REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-713/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne-Nade Terlević Sebastijan, predsjednice vijeća, Zorana Šarića, suca izvjestitelja i Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Bućanu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d., OIB: 23759810849, Zagreb, Heinzelova ulica 70, zastupanog po punomoćniku Mariju Depolo, odvjetniku iz Splita, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-119/2023-15 od 27. ožujka 2025., u sjednici održanoj dana 13. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-119/2023-15 od 27. ožujka 2025. u odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke.
i
r i j e š i o j e
Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba tužiteljice i preinačuje rješenje o troškovima postupka sadržano u izreci pod točkom III. presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-119/2023-15 od 27. ožujka 2025. na način da ono, sada, preinačeno glasi:
"III. Nalaže se tuženiku Allianz Hrvatska d.d., OIB: 23759810849, Zagreb, Heinzelova ulica 70, naknaditi tužiteljici TĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 349,71 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče počev od dana 9. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka, kao i takav zahtjev tuženika, odbija kao neosnovan.“
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 530,89 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 1. veljače 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.
II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 1.061,78 eura.
III. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 340,00 eura.
Za više traženo na ime potraživanje troškova postupka u iznosu od 760,00 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan.“
2. Protiv odbijajućeg dijela ove presude i odluke o troškovima postupka ( točke II. i III. izreke) žalbu, pravovremeno, podnosi tužiteljica. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava.
Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka na način da se tuženiku naloži naknaditi joj troškove postupka.
3. Sa žalbom tužiteljice postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba tužiteljice je djelomično neosnovana, a djelomično osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka ( čl. 365. u vezi odredbe čl. 457. ZPP ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna u dijelu u kojem je odlučeno o glavnom zahtjevu tužiteljici (zahtjevu za naknadu štete), dok ona u odluci o troškovima postupka nije zakonita i pravilna.
6.1. Prije svega, u ovom postupku valja zaključiti da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koju ukazuje žaliteljica obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.
6.2. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju navedenih zakonskih odredbi, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
7. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.
8. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da se tuženiku naloži da joj na ime naknade štete koju trpi iz štetnog događaja od 8. veljače 2020., kada se je u oko 18,20 sati prilikom silaženja niz stepenice iz salon trajekta „Valun“ u vlasništvu Jadrolinije, društva za linijski pomorski prijevoz putnika i tereta iz Rijeke, koji plovio na relaciji Rogač-Split, spotaknula i pala, kojom prilikom je zadobila teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma kosti desne noge, a koji štetni događaj je policom osiguranjem od nezgode broj 1510-174193458, koju je policu osiguranja sa tuženikom sklopila Jadrolinija, društvo za linijski pomorski prijevoz putnika i tereta iz Rijeke, isplati iznos od 1.592,67 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
9. Sud prvog stupnja je odlučujući o takvom zahtjevu tužiteljice, pobijanom presudom, kao djelomično osnovan prihvatio njezin tužbeni zahtjev i tuženiku naložio da joj je na ime naknade navedene štete dužan isplatiti iznos od 530,89 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok je u preostalom dijelu njezin tužbeni zahtjev kao neosnovan odbio. Ujedno je tužiteljici naložio naknaditi tuženiku nastale troškove postupka u iznosu od 340,00 eura.
10. U ovom dijelu postupka, obzirom na samo žalbu tužiteljice više nije sporna pasivna procesna legitimacija tuženika, kao ni njegova odgovornost za štetu koju iz navedenog štetnog događaja trpi tužiteljica, a nije sporan ni iznos dosuđene naknade štete u iznosu od 530,89 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke). Nije sporno ni da je tužiteljica 12. veljače 2024. ( list 72 spisa) smanjila svoj ranije postavljeni zahtjev i da je konačno zahtijevala da se tuženiku naloži naknaditi joj nastalu štetu isplatom iznosa od 530,89 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i da je tuženik smatrao da se radi o djelomičnom povlačenju tužiteljičine tužbe te nije pristao na takvo povlačenje.
