REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1668/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od Mirne Nade Terlević Sebastijan, predsjednice vijeća, Zorana Šarića, suca izvjestitelja i člana vijeća te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Branimiru Zorici, odvjetniku u Zadru, protiv tužene JK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Vanesi Banović, odvjetnici u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1850/2021- 41 od 16. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 13. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1850/2021-41 od 16. listopada 2025.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji je glasio: „Utvrđuje se da je tužiteljica LK, OIB: [osobni identifikacijski broj], stekla pravo vlasništva za cijelo realnog dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] n.i., koja nekretnina u staroj izmjeri odgovara kat. čest. [katastarska čestica], zv. Poljana, u naravi oranica i stambena zgrada ukupne površine 755 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji realni dio je na skici sudskog očevida izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Vicka Burčula, dipl. ing. geod. od prosinca 2023., posl. broj P-1850/2021 označen slovima „A-B-C-D-E-F-G-A“, obojan žutom bojom te ima površinu od 87 m2, što je tuženica dužna priznati i trpjeti da se tužiteljica, temeljem ove presude upiše u zemljišnim knjigama kao vlasnica opisanog realnog dijela za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice, sve u roku od 15 dana.“ (I), tužiteljici je naloženo da tuženici naknadi trošak postupka u iznosu od 1.541,22 eura, za više zatraženi iznos, a za iznos od 26,55 eura taj je tužbeni zahtjev odbijen (II), a odbijen je i tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.163,61 euro (III).

2. Protiv te presude pravodobnu i dopuštenu žalbu podnosi tužiteljica, istu pobija u cijelosti i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, tužiteljica navodi da je kod donošenja pobijane presude sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, da prvostupanjski sud svoju odluku nije mogao temeljiti na dokazima, vještačenjem potpisa na "Međusobnom ugovoru između LK. i PK" od 30. srpnja 1980. jer da taj dokaz nije proveden u ovom postupku već u predmetu istog suda prvog stupnja poslovni broj P-1880/2014, da tako povrijeđeno načelo neposrednosti dokaza i pravo na pravično suđenje jer da tužiteljici nije dana mogućnost da takovo vještačenje ospori, da se vještak ispita ili da se provede novo vještačenje, da je prvostupanjski sud povrijedio načelo slobodne ocjene dokaza jer da je bez valjanog obrazloženja odbacio iskaze svjedoka predloženih po tužiteljici, a da je prihvatio iskaze svjedoka predloženih po tuženici, da se prvostupanjski sud nije očitovao ni o skici lica mjesta iz koje da je proizlazilo da nema fizičke granice spornog dijela, a spram ostatka nekretnine u vlasništvu tužiteljice čime da je pobijana presuda arbitrarna, nerazumljiva i neodrživa. Nadalje tužiteljica navodi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da posjed tužiteljice nije bio pošten, da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je njen posjed savjestan i pošten, da je ona preuzela posjed i pokušavala platiti cijenu ali da joj to nije omogućeno voljom prodavatelja, da tužiteljici nitko nije osporavao posjed, da je sporni (pisani) ugovor sklopljen radi formalizacije već postojećeg usmenog ugovora, da utvrđenje prvostupanjskog suda da smanjenje tužbenog zahtjeva tužiteljice iz ranijeg predmeta sa 8 metara na 5 metara predstavlja paušalnu i nedopuštenu špekulaciju o motivima tužiteljice, da je pogrešno ocijenjen i iskaz svjedoka L, da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da CK nije prodao tužiteljici sporni dio, da je tužiteljica ušla u posjed predmeta spora uz znanje prodavatelja, da je i usmeni ugovor valjan primjenom odredbe čl. 294. ZOO, da je tužiteljica predmet spora koristila više od 30 godina i da je platila dio ugovorene cijene, da je pogrešan i zaključak prvostupanjskog suda da nije logično da bi tužiteljica kupila zemljište, a da o tome ne bi imala valjani pisani ugovor, da je tužiteljica već utvrđena vlasnicom u predmetu istog suda poslovni broj P-1880/2014 za dio zemljišta koji da se faktično nadovezuje na predmet ovog spora, da je tužiteljica vlasništvo istoga stekla najmanje dosjelošću pa tužiteljica predlaže da se njena žalba prihvati, da se pobijana presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tužiteljica potražuje i trošak žalbe.

