REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-6272/2023-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici po zaposlenju EŠH, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group ad, Kninska 1, Banja Luka, Bosna i Hercegovina, zastupanog po punomoćniku Anti Puljizu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja a i zamjenik punomoćnika tuženika EŠ, odvjetnički vježbenik kod odvjetnika Ante Puljiza, 13. siječnja 2026.,
p r e s u d i o je
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group ad, Kninska 1, Banja Luka, Bosna i Hercegovina, platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, iznos od 7.657,01 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana podnošenja tužbe sudu do isplate, a određuju se za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, kao i naknaditi parnični trošak, sve u roku od osam dana."
II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje naknaditi tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group ad trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura (slovima: petstotina eura), u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja PŠ stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila 2. siječnja 2017. u mjestu Blidinje, na regionalnoj cesti Tomislavgrad-Blidinje-Jablanica. Zbog posljedica navedene prometne nesreće, PŠ je tužitelj priznao pravo na invalidsku mirovinu. Za razdoblje od 1. studenoga 2020. do **.**.2022. PŠ, na ime invalidske mirovine, isplaćeno je ukupno 5.761,38 EUR, a za razdoblje od 1. studenoga 2022. do 31. svibnja 2023. iznos od 1.913,63 EUR što sveukupno iznosi 7.657,01 EUR, a s obzirom da je uzrok invalidnosti prometna nesreća u 100%, tužitelj potražuje navedeni iznos od tuženika u cijelosti. Ističe da je tužitelj pozvao tuženika na naknadu štete u mirnom postupku, ali tuženik nije namirio štetu. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti iznos od 7.656,01 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe do isplate.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu prije svega istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti navodeći da je nadležan sud na čijem je području registrirano sjedište tuženika kao pravne osobe. Također navodi da se šteta dogodila na području Bosne i Hercegovine stoga je i prema tome nadležan sud prema sjedištu tuženika. Nadalje osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor doprinosa osiguranika tužitelja PŠ u visini od 50%. U daljnjem tijeku postupka tuženik je naveo da se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju čime je potraživanje tužitelja neutemeljeno u pogledu primjene mjerodavnog prava. Ističe da je relevantan isključivo izračun razmjernog dijela mirovine u visini razlike između utvrđene invalidske mirovine i mirovine koja bi osiguraniku tužitelja bila utvrđena. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka.
3. Tužitelj se očitovao na navode tuženika navodeći da je Zakon o mirovinskom osiguranju lex specialis za postupanje tužitelja u predmetima naknade štete o osnove isplaćene mirovine. Predmetna isplata u smislu članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju predstavlja stvarnu štetu jer svakom takvom isplatom tužitelj umanjuje svoju imovinu
4. Tijekom postupka sud je pročitao zahtjev za naknadu štete (list 3 spisa), ispis iz evidencije tužitelja (list 4-13 spisa), obračun isplata (list 14-15 spisa), presudu Općinskog suda u Livnu, poslovni broj 68 K 042199 17 K od 3. studenoga 2017. (list 16-20 spisa), zapisnik o očevidu od 2. siječnja 2017. (list 21-24 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, broj spisa 1109125 od 19. srpnja 2019. (list 25-27 spisa), mirovinski staž (list 28 spisa), ispis podataka o plaći (list 29-30 spisa), izvješće s nalazom i mišljenjem liječnika (list 31-44 spisa), mišljenje vještaka – revizora od 10. travnja 2019. (list 45-46 spisa) i nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti osiguranika (list 47-51 spisa).
5. Na temelju provedenog dokaznog postupka i ocjenjujući dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Među strankama nije sporno da je osiguranik tužitelja PŠ stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila 2. siječnja 2017. Također nije sporno da je PŠ rješenjem tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu.
7. Sporna je osnova i visina zahtjeva kao i primjena materijalnog prava, odnosno, primjenjuje li se u konkretnom slučaju Zakon o mirovinskom osiguranju ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.
