Poslovni broj: P-2640/2019-70

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

STALNA SLUŽBA U KRKU

Bodulska 2/d, Krk

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici – Stalna služba u Krku, po sutkinji Tini Gorički, u pravnoj stvari tužitelja GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], G, [adresa], zastupanog po punomoćnici Draženki Horvat, odvjetnici u Rabu, protiv tuženika G.P.P. MIKIĆ d.o.o. Omišalj, Pušća 131, OIB: 82386143355, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o. Rijeka, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 26. studenoga 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, 13. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj GL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici - Stalna služba u Krku, upisana kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – z.k. tijelo II – u naravi stan, zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade u [adresa], ulica i broj [adresa], koji se nalazi na I. katu zgrade, sagrađene na z.č.br. 1074/159, upisane u g.t. II u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] u cijelosti iste, slijedom čega je tužitelj nakon pravomoćnosti ove presude ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva na svoje ime sa imena tuženika, što su tuženi dužni trpjeti, sve to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.000,00 EUR.

III. U preostalom dijelu, iznad dosuđenih 5.000,00 eura, pa do zatraženih 8.000,00 eura, zahtjev tuženika za naknadom troška postupka odbija se.

Obrazloženje

1. Tužbenim zahtjevom istaknutim u tužbi od 14. listopada 2019. tužitelj zahtijeva da ga se utvrdi vlasnikom nekretnine koja je u zemljišnim knjigama ovog suda upisana kao k. č. br. [katastarska čestica], kuća, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok u nastavku tužbenog zahtjeva proizlazi da bi se radilo samo o zahtjevu za utvrđenje prava vlasništva na jednome stanu koji se nalazi na I. katu zgrade u [adresa], sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade te da ga se ovlasti na upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. U prilog tužbenom zahtjevu navodi da je **.**.1968. EL zaključio sa poduzećem Tiha Šilo ugovor o korištenu predmetnog stana, a umro je 1994. 11. svibnja 1995. supruga EL, CL, da je zaključila ugovor o prodaji predmetnog stana sa Općinom Dobrinj a umrla je 9. travnja 2019.

7. lipnja 2018. tužitelj da je sa CL, svojom sestrom, zaključio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju za predmetnu nekretninu, no da nije mogao ishoditi uknjižbu prava vlasništva zbog činjenice da se tuženik upisao kao vlasnik stana temeljem rješenja o dosudi poslovnog broja Ovr-292/11, za što da je tužitelj saznao tek kada je ugovor dostavio u zemljišne knjige na upis. U neprekidnom posjedu stana da su tužiteljevi prednici i to od 1968. godine budući da su u stanu živjeli šogor i sestra tužitelja, koja da je u stanu živjela do 2009. godine kada je zbog bolesti otišla u starački dom te da je za vrijeme boravka sestre u domu do 2015. stan koristio tužitelj a od 2015. do 2017. nećak tužitelja VL, a sada opet tužitelj. Za vrijeme dok je nećak tužitelja živio u stanu zakonski zastupnik tuženika da je istog pitao da li bi stan prodao njemu, što da dokazuje da je tuženik itekako imao saznanja o vlasništvu i posjedu stana. Režije za stan da plaća do danas. Tvrdi da se u nekoliko navrata obratio osobno zakonskom zastupniku tuženika TL, točnije 2013. kada se tvrtka u njegovom vlasništvu upisala kao vlasnik, navodeći da se radi o pogrešci koju treba ispraviti, no zakonski zastupnik tuženika da bi obećavao da će se to riješiti, dok bi u drugom trenutku govorio da je njegova tvrtka kupila cijelu kuću od tvrtke TIHA Šilo, međutim ta tvrtka da je povezana tvrtka sa tuženikom. Tuženik da je itekako znao da je stan u vlasništvu sestre tužitelja a sada tužitelja te da od 1968. tvrtka TIHA Šilo a niti sada tuženik nisu bili posjednici.

