REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž Ovr-519/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja HV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Pero Miljas, odvjetnik u Dubrovniku, protiv ovršenice TV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Rački i kolege j.t.d., Zagreb, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenice izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ovr-58/2025 od 17. ožujka 2025., dana 13. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba ovršenice te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ovr-58/2025 od 17. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev ovršenice za naknadom troškova žalbe, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem o ovrsi određena je predložena ovrha na nekretnini ovršenice sukladno prijedlogu za ovrhu od 13. veljače 2025. te je određen trošak ovrhovoditelja u iznosu od 1.473,74 eur.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija ovršenica zbog žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. točke 3., 6. i 7. Ovršnog zakona te protiv odluke o troškovima postupka. Ističe da je rješenje o osiguranju suda prvoga stupnja poslovni broj Ovr-802/2023 od 19. siječnja 2024., osnovnom koga je na temelju ovršne isprave Ugovora o kreditu broj 261-68/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine javnog bilježnika Anđelka Stanića poslovni broj OU-474/2006 od 2. svibnja 2006. protiv ovdje ovršenice, a radi osiguranja potraživanja ovrhovoditelja u iznosu od 431.374,04 kn sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima, određeno osiguranje uknjižbom založnog prava u korist ovrhovoditelja na nekretninama u vlasništvu ovršenice označene kao k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], koje rješenje je preinačeno rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž Ovr-90/2024 od 22. travnja 2024. na način da je odbijen prijedlog ovrhovoditelja za osiguranjem njegove novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini ovršenice. Stoga tvrdi da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na nekretninama ovršenice označenim kao k. č. br. [katastarska čestica]. zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], obzirom je pravomoćno odbijen prijedlog ovrhovoditelja za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na predmetnoj nekretnini ovršenice. Tvrdi da je sud prvoga stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo jer nije cijenio sadržaj odredbe članka 80.b stavka 2. u vezi s člankom 75. stavku 5. Ovršnog zakona, jer da se ovršenica nije izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito usuglasila da ovrhovoditelj radi namirenja tražbine zatraži namirenje prodajom predmetne nekretnine, pa stoga da je u predmetnom slučaju narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenice i ovrhovoditelja kako je gore navedeno. Ukazuje da osnova temeljem koje ovrhovoditelj predlaže ovrhu na nekretnini ovršenice je Ugovor o kreditu broj 26-68/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 2. svibnja 2006. koji je od strane javnog bilježnika Anđelka Stanića ovjeren pod poslovnim brojem OU- 474/2006, a koji je sklopljen između Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. kao davatelja kredita te društva Turistički servis Mljet d.o.o. kao korisnika kredita, a koji kredit su potpisala i dva jamca platca, od kojih je jedan od njih pok. GV kao založni dužnik. Ugovorom o kreditu ugovoreno je trajanje kredita do 1. srpnja 2011., a kredit je većim dijelom vratio korisnik kredita, pa stoga ovršenica ističe da nije razvidno temeljem čega je sud došao do zaključka da ovršenica duguje ovrhovoditelju iznos od 431.374,04 kn obzirom ovrhovoditelj visinu traženog iznosa nije potkrijepio nikakvim dokazima, a posebno da nije razvidno je li pravni prednik ovrhovoditelja, banka kreditor Hypo Alpe- Adria Bank d.d. pokušala naplatiti sporno potraživanje od korisnika kredita dok je isti još uvijek bio aktivan i dok je raspolagao svojom imovinom iz koje se potraživanje moglo naplatiti, ako da, u kom je iznosu sporni dug umanjen i na koje anuitet se tako naplaćeni iznos odnosio, da li je aktivirana dana i potpisana od strane ovlaštene osobe korisnika kredita bjanko zadužnica do iznosa od 1.000.000,00 eur i iz kojeg se sporno potraživanje odnosno dug mogao naplatiti te ako jest u kojem iznosu je sporni dug umanjen i na koje se anuitete podmireni iznos odnosio. Navodi da su ustupanjem predmetne tražbine na ovrhovoditelja kao primatelja prešla i sporedna prava pa tako i hipoteka u odnosu na koju ovrhovoditelj nije učinio vjerojatnim nemogućnost namirenja, pa se u tom pravcu poziva na rješenje nadležnog zemljišno knjižnog odjela poslovni broj Z-2864/06 kojim rješenjem je u korist ovrhovoditelja kao založnog vjerovnika uknjiženo pravo zaloga-hipoteke uz naznaku ovršivosti tražbine na teret k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upravo radi osiguranja predmetne tražbine iz Ugovora o kreditu broj 261-68/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine Javnog bilježnika Antuna Stanića poslovni broj OU-474/2006 od 2. svibnja 2006. Poziva se i na sadržaj odredbe članka 75. stavka 7. Ovršnog zakona te ističe da ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu nije dokazao da ovrhovoditelj ima drugu nekretninu za stanovanje. Zaključno ističe, da sud prilikom donošenja predmetnog rješenja nije uzeo u obzir odredbu članka 50. stavka 1. točka. 3., točka 6. i točka 7. Ovršnog zakona. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njenu žalbu uvažiti žalbu, predmetno rješenje preinači sukladno njenim žalbenim navodima, podredno da ga ukine i ovršni prijedlog odbaci te naložiti ovrhovoditelju da naknadi ovršenici troškove postupka koliko isti budu iznosili. Potražuje troškove žalbe.