8. Sud nije ocjenjivao dokaze koji se odnose na činjenice koje među strankama nisu sporne.
9. Za odlučivanje u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada je izvršena isplata mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nesreće (isto shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud RH u svojim odlukama Rev x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022. i Revd-1394/2024-2 od 23. travnja 2024.)
10. Zbog navedenog, utvrđeno je da se u ovom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP).
11. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema st. 2. istog članka stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Sukladno st. 3. tog članka, razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
12. Iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu, KLASA: 141-02/19-01/03515542097 od 19. srpnja 2019. proizlazi da se osiguraniku tužitelja PŠ određuje invalidska mirovina zbog ozljede izvan rada počevši od 26. ožujka 2019.
13. Stoga, treba primijeniti čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. ZOOP-a kojima je propisana obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
14. Obveze tuženika su kao društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama ZOOP-a pa su u postupcima u kojima spor pokreće tužitelj protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine relevantne odredbe ZOOP-a koje su bile na snazi u trenutku izvršenih isplata invalidskih mirovina, a ne odredbe Zakon o mirovinskom osiguranju. Naime, Zakon o mirovinskom osiguranju predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja, dok se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe ZOOP-a i to gore navedena odredba čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. ZOOP-a. Identično pravno mišljenje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojim odlukama (Rev x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev- 3660/2018 od 12. siječnja 2022., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022. i Revd- 1394/2024-2 od 23. travnja 2024.)
15. Tužitelj, na kojem se na temelju odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a nalazio teret dokazivanja, nije dokazao da je stvarna šteta u smislu naprijed navedene odredbe čl. 27. ZOOP-a veća od isplaćenog iznosa, a nije predložio ni dokaz financijskim vještačenjem kojim je navedeno eventualno mogao dokazati te stoga treba odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.
16. Budući da je tužiteljevim rješenjem utvrđena invalidska mirovina, u skladu s odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP-a, utvrđeno je da nema štete kao jedne od pretpostavki odgovornosti za štetu sukladno odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023) odnosno da nema razlike koju bi tuženik bio dužan isplatiti. S obzirom na navedeno, sud nije ispitivao druge pretpostavke štete.
17. Budući da je utvrđeno da tužbeni zahtjev nije osnovan, odnosno da u konkretnom slučaju nema štete za tužitelja, sud nije ocjenjivao daljnje dokaze koji se odnose na sporna pitanja u ovom postupku.
18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.
19. U odnosu na navode tuženika da je za odlučivanje nadležan sud prema mjestu sjedišta tuženika ukazuje se tuženiku na članak 52. stavak 1. ZPP-a prema kojem za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda općemjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila.
20. S obzirom da je predmet ovog spora potraživanje tužitelja s osnova naknade štete zbog isplaćene invalidske mirovine, a da je sukladno članku 179. ZOO-a propisano da se novčane obveze ispunjavaju prema mjestu na kojem vjerovnik (u konkretnom slučaju tužitelj) ima sjedište, ovaj sud je stekao uvjerenje je štetna posljedica nastupila na području sjedišta tužitelja, odnosno da je ovaj sud mjesno nadležan za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.
21. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora pa kako je tuženik u cijelosti uspio u sporu valjalo mu je dosuditi trošak sastava podneska od 3. rujna 2025. u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 8. toč. 1. (Tbr.8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/23 – dalje OT) i trošak zastupanja na ročištu održanom 17. prosinca 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. OT 100 bodova, što uvećano za važeću vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) i iznos PDV-a od 25% (Tbr. 46. OT) sveukupno iznosi 500,00 eura. Tuženik nije zatražio zatezne kamate na dosuđeni trošak zbog čega o navedenom sud nije odlučivao, sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a.
22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.
U Zagrebu 13. siječnja 2026.
Sutkinja
Vanesa Brizić Bahun
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u tri istovjetna primjerka u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).
DNA:
1. tužitelju
2. pun. tuženika
