REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Erazma Barčića 5
Poslovni broj: Us I-320/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja B. W. A. d.o.o., Opatija, Vladimira Nazora 3, OIB: 49109694569, zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Adela Budinić-Kušeta, RO i TO, [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreza na dodanu vrijednost, 13. siječnja 2026.,
p r e s u d i o je
I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-01/24-01/300, URBROJ: 513- 04-25-4 od 11. veljače 2025. i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Opatija, KLASA: UP/I-415-02/2024-005/2, URBROJ: 513-07-08-01/2024-1 od 10. srpnja 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
Prvostupanjsko tijelo obvezno je u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 1.250,00 € (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima u ovome upravnom sporu.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora iznad dosuđenog iznosa od 1.250,00 €.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Opatija, KLASA: UP/I-415-02/2024-005/2, URBROJ: 513-07-08- 01/2024-1 od 10. srpnja 2024. kojim je tužitelju zaplijenjeno pravo na povrat poreza na dodanu vrijednost (dalje: PDV) u iznosu od 513.107,52 eura, iskazanog u PDV obrascu za razdoblje od 1. travnja - 30. travnja 2024. do okončanja postupka poreznog nadzora.
2. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu. U tužbi navodi, u bitnome, da porezno tijelo nije provelo niti jedan dokaz, niti je u obrazloženju samog rješenja navelo okolnosti koje bi upućivale na postojanje vjerojatnosti iz čl. 171. st. 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ br.115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, 42/2020, 114/2022, 152/2024, dalje: OPZ). Navodi da sve svoje porezne obveze godinama uredno ispunjava, nema poreznih dugovanja i kontinuirano obavlja djelatnost. Nadalje navodi da mu je uskraćena mogućnost sudjelovanja u postupku i da porezno tijelo nije navelo koje su to općepoznate činjenice ili činjenice koje su poreznom tijelu poznate na temelju kojih je doneseno rješenje bez ispitnog postupka. Ističe da se na sadržaj rješenja trebao primijeniti čl. 98. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21), a ne čl. 98. OPZ-a jer se u konkretnom slučaju ne radi o utvrđivanju porezne obveze. Traži da sud usvoji tužbeni zahtjev te samo meritorno odluči na način da ukine prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje te obustavi upravni postupak, odnosno, podredno, da poništi rješenje tuženika uz obvezu naknade troška tužitelju.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja te predlaže da Sud bez održavanja rasprave odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu.
5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
6. Budući da je Sud je na temelju stanja spisa utvrdio da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela nezakonita, a tuženik u odgovoru na tužbu nije tražio održavanje rasprave i izvođenje dokaza, to je Sud temeljem odredbe čl. 98 st. 6. i odredbe čl. 8. ZUS prema kojoj je sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješio bez održavanja rasprave.
7. Čl. 25. st. 1. OPZ-a propisano je da se prava iz porezno-dužničkog odnosa, kao što su pravo na povrat poreza, pravo na povrat iznosa koji je na ime poreza za poreznog obveznika platio porezni jamac i pravo na povrat kamata, mogu ustupiti, založiti i zaplijeniti.
8. Čl. 57. st. 3. OPZ-a propisano je da porezni akt kojim se odlučuje o pojedinačnim pravima i obvezama iz porezno-pravnog odnosa jest porezno rješenje, a sukladno posebnim propisima može imati i drugi naziv.
9. Čl. 98. st. 2. OPZ-a propisano je da porezno rješenje mora sadržavati: 1. naziv poreznog tijela, broj i datum rješenja, 2. uvod, izreku i obrazloženje, 3. uputu o pravnom lijeku. St. 5. istog čl. propisano je da se u obrazloženju rješenja osobito navodi 1. utvrđeno činjenično stanje, 2. jasan i precizan sažetak dokaznog postupka, 3. razloge zbog kojih nije uvažen zahtjev stranke, 4. porezne propise i razloge koji upućuju na odluku danu u izreci rješenja, 5. porezni propis koji određuje da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
10. Čl. 171. st. 1. OPZ-a propisano je ako porezno tijelo u tijeku postupka dokaže da postoji vjerojatnost da porezni obveznik ili porezni jamac onemogući naplatu još nedospjelog iznosa poreza, mogu se poduzeti mjere za osiguranje naplate. St. 2. istog čl. propisano je da se mjere osiguranja naplate sastoje u zabrani raspolaganja novčanim sredstvima na računima poreznog obveznika, u popisu pokretnina, tražbina i drugih imovinskih prava, zabrani raspolaganja tražbinama poreznog obveznika, oduzimanjem pokretnina i predbilježbi založnog prava na nekretnini. St. 3. istog čl. propisano je da se mjere osiguranja naplate iz st. 2. ovoga čl. mogu poduzeti radi naplate neutvrđenog iznosa porezne obveze čim je pokrenut postupak utvrđivanja ako porezno tijelo dokaže vjerojatnost da bi porezni obveznik mogao onemogućiti naplatu.
