REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Km-47/2025-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, u vijeću za mladež sastavljenom od Jadranke Luketin, kao predsjednici vijeća za mladež, te sudaca porotnika Joze Dadića i Nikoline Anić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Anele Krolo, kao zapisničarke, u kaznenom postupku prema maloljetniku SU zbog dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom - djelo opisano u članku 139. stavak 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje: Kazneni zakon), a kažnjivo po članku 139. stavak 3. Kaznenog zakona , nakon održane rasprave od 4. prosinca 2025., i 13. siječnja 2026. u nazočnosti maloljetnika osobno sa roditeljem, braniteljicom Vedranom Milić Grbin, odvjetnicom u Splitu, i zamjenice ODO-a Split SUD, dana 13. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

MALOLJETNIKU:

SU, OIB: [osobni identifikacijski broj], sinu S i ĐU, rođene Đ, rođenom **.**.2007. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljaninu

Republike  Hrvatske,  pismenom,  sa  završenom  Obrtno tehničkom školom u Imotskom, srednjeg imovinskog stanja, bez vojnog čina, neodlikovanom,

IV. Temeljem čl. 11. i čl. 10. st. 2. toč. 11. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" br. 84/11, 143/12, 148/13, 56/15 i 126/19 – dalje u tekstu: ZSM)

izriče se odgojna mjera

POJAČANE BRIGE I NADZORA

I

POSEBNE OBVEZE

- iz čl. 10. st. 2. toč. 11. ZSM – i to da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade

Temeljem čl. 10. st. 10 ZSM upozorava se maloljetnik da zbog skrivljenog neispunjavanja obveza može biti upućen u disciplinski centar.

Na temelju čl. 89. st. 1. ZSM troškovi ovog kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je ovom sudu prijedlog za primjenu odgojne mjere mal. SU posl.br. KOm-DO-44/2025 od 21. listopada 2025. zbog toga što je

dana 20. lipnja 2025. oko 21:05 sati sa mobilnog uređaja pozivnog broja [broj telefona] nazvao na broj [broj telefona], službeni broj Centra za pružanje usluga u zajednici Split, podružnica „ O i L“ u [adresa], na koji broj se javila odgajateljica OU, pa u nakani da kod nje izazove strah u vezi njezinog rada, istoj rekao: „Ja sam SU, smirite LU i IU, jer ću u suprotnom ubiti i vas i sve u domu“, da bi svega nekoliko trenutaka kasnije ponovno nazvao isti broj [broj telefona], na koji broj se sada javila odgajateljica VU, i u nakani da kod nje izazove strah u vezi njezinog rada, rekao joj: „Doći ću vas sve porokati, i odgajatelje i dicu, ja sam drogiran“, što je sve kod OU i VU izazvalo osjećaj straha za vlastiti život,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema odgovornoj osobi u vezi s njezinim radom,

čime je počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom - djelo opisano u članku 139. stavak 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje: Kazneni zakon), a kažnjivo po članku 139. stavak 3. Kaznenog zakona.

2. Na ročištu rasprave od 4. prosinca 2025., maloljetni SU pozvan da se u smislu čl. 416. ZKP/08 izjasni kakav stav zauzima prema Prijedlogu za izricanje maloljetničke sankcije, maloljetnik je naveo kako ne priznaje kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.

2.1. Odmah je za napomenuti da je prilikom iznošenja obrane pred policijskim istražiteljem, sukladno odredbi članka 208.a Zakona o kaznenom postupku, maloljetnik također negirao da bi na opisani način prijetio odgajateljicama Centra za pružanje usluga u zajednici Split. Naveo je kako te odgajateljice ne poznaje, kao ni štićenice Centra, IU i LU, koje je navodno spomenuo, tijekom telefonskog poziva. Smatra da mu je ova prijava „namještena“, jer tko bi se to predstavio, pa onda uputio prijetnje. Pitao se i tko bi to rekao za sebe da je drogiran. Odgajateljice koje se spominju kao oštećenice, on u životu nije vidio niti čuo, a broj mobitela s kojih su prijetnje upućene, nije njegov.

3. Maloljetnik je htio dati obranu na kraju dokaznog postupka.

4. U obrani na raspravi od 13. siječnja 2026. ponavlja kako je već dao obranu pred policijskim istražiteljem, kako je navedeno u spisu. Negirao je počinjenje kaznenih djela. Naveo je da nije prijetio odgajateljicama u CPUZ Split. Smatra da mu je sve namješteno te u cijelosti ostaje pri onome što je tada iskazivao u prisutnosti svoje braniteljice.