3. Sa žalbom tužiteljice postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana.

6. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je stekla vlasništvo dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi, u skici vještaka Vicka Burčula od prosinca 2023., označene slovima A-B-C-D- E-F-G-A i obojanog žutom bojom u površini od 87 m2, da je tuženica dužna to priznati i trpjeti da se tužiteljica temeljem te presude upiše kao vlasnica tog dijela zemljišta, a tu svoju presudu, u bitnome, prvostupanjski sud temelji na utvrđenju da tužiteljica nije dokazala da bi na valjani način stekla pretendirano pravo.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sve kako je to propisano čl. 365. st. 2. ZPP, ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da je pobijana presuda, u njenom bitnom dijelu, valjana i zakonita.

8. Prije svega valja navesti da kod donošenja pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ni onih na koje "ukazuje" tužiteljica u aktualnoj žalbi.

9. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, dani razlozi nisu ni nejasni, a ni proturječni pa ne stoji ni žalbeni navod tužiteljice da se pobijana presuda ne može ispitati.

10. Isto tako, sama tužiteljica je predložila pribavu spisa Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-41/08 i P- 1880/2014 pa kada je tuženica osporavala da bi njen otac potpisao ugovor o prodaji spornog dijela nekretnine, a tužiteljica upitana je li joj poznato da je sudski vještak utvrdio da to CK nikada nije potpisao, a ona sama je bila stranka tog postupka tada je tužiteljica, ako je smatrala da to utvrđenje nije točno, mogla predlagati (novo) vještačenje tog potpisa, a što ona nije učinila, pa je sud prvog stupnja mogao valjano utvrditi da to nije potpis CK na "Međusobnom ugovoru između LK. i PK".

11. Prvostupanjski je sud dao ocjenu provedenih dokaza posebice ocjenu iskaza saslušanih svjedoka u onom dijelu u kojem su svjedocima poznate odlučne činjenice te ne stoji žalbeni navod tužiteljice da je ta ocjena selektivna, pristrana i da bi onda pobijana presuda bila arbitrarna.

12. Na očevidu održanom 20. studenog 2023. utvrđeno je stanje na uviđaju, postojanje betonskog zida između k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – nova izmjera, škalina prema moru, te je nacrtan i skici vještaka (72,73) i nije bilo nužno konstatirati nepostojanje fizičke granice između spornog dijela k. č. br. [katastarska čestica] i ranije dosuđenog dijela iste nekretnine, kao što takva fizička granica nije konstatirana niti između tog ranije dosuđenog dijela i preostalog dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa je žalba tužiteljice neosnovana i u tom dijelu.

13. U ovom stadiju postupka nije sporno da je k. č. br. [katastarska čestica] (ranije k. č. br. [katastarska čestica]) k.o. Poljana temeljem ugovora o darovanju od 1988. bila u vlasništvu pravnog prednika tuženice CK, da je temeljem presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-41/08-90 od 22. listopada 2013. tužiteljica postala vlasnica dijela te nekretnine u površini od 59 m2, u dijelu prema kući tužiteljice, gdje se nalazi tužiteljičina crna jama te da je tužiteljica stekla i pravo vlasništva dijela te k.č.br. temeljem presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1880/2014-80 od 21.rujna 2018. u površini od 115 m2 određeno označenog u toj presudi.

14. Sporno je je li tužiteljica stekla i pravo vlasništva dijela te iste nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] (k. č. br. [katastarska čestica] – nova izmjera) k. o. [katastarska općina].

