno čl. 161. st. 4. Prekršajnog zakona, nije pozvao tužitelja da nadopuni ili ispravi obavezni prekršajni nalog koji je prigovorom počinitelja postao optužni prijedlog, ako nedostaju podaci iz čl. 160. st. 2. Prekršajnog zakona bez kojih nije moguće voditi postupak. Naime, odredbom čl. 161. st. 4. Prekršajnog zakona propisano je postupanje suda ako u optužnom prijedlogu nedostaju podaci iz čl. 160. st. 2. Prekršajnog zakona bez kojih nije moguće voditi postupak ili su isti pogrešni. Međutim, kako je odredbom čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona propisano:“ Ako sud, ispitujući optužni prijedlog nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, odmah će donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe“, proizlazi da citirana odredba čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona isključuje mogućnost pozivanja tužitelja na dopunu ili ispravak optužnog prijedloga u odnosu na činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja u optužnom prijedlogu.
10. Slijedom iznesenog, s obzirom da se optužnim aktom okrivljeniku stavlja na teret djelo, koje iz prethodno navedenih razloga, nije prekršaj, trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi, ali iz razloga navedenih u ovoj presudi.
Zagreb, 13. siječnja 2026.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Katica Lučić, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
