Republika Hrvatska

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

P- 262/2022-49

U  I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru po sucu Ivici Grubišiću u pravnoj stvari tužitelja UU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Martina Alagić, protiv tuženika KU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; TU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku Ivana Škare; BU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku Ivana Škare, radi Sporovi iz nasljeđivanja, nakon javno održane i zaključene glavne rasprave 1. prosinca 2025. u prisustvu punomoćnika parničnih stranaka, 13. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja te se utvrđuje se da je tužitelj UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]., građenjem stekao pravo suvlasništva u 1/3 dijela nekretnine upisane kod Općinskog suda u Vukovaru, Zemljišnoknjižni odjel Vukovar, zk. ul. br. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica]., kuća i dvor. i oran., površine 656 m2, dok se tužitelj odbija iznad dosuđenog dijela.

II. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja te se nalaže Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Vukovaru upis prava suvlasništva u 1/3 dijela nekretnine upisane kod Općinskog suda u Vukovaru, Zemljišnoknjižni odjel Vukovar, zk. ul. br. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica]., kuća i dvor. i oran., površine 656 m2., na ime tužitelja UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]., te su tuženici dužni trpjeti upis prava vlasništva tužitelja u zemljišne knjige, dok se tužitelj odbija iznad dosuđenog dijela.

III. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja te se utvrđuje da u ostavinsku masu iza pok. PU iz [adresa], rođenog **.**.1938., a umrlog **.**.2022., s posljednjim prebivalištem u [adresa]., ne ulazi suvlasnički dio 1/3 dijela nekretnine upisane kod Općinskog suda u Vukovaru, Zemljišnoknjižni odjel Vukovar, zk. ul. br. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica]., kuća i dvor. i oran., površine 656 m2, dok se tužitelj odbija iznad dosuđenog dijela.

IV. Nalaže se tuženoj TU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 583,25 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 13. siječnja 2025. po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženoj BU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 583,25 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 13. siječnja 2025. po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 8.11.2022. tužitelj zahtijeva da je tužitelj UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]., građenjem stekao pravo suvlasništva u ½ dijela nekretnine upisane kod Općinskog suda u Vukovaru, Zemljišnoknjižni odjel Vukovar, zk. ul. br. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica]., kuća i dvor. i oran., površine 656 m2., što u naravi predstavlja stan na I. katu koji se sastoji od posebnog dijela i to dvije spavaće sobe, kupaonice, hodnika, dnevnog boravka sa kuhinjom, ukupne površine 80 m2, te da se utvrdi da u ostavinsku masu iza pok. PU iz [adresa], rođenog **.**.1938., a umrlog **.**.2022., s posljednjim prebivalištem u [adresa]., ne ulazi suvlasnički dio ½ dijela nekretnine upisane kod Općinskog suda u Vukovaru, Zemljišnoknjižni odjel Vukovar, zk. ul. br. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica]., kuća i dvor. i oran., površine 656 m2 što u naravi predstavlja stan na I. katu koji se sastoji od dvije spavaće sobe, kupaonice, hodnika, dnevnog boravka sa kuhinjom, ukupne površine oko 80 m2.

1.1. Tužbu obrazlaže navodom sa je Rješenjem Općinskog suda u Vukovaru broj O-190/2022 od 8. rujna 2022. godine prekinut je ostavinski postupak iza pok. PU u toč. I, a u toč. II. upućen je tužitelj kao zakonski nasljednik da pokrene parnični postupak radi utvrđivanja činjenica veličine nasljednog dijela u odnosu na nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], a o kojim činjenicama ovisi sastav ostavine.