14.1. Temeljna tvrdnja tužiteljice je da je tužiteljica od pravnog prednika tuženice, oca tuženice, brata tužiteljice CK (Rika) Jadrijeva 1990. kupila dio predmetne nekretnine dosuđen joj presudom poslovni broj P-1880/14 i sada sporni dio, da je ona tada stupila u posjed kupljene nekretnine i da istu od tada neprekidno i koristi, da je dio kupoprodajne cijene isplatila, a dio da je ostao neisplaćen zbog toga što je pravni prednik tuženice odbijao primitak preostalog dijela kupoprodajne cijene pa tužiteljica smatra da je sporni dio te nekretnine u vlasništvo stekla dosjelošću dok tuženica osporava da bi sada sporni dio nekretnine bio predmetom kupoprodaje, da isti nije prodan tužiteljici i da tužiteljica nije ni u posjedu tog spornog dijela nekretnine.

15. Iz provedenih dokaza prvostupanjski sud utvrđuje da tužiteljica nije dokazala, barem ne u onom stupnju u kojem to "traži" sudska odluka, u stupnju nedvojbenosti (čl. 221.a ZPP) da bi ona od pravnog prednika tuženice kupila sada sporni dio nekretnine, da tužiteljičin posjed spornog dijela nekretnine neovisno o tome koliko dugo taj posjed traje i je li bio nesmetan, nije pošten te da stoga, a primjenom odredbe čl. 159. a u svezi sa čl. 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015., 94/2017. i 52/2025., dalje: ZV) i donosi pobijanu presudu kojom odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice.

16. Tužiteljičina tvrdnja je da je pravni posao temeljem kojega ona temelji svoj zahtjev – Ugovor o kupoprodaji (i) spornog dijela nekretnine tužitelja sklopljen 1990.

16.1.Međutim, tužiteljica, a po pravilu o teretu dokaza (čl. 219. ZPP) nije dokazala da bi takav valjani (pisani) ugovor bio sklopljen tako da tužiteljica vlasništvo spornog dijela nekretnine nije (ni) mogla steći primjenom odredbe čl. 115. st.3. ZV, a niti temeljem odredbe tada važećeg čl. 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91) pa stoga ostaje za razjasniti je li pravilna odluka prvostupanjskog suda da tužiteljica to pravo nije (mogla) stekla niti primjenom odredbe čl. 159. ZV (temeljem dosjelosti).

17. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi odbija i takav zahtjev tužiteljice uz utvrđenje da neovisno o činjenici je li tužiteljica u posjedu spornog dijela, koliko dugo taj posjed traje i je li nesmetan, da takav posjed tužiteljice ne zadovoljava temeljne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću – poštenje.

18. Nije sporno da je pravni prednik tuženice te 1990. prodao dio sporne k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je tužiteljici i dosuđen presudom poslovni broj P-1880/2014, pravni prednik tuženice je tvrdio i tvrdi da je tužiteljici prodao dio te nekretnine širine 5 metara, a što da odgovara dosuđenom dijelu iz te presude, dok tužiteljica tvrdi da je pravni prednik tuženice prodao 8 metara širine te parcele i da onda uz već dosuđeni dio tužiteljici pripada i sada sporni dio.

19. Osim iskaza tužiteljice nema drugih dokaza koji bi učinili da su ti tužiteljičini navodi bili i nedvojbeno potvrđeni.

19.1.Naprotiv, pravni prednik tuženice kada iskazuje o toj kupoprodaji uz navode o prodaji 5 metara površine parcele, iskazuje i da je za pristup svojoj nekretnini ostavio dio nekretnine u širini 3 metra.

19.1.Dakle, još od prvotne parnice poslovni broj P-41/08 (ranije P-2084/01) pravni prednik tuženice je isticao da je tužiteljici prodao dio njegove parcele u širini od 5 metara, od njene crne jame prema moru (list 7 i 18 spisa P-2084/01), a da je za sebe ostavio put za preostali dio te njegove parcele koja ide sada spornim dijelom, uz kuću tužiteljice pa do javnog puta i u toj tvrdnji pravni prednik je ustrajao u svim do sada provedenim postupcima.