3. Sa žalbom ovršenice postupljeno je sukladno članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP), u vezi s člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 06/2024. i 146/2025 - dalje: OZ).

3.1. U svom odgovoru na žalbu ovršenice, ovrhovoditelj se istoj u cijelosti protivi ističući da je neosnovana i predlaže njeno odbijanje. Potražuje troškove odgovora na žalbu.

4. Žalba ovršenice nije osnovana.

5. Pobijanim rješenjem na temelju ovršne isprave - Ugovora o kreditu broj 26- 68/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 2. svibnja 2006. solemniziranoga od strane javnog bilježnika Anđelka Stanića pod brojem OU- 474/2006., a ovršnog 25. kolovoza 2010., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja

– koja je na ovrhovoditelja prešla temeljem Ugovora o ustupu tražbine od 27. rujna 2016., sklopljenog između B2 Kapital d.o.o., kao cedenta, i ovdje ovrhovoditelja, kao cesionara, u ukupnom iznosu od 42.729,04 eur sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima ovršnog postupka, određena je ovrha na nekretnini ovršenice kao zakonskoj nasljednici njena prednika i to jamca platca sada pok. GV, i to onoj označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom. Ovrhovoditelju je određen trošak postupka u iznosu od 1.473,74 eur.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda ovršenice, a pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi ovršnog postupka, ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

7. Nije osnovan žalbeni navod ovršenice da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na predmetnoj nekretnini ovršenice. Naime, ovrhovoditelj je dostavio dokumentaciju iz koje proizlazi da je vjerovnik tražbine (u smislu odredbe članka 32. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024.)) u odnosu na koje je donijeto rješenje o ovrsi, time da je pobijano rješenje donijeto na temelju ovršne javnobilježničke isprave (u smislu članka 23. točka 5. OZ) i to Ugovora o kreditu broj 26-68/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 2. svibnja 2006. solemniziranog od strane javnog bilježnika Anđelka Stanića pod brojem OU-474/2006., koje je steklo svojstvo ovršnosti s danom 25. kolovoza 2010. Naime, radi se o Ugovoru u kom je pravni prednik ovršenice kao jamac-platac izričito izjavio da je „suglasan da se na temelju ovoga ugovora kao javnobilježničke ovršne isprave protiv njega neposredno provede ovrha na predmetima ovrhe predviđenim Ovršnim zakonom, a radi potpune naplate osigurane tražbine.“ Predmet ovrhe su stvari i prava na kojima se po zakonu može provesti ovrha radi namirenja novčane tražbine (članak 4. stavak 2. OZ) a uključuju imovinu ovršenika, između ostalih i nekretnine.

