Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-86/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, te Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog DE, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zadru i okrivljenog podnesenoj putem branitelja, protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: K-84/2022 od 7. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 13. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Zadru i okrivljenog DE, kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: K-84/2022. od 7. rujna 2023., okrivljeni DE, proglašen je krivim, zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštena proizvodnja i promet drogama opisano i kažnjivo po članku 190. stavku 2. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.1. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11, okrivljeniku DE je u izrečenu kaznu zatvora uračunato i oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom i to vrijeme provedeno u pritvorskoj policijskoj jedinici od 9. ožujka 2016. od 19,15 sati do 10. ožujka 2016. do 11,00 sati.

1.2. Na temelju članka 190. stavka 8. i članka 79. KZ/11, od JE je oduzeta, jedna žuta PVC vrećica sa sadržajem droge heroin u količini od cca 0,82 g, a koja je privremeno oduzeta temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta izdane od strane PU Zadarske – Službe kriminalističke policije Zadar broj 0951898 od 9. ožujka 2016.

1.3. Na temelju članka 5. i članka 77. KZ/11, a u vezi s člankom 560. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22–dalje: ZKP/08), od okrivljenika DE je oduzeta imovinska korist u iznosu od 50 eura/376,73 kuna (tečaj 7,53450). Na temelju članka 560. stavka 2. ZKP/08, utvrđeno je da iznos od 50 eura/376,73 kuna (tečaj 7,53450), predstavlja imovinsku korist koju je okrivljenik DE ostvario počinjenjem kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11, za koje je proglašen krivim i da je iznos od 50 eura/376,73 kuna (tečaj 7,53450), imovina Republike Hrvatske. Nadalje, prvostupanjski sud je naložio okrivljeniku DE da novčani iznos od 50 eura/376,73 kuna (tečaj 7,53450), koji predstavlja imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom iz članka 190. stavka 2. KZ/11, uplati u korist Državnog proračuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

1.4. Na temelju članka 189. ZKP/08, prvostupanjski sud je odlučio da se mobitel marke „Samsung“, IMEI broja: [IMEI broj], s pripadajućom karticom Tele 2 operatera ser. br: [serijski broj], a koji je privremeno oduzet od okrivljenika temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta izdane od strane PU zadarske

– Službe kriminalističke policije broj 918007 od 9. ožujka 2016., vrati vlasniku, ako on to zatraži u roku od godine dana nakon pravomoćnog okončanja kaznenog postupka. Ako vlasnik u tom roku ne zatraži povrat predmeta, predmeti će se predati kriminalističkom muzeju ili uništiti.

1.5. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi člankom 145. stavkom 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08, prvostupanjski sud je naložio okrivljeniku platiti troškove kaznenog postupka u paušalnoj svoti u iznosu od 80,00 eura, troškove toksikološkog vještačenja nastalih radom Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „ŠE“ MUP- a RH u iznosu od 165,90 eura, odnosno sveukupno iznos od 245,90 eura/1.920,42 kuna (tečaj 7,53450), u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv navedene presude pravodobno je podnijelo žalbu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud, prihvati žalbu i preinači presudu, na način da okrivljeniku izrekne kaznu zatvora u dužem trajanju.

3. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu okrivljeni DE, po branitelju Lovri Vitlovu, odvjetniku iz Zadra, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom da županijski sud preinači pobijanu presudu, na način da okrivljenika oslobodi od optužbe, a podredno ukine pobijanu presudu, te uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika dostavio je okrivljenik i predložio da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

5. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08, spisi su dostavljeni županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.

6. Žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Zadru i okrivljenog DE, nisu osnovane.

U odnosu na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Zadru.

7. Nije u pravu žalitelj kada se žali zbog odluke o kazni, navodeći da je sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, a da nisu dovoljno cijenjene otegotne okolnosti na strani okrivljenika, zbog čega smatra da se jedino sa strožom kaznom može postići svrha, kako specijalne, tako i generalne prevencije.

8. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne, te je okrivljenom kao olakotno cijenio činjenicu da se u međuvremenu zaposlio, te da legalno zarađuje za život, kao i obiteljske prilike okrivljenika, uzevši pri tome u obzir činjenicu teškog zdravstvenog stanja njegovog sina, o kojem se mora brinuti i kojeg mora uzdržavati, što je potkrijepljeno medicinskom dokumentacijom, dok mu je kao otegotno cijenio dosadašnju višekratnu osuđivanost zbog različitih kaznenih djela.

9. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Stoga, cijeneći težinu i posljedicu ovog kaznenog djela, kao i društvenu opasnost, te sve okolnosti koje je na strani okrivljenika, u smislu članka 47. KZ/11, utvrdio prvostupanjski sud, to je po ocjeni i ovog drugostupanjskog suda izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine u cijelosti primjerena, te će se njome odgojno djelovati na okrivljenika i spriječiti ga da ubuduće čini kaznena djela, te postići i opća svrha kazni, tj. odgojni utjecaj na druge da ne čine kaznena djela i poštuju propise i pravni poredak, kako je to propisano u članku 41. KZ/11.

U odnosu na žalbu okrivljenika.

10. Iako okrivljeni ističe žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468 stavka 1. točke 11. ZKP/08, međutim, iste tek formalno navodi, dok obrazloženje u potpunosti izostaje, već iz sadržaja žalbe proizlazi samo žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Isto tako okrivljeni ističe žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08, koja se ogleda u činjenici da je prvostupanjski sud bez suglasnosti obrane pročitao iskaze svjedoka djelatnika policije EE i ĆE.

12. Budući da je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge vezano za čitanje iskaza svjedoka EE i ĆE, a te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, to se u ostalom, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, žalitelj upućuje na iste, točka 10. obrazloženja presude.

13. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

14. Nije u pravu okrivljenik kada navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u ovom predmetu, jer iz sadržaja spisa, prikupljenih dokaza, dokaza izvedenih na raspravi, te interpretacije istih ovaj drugostupanjski sud utvrdio je upravo suprotno. Naime, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon proglasivši okrivljenog krivim zbog predmetnog kaznenog djela na način kako mu je to stavljeno na teret optužnicom, pa je neosnovana njegova žalba i iz osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

15. Suprotno navodima okrivljenika pravilno je prvostupanjski sud temeljem iskaza svjedoka EE i ĆE, koje iskaze je sud pravilno ocijenio kao objektivne, detaljne i logične, a koji su kao djelatnici policije predmetne zgode postupali u otkrivanju predmetnog kaznenog djela, te detaljno opisali što su neposredno zapazili prilikom praćenja samog načina predaje droge na udaljenosti od oko 5 metara, utvrdio kako su navedeni svjedoci vidjeli da je okrivljenik, kojega inače poznaju od ranije, iz usne šupljine izvadio PVC paketić i iz desne ruke taj paketić predao JE, te da je i JE nešto predao DE, nakon čega su započeli s policijskim postupanjima u okviru zakonskih ovlasti, te tom prilikom kod JE pronašli PVC vrećicu sa sadržajem smeđe praškaste tvari, koju je dragovoljno predao i koja je oduzeta uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta i za koju je vještačenjem naknadno utvrđeno da se radi o drogi tipa heroin.

16. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno iz iskaza gore navedenih svjedoka, provedenog vještačenja, te prikupljene materijalne dokumentacije s pravom zasnovao svoje utvrđenje glede kaznene odgovornosti okrivljenika, a konačno i svoju odluku.

17. Okrivljenik, sudu prvog stupnja, prigovara što nije primijenio načelo “in dubio pro reo” koji je procesno-pravni institut, jer bi sud u tom slučaju, presuđujući u dvojbi u korist okrivljenika, morao zaključiti da ovdje okrivljeni nije kriv za počinjenje kaznenog djela.