1.1. U podnesku od 23. travnja 2020. dodaje da je tuženik predmetnu nekretninu stekao u postupku ovrhe radi naplate potraživanja ovrhovoditelja Geotehna Varaždin d.o.o. koji se vodio nad ovršenikom IL. Zakonski zastupnik tuženika da je u vrijeme stjecanja nekretnine bio i zakonski zastupnik tvrtke Tiha Šilo d.o.o. U postupku ovrhe kupac da nekretninu nije razgledavao niti je istome predan ključ stana niti je tvrtka Tiha Šilo ikada bila u posjedu stana. Od dana kada je upisan kao vlasnik tuženik da nije nikada podnio tužbu radi predaje u posjed, tek sada kada je tužitelj podnio ovu tužbu tuženik da je podnio zahtjev radi isplate i predaje u posjed. Smatra da je tužiteljev tužbeni zahtjev jasan, da traži upis prava vlasništva u odnosu na stan. Cijela zgrada da ima nekoliko stanova, a samo jedan od njih je tužiteljev.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu ukazao na nejasnost i neodređenost deklaratornog stvarnopravnog tužbenog zahtjeva. Ističe da u činjeničnim navodima tužitelj tvrdi da je vlasnik stana koji se nalazi na katu a da tužbenim zahtjevom traži utvrđenje prava vlasništva na čitavoj nekretnini. Iz činjenične osnove pravno da je neispitljivo koja je pravna osnova tužbe odnosno činjenična osnova da ne daje odgovor o načinu stjecanja navodnog tužiteljevog prava vlasništva. Tuženik da je pak pravo vlasništva stekao temeljem sudske odluke kao titulusa prava vlasništva, dok je modus stjecanja prava vlasništva uknjižba prava vlasništva, koja između parničnih stranaka nije niti sporna. 12. rujna 2013. da je donesen zaključak o predaji nekretnine tuženiku u svojstvu kupca a prethodno da je doneseno pravomoćno rješenje o dosudi 21. ožujka 2013. Rješenje o uknjižbi prava vlasništva da je doneseno 29. kolovoza 2013. pod poslovnim brojem Z- 5248/13. Navodi tužitelja o posjedovanju da su irelevantni jer da je posjed tužitelja nepošten, jer je tužitelj znao i morao znati za tuženikovo pravo vlasništva pa da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Tužitelj da pravo vlasništva nije stekao niti temeljem pravnog posla jer ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, sklopljen 11. svibnja 1995. između CL i [adresa], nikada nije proveden u zemljišnoj knjizi niti je ikada zatražena njegova provedba. Tuženik da je zaštićen i načelom povjerenja u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, obvezujući tužitelja na naknadu parničnog troška. Na pripremnom ročištu ističe da pravomoćnošću rješenja o dosudi prestaju sva dotadašnja stvarna prava na nekretnini i trećih osoba ukoliko su i postojala i to čak i upisana, a kamoli ne neupisana. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti i potražuje trošak.

3. Ujedno je tuženik podnio i protutužbu kojom traži iseljenje i predaju u posjed te isplatu. Postupak je u odnosu na protutužbu razdvojen na ročištu 26. studenoga 2025. iz razloga ekonomičnosti postupka, jer je za odlučivanje o protutužbenom zahtjevu potrebno provoditi dokaz građevinskim vještačenjem na okolnost visine najamnine, a odluka o protutužbenom zahtjevu ovisi o odluci o tužbenom zahtjevu pa je svrsishodno najprije odlučiti o tužbenom zahtjevu.

4. Tuženik je prigovarao vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi u iznosu od 10.000,00 kuna kao suviše nisko određenoj i predlagao istu utvrditi u visini od milijun kuna. Tužitelj se tome protivio navodeći da je u ovršnom postupku vrijednost nekretnine bila milijun kuna, ali se odnosila na cijelu zgradu koja ima nekoliko stanova od kojih je samo jedan tužiteljev te u podnesku od 7. prosinca 2021. predlaže provesti građevinsko vještačenje na okolnost procjene vrijednosti nekretnine. Sud je na pripremnom ročištu odredio vrijednost predmeta spora za tužbeni zahtjev u iznosu od 200.000,00 kn, smatrajući taj iznos primjerenom vrijednosti za potrebe ovog postupka.

5. Na glavnoj raspravi proveden je dokaz čitanjem isprava priloženih spisu, uviđajem, geodetskim vještačenjem, saslušanjem tužitelja i saslušanjem svjedoka BL.