5. U dokaznom postupku na raspravi od 4. prosinca 2025. saslušana je svjedokinja-oštećena OU, nadalje na raspravi od 13. siječnja 2026. saslušana je svjedokinja-oštećena VU, majka maloljetnika ĐU, nadalje saslušana je sudska socijalna pedagoginja ĐUD, a u nastavku dokaznog postupka pregledani su zapisnik o ispitivanju osumnjičenika maloljetnika SU u Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Drugoj policijskoj postaji broj: K-590/2025, audio-video snimke ispitivanja, sve od 16. srpnja 2025. (list 19-20, 27 spisa), suglasnošću stranaka čita se mišljenje defektologa Općinskog državnog odvjetništva broj Kir-DO-570/2025 od 8. listopada 2025. (list spisa 45-48).

6. Stranke nisu imale primjedbi na izvedene dokaze kao ni daljnjih dokaznih prijedloga.

7. Sud drži da je obrana maloljetnika neutemeljena i ponajprije usmjerena na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti.

8. U ovom postupku već i prije podizanja Prijedloga, svoj iskaz dale su oštećene- žrtve OU i VU, odgajateljice obje zaposlene u CPUZ Split, podružnica "Miljenko i Dobrila" u [adresa] i to u prostorijama II PP Split. (list 32- 34, 35-37)

8.1. Obje svjedokinje su navele kako su zaposlene kao odgajateljice u Centru za pružanje usluga u zajednici Split, podružnica „Miljenko i Dobrila“ u [adresa], koja pruža skrb djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi (dalje: Dječji dom). Toga dana, 20. lipnja 2025. da je oko 21:50 sati zazvonio službeni mobitel Dječjeg doma, broj [broj telefona], a kako je na zaslonu pisao broj mobitela [broj telefona], s kojega je poziv upućen, i koji pripada NU, štićeniku Dječjeg doma, koji se tada nalazio u bijegu, OU je odmah odgovorila na poziv. Navela je kako je tada čula muški glas, koji joj je rekao: „Ja sam SU, smirite LU i IU, jer ću u suprotnom ubiti i vas i sve u domu“, a u pozadini da je prepoznala glas NU. Ovakvih prijetnji da se prepala, i prekinula poziv, i s drugog mobitela je odmah nazvala policiju. Dok je ona pričala s policijom, preko drugog mobitela, na isti pozivni broj, da je ponovo netko nazvao i tada se javila odgajateljica VU. VU da joj je naknadno ispričala kako je i taj poziv uputio SU, i tada da je prijetio, i rekao kako će sve porokati, i da je drogiran. Svjedokinja OU je kazala kako je sigurna da je poziv uputio maloljetni SU, jer je više puta ranije s istim pričala preko mobitela, i prepoznala je boju njegova glasa, kao i njegov specifičan način govora i izražavanja. Objasnila je kako je maloljetnikov brat OUD štićenik Dječjeg doma, pa ga je SU više puta ranije zvao na isti broj mobitela, i upravo je ona bila ta koja bi im omogućila kontakt. Pojasnila je i kako joj je poznato da je SU jedini imao „pik“ na IU i LU, štićenice Dječjeg doma, jer su njih dvije prokazale LUD kako, protivno zabrani, konzumira cigarete, pa je iz tog razloga bio u kazni.

Žrtva VU je ispričala kako je konkretne prigode, čula uzrujani razgovor kolegice OU, s nekim preko mobitela. Razgovor da je trajao nekoliko minuta, a kada je OU prekinula razgovor, rekla joj je da će nazvati policiju, jer da joj je osoba koja se predstavila kao SU prijetio. Dok je OU razgovarala s policijom, ponovno je zazvonio službeni mobitel Dječjeg doma broj [broj telefona], i ovaj put se ona javila, jer je prepoznala da je poziv upućen s mobitela koji pripada NU. No, tom prilikom, s druge strane linije da nije čula Božin glas, već glas muškarca koji se predstavio kao SU i tada je zaprijetio „Doći ću vas sve porokati, i odgajatelje i dicu, ja sam drogiran“. U pozadini je čula dobro poznati glas NU, koji je upućivao neke uvrede, i od svega, ona da je osjetila veliki strah i prekinula poziv. Svjedokinja je istakla kako je posve sigurna da je prijetnju na opisani način izrekao maloljetnik SU, jer je s njim više puta ranije razgovarala i prepoznala je boju njegova glasa.