1.2. Tužitelj i tuženici su djeca sada pok. PU koji je upisan kao vlasnik nekretnine navedene pod toč. I. ove tužbe.

1.3. Tužitelj ističe kako je u predmetnu nekretninu uložio materijal i znatna sredstva i na taj način izmijenio postojeće gabarite kuće i to na način da je skinuo krov kuće i dogradio prvi kat kuće koji u naravi predstavlja stan i sastoji se od posebnog dijela i to dvije spavaće sobe, kupaonice, hodnika, dnevnog boravka sa kuhinjom, ukupne površine 80 m2, te sporednog dijela - terase na južnoj strani, ukupne površine 25 m2, a osim toga tužitelj je izgradio i dvorišne zgrade, sazidao ogradu ispred kuće, obnovio fasadu na cijeloj kući i dr. Iz navedenog razloga tužitelj ima pravo na veći dio nasljedstva u odnosu na predmetnu nekretninu srazmjerno uloženom materijalu i sredstvima.

1.4. Razlog zbog kojeg tužitelj ima pravo na veći dio nasljedstva u odnosu na predmetnu nekretninu je taj što je izgradio kat kuće i uložio materijal i znatna financijska sredstva, sazidao dvorišne prostorije, sazidao ogradu ispred kuće, obnovio fasadu na cijeloj kući i dr., o čemu su parnične stranke imale usmeni dogovor, odnosno tuženici su znali da je on to izgradio i to su mu dozvolili.

Tužitelj je dograđujući kat kuće povećao površinu predmetne nekretnine sa prvobitnih 80 m2 na sveukupno 160 m2 sveukupne površine, slijedom čega smatra da ½ predmetne nekretnine predstavlja njegovo suvlasništvo koje je stekao građenjem i kao takav suvlasnički dio ½ treba izdvojiti iz ostavine.

Preostali suvlasnički dio od ½ kojeg u naravi čini prizemlje kuće kao i suvlasnički dio u zajedničkim prostorijama čini ostavinu koja je predmet ostavinskog postupka iza pok. PU.

2. Tuženik KU je u odgovoru na tužbu je naveo da u priznaje u cijelosti osnovanim tužbu i tužbeni zahtjev jer prije nego je tužitelj počeo sa radovima odnosno prije podizanja kata kuće usmeno je to rekao bratu KU i sestrama TU i BU i to su mu oni dozvolili jer je živio sa ocem u toj kući i brinuo se o njemu. Tužitelj je sam financirao troškove radova i smatra da taj dio kuće predstavlja vlasništvo tužitelja jer gaje on izgradio, a ne otac i smatra da ga treba izdvojiti iz ostavine koja se provodi nako0n smrti oca.

3. Tužene TU i RU u odgovoru na tužbu ističu da potvrđuju navode tužitelja o prekidu ostavinskog postupka koji se vodi pred Naslovnim Sudom pod posl. br. O-190/2022, temeljem rješenja od dana 08.09.2022.g. te o upućivanju tužitelja na pokretanje parnice radi utvrđivanja veličine nasljednog dijela u odnosu na nekretninu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] pri zk. odjelu Naslovnog Suda, o čemu ovisi sastav ostavine, a to u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti spomenutog rješenja. Tužbi ne prileži dokaz da bi ista bila podnesena u za to određenom roku sukladno spomenutom rješenju pa stoga, opreza radi, osporavaju pravovremenost tužbe.

3.1. Tužene osporavaju preostale činjenične navode tužbe te osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, jer je isti u cijelosti činjenično i pravno neosnovan. Tužbom se tako navodi da je tužitelj cit: “…u predmetnu nekretninu uložio materijal i znatna sredstva i na taj način izmijenio postojeće gabarite kuće i to na način da je skinuo krov kuće i dogradio prvi kat kuće….a osim toga tužitelj je izgradio i dvorišne zgrade, sazidao ogradu ispred kuće, obnovio fasadu na cijeloj kući i dr….”.