6. Odbijen je dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem građevinskog vještačenja. Taj je dokazni prijedlog iznesen nakon zaključenja prethodnog postupka, a radi se o dokaznom prijedlogu kojeg je tužitelj mogao istaknuti do zaključenja istog, budući da mu je još rješenjem od 23. ožujka 2020. ukazano da je postavio tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje prava vlasništva na cijeloj k. č. br. [katastarska čestica], a nadalje navodi da se u naravi radi o stanu na I. katu te i u podnescima navodi da u zgradi postoji više stanova pa je tužitelj tada trebao i mogao predložiti izvođenje tog dokaza. Građevinsko vještačenje tužitelj je doduše predložio u podnesku od 7. prosinca 2021. ali samo u kontekstu tuženikovih prigovora visini naznačene vrijednosti predmeta spora, predlažući taj dokaz provesti radi procjene vrijednosti nekretnine. No sve i da je stoga taj dokazni prijedlog iznesen pravovremeno u podnesku od 7. prosinca 2021. bez obzira na to na koje okolnosti je predložen, taj dokazni prijedlog odbijen je i iz razloga što prema stavu ovog suda, a koji će biti u odluci obrazložen, sve i da je tužitelj predložio pravovremeno taj dokaz i nakon toga uredio tužbeni zahtjev, to ne bi dovelo do drugačije odluke suda. Iz tog razloga nije bilo potrebno provoditi niti dokaz saslušanjem kao svjedokinje tužiteljeve supruge.

7. Iz iskaza tužitelja i svjedoka BL sud je utvrdio da su u posjedu stana na prvom katu bili supružnici EL i CL i to EL zajedno sa suprugom od 1968. godine pa sve do njegove smrti, što potvrđuje i ugovor o korištenju stana kojeg je 10. svibnja 1968. zaključio EL sa zanatskim poduzećem Tiha iz [adresa] kao davaocem stana na korištenje, a zatim po Ivanovoj smrti CL sama, što potvrđuje i ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo kojeg je zaključila sa Općinom Dobrinj 11. svibnja 1995. do 2009. godine kada je otišla u starački dom. Iz iskaza tužitelja proizlazi da nakon što je CL otišla u dom u stanu jedno vrijeme nije živio nitko, ali ključ da su imali njegov nećak VL i on. U stanu da je osobno boravio 2014. šest tjedana a od 2015. do 2017. u stanu da je živio njegov nećak VL. Takve tvrdnje tužitelja potvrđuje i iskaz svjedoka BL koji je također imao saznanja da nakon što je CL otišla u dom u stanu jedno vrijeme nije nitko živio već ga je povremeno obilazila odnosno održavala jedna gospođa iz [adresa], da je u stanu od 2015. do 2017. živio VL koji je radio u tvrtki Tiha Šilo kao stražar. Svjedok je tužitelja prvi puta vidio 2018., druge godine njegovog dolaska i da mu je tužitelj tada rekao da ima problema sa stanom da je mislio da je stan njegovo vlasništvo ali da je utvrdio da je netko drugi upisan kao vlasnik. Svjedok BL potvrdio je da su se u prizemlju nalazili poslovni prostori tvrtke Tiha Šilo. Poznavao je TL, koji je bio direktor tvrtke Tiha Šilo, a poznato mu je i da je vlasnik i tvrtke G.P.P. Mikić. Iskazao je i da mu je tužitelj rekao da je imao sastanak sa TL, da se ne može uknjižiti jer je stan uknjižen na Tihu ili GPP Mikić na što da mu je RL rekao da je to vjerojatno neka greška i da će se to ispraviti, međutim kada je tužitelj kasnije došao da mu je TL tada rekao da je cijela kuća vlasništvo IL ili GPP Mikića ili TL, svjedok ne zna točno. Iskaz svjedoka E u cijelosti se ocjenjuje istinitim, jer je njegova roditeljska kuća pored predmetne nekretnine, majka mu je bila prijateljica sa CL, a i svjedok je dolazio kod CL i EL u stan. Uviđajem je utvrđeno da je tužitelj i sada u posjedu stana i podruma budući da je istog otvorila ML predstavivši se kao rođakinja tužitelja, a navedeno nije niti sporno jer tuženik protutužbom traži predaju u posjed.

8. Čitanjem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključenog 7. lipnja 2018. između CL kao primateljice uzdržavanja i tužitelja kao davatelja uzdržavanja, utvrđeno je da je predmet istog stan na I. katu zgrade sagrađene na z.č. 1074/159 k. o. [katastarska općina] u [adresa], zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, kojeg da je primateljica uzdržavanja izvanknjižna vlasnica. Stanu pripada i pripadajući dio podruma. Ugovorom se primatelj uzdržavanja ovlašćuje ishoditi uknjižbu prava vlasništva nakon što Općina Dobrinj izvrši prijenos prava vlasništva na ime primateljice uzdržavanja.

9. Čitanjem izvatka iz matice umrlih utvrđeno je da je CL umrla je 23. travnja 2019.

10. Čitanjem povijesnog izvatka iz zemljišne knjige (list 16-22 spisa) utvrđeno je da je k. č. [katastarska čestica]. godine pripisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Tiha zanatsko ugostiteljsko poduzeće Šilo, s upisom promijene naziva u Tiha d.d. [adresa] 1997. godine. 5. listopada 2000. temeljem ugovora o kreditu br. 52/00 uknjiženo je pravo vlasništva sa Tihe d.d. [adresa] na ime Sava osiguranje d.d., a 2006. uknjiženo je ponovno pravo vlasništva na ime TIHA d.o.o. temeljem sporazuma o prijenosu vlasništva od 13. lipnja 2001. S prvenstvenim redom 11. srpnja 2013. temeljem pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Krku posl. br. Ovr-292/2011 od 21. ožujka 2013. na nekretnini u vlasništvu Tiha d.o.o. [adresa] uknjiženo je pravo vlasništva na ime G.P.P. Mikić d.o.o. Omišalj s time što je prethodno 27. travnja 2013. zabilježena dosuda nekretnine kupcu C temeljem rješenja Ovr-292/11 od 21. ožujka 2013. 11. veljače 2011. zabilježeno pokretanje postupka ovrhovoditelja Geotehna Varaždin d.o.o. protiv ovršenika Tiha d.o.o. [adresa].

11. Čitanjem rješenja Općinskog suda u Krku posl. br. Z-5248/2013 utvrđeno je da je temeljem pravomoćnog rješenja istog suda posl. br. Ovr-292/2011 od 21. ožujka 2013. uknjiženo pravo vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za korist tuženika.

12. Čitanjem povijesnog izvatka iz sudskog registra za tvrtku TIHA d.o.o. sa sjedištem u [adresa] na adresi [adresa], utvrđeno je direktor te tvrtke bio SL iz [adresa].

13. Uviđajem lica mjesta 2. ožujka 2023. utvrđeno je da se radi o zgradi na adresi [adresa], u suterenu koje se nalazi podrum kojeg je otključala ML, rođakinja tužitelja, jer se tužitelj nalazi u Kanadi, a tužitelj polaže pravo na polovicu podruma. U prizemlju se nalazi jedan stan koji nesporno pripada tuženiku, a tu da su se nekada nalazili poslovni prostori tvrtke Tiha Šilo. Na prvom katu nalaze se dva stana od kojih stan lijevo gledano sa ulazne terase nesporno pripada tuženiku, a desni tvrdi punomoćnica tužitelja je vlasništvo tužitelja. Taj stan otključala je ML a stan se sastoji od hodnika, kupaonice, kuhinje, blagovaone, spavaće sobe te balkona koji nema ogradu između tog stana i susjednog stana na tom katu. Na terasi kod ulaza nalazi se montažna prostorija zaključana lokotom, koju je također otključala ML.

14. Vještakinja je na ročištu na licu mjesta identificirala da se zgrada i dvorište nalaze na k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], a dostavila je i pisani nalaz i mišljenje u kojem je navela da se stan nalazi na 1. katu i to desno u istočnom dijelu zgrade, a podrum u suterenu, a sve na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

14.1. Tužitelj je predlagao da vještakinja označi površinu stana i prema toj površini suvlasnički dio u odnosu na cijelu zgradu. Tuženik se tome protivio smatrajući da bi navedeno predstavljalo izvođenje novog dokaza, jer je dokaz geodetskim vještačenjem predložen samo radi identifikacije, a posrijedi da nije dokaz kojeg tužitelj nije mogao predložiti.

14.2. S obzirom na navode vještakinje iznesene na ročištu na licu mjesta da bi u slučaju da tužitelj dostavi dokumentaciju u kojoj je prikazana tlocrtno cijela kuća po etažama sa prikazom svih prostorija i njihovim površinama, mogla matematički izračunati temeljem takve dokumentacije suvlasnički udio spornog dijela, 23. prosinca 2024. naloženo je tužitelju dostaviti tlocrtni prikaz cijele kuće po etažama sa prikazom svih prostorija i njihovim površinama. Tužitelj je 28. travnja 2025. dostavio nekakav nacrt (list 215 spisa) koji međutim ne datira iz razdoblja otkupa stana (što je evidentno s obzirom da se navodi ime tužitelja) niti su naznačene prostorije i površina svake prostorije, navodeći da ukoliko vještak ne može odrediti suvlasnički udio predlaže vještačenje po vještaku građevinske struke. Taj je dokazni prijedlog odbijen iz razloga obrazloženih u točki 6 obrazloženja. Vještakinja geodetske struke se 2. lipnja 2025. očitovala da s obzirom da se radi o građevini je za izračun udjela potrebno izvršiti izmjeru cijele nekretnine i svih njezinih etaža i na temelju dobivenih podataka odrediti omjere, što nije područje geodetskog vještaka.