8.2. Ispitana na raspravi od 4. prosinca 2025. svjedokinja-oštećena-žrtva OU navela je kako ostaje u cijelosti pri iskazu kojeg je dala pred II PP Split od 20. kolovoza 2025. (list spisa 32-34).

Navela je da u cijelosti ostaje pri svemu što je iskazivala kao točnim i istinitim. Dodatno navodi da ustraje u kaznenom progonu, ali ne postavlja imovinskopravni zahtjev. Navela je i to da niti malo ne dvoji u činjenicu da je prijetnja upućena na način kako je opisano, upravo od strane SU. Oko toga nema nikakvih dvojbi jer da ih ima, to bi i navela. Ne samo da je prepoznala glas, već je čula i kako se osoba tako predstavila, a očito je u blizini bio i drugi štićenik Doma, BU. Navodi da radi kao odgajateljica u CPUZ Podružnica Miljenko i Dobrila, odnosno u Dječjem domu Maestral, ustanovi koja pruža skrb djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Na poseban upit suda da li ona ili njezine kolege dobivaju prijetnje sličnog karaktera, izjavljuje da se takve prijetnje događaju te da ih znaju upućivati i roditelji. Navodi da roditelji često ne shvaćaju kako odluke o izdvajanju djece iz obitelji ne donose odgajatelji, već sud, te da roditelji ponekad žele viđati djecu mimo sudskih odluka, zbog čega se događaju i prijetnje prema djelatnicima. Navodi da zna kako SU ima brata smještenog u Dječjem domu Maestral, koji pohađa peti razred osnovne škole te se tamo nalazi otprilike godinu dana. Na poseban upit suda izjavljuje da ona nije primarna odgajateljica bratu SU, da radi na drugom katu ustanove te se ne može izjasniti o činjenici nalazi li se njegov brat HU tamo, kao ni o tome tko ga i kada smije posjećivati. Na poseban upit braniteljice izjavljuje da trenutno zna da HU može posjećivati brata jer ima vikende kod kuće pa ga može tamo vidjeti, dok dinamiku posjeta u vrijeme inkriminiranog događaja ne zna. Na poseban upit braniteljice je li HU imao dopuštenje telefonskih kontakata s bratom SU, izjavljuje da to ne zna.

Na poseban upit suca porotnika izjavljuje da je bila odgajateljica NU, da je on u jednom razdoblju bio u bijegu, a da sada misli da se nalazi u istražnom zatvoru, iako u to nije sigurna. Iz tog razloga navodi da dobro prepoznaje njegov glas te da ga može razlikovati od glasa druge osobe koja se predstavila kao SU.

8.3. Ispitana na raspravi od 13. siječnja 2026. svjedokinja-oštećena-žrtva VU navela je kako ostaje u cijelosti pri iskazu kojeg je dala pred II PP Split od

29. kolovoza 2025. (list spisa 35-37).

Navela je da je sve točno kako je upisano, kao i da će odgovoriti na pitanja ukoliko ih bude bilo.

Na poseban upit predsjednice vijeća za mladež osjeća li i dalje strah zbog prijetnje koju joj je uputio maloljetni SU, izjavljuje da nikome nije lako u ovakvim situacijama te da to ne doživljava prvi put. Navodi da uvijek postoji određena nelagoda, ali da nakon samog incidenta nije bila uznemiravana od strane maloljetnika, bez obzira na činjenicu da se njegov brat HU nalazi u ustanovi u kojoj ona radi.

Na poseban upit predsjednice vijeća za mladež je li se situacija u odnosu na djecu bez roditeljske skrbi, kao što je to slučaj u Domu, u posljednje vrijeme pogoršala u smislu prijetnji odgajateljima i slično, izjavljuje da se nažalost bilježi takav trend te da je do pogoršanja došlo nakon razdoblja pandemije koronavirusa. Na poseban upit predsjednice vijeća za mladež zbog čega je kolegica nazvala policiju te zašto joj se i ona pridružila, izjavljuje da su to učinile s razlogom jer prijetnja nije bila upućena samo njima, već i drugoj djeci u domu, što je bio dodatni razlog zbog kojeg su ona i kolegica osjećale strah za sigurnost djece u ustanovi. Navodi da se u domu trenutno nalazi 41 dijete u dobi od 9 do 18 i pol godina te da, da prijetnja nije bila takvog karaktera, možda ne bi niti prijavile događaj, ali ih je uznemirila upravo zbog sigurnosti druge djece.