Navedeni navodi tužitelja predstavljaju potpuno paušalnu i proizvoljnu tvrdnju u svezi koje nije niti moguće iznijeti detaljno očitovanje. Naime, nejasno je i nepoznato je koja, kakva i kolika je sredstva tužitelj navodno uložio, nejasno je i nepoznato koji, kakav i koliko je materijala tužitelj navodno uložio te u konačnici nejasno je i nepoznato kada je tužitelj navedeno navodno učinio. Tužitelj svoje tvrdnje, koje su prima facie takve kako su prethodno opisane, nastoji dokazati predloženim svojim iskazom i iskazima predloženih 6 svjedoka, što predstavlja neprimjerena i neprikladna dokazna sredstva za dokazivanje takvih činjeničnih navoda. Tužitelj potom predlaže provesti i građ. te financ. vještačenja, no doista nije jasno temeljem čega bi se predložena vještačenja trebala provesti? Sumirajući navode i zahtjev tužitelja, ukazuje se da istome ne prileže baš nikakvi, a ponajmanje adekvatni dokazi – primjerice dozvole za radove/dogradnju/adaptaciju, računi za materijal/opremu, potvrde nadležnih tijela (primjerice o legalizaciji) i sl., slijedom čega je jasno da se izvođenjem predloženih dokaza vještačenjem neće ostvariti svrha radi kojih su ti dokazi predloženi, dok su predloženi (personalni) dokazi neprikladni za utvrđivanje činjenica koje tužitelj iznosi tužbom.

3.2. Ističu da je predmetna nekretnina u postojeće stanje dovedena uslijed postupanja i ulaganja financijskih i ostalih potrebnih sredstava pok. roditelja parničnih stranaka, uz znatnu financijsku pomoć tužene BU i članova njezine obitelji, a ne i ovdje tužitelja koji za navedeno u konačnici nije niti bio u financijskim mogućnostima.

3.3. Tužitelj zaključno tužbom navodi da uslijed gore opisanih činjeničnih navoda ima pravo na “veći dio nasljedstva u odnosu na predmetnu nekretninu srazmjerno uloženom materijalu i sredstvima”, a što se ukazuje potpuno konfuznim i neutemeljenim te proturječnim samom tužbenom zahtjevu, jer je tužitelj na pokretanje ove parnice upućen upravo zato da se utvrdi točan sastav ostavine odnosno ulazi li predmetna nekretnina u cijelosti u ostavinu iza pok. prednika tužitelja ili ne, slijedom čega je sasvim jasan zaključak da se ovdje radi o pravnom osnovu na temelju (spornih i nedokazanih) stvarnopravnih zahtjeva tužitelja, a ne i zahtjeva koji bi proizlazili iz nasljednog prava.

4. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem: rješenje ovog suda br. O- 190/2022 od 8.č rujna 2022. djelomično rješenje o nasljeđivanju j. b. Jelice Kovačić O- 190/2022 od 15.4.2022., izvadak iz zemljišne knjige za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zk. ul. br. [broj ZK uloška], elaborat o obnovi ratom oštećene obiteljske kuće str. 26-94 spisa, očitovanje tuženika FU str. 96, očitovanje VU str. 107, iskazi svjedoka DU, ČU, SU, ĐU, JU, IU, ĆU, GU i AU, i iskaz parničnih stranaka, pismeni i usmeni nalaz i mišljenje građevinskog vještaka U.

5. Predmet spora je utvrđenje da je tužitelj građenjem stekao pravo suvlasništva u ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] kuća, dvor i oranica površine 654 m[2] , te da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda upis prava vlasništva u navedenom dijelu na ime tužitelja, kao i da u ostavinsku masu iza pokojnog PU ne ulazi suvlasnički dio ½ dijela iste nekretnine.

6. Tuženi KU je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznao osnovanim tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao i činjenične navode tužitelja.

7. Tužene TU i BU u odgovoru na tužbu iz opreza osporavaju pravovremenost tužbe. Nastavno tužene osporavaju u cijelosti činjenično i pravno navode tužbe pa slijedom toga i osnovanost tužbenog zahtjeva.

8. Nije sporno među parničnim strankama da je ovaj sud rješenjem poslovne oznake O-190/2022 od 8. rujna 2022. prekinuo ostavinski postupak iza umrlog LU iz [adresa] r. **.**.1938. a umrlog **.**.2022. i točkom II. uputio zakonskog nasljednika ZU, sina ostavitelja, da u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnični postupak radi utvrđivanja činjenica veličine nasljednog dijela u odnosu na nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] sukladno čl. 75. Zakona o nasljeđivanju, a o kojima ovisi sastav ostavine.

9. Nije sporno da su tužitelj i tuženici potomci odnosno djeca pokojnog ostavitelja LU.

10. Na pripremnom ročištu 3. svibnja 2023. ovaj sud je uvidom kroz e Spis utvrdio da je navedeno rješenje ovog suda oznake O-190/2022 od 8. rujna 2022. posljednji tuženik zaprimio 26. rujna 2022. i kako su stranke imale rok od 15 dana na žalbu protiv navedenog rješenja to je rok od 30 dana za podnošenje predmetne tužbe počeo teći 11. listopada 2022., a kako je tužba podnesena 8. studenog 2022. očigledno je da je podnesena u roku od 30 dana, te je prigovor nepravovremenosti neosnovan. Osim toga za navesti je da je riječ o sudskom roku, a ne zakonskom pa tužitelj i da nije ispoštovao navedeni rok, a jeste, sud ne bi mogao tužbu odbaciti jer nije pravovremeno podnesena.

11. Na istom pripremnom ročištu sud je u vezi prigovora tuženika da je VPS prenisko postavljen od strane tužitelja u tužbi na iznos od 1.327,36 eura utvrdio vrijednost na iznos od 12.000,00 eura.

12. Člankom 75. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03 i dr) propisano je:

Neovisno o svome nasljednom pravu ostaviteljev potomak koji je s ostaviteljem živio u zajednici, te je svojim radom ili davanjima pridonio da se njegova imovina poveća, časom njegove smrti stječe pravo na onoliki dio ostavine koji odgovara vrijednosti za koju se njegovim doprinosom imovina povećala dok su živjeli u zajednici. Nastavno st. 2. istog članka Zakona propisano je: Tako izdvojeni dio ne spada u ostavinu te se ne uzima u račun pri izračunavanju nužnog dijela, niti se uračunava nasljedniku u njegov nasljedni dio.

13. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige od 24. listopada 2022. sud je utvrdio da je predmetna nekretnina označena kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u naravi kuća, dvor i oranica sa 656 m[2] , u cijelosti u vlasništvu pok. LU PU.

14. Čitanjem rješenja Vukovarsko srijemske županije, Ured za prostorno uređenje, Stambeno -komunalne poslove, graditeljstvo i zaštita okoliša Vukovar od 17. ožujka 1998. sud je utvrdio da je tim rješenjem utvrđeno da PU ima pravo na obnovu obiteljske kuće na adresi [adresa] sa utvrđenim VI stupnjem oštećenja i u kojoj će prebivati sa članovima obitelji HU, suprugom, te tužiteljem i njegovom obitelji i to NU, JU, MU i OU.

15. Čitanjem dokumentacije o pravu na obnovu sud je utvrdio da je nositelju obnove ŽU priznato pravo na 35 m[2] , a članovima obitelji svakom po 10 m , da je ranija obiteljska kuća minirana i zapaljena, da je ostao samo urušeni materijal i dio trošnih zidova, nadtemelja 9,90 x 11,80 plus 4,90 x 10 m te da je potrebno u cijelosti ukloniti ostatke bivše kuće i izgraditi novu kuću površine cca 85 m[2] . Iz tehničkog opisa građevine prije oštećenja sud je utvrdio da stubišta nije bilo, te da je stoga bila riječ o kući prizemnici.

16. Saslušanjem svjedoka SU i CU sud je utvrdio da je vlasnik kuće sada pokojni PU iskazivao zadovoljstvo svim radovima u potkrovlju predmetne kuće koji su izvođeni po zahtjevu tužitelja ili izgradnji pomoćnih objekata u dvorištu iste kuće, betonaži dvorišta, ulaznoj kapiji, a to je iskazivao na način da je više puta ponovio: "sve to ide mom K" misleći na unuka SU sina tužitelja dok je majka parničnih stranaka za života govorila da sve što se radi na kući da se radi za NU misleći na tužitelja, i da sve što se radi financira UU. Slijedom navedenog moguće je jedino izvesti zaključak da je tužitelj bio pošteni graditelj jer je svu gradnju na kući i drugim objektima na predmetnoj nekretnini izvršio uz znanje, odobravanje i volju vlasnika kuće. Nesporno dogovor je i bio između tužitelja i njegovih roditelja da podigne potkrovlje, a time i nosive i pregradne zidove u potkrovlju kako bi sa svojom obitelji nakon što je kupio balkonska vrata i prozore i sa mobom izvršio sve radove, uselio sa obitelji u taj dio kuće. Osim toga iz očitovanja na tužbu tuženog FU sud je utvrdio da je tužitelj prije nego što je počeo sa radovima u potkrovlju upoznao tuženika i tužene TU i BU da planira graditi potkrovlje sa čime da su bili suglasni i dozvolili mu gradnju.

17. Iz iskaza supruge tužitelja JU kao svjedokinje i tužitelja, te tuženica, a polazeći i iz utvrđenja nalaza i mišljenja o visini nadozide, sud je utvrdio da je tužitelj sa suprugom platio podizvođaču radova tijekom obnove na predmetnoj kući da dozida u potkrovlju tri reda bloka sa čime je kuća postala visoka prizemnica. Tuženi KU je u svom iskazu istakao da je obnova napravila prizemlje, a tužitelj da je financirao izgradnju potkrovlja, te da je obnova napravila objekat u rohbau fazi u potkrovlju.

18. Saslušanjem svjedoka ČU sud je utvrdio da ga je tužitelj angažirao radi postavljanja fasade na predmetnoj kući sa čime je stavljen stiropor, mrežica i ljepilo i da je tužitelj isplatio svjedoka. Osim toga sud je saslušanjem tog svjedoka i supruge tužitelja, te CU utvrdio da je materijal za fasadu i za druge radove na kući kupljen tako što je supruga tužitelja trgovini CU dala čekove i na taj način plaćala kupljeni materijal koji je tužitelj dovozio na radilište.

18.1. Saslušanjem svjedoka SU, tuženika FU i tužitelja sud je utvrdio da je tužitelj financirao dogradnju pregradnih zidova, knauf radove, glazure i sve ostale radove u potkrovlju.

18.2. Nastavno iz iskaza svjedoka EU sud je utvrdio da je ispred predmetne kuće napravio polukovanu ogradu i kapiju i dvoja vrata da je za taj posao bio angažiran od strane tužitelja, a da je tužitelj njemu za uzvrat iskrčio pola jutra šume jer je u to vrijeme tužitelj imao bager. Osim toga isti svjedok je kod tužitelja dolazio pomagati tužitelju kod betonaže pomoćnih prostorija koje su predstavljale garažu i sušaru. Tužitelj je financirao i osobno sa mobom izgradio pomoćne zgrade i objekte u dvorištu (garažu, sušaru, svinjce i dr.).

19. Na prijedlog tužitelja sud je odredio građevinsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku Zvjezdani Debeljak diplomirani ing. građevinarstva iz Vinkovaca koji je u nalazu i mišljenju iznio:

- da predmetna kuća u [adresa], nije izvedena prema projektnoj dokumentaciji iz Uputa za sanaciju ratom oštećenih obiteljskih kuća, već je izvedena u većim gabaritima (cca 35% veća površina) i s dodatnim građevinskim elementima (dogradnje, balkoni, terase). Osim povećanja ukupne površine , izvedeno je i potpuno unutarnje uređenje cijele kuće (prizemlje i kat), dok je prema projektu bilo predviđeno uređenje samo prizemlja i dijela potkrovlja.

- da se ulaganja tužitelja odnose upravo na taj dodatni obuhvat radova - dovršetak cijelog kata, dogradnje i potpuno unutarnje uređenje cijele kuće, što značajno prelazi okvire radova predviđenih obnovom.

- izrađenim troškovnikom, korištenjem jediničnih cijena iz projektne dokumentacije i stvarno izvedenih količina radova, utvrđena je vrijednost ulaganja koja se može pripisati tužitelju. Ukupna vrijednost svih izvedenih radova na predmetnoj kući iznosi 393.781,61 kn, vrijednost radova za projektiranu kuću iznosi 263.190,31 kn, dok dodatna ulaganja iznose 130.591,30 kn/17.332,44 eura.

- zaključuje se da je tužitelj svojim ulaganjima značajno sudjelovao u dovršetku i povećanju vrijednosti nekretnine.

- na temelju vrijednosti uloženih sredstava u odnosu na ukupnu vrijednost kuće, tužitelju pripada 1/3 suvlasničkog dijela nekretnine.

- u ovaj izračun nije uključen suvlasnički udio koji tužitelj ostvaruje na temelju nasljeđivanja.

19.1. U usmenom dijelu nalaza i mišljenja na pitanje punomoćnika tuženica vještak se očitovao da je napravljen troškovnik za cijelu kuću i da nije moguće odvajati povećanja troškova prizemlja od povećanja troškova u potkrovlju jer je riječ o jednoj stambenoj cjelini. Vještak se izjasnio da se kat može koristiti kao samostalna uporabna jedinica s tim da se ulaz za kat može zasebno napraviti i bio bi odvojen od ulaza u prizemlju.

20. Iz upute za sanaciju ratom oštećene kuće LU odnosno iz dokumentacije o pravu na obnovu, tehničkog opisa unutarnjeg uređenja (str. 77 spisa) je sud utvrdio da su u potkrovlju predviđeni hodnik sa stubištem i dvije sobe ukupne površine 31,63 m[2] . Nastavno za navesti je da je vještačenjem sud utvrdio da je navedenom dokumentacijom predviđena nadozida u potkrovlju od 100 cm, a nakon uzimanja mjera od strane vještaka utvrđeno je da visina nadozide iznosi 160 cm. Navedeno upućuje na zaključak da je tužitelj zaista izvršio nadozidu od 60 cm u odnosu na onu koja je bila predviđena navedenom Uputom. Dakle, RH je izvršila nadozidu od 1 metar u potkrovlju, a tužitelj je platio podizvođaču da nadozida 60 cm potkrovlja, što realno predstavlja tri reda bloka jer je najvjerojatnije korišten blok od 19 cm visine.

21. Odredbom čl. 156. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje ZVDSP) propisano je dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine. Nastavno st. 2. istog članka propisano je pripada li pravo na naknadu onomu tko je dogradio, nadogradio ili preuredio zgradu odnosno prostoriju iz st. 1. ovog članka, ili je ulagao u takvu zgradu ili prostoriju, određuju pravila obveznog prava.

21.1. Odredbom čl. 153 ZVDSP propisano je : Ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, a nije bez odgode zabranio daljnju gradnju poštenom graditelju, zemljišna čestica sa zgradom koja je na njoj izgrađena pripada graditelju, a prijašnji vlasnik zemljišta ima samo pravo zahtijevati nadoknadu tržišne vrijednosti zemljišta.

22. Dakle, iz navedenih utvrđenja proizlazi da su u potkrovlju predviđene dvije sobe i hodnik i to je financirala Republika Hrvatska i očigledno da takva djelomična izgrađenost potkrovlja ne predstavlja stan, a niti bilo kakvu uporabnu samostalnu cjelinu. Navedenom dogradnjom potkrovlja i uređenjem koje je financirao isključivo tužitelj odnosno gradio sa mobom tužitelj je izgradio stan na prvom katu koji se sastoji od dvije spavaće sobe, kupaonice, hodnika, dnevnog boravka sa kuhinjom ukupne površine 71,50 m[2] , a potom je izgradio i balkon.

23. Za napomenuti je da bi prema naprijed navedenoj dokumentaciji pokojni PU od obnove koju je financirala Republika Hrvatska dobio ukupno 45 kvadrata sa suprugom što bi bilo znatno manje od postojećeg prizemlja kao i onoga prije Domovinskog rata, a svi ostali kvadrati su rezultat toga što je kao članove svog kućanstva prijavio tužitelja, njegovu suprugu i dvoje djece, te utvrđene činjenice što je tužitelj platio navedenu dozidu u potkrovlju, što potvrđuje i tužena TU u svom iskazu. Kao član kućanstva tužitelj sa svojom obitelji stekao je pravo služnosti temeljem zakona iako ta služnost nije uknjižena u zemljišnim knjigama. Tužiteljevo pravo stanovanja u predmetnoj kući sa svojom obitelji nije uvjetovano ulaganjem. Da otac stranaka nije tužitelju obećao da će potkrovlje biti njegovo u kojem tužitelj sa obitelji od 1999. godine živi do danas, očigledno da tužitelj nebi pristao na takav povratak iz Virovitice iako je tamo bio podstanar. Osim toga takve izjave je davao sam PU u prisustvu tuženika FU i navedena dva svjedoka, pa i kada bi bili točni navodi tužene BU da je tužitelj tražio pred kraj života osobno ili putem djece od LU da mu se prepiše predmetna nekretnina djelomično ili u cijelosti ta okolnost nije odlučna već je odlučno što je otac stranaka izjavljivao prije i u vrijeme izgradnje potkrovlja.

24. Samim tim što je PU dopustio tužitelju da izgradi stan u predmetnoj kući očito je bila njegova volja da tužitelju prizna i pravo vlasništva na dograđenom dijelu odnosno istom stanu. U sličnoj pravnoj i činjeničnoj situaciji takav zaključak zauzela je i relevantna sudska praksa tako npr. u presudi VSRH Rev- 575/2018-5 od 26. travnja 2022. kojom je odbijena revizija tuženika kao neosnovana i potvrđene nižestupanjske odluke.

25. Sud prihvaća nalaz i mišljenje građevinskog vještaka kao stručan i objektivan jer je dat sukladno pravilima struke iz kojeg razloga je sud odbio prijedlog za novim vještačenjem, a iz tog razloga nije bilo uvjeta ni za dopunu vještačenja.

26. Slijedom navedenih utvrđenja valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja kojim se utvrđuje da je građenjem stekao pravo suvlasništva u 1/3 dijela nekretnine kako je to opisano u točki I. tužbenog zahtjeva, te u tom dijelu uknjižbu prava vlasništva, a iznad toga dijela odbiti jer zahtjev u tom dijelu nije u skladu sa građevinskim vještačenjem. Stoga je sud i prihvatio djelomično tužbeni zahtjev u točki III. da u ostavinsku masu iza pokojnog PU ne ulazi suvlasnički dio od 1/3 dijela navedene nekretnine, a iznad tog dijela valjalo je tužitelja odbiti sa tužbenim zahtjevom.

26.1. 1. siječnja 1997. stupio je na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i primjenom odredbe čl. 366. tog Zakona u Republici Hrvatskoj vrijedi načelo pravne jedinstvenosti određeno čl. 9. istog Zakona i tužitelj stječe suvlasnički dio od 1/3 cijele nekretnine označene kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 656 m[2] , a ne samo na prvom katu.

27. Iskazi svjedoka IU i GU su paušalni iz razloga što je sud odlučne činjenice utvrdio iz drugih izvedenih dokaza, naime ti svjedoci nemaju preciznih saznanja o tim činjenicama. Odnos tužitelja i njegove obitelji prema roditeljima bio bi bitan da je zaključen ugovor o uzdržavanju, što nije predmet spora.

28. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. ZPP-a.

29. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.2.,. i čl. 164. ZPP-a. Obračun troškova prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a odvija se na način da se utvrđuje postotak s kojim je svaka stranka uspjela u sporu, zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela u sporu oduzima se postotak stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu i utvrđuje se razlika postotka. Sud utvrđuje svotu pojedinih radnji i svotu ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u sporu koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka i stranci koja je u većoj mjeri uspjela odmjerit će naknadu dijela ukupnih troškova. Za navesti je da sud nije dužan utvrđivati troškove stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu. Navedeno proizlazi i iz relevantne sudske prakse kad je u pitanju naknada troška kod djelomičnog uspjeha u sporu.