15. Ocjenjujući sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

16. Sud je provodio dokaze, baveći se i neadekvatno postavljenim tužbenim zahtjevom i nepredloženim odgovarajućim dokaznim prijedlozima u vidu odgovarajućeg vještačenja, međutim u konačnici je utvrdio da se radi o pravnom pitanju.

17. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži utvrđenje prava vlasništva. Da je tuženik kao vlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj je sagrađena zgrada u kojoj se nalazi stan i podrum kojih tužitelj tvrdi da je vlasnik, upisan temeljem rješenja o dosudi iz ovršnog postupka, koji je vođen radi prisilne naplate potraživanja ovrhovoditelja na nekretnini tvrtke Tiha Šilo d.o.o., među strankama nije sporno, a proizlazi i iz priloženih zk. izvadaka i rješenja zk. odjela i ovršnog suda dostavljenih uz odgovor na tužbu.

18. Kupac nekretnine na javnoj dražbi, koja se vodi po pravilima koja uređuju ovršni postupak, stječe pravo vlasništva kupljene nekretnine isplatom kupoprodajne cijene i pravomoćnošću rješenja o dosudi, dakle odlukom suda. Oni koji su imali neko pravo na predmetu ovrhe, zaštitu svoga prava mogli su s uspjehom ostvarivati samo u postupku ovrhe i prodaje (podnošenjem prigovora). Ako su u nekom svom pravu povrijeđeni učinjenom prodajom i rješenjem o dosudi, izvan postupka u kojemu je doneseno to rješenje zaštitu ne mogu ostvarivati prema kupcu nekretnine iz rješenja o dosudi, pa niti pozivom na njegovu nesavjesnost iz razdoblja koje je prethodilo dosudi (činjenicu da je direktor i ovršenika i kupca bio SL), jer je kupac kupljenu nekretninu stekao odlukom suda - kojom su, njezinim učincima, vezani svi na koje se ona odnosi, pa bi suprotno shvaćanje dopuštalo osporavanje pravomoćne sudske odluke izvan postupka u kojem je donesena. Naime, ukidanje ili preinaka rješenja o ovrsi poslije pravomoćnosti rješenja o dosudi, pa time niti odluka o utvrđenju da je treća osoba vlasnik nekretnine, ne utječu na pravo vlasništva kupca stečeno po odredbama članka 101., koje uživa zaštitu propisanu odredbom čl. 102 OZ/96 (tako Vrhovni sud u odluci Revd 2128/2020-2), slijedom čega je tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

19. Tužitelj je u cijelosti izgubio spor pa je dužan tuženiku u cijelosti naknaditi trošak postupka temeljem čl. 154. st. 1 ZPP-a. Temeljem čl. 155. ZPP-a tuženiku je kao osnovan priznat zahtjev za naknadom troška zastupanja po odvjetniku i to trošak zastupanja na pet ročišta (8. prosinca 2021., 5. srpnja 2022., 20. rujna 2022., 2. ožujka 2023. i 26. studenog 2025.) temeljem Tbr. 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova odvjetnika (NN 138/23, dalje u tekstu Tarifa), trošak odgovora na tužbu i trošak sastava podnesaka od 16. listopada 2023. i 29. studenoga 2021. temeljem Tbr (8/1 Tarife, dakle ukupno osam radnji i to za svaku od navedenih radnji 250 bodova, budući da je vrijednost predmeta spora u odnosu na tužbeni zahtjev utvrđena u iznosu od 200.000,00 kn / 26.544,56 EUR, što ukupno iznosi 2000 bodova. Pri tome je vrijednost boda 2 eura pa to iznosi ukupno 4.000,00 eura. Na taj iznos obračunat je PDV temeljem Tbr. 46 Tarife pa ukupni trošak postupka kojeg je tužitelj dužan naknaditi tuženiku iznosi 5.000,00 eura.

20. U preostalom dijelu zahtjev za naknadom troška postupka odbijen je iz razloga što je tužitelj trošak zatražio računajući ga prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 420.000,00 kuna/55.743,58 EUR, međutim u ovoj je fazi postupka odlučeno samo o tužbenom zahtjevu, na okolnost protutužbenog zahtjeva još se nisu niti izvodili dokazi i u konačnici postupak je u odnosu na protutužbeni zahtjev razdvojen i o njemu će se odlučiti zasebno te će tamo tuženik imati pravo tražiti naknadu troška prema vrijednosti predmeta spora određenog za protutužbeni zahtjev.

Krk, 13. siječnja 2026.

Sutkinja:

Tina Gorički

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.