REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-1697/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari tužiteljice Hrvatske radiotelevizije, javne ustanove, Zagreb, Prisavlje 3, OIB 68419124305, koju zastupa punomoćnica Maja Čuljak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene OBS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj Pl-161/2025-8 od 1. prosinca 2025., dana 13. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj Pl-161/2025-8 od 1. prosinca 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor tužiteljice protiv rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Pl-161/2025-6 od 31. listopada 2025. te je isto potvrđeno.
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je sud prilikom donošenja predmetnog rješenja pogrešno primijenio materijalno pravo i počinio bitnu povredu postupka, jer je izreka kontradiktorna s obrazloženjem i ne proizlazi iz istoga te je prilikom odlučivanja sud bitno povrijedio odredbe postupka i u pravo i na istim temeljio svoju odluku. Ističe se kako je Hrvatska radiotelevizija javna ustanova osnovana Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji koja obavlja djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku te ostvaruje javne ovlasti temeljem zakona, pa se u tom pravcu poziva na odredbe članka 3. i 16. istog Zakona. Ističe da kada Hrvatska radiotelevizija djeluje u sklopu javnih ovlasti i obavlja radnje koje predstavljaju javne ovlasti, tada djeluje i u ime i za račun Republike Hrvatske. Jedna od javnih ovlasti koja proizlazi iz posebnog zakona je i dužnost i ovlast pokretanja ovršnih i drugih postupaka. Temeljem Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji tužiteljica je ovlaštena pokretati ovršne i druge pravne postupke, a što čini u okviru svojih javnih ovlasti u ovom konkretnom postupku. Smatra da praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja na koju se u predmetnom slučaju pozvao sud, nije primjenjiva, kao i da sud pogrešno navodi da Hrvatska radiotelevizija svoje usluge pruža kao subjekt privatnog prava. Pozva se na sadržaj odredbe članka 11. stavak 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama, ukazuje na odluke drugih sudova u identičnoj situaciji, te tvrdi da je sud prvoga stupnja nepravilno i nezakonito postupio kada je donio predmetno rješenje.
Obzirom na sve navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njenu žalbu uvaži, predmetno rješenje preinači sukladno njegovim žalbenim navodima.
3. Žalba tužiteljice nije osnovana.
4. Iz stanja predmeta koji je ovome sudu dostavljen na nadležno postupanje proizlazi slijedeće:
- da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Pl-161/2025-6 od 31. listopada 2025. naloženo tužiteljici u roku od 8 dana platiti sudsku pristojbu za rješenje o izdavanju platnog naloga u iznosu od 6,64 eur kao i sudsku pristojbu na rješenje u iznosu od 13,27 eur ili ukupno iznos od 19,91 eur;
- da je protiv tog rješenja tužiteljica pravodobno podnijela prigovor;
- da je o prigovoru tužiteljice sud odlučio pobijanim rješenjem na način da je isti odbio kao neosnovan, uz obrazloženje, u osnovnom, da iako je tužiteljica pravna osoba koja obavlja javnu službu, nema status pravne osobe s javnim ovlastima, pa se stoga na nju ne primjenjuje članak 11. stavak 1. točka 2. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“ broj 137/2010., 76/2012., 78/2016., 46/2017., 73/2017., 94/2018., 114/2022., 20/2023. i 18/2024. - dalje: ZHRT), a to sve stoga što u postupcima naplate RTV pristojbe tužiteljica ne obavlja javne ovlasti pa posljedično, nije po zakonu oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi, pri čemu je sud cijenio i činjenicu da je plaćanje RTV pristojbe zakonska obveza koja nastaje samom činjenicom posjedovanja RTV prijamnika i prihod je tužiteljice.
5. Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita te je rezultat pravilne primjene materijalnoga prava na utvrđeno činjenično stanje.
5.1. Pritom, sud nije počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025 - dalje: ZPP) jer je pobijano rješenje razumljivo i nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.
6. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbu članka 11. stavka 1. točke 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/2018. i 51/2023. - dalje: ZSP), kojim je propisano da su od plaćanja pristojbi oslobođene osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti.
7. Kako iz navedene odredbe članka 11. stavka 1. točke 2. ZSP jasno proizlazi da su od plaćanja pristojbi oslobođene osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti, to tužiteljica u postupcima za naplatu RTV pristojbe ne obavlja javne ovlasti i nije po Zakonu oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi, što pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.
7.1. Tužiteljica je javna ustanova po članku 6. Zakona o ustanovama („Narodne novine“ broj 76/1993., 29/1997., 47/1999., 35/2008., 127/2019. i 151/2022.), kojim je propisano da se ustanova osniva kao javna ustanova ako je djelatnost ili dio djelatnosti koju obavlja zakonom određena kao javna služba. Okolnost da se djelatnost pojedine ustanove obavlja kao javna služba, čini odnosnu ustanovu javnom ustanovom te svaka javna ustanova nužno ima svojstvo pravne osobe koja obavlja javnu službu, odnosno pružatelja javnih usluga. Tužiteljica, iako ima status pravne osobe koja obavlja javnu službu, nema status pravne osobe s javnim ovlastima, pa se na nju ne primjenjuje članak 11. stavak 1. točka 2. ZSP.
7.2. I iz zaključka sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su IV-87/2022 od 11. studenoga 2022. proizlazi da pravne osobe koje usluge pružaju na temelju javnih ovlasti (vodne usluge, odvoz otpada) dužne su podmiriti sudske pristojbe jer te usluge obavljaju kao subjekti privatnog prava, pa se navedeni zaključak odnosi i na tužiteljicu koja, iako je javna ustanova, s korisnicima svojih usluga - potrošačima, nastupa kao subjekt privatnog prava.
8. Ovdje se dodatno ističe da se sud u pobijanom rješenju nije pozvao na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na koju tužiteljica ukazuje u svojoj žalbi, a praksa drugih prvostupanjskih sudova nije obvezujuća za ovaj sud, za razliku od već izraženih pravnih stavova ovoga drugostupanjskoga suda u identičnoj pravnoj situaciji (npr. rješenja ovog suda poslovni broj Gž-908/2025-2 od 30. lipnja 2025. i poslovni broj Gž- 1588/2025-2 od 20. studenoga 2025. i druge).
9. Također, u odnosu na žalbene navode tužiteljice valja istaknuti da se naplata HRT pristojbe temelji na ugovornom odnosu tužiteljice i korisnika njenih usluga (vlasnika RTV prijemnika), jer činjenicom posjedovanja RTV prijemnika korisnik usluge tužiteljice pristupanjem ulazi s njom u ugovorni odnos i dužan je platiti RTV pristojbu.
10. Obzirom na navedeno, kako žalbenim navodima tužiteljice nije dovedeno u pitanje pravilnost i zakonitost predmetnog rješenja, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu te, temeljem odredbe članka 380. stavka 2. ZPP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Puli-Pola 13. siječnja 2026.
Sutkinja:
Kristina Pavičić-Sirotić