Tužitelj je uspio u 2/3 dijela tužbenog zahtjeva odnosno u omjeru od 66,66%, a tuženici TU i BU u 1/3 dijela odnosno 33,33%, navedeno kako u pogledu pravne osnove spora tako i po visini. Kad se od 66,66% oduzme 33,33% ostaje razlika 33,33% uspjeha tužitelja koji u tom postotku polaže pravo na naknadu troška koji je bio svrsishodan za vođenje ovog postupka.

Tužitelj imao trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe 200,00 eura, ročište 3.5.2023. iznos od 200,00 eura, ročište 24.10.2023. iznos od 200,00 eura, ročište 25.2.2025. iznos od 50,00 eura jer na ročištu nisu izvođeni nikakvi dokazi već je tužitelj ostao kod tužbenog zahtjeva, ročište 26.3.2025. iznos od 200,00 eura, ročište 28.4.2025. iznos od 200,00 eura, sastav obrazloženog podneska od 6.10.2025. kojim se tužitelj očitovao na nalaz i mišljenje vještaka 200,00 eura, sastav ostalog podneska od 24.11.2025. kojim se tužitelj osvrnuo na podnesak tuženika 50,00 eura, ročište 1.12.2025. iznos od 200,00 eura, ročište za objavu presude 100,00 eura, ukupno 1.600,00 eura, PDV 400,00 eura, sudska pristojba na tužbu 53,08 eura i na presudu 53,08 eura, ukupno 2.106,16 eura x 33,33%=701,98 eura.

Sud je tužitelju u cijelosti dosudio trošak građevinskog vještačenja u iznosu od 464,52 eura jer bez istog tužitelj ne bi niti djelomično uspio u sporu.

Tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 1.166,50 eura. Na dosuđeni trošak tužitelju pripada zatezna kamata od dana donošenja presude primjenom odredbe čl. 151. str. 3. ZPP-a.

Sud tužitelju nije priznao trošak sastava podneska od 16.5.2023. kojim obavještava sud o uplati predujma jer je sud tu činjenicu utvrdio iz kartice predmeta koje se nalazi u spisu, a koju je dostavilo računovodstvo suda. Tužitelju ne pripada ni trošak sastava podneska od 18.5.2023. kojim dostavlja adresu svjedoka jer je tužitelj tu adresu bio dužan dostaviti u tužbi, a najkasnije na pripremnom ročištu pa ne ispunjavanje obveze ne može ići na štetu suprotne strane. Podneskom od 21.11.2023. tužitelj sa tuženikom predlaže odgodu ročišta pa sastav takvog podneska ne može ići na trošak suprotne strane već stranaka koje takav prijedlog stavljaju, a isto se odnosi i na podnesak od 12.2.2024.

U parnicama radi utvrđenja prava vlasništva građenjem tuženici nisu jedinstveni i nužni suparničari već obični suparničari, te je u odnosu na svakog od tuženika s obzirom na vlastitu dispoziciju moguće donijeti različitu odluku. Prema čl. 200. ZPP-a svaki (obični) suparničar je u parnici samostalna stranka, njegove radnje ili propuštanja niti koriste niti štete drugim suparničarima. U konkretnom slučaju tuženi KU je odmah u odgovoru na tužbu priznao osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja, a isti nije osporavao niti u ostavini zahtjev tužitelja tako da nije niti izazvao ovaj spor, već je samo kao jedan od nasljednika obuhvaćen tužbom. Slijedom navedenog valjalo je tužene TU i BU obvezati na snašanje troška svakog u jednakom dijelu u iznosu 583,25 eura.

U Vukovaru, 13. siječnja 2026.

Sudac

Ivica Grubišić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Županijski sud. Žalba se podnosi u tri primjerka u roku 15 dana od dana objave presude putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku odvjetniku Martina Alagić

2. Tuženiku ŠU [adresa], 22243 Murter

3. Tuženicima TU i BU po punomoćniku odvjetniku Ivana Škare