7.1. Iz stanja predmeta ne proizlazi da se radi o ispravi koja je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka (žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 3. OZ). Taj žalbeni navod ne opravdava niti tvrdnja da je sada već pravomoćno odbijen prijedlog ovdje ovrhovoditelja za osiguranjem njegove novčane tražbine (predmetna tražbina) prisilnim zasnivanjem založnog prava na predmetnoj nekretnini ovršenice, pozivajući se u tom pravcu na pravomoćno rješenje suda prvoga stupnja poslovni broj Ovr-802/2023 od 19. siječnja 2024. koje preinačeno rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž Ovr-90/2024 od 22. travnja 2024. To stoga što je to rješenje donijeto u okolnostima kada je predmetna nekretnina bila upisana kao fiducijarno vlasništvo Addiko bank d.d. a tamo protivnica osiguranja (ovdje ovršenica) bila je upisana kao potonja vlasnica, koje okolnosti više ne egzistiraju, jer je ovrhovoditelj uz svoj prijedlog dostavio zemljišnoknjižni izvadak (stanje na dan 13. veljače 2025.) iz koga proizlazi da je ovršenica vlasnica nekretnine na kojoj je određena ovrha. Dakle, postojanje prethodno navedenoga rješenje ne sprječava predmetnu ovrhu, a jednako tako ne predstavlja žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 3. OZ.

8. U odnosu na žalbene navode ovršenice da prilikom donošenja pobijanog rješenja o ovrsi nisu uzete u obzir odredbe članak 80.b stavak 2. i 3. OZ te da bi stoga bila narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenice i ovrhovoditelja, valja reći da se predmetna ovrha provodi po zakonom propisanom postupku temeljem odredbi članka 80., članka 81. i članka 84. OZ, da je pravni prednik ovršenice svjesno raspolagala svojim vlasničkim pravom između ostalog i na predmetnoj nekretnini (članak 14 Ugovora) sa svim pravnim posljedicama takvog svog raspolaganja, pa se ovršenica ne može sada s uspjehom pozivati na sadržaj odredbe članka članak 80.b. stavak 2. i 3. OZ, sve to i u smislu odredbe članka 77. stavak 1. OZ. Stoga je neosnovano i pozivanje ovršenice na sadržaj odredbe članka 75. stavak 5. OZ.

8.1. Stoga se ne može prihvatiti niti žalbeni navod ovršenice da se ovrha provodi na predmetu koji je izuzet od ovrhe odnosno na kom je mogućnost ovrhe ograničena (članak 50. stavak 1. točka 6. OZ).

9. U odnosu na žalbeni navodi koji se odnose na redoslijed naplate, odnosno tvrdnju žalitelja da se je najprije trebalo pokušati naplatiti od korisnika kredita, valja reći da je u okolnostima konkretnog slučaja (članak 3. stavak 1. i čanak 5. stavak 1. OZ) ovrhovoditelj taj koji je ovlaštena izabrati predmet i sredstvo ovrhe, a sud je u slučaju ispunjenja ostalih pretpostavki propisanih zakonom, dužan odrediti ovrhu predloženim sredstvom i na predloženom predmetu.

10. U odnosu na žalbene razloge iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ valja istaknuti da o njima odlučuje sud prvog stupnja temeljem članka 52. stavak 3. OZ, a sud drugoga stupnja nije ovlašten odlučivati niti o žalbenim navodima kojima ovršenica osporava visinu tražbine ovrhovoditelja jer se radi o žalbenim navodima iz članka 50. stavak 1. točka 9. OZ, u odnosu na koje razloge također valja primijeniti odredbu članka 52. stavak 3. OZ.

11. Ostali žalbeni navodi ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost predmetnog rješenja.

12. Obzirom na navedeno, žalbu ovršenice valjalo je odbiti kao neosnovanu te temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

13. Odluka o troškovima žalbe ovršenice temelji se na odredbi članka 166. stavak 1 u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP.

14. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan jer nije bio potreban za odlučivanje o žalbi u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP.

U Puli-Pola 13. siječnja 2026.

Sutkinja:

Kristina Pavičić-Sirotić