Na poseban upit zastupnice optužbe kako je ona osobno shvatila prijetnju, izjavljuje da je prijetnju doživjela kao službena osoba u vezi sa svojim temeljnim poslom u domu, budući da je maloljetnik privatno ne poznaje.

9. Ovako provedenim dokaznim postupkom ovaj sud smatra dokazanim da je mal. MU počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom - djelo opisano u članku 139. stavak 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje: Kazneni zakon), a kažnjivo po članku 139. stavak 3. Kaznenog zakona. Premda maloljetnik negira počinjenje utuženih kaznenih djela, smatramo da je takva njegova obrana neuvjerljiva i da takva obrana ne proizlazi iz svih ostalih izvedenih dokaza.

12. Iz gore citiranog iskaza svjedokinja-žrtava OU i VU proizlazi kako je žrtva OU bez ikakvih dvojbi prepoznala glas maloljetnog SU, koji se i predstavio tim imenom, te da su okolnosti događaja, uključujući prisutnost druge osobe, dodatno potvrdile njezinu sigurnost u identitet počinitelja. Iz njezina iskaza proizlazi da je prijetnju shvatila ozbiljno, osobito zbog moguće ugroze sigurnosti djece smještene u ustanovi, što je bio ključni razlog prijavljivanja događaja policiji. Također proizlazi da, s obzirom na svoj prethodni profesionalni kontakt s NU, može pouzdano razlikovati njegov glas od glasa osobe koja se predstavila kao SU, čime se isključuje mogućnost zamjene identiteta. Nadalje iz iskaza žrtve VU proizlazi da se prijetnje prema odgajateljima u ustanovama socijalne skrbi događaju učestalo te da je u posljednje vrijeme prisutan porast takvih prijetnji, osobito nakon razdoblja pandemije. Iz iskaza također proizlazi da nakon inkriminiranog događaja nije bila dodatno uznemiravana, ali je unatoč tome osjećala nelagodu i strah, osobito u odnosu na sigurnost djece, te da je prijetnju doživjela kao napad na nju kao službenu osobu u obavljanju njezine dužnosti.

13. U završnom govoru braniteljica maloljetnika tvrdi da tijekom postupka nije izveden niti jedan dokaz koji bi nedvojbeno povezao maloljetnog SU s utuženim kaznenim djelima. Braniteljica navodi da se optužba temelji na kontradiktornim iskazima svjedokinja OU i VU, koje tvrde da su zaprimile prijetnju putem mobilnog broja koji ne pripada SU, već trećoj osobi. Ističe kako su svjedokinje decidirano navele da maloljetnog SU ne poznaju osobno, da s njim nikada nisu razgovarale licem u lice i da nikada nisu dopuštale kontakt između njega i njegova brata HU. Proturječnost njihovih iskaza dodatno umanjuje vjerodostojnost tvrdnji: OU tvrdi da je omogućila telefonski razgovor i zapamtila glas SU, dok VU odlučno navodi da je svaki kontakt bio zabranjen. OU nije primarna odgajateljica i radi na drugom katu, što čini nevjerojatnim da bi baš ona prepoznala glas SU. Tako obrana zaključuje da navodi svjedokinja da su prepoznale glas maloljetnog SU nisu vjerodostojni, a mogućnost da je sporni poziv bio rezultat šale ili namještanja druge osobe ostaje otvorena.