17.1. Naime, sud će doći u priliku da primjeni pravno pravilo “in dubio pro reo“ kao univerzalno pravilo u situaciji kada u pogledu postojanja, odnosno nepostojanja neke činjenice egzistira dvojba, koja se onda uklanja na taj način da se uzima da postoji, odnosno ne postoji ona činjenica koja je za okrivljenog povoljnija. Naime, kada postoje proturječni dokazi, dakle i oni čiji sadržaj upućuje, kao i oni čiji sadržaj ne upućuje na postojanje neke odlučne činjenice, tada prvostupanjski sud mora ocijeniti koji je od tih dokaza vjerodostojan i na temelju te ocjene donijeti odluku. Takvo postupanje suda slijedi iz dužnosti svestranog raspravljanja predmeta i dužnosti savjesne ocjene dokaza „pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima“. Sud pri tome nije vezan, niti ograničen nekim formalnim dokaznim pravilom, već primjenom načela slobodne ocjene dokaza. Tek ukoliko nakon takvog postupanja nije moguće otkloniti dvojbe oko (ne)postojanja neke odlučne činjenice, sud će primijeniti pravilo „in dubio pro reo“. Radi se, dakle, o pravno-logičkom pomagalu, a ne o dokaznom pravilu ili načelu, koje se primjenjuje tek ako dvojbe oko postojanja neke odlučne činjenice nije moguće otkloniti i tada se (ne)postojanje takve činjenice uzima u korist okrivljenika. Drugim riječima, kod postojanja proturječnih dokaza, pogrešno je postupanje koje bi u svojoj srži imalo zaključak da zbog proturječnosti dokaza nije moguće utvrditi neku odlučnu činjenicu, pa tada u sumnji odlučiti u korist okrivljenika. Sumnja u smislu članka 3. stavka 2. ZKP/08, postoji tek kada iz dokaza nije moguće izvesti zaključak o (ne)postojanju neke pravno odlučne činjenice ili kada dokaz dopušta mogućnost zaključiti da neka činjenica postoji, ali i da ne postoji. Tek tada se radi o dvojbi koju rješava navedeno pravno- logično pomagalo.

17.2. No, prema stanju stvari u ovom predmetu, primjena pravno-logičkog pomagala ovdje izgleda nepotrebna i za sada pogrešna jer postoje određeni dokazi koji jasno i nedvojbeno ukazuju na postojanje odlučnih okolnosti i sastavnica subjektivnih i objektivnih obilježja kaznenih djela koje su predmet optužbe. U konkretnoj situaciji takva dvojba ne postoji, sud je u dokaznom postupku, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve zajedno, primjenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, nedvojbeno utvrdio da je okrivljeni, počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

18. Budući da je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge vezano za vrijednosnu ocjenu svih izvedenih dokaza, te postojanje bitnih elemenata terećenog kaznenog djela, a te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, to se u ostalom, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, žalitelj upućuje na iste.

19. Okrivljeni u žalbi ističe žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, no istu ne argumentira, pa je pobijana presuda ispitana u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 i drugostupanjski sud nije utvrdio da bi kazneni zakon bio povrijeđen na štetu okrivljenika, a na što je dužan paziti po službenoj dužnosti.

20. Neosnovana je žalba okrivljenika zbog odluke o kazni. Drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda u dijelu u kojem obrazlaže postojanje otegotnih i olakotnih okolnosti i upravo suprotno žalbenim prigovorima, ocjena je ovoga suda, kao drugostupanjskog suda, da izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 godine, nije prestroga, a niti preblaga za predmetno kazneno djelo, te će se sa takvom kaznom, imajući u vidu i kriminalnu količinu i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovog okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te resocijalizacije okrivljenika.

21. Što se tiče žalbe glede odluke o oduzimanju imovinske koristi i troškova kaznenog postupka koje okrivljeni ne argumentira, presuda je ispitana u tom smislu i ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud povrijedio ili pogrešno primijenio zakonske odredbe koje reguliraju tu materiju na štetu okrivljenika, stoga je i taj žalbeni prigovor neosnovan.

22. Kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točkama 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenog, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

23. Slijedom svega iznesenog presuđeno je kao u izreci ove odluke.

Vukovar, 13. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski