Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: P-413/2023-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Miroslavu Kosanović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Rožman odvjetniku u Karlovcu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćniku MIroslavu Plašćar odvjetniku u OD Žurić i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave održane dana 10. prosinca 2025., u nazočnosti tužiteljice ZH, zamjenika punomoćnika tužiteljice Janka Mađeruh odvjetnika u OD Rožman & Oredić u Karlovcu i odsutnosti punomoćnika tuženika, a objavljene dana 13. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužiteljica ZH sa tužbenim zahtjevom koji glasi: „I. Utvrđuje se ništetnim ugovor o kreditu od dana 29.06.2006. godine, broj 791757 na kunski iznos protuvrijednosti 18.856,00 CHF po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate, sklopljen između ZH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i HRVATSKE POŠTANSKE BANKE, OIB: 87939104217, Jurišićeva ulica 4, Zagreb kao kreditora.

II.Nalaže se tuženoj HRVATSKOJ POŠTANSKOJ BANCI, OIB: 87939104217, Jurišićeva ulica 4, Zagreb, da tužitelju ZH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , isplati iznos od 16.820,55 eura uz iznos zakonskih zateznih kamata, od dospijeća pojedinačno određenih novčanih iznosa i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, i to kako slijedi:

- 171,21 eura od 1.8.2006. pa do isplate

- 171,21 eura od 31.8.2006. pa do isplate

- 171,21 eura od 30.9.2006. pa do isplate

- 171,21 eura od 31.10.2006. pa do isplate

- 172,54 eura od 2.12.2006. pa do isplate

- 172,54 eura od 29.12.2006. pa do isplate

- 169,22 eura od 3.2.2007. pa do isplate

- 169,89 eura od 2.3.2007. pa do isplate

- 172,54 eura od 2.4.2007. pa do isplate

- 172,54 eura od 3.5.2007. pa do isplate

- 172,54 eura od 2.6.2007. pa do isplate

- 163,25 eura od 3.7.2007. pa do isplate

- 165,90 eura od 8.8.2007. pa do isplate

- 165,90 eura od 6.9.2007. pa do isplate

- 99,54 eura od 2.10.2007. pa do isplate

- 164,58 eura od 6.11.2007.pa do isplate

- 164,58 eura od 5.12.2007.pa do isplate

- 167,23 eura od 4.1.2008. pa do isplate

- 167,23 eura od 6.2.2008. pa do isplate

- 173,20 eura od 6.3.2008. pa do isplate

- 172,54 eura od 4.4.2008. pa do isplate

- 169,89 eura od 6.5.2008. pa do isplate

- 167,23 eura od 6.6.2008. pa do isplate

- 169,89 eura od 4.7.2008. pa do isplate

- 166,57 eura od 6.8.2008. pa do isplate

- 167,89 eura od 5.9.2008. pa do isplate

- 172,67 eura od 7.10.2008. pa do isplate

- 179,18 eura od 8.11.2008. pa do isplate

- 176,52 eura od 9.12.2008. pa do isplate

- 176,52 eura od 10.1.2009. pa do isplate

- 193,11 eura od 14.2.2009. pa do isplate

- 192,18 eura od 6.3.2009. pa do isplate

- 187,81 eura od 14.4.2009. pa do isplate

- 189,53 eura od 9.5.2009. pa do isplate

- 189,13 eura od 2.6.2009. pa do isplate

- 185,81 eura od 7.7.2009. pa do isplate

- 185,81 eura od 10.8.2009. pa do isplate

- 189,79 eura od 15.9.2009. pa do isplate

- 185,81 eura od 9.10.2009. pa do isplate

- 188,47 eura od 13.11.2009. pa do isplate

- 188,47 eura od 12.12.2009. pa do isplate

- 192,45 eura od 14.1.2010. pa do isplate

- 194,70 eura od 15.2.2010. pa do isplate

- 187,14 eura od 13.3.2010. pa do isplate

- 199,08 eura od 20.4.2010. pa do isplate

- 202,00 eura od 14.5.2010. pa do isplate

- 200,41 eura od 16.6.2010. pa do isplate

- 209,70 eura od 13.7.2010. pa do isplate

- 209,70 eura od 16.8.2010. pa do isplate

- 218,99 eura od 14.9.2010. pa do isplate

- 216,34 eura od 13.10.2010. pa do isplate

- 215,01 eura od 15.11.2010. pa do isplate

- 225,63 eura od 16.12.2010. pa do isplate

- 229,61 eura od 19.1.2011. pa do isplate

- 218,99 eura od 14.2.2011. pa do isplate

- 225,63 eura od 14.3.2011. pa do isplate

- 218,99 eura od 12.4.2011. pa do isplate

- 225,63 eura od 18.5.2011. pa do isplate

- 225,63 eura od 3.6.2011. pa do isplate

- 246,20 eura od 12.7.2011. pa do isplate

- 258,15 eura od 18.8.2011. pa do isplate

- 252,17 eura od 13.9.2011. pa do isplate

- 239,70 eura od 14.10.2011. pa do isplate

- 4.873,79 eura od 11.11.2011. pa do isplate

- 22,03 eura od 11.11.2011. pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak zajedno sa tekućim od dana donošenja ovog rješenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od petnaest dana.“, radi neosnovanosti.