11. Obzirom na žalbene navode tužiteljice, u ovom dijelu postupka, sporno je li u konkretnom slučaju došlo do djelomičnog povlačenja tužbe ili je u konkretnom slučaju tužiteljica postupila sukladno odredbi čl. 191. st. 3. ZPP, a u kojem se slučaju ne smatra da je tužba preinačena i posljedično tome nije bilo zakonskih pretpostavki da se odluči o njenom preostalom zahtjevu i njezin zahtjev za iznos od 1.061,78 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao neosnovan odbije (točka II. izreke), posljedično čemu smatra da je i o troškovima postupka pogrešno odlučeno.
12. Odlučujući o ovim spornom pitanju, sud prvog stupnja je i po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio i o preostalom dijelu zahtjeva tužiteljice i taj dio kao neosnovan odbio ( točka II. izreke).
12.1. Naime, nije sporno da prema odredbi čl. 191. st. 3. ZPP tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen i da posljedično tome time što je tužiteljica smanjila svoj tužbeni zahtjev nije došlo do preinake njene tužbe.
12.2. Međutim, time je, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, došlo do djelomičnog povlačenja povlačenje tužbe iz članka 193. st. 3. ZPP za koje je bio potreban pristanak tužitelja jer je do djelomičnog povlačenja došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, a kako takvog pristanka tužitelja nije bilo, to je sud prvog stupnja pravilno odlučio o zahtjevu tužiteljice u njegovoj cjelini i posljedično tome, pravilno kao neosnovan odbio njezin zahtjev za iznos od 1.061,78 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom ( točka II. izreke).
12.3. Pri tome, u odnosu na ovakvo shvaćanje i ovog suda drugog stupnja valja istaknuti da je ono podudarno i sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetim na trećoj sjednici Građanskog odjela toga suda od 26. travnja 2021. poslovni broj: Su-IV-16/2021-8, a na koje se pravilno pozvao i sud prvog stupnja.
13. Posljedično tome valjalo je kao djelomično neosnovanu odbiti žalbu tužiteljice i u odnosu na ovaj odbijajući dio ( točka II. izreke pobijane presude) temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.
14. Međutim, odlučujući o troškovima postupka sud prvog stupnja je pogrešnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, pogrešno odlučio o troškovima postupka.
14.1. Naime, odlučujući o troškovima postupka primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP sud prvog stupnja je pravilnom primjenom ove zakonske odredbe propustio uspjeh stranaka u postupku ocijeniti i prema uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, pa je posljedično tome propustio pravilno ocijeniti da je u ovom dijelu u pogledu pravne osnove zahtjeva tužiteljica uspjela sa 100%. Posljedično tome cijeneći ovaj njezin uspjeh u postupku i kvantitativni od 33,33% proizlazi da je ukupni uspjeh tužiteljice u ovom postupku 66,67%, a uspjeh tuženika 33,33% te je pravilnom primjenom ove zakonske odredbe od ovog utvrđenog uspjeha tužiteljice valjalo oduzeti uspjeh tuženika i tužiteljici odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici u ukupnom iznosu od 33,34% i tuženika obvezati da je tužiteljici dužan naknaditi troškove postupka u iznosu od 241,71 eura uvećane za troškove medicinskog vještačenja od 108,00 eura, koje je u cijelosti snosila tužiteljica ( čl. 154. st. 3. ZPP) odnosno da joj je tuženik dužan naknaditi ukupne troškove postupka u iznosu od 349,71 eura. Troškovi tužiteljice odnose se na troškove odštetnog zahtjeva, troškove sastava tužbe (Tbr. 7. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - „Narodne novine“, broj: 138/23 - dalje: Tarifa), troškove sastava obrazloženog podneska od 26. veljače 2024. (Tbr.8. st. 1. Tarife) i pristupa ročištima za glavnu raspravu od 12. rujna 2024. i 12. veljače 2025. (Tbr. 9. točka 1. Tarife) , sve uvećano za troškove PDV-a (Tbr. 46. Tarife). U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka i u cijelosti takav zahtjev tuženika valjalo je kao neosnovane odbiti te na temelju odredbe čl. 380. točke 3. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.
U Puli, 13. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Mirna-Nada Terlević Sebastijan