11. Uvidom u prvostupanjsko rješenje Sud je utvrdio da je isto doneseno na temelju čl. 171., a u svezi s čl. 25. st.1. OPZ-a. Iz obrazloženja navedenog rješenja slijedi da je tužitelj dana 20. svibnja 2024. podnio obrazac PDV-a za razdoblje od 1. travnja – 30. travnja 2024. za koji je 11. lipnja 2024. izvršen ispravak kojim tužitelj traži povrat u iznosu od 513.107,52 €, nakon čega je porezno tijelo kako bi provjerilo podatke u ispravljenom obrascu PDV-a podnijelo prijedlog za nadzor KLASA: 471-02/2024- 01/31, URBROJ: 513-07-08-01/2024-1 od 24. lipnja 2024. slijedom čega je zaplijenjeno pravo na povrat PDV-a u iznosu od 513.107,52 € do okončanja postupka poreznog nadzora.
12. Uvidom u obrazloženje drugostupanjskog rješenja tuženika Sud je utvrdio da se činjenično ponavljaju navodi izneseni prvostupanjskim rješenjem.
13. Iz citiranih zakonskih odredbi OPZ-a slijedi da se mjere osiguranja naplate mogu poduzeti čim je pokrenut postupak utvrđivanja ako porezno tijelo dokaže vjerojatnost da bi porezni obveznik mogao onemogućiti naplatu još nedospjelog iznosa porezne obveze. Porezno rješenje kao porezni akt kojim se odlučuje o pojedinačnim pravima i obvezama iz porezno-pravnog odnosa mora sadržavati obrazloženje u kojem se, između ostalog, navode razlozi za odluku danu u izreci rješenja. Uvidom u obrazloženja osporavanih rješenja ovaj Sud je utvrdio da prvostupanjsko tijelo, niti kasnije tuženik, nisu obrazložili na temelju kojih indicija je zaključeno o postojanju vjerojatnosti da bi porezni obveznik mogao onemogućiti naplatu nedospjelog iznosa porezne obveze. Naime, tražena pretpostavka vjerojatnosti prosuđuje se prema slobodnoj ocjeni, imajući u vidu okolnosti svakog pojedinog slučaja, no pri tome takva vjerojatnost mora biti činjenično obrazložena i u određenoj mjeri, koliko je to moguće, potkrijepljena dokazima.
14. U konkretnom slučaju izostalo je obrazloženje prvostupanjskog tijela o postojanju takve vjerojatnosti, a koja je pretpostavka za donošenje mjere osiguranja naplate, a navedeni propust nije otklonio niti tuženik.
15. Slijedom navedenog, Sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja te je predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak (tč. I. izreke).
16. Odluka Suda o troškovima spora (tč. II. i III. izreke) temelji se na odredbama čl. 144., 147. i 148., ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23; dalje: Tarifa).
Tužitelju je priznat trošak zastupanja po odvjetniku kojeg čini radnja sastavljanja tužbe u iznosu 1.000,00 € (Tbr. 27. tč. 1. Tarife) uvećano za pripadajući PDV u iznosu 250,00 €, odnosno sveukupno 1.250,00 €.
Tužitelju nije priznat trošak u visini razlike do iznosa od 9.647,50 € budući da se radi o neprocjenjivoj vrijednosti predmeta spora.
U Rijeci 13. siječnja 2026.
Sudac
Vedran Juričić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv tč. I. izreke ove presude žalba nije dopuštena.
Protiv tč. II. i III. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Adela Budinić-Kušeta, RO i TO, [adresa]
- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5