19.2.Nasuprot tome tužiteljica već u tužbi u predmetu poslovni roj P-2084/01 prilaže skicu mjerenja i preris katastarskog plana od 21. prosinca 2000. i na toj skici i prerisu posebice označava žutom florescentnom bojom dio nekretnine koji, očito, obuhvaća njenu kuću, dio nekretnine na kojoj je izgrađena septička jama za kuću tužiteljice i koji je tužiteljici dosuđen u tom postupku u površini od 59 m2 presudom poslovni broj P-41/08 od 22. listopada 2013. te dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u širini 5 metara i površini od 115 m2, koji je,očito, tužiteljici dosuđen presudom poslovni broj P- 1880/2014-80 od 21. rujna 2018. (list 1-4 spisa P-2084/01).

19.3.Isto tako, u tom postupku na očevidu održanom 27. kolovoza 2003. na kojem je nazočila i tužiteljica osobno tužiteljica je pokazala dio zemljišta koji joj je prodao tuženik (ovdje pravni prednik tuženice) tada je pokazala da se taj prodani dio proteže uz sjeverni rub crne jame u širini od 5 metara pa dalje prema sjeveru u dužini od 25 metara, s time da preostala tri metra širine puta sa zapadne strane, a do međe sa susjednom nekretninom, ostavlja kao prolaz (list 26-38 spisa P-2084/01), dodatno na skici sudskog očevida od navedenog nadnevka je to i nacrtano (list 40 spisa P- 2083/01) a taj put je ucrtan i u položajnom nacrtu od 10. veljače 1987. (list 68 spisa P-2084/01).

20. Stoga je i po ocjeni ovoga suda logičan i životno uvjerljiv iskaz tuženice i njenog pravnog prednika CK (Rika) Jadrijeva da je tužiteljici prodao (samo) dio predmetne nekretnine u površini od 115 m2 i da je ostavio pristupni put za svoju nekretninu do javnog puta preko sada spornog dijela.

21. Nasuprot tome, tužiteljica nije dokazala da bi predmet ugovora iz 1990. bio i sada sporni dio nekretnine, nelogično je i neživotno da tužiteljica pokreće spor u predmetu poslovni broj P-1880/14 u kojem prvotno od pravnog prednika aktualne tuženice potražuje 206 m2 dijela njegove nekretnine ((list 28 spisa P-1880/14) da bi naknadno svoj zahtjev "ograničila" na 115 m2 i "isključila" sada sporni dio (list 128 i 149. spisa P-1880/14) kada se oba ta dijela, žuti obojeni i dosuđeni po P-1880/14-80 od 21. rujna 2018. i zeleno obojani, a sada sporni dio, temelje na istoj i činjeničnoj i pravnoj osnovi.

22. Stoga je, po ocjeni ovog suda, pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica nije dokazala, barem ne u onom pravnorelevantnom stupnju, stupnju nedvojbenosti, da je stekla pravo vlasništva spornog dijela nekretnine tuženice, pa je valjano taj njen zahtjev odbijen kao neosnovan, a žalba tužiteljice je, onda, utvrđena neosnovanom.

23. Odluka ovog suda temelji se na primjeni odredbe čl. 368., ali i čl. 373.a ZPP.

24. Tužiteljica (samo) paušalno pobija i odluku o troškovima postupka pa je onda žalbu tužiteljice valjalo odbiti i u tom dijelu (čl. 365. st. 2. ZPP).

25. Odluka o troškovima žalbe tužiteljice temelji se na primjeni odredbe čl. 166. st. 1., a u svezi sa čl. 154. st. 1. ZPP.

U Puli, 13. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Mirna-Nada Terlević Sebastijan