13.1. Međutim, premda obrana ističe kontradiktornosti iskaza svjedokinja OU i VU, iz dosadašnjih iskaza proizlazi da obje svjedokinje detaljno opisuju događaj prijetnje i da je maloljetni SU bio identificiran putem glasa tijekom telefonskog razgovora. Tvrdnje obrane da svjedokinje ne poznaju maloljetnog SU i da ne mogu s nedvojbenom sigurnošću potvrditi njegov identitet ne umanjuju vjerodostojnost njihovih iskaza budući svjedokinja-žrtva OU jasno opisuje kako je identificirala mal. SU. Nadalje, obrana naglašava da je poziv upućen s broja koji ne pripada SU, ali iz iskaza svjedokinja proizlazi da se upravo taj glas povezuje s njegovim identitetom, a nema indicija da bi treća osoba namjerno pokušala smjestiti djelo maloljetniku, niti je navedeno ikad spomenuto na samoj raspravi kada su se stavljali prijedlozi za nastavak dokaznog postupka. Tvrdnje da je oštećena OU “radila na drugom katu” i da nije primarna odgajateljica HU ne osporavaju stvarni kontakt i identifikaciju glasa, niti utječu na ozbiljnost prijetnje. Slično, tvrdnja obrane da je mogla postojati “maloljetnička šala” nema nikakvu potporu u činjenicama i ostaje hipotetska, dok su svjedokinje opisale stvaran događaj prijetnje koji je izazvao strah i ugrozu sigurnosti djece.

13.2. Kako maloljetnik navodi u svojoj obrani, zaista je teško za povjerovati da bi se onaj koji prijeti, prethodno predstavio imenom i prezimenom. Međutim, uzimajući u obzir podudarne i uvjerljive iskaze svjedokinja OU i VU kako su posve sigurne da je muški glas s kojim su komunicirale upravo glas SU, koji im je poznat od ranije, kao i da je samo on imao povoda spomenuti štićenice Dječjeg doma LU i IU, a sagledavajući sve i u svjetlu maloljetnikove emocionalne involviranosti zbog brata HU, te uvažavajući i činjenicu da je sam za sebe naveo kako je tijekom konkretnog poziva bio drogiran, pa je i iz tog razloga nepromišljeno reagirao i predstavio se, onda je za zaključiti da je obrana maloljetnika neosnovana, a iskazi svjedokinja žrtava da su vjerodostojni.

13.3. Maloljetnik poziv upućuje na službeni broj mobitela Dječjeg doma, i ne zna tko će od odgajatelja odgovoriti na poziv, no poznato mu je da se uvijek javlja netko od odgajatelja, obzirom da je i ranije na takav način komunicirao sa bratom, štićenikom Dječjeg doma, tako da je očito kako je upućivanjem ozbiljnih prijetnji na opisani način, bez obzira što osobno ne poznaje žrtve, prijetnje istima uputio kao odgovornim osobama, u vezi s njihovim radom, i tako ostvario obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona.

14. Iz gore iznesenog proizlazi da je sud utvrdio kaznenu odgovornost mal. SU pa je trebalo pristupiti izboru vrste maloljetničke sankcije za istog.

15. Iz mišljenja defektologa Općinskog državnog odvjetništva u Splitu od 8. listopada 2025. proizlazi da maloljetnik potječe iz disfunkcionalne obitelji, sa prethodnim iskustvom institucionalnog smještaja. Roditelji su ograničenih roditeljskih kompetencija, i nisu u mogućnosti pružiti maloljetniku potrebnu strukturu, nadzor i emocionalnu podršku. Navedeno, uz vrlo vjerojatnu konzumaciju opojnih sredstava od strane maloljetnika, doprinosi visokorizičnim oblicima ponašanja, destabilizaciji maloljetnika i pogoršanju njegova psihosocijalnog funkcioniranja.

16. U postupku je saslušana i majka mal. SU, ĐU.

16.1. Na raspravi od 13. siječnja 2026. navela je da je njihova obitelj pod tretmanom različitih ustanova. Navodi da se za njih govori da su disfunkcionalna obitelj. Ističe i da je jedno dijete izdvojeno iz obitelji i to je upravo mlađi brat SU, HU, a SU tu kao da pliva oko njih. SU da je 2 godine živio kod djeda u Imotskom. Završio je srednju obrtno tehničku školu. Bio je dobar učenik i završio je sve uredno. Nekako joj se čini da ne voli raditi jer je završio školu, ali mu se valjda ne radi. Misli da je otac najveći problem u obitelji, a ona će kao majka nastojati da zaštiti svoju obitelj.

Ističe i da je plaši ustanovljena nasljedna bolest koja se odnosi na srce od čega joj je umrla majka, otac i brat i to nedavno. I ona sama je bila na testiranju i podvrgnula je i SU testiranju. Ističe da SU ne smije uzimati ništa od droge. U zadnje vrijeme ima neki strah od izlaska van, ali po njenim spoznajama se ne drogira i zna da ne smije ništa uzimati imajući na umu tu bolest.

17. U postupku je saslušana i sudska socijalna pedagoginja ĐUD koja je navela kako uzimajući u obzir navode svjedokinje kao i obiteljske okolnosti o kojima je netom iznosila majka može se u profesionalnom smislu zaključiti kako je obitelj ĐU nažalost opterećena kako nizom bolesti, tako i nizom obiteljskih okolnosti radi kojih svaki od pojedinaca u toj obitelji dodatno pati i otežano funkcionira. Navedeno treba uzeti sa dozom razumijevanja, ali isto tako i predložiti odgojne mjere koje će imati utjecaj prvo na podršku svih onih pozitivnih promjena u ponašanju koje su vidljive kod mal. SU, a s druge strane i omogućiti što manji rizik od ponavljanja istih i sličnih kaznenih djela. Iako predmetni u svom iskazu navodi da se ne smatra krivim za djela koja mu se stavljaju na teret, upravo postupanje prema maloljetnicima,. naravno ako se dokaže kaznena odgovornost, imaju za svrhu putem maloljetničkih sankcija utjecati na sve prethodno navedeno.

Stoga je socijalna pedagoginja, a uvažajući prvo činjenicu da je majka u iskazu navela da postoji opravdana sumnja da mal. SU ima vid neke nasljedne bolest iz njene primarne obitelji, te iz tog razloga smatra da u tu svrhu nema potrebe u ovom trenutku predlagati posebnu obvezu odvikavanja od droga, i uzeti u obzir sve što su majka i predmetni prethodno kazali. Međutim, uzimajući u obzir da je obitelj pod nadzorom HZSR smatra da bi odgojna mjera PBiN-a u skladu sa čl. 11. ZSM bila idealna dopuna prethodno navedenoj obiteljskoj mjeri te bi se dodatni fokus i rad sa predmetnim upravo osigurao putem spomenute odgojne mjere. Drugu odgojnu mjeru koju je predložila izreći, a opet pod pretpostavkom da se dokaže kaznena odgovornost, je uključivanje u savjetovalište za mlade i to konkretno u Ligu za prevenciju ovisnosti jer upravo u navedenoj nevladinoj organizaciji zaposlen je prethodno spomenuti voditelj mjere izrečene od strane HZSR (socijalni radnik Zlatko Lovrić) jer socijalna pedagoginja smatra da će se upravo cjelokupnim praćenjem i kontinuiranom podrškom stručnjaka omogućiti i mal. SU zadržavanje pozitivnih obrazaca ponašanja, a njegovoj majci i obitelji dati dodatna podrška

18. Cijeneći stručno mišljenje i stav, ne samo defektologa ODO-a Split nego i sudskog socijalnog pedagoga sud je prihvatio predložene prijedloge te zaista izrekao dostatnu kombinaciju vaninstitucionalnih odgojnih mjera, a kako to glasi u izreci ove sudske odluke.

19. Uvažavajući maloljetnikovu dob, psihofizičku razvijenost i osobine maloljetnika, težinu i narav, pobude iz kojih i okolnosti u kojima je djelo počinjeno, kao i ponašanje nakon počinjenog djela, odnosno uvažavajući sve navedene okolnosti sud je ocijenio da će se svrha maloljetničke sankcije ostvariti izrečenim odgojnim mjerama te da će se takvom sankcijom ostvariti trajnije djelovanje na ličnost maloljetnika i njegovo ponašanje, razvoj i odgoj.

Također, prema stavu suda izricanjem navedenih odgojnih mjera moći će se izraziti i društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, tako da svi uoče njihovu nedopuštenost te prvenstveno utjecati preventivno na ovog maloljetnika da ubuduće ne čini kaznena djela, odnosno djelovati na planu individualne prevencije, a posljedično i generalne prevencije.

20. Temeljem čl. 10. st. 10 ZSM upozorava se maloljetnik da zbog skrivljenog neispunjavanja obveza može biti upućen u disciplinski centar.

21. Na temelju čl. 89. st. 1. ZSM troškovi ovog kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

U Splitu, 13. siječnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA ZA MLADEŽ:

JADRANKA LUKETIN

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se podnijeti žalba u roku od 8 dana od dana kada stranke prime pisani otpravak iste. Žalba se podnosi u 4 primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Mal. SU putem majke

2. Braniteljici Vedrani Milić Grbin

3. ODO-u Split

4. Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područnom uredu Split – po pravomoćnosti

5. oštećenicama – po pravomoćnosti

6. U spis.