II

Utvrđuje se ništetnim dio Ugovora o kreditu od dana 29.06.2006. godine, broj 791757 na kunski iznos protuvrijednosti 18.856,00 CHF po srednjem tečaju HNB za devize na dan korištenja kredita, sklopljen između ZH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i Hrvatske poštanske banke, OIB: 87939104217, Jurišićeva ulica 4, Zagreb kao kreditora i to odredbe iz:

a) čl. 1 Iznos odobrenog kredita, koji glasi: „Kunska protuvrijednost CHF 18.856,00 (slovima: osamnaesttisućaosamstopedesetšeset švicarskih franaka i nula centa), prema srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita.

b) čl. 2. Kamatna stopa, koji glasi: „Redovita kamata: 5,99% (slovima: pet zarez devedesetdevet posto) godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. Kamata po dospijeću: u visini zakonskih zateznih kamata, koje u trenutku sklapanja ovog Ugovora iznosi 15% godišnje, promjenjiva, a obračunava se na sve dospjele i neplaćene iznose koje Korisnik kredita duguje temeljem ovog Ugovora, osim u slučajevima kada je to zabranjeno prinudnim zakonskim propisima c) čl. 3. Naknada, koji glasi: 1,50% (jedan zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita, kao i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela.

d) čl. 8 Način otplate, koji glasi: „ korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu CHF 275,37 (dvjestosedamdesetpet i 37/100 CHF) u kunskoj protuvrijednosti- po prodajnom tečaju Kreditora za devize važećem na dan dospijeća. Anuiteti dospijevaju na naplatu svakog 01. (prvi) u mjesecu počevši od 01.08.2006. ( prvogkolovozadvijetisućešestegodine), a Korisnik kredita dužan je osigurati pokriće na kunskom računu za otplatu kredita najmanje u iznosu dospjelog anuiteta.“

III

Nalaže se tuženoj Hrvatskoj poštanskoj banci, OIB: 87939104217, Jurišićeva ulica 4, Zagreb , da tužiteljici ZH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos 2.290,60 eura (dvije tisuće dvjesto devedeset eura i šest deset centi) uz iznos zakonskih zateznih kamata, od dospijeća pojedinačno određenih novčanih iznosa i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, i to kako slijedi:

-1,11 eura od 1.8.2006. godine pa do isplate

-2,46 eura od 31.8.2006. godine pa do isplate

-2,31 eura od 30.9.2006. godine pa do isplate

-1,91 eura od 31.10.2006. godine pa do isplate

-1,26 eura od 2.12.2006. godine pa do isplate

–1,94 eura od 4.4.2008. godine pa do isplate

-11,28 eura od 8.11.2008. godine pa do isplate

-0,87 eura od 9.12.2008. godine pa do isplate

-14,09 eura od 10.1.2009. godine pa do isplate

-15,71 eura od 14.2.2009. godine pa do isplate

-16,91 eura od 6.3.2009. godine pa do isplate

-14,77 eura od 14.4.2009. godine pa do isplate

-14,30 eura od 9.5.2009. godine pa do isplate

-11,79 eura od 2.6.2009. godine pa do isplate

-8,56 eura od 7.7.2009. godine pa do isplate

-9,68 eura od 10.8.2009. godine pa do isplate

-11,31 eura od 15.9.2009. godine pa do isplate

-9,57 eura od 9.10.2009. godine pa do isplate

-9,18 eura od 13.11.2009. godine pa do isplate

-12,13 eura od 12.12.2009. godine pa do isplate

-14,76 eura od 14.1.2010. godine pa do isplate

-16,77 eura od 15.2.2010. godine pa do isplate

-16,28 eura od 13.3.2010. godine pa do isplate

-21,19 eura od 20.4.2010. godine pa do isplate

-19,69 eura od 14.5.2010. godine pa do isplate

-22,26 eura od 16.6.2010. godine pa do isplate

-34,55 eura od 13.7.2010. godine pa do isplate

-31,55 eura od 16.8.2010. godine pa do isplate

-42,04 eura od 14.9.2010. godine pa do isplate

-36,71 eura od 13.10.2010. godine pa do isplate

-31,94 eura od 15.11.2010. godine pa do isplate

-45,65 eura od 16.12.2010. godine pa do isplate

-53,04 eura od 19.1.2011. godine pa do isplate

-46,28 eura od 14.2.2011. godine pa do isplate

-47,10 eura od 14.3.2011. godine pa do isplate

-44,12 eura od 12.4.2011. godine pa do isplate

-47,54 eura od 18.5.2011. godine pa do isplate

-58,32 eura od 3.6.2011. godine pa do isplate

-61,19 eura od 12.7.2011. godine pa do isplate

-79,00 eura od 18.8.2011. godine pa do isplate

-73,38 eura od 13.9.2011. godine pa do isplate

-62,29 eura od 14.10.2011. godine pa do isplate

-62,53 eura od 11.11.2011. godine pa do isplate

-1.151,28 eura od 11.11.2011. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV

Odbija se tužiteljica ZH sa preostalim dijelom alternativnog tužbenog zahtjeva u iznosu od 302,04 eura, radi neosnovanosti.

V

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.732,50 eura (jednu tisuću sedam sto tri deset dva eura i pedeset centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude (13. siječnja 2026.) do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kao korisnik kredita, s tuženikom kao kreditorom, dana 29.06.2006. godine, u Karlovcusklopio ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj ugovora 791757(dalje Ugovor). Ugovorom jeodređeno učl. 1 da je isti sklopljen na iznos koji odgovara protuvrijednosti u kunama od 18.856,00CHF po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate.Čl. 2 Ugovora kamatna stopa je određena na 5,99% time da je ista promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika. Čl. 6određena je i naknada u visini od 1,50% od iznosa kredita. Dakle navedenim Ugovorom otplata je vezana uz valutnu klauzulu, a kamatna stopa je promjenjiva jednostranom odlukom tuženika, time daje zaračunata i naknada. Citirani Ugovor je ništetan. Naime, odrednice ugovora koje normiraju valutnu klauzulu kao i odrednice ugovora kojima je propisana promjenjiva stopa kamate, te odredba o naknadi ništetne su. Odredbom čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) definiran je pojam ugovora o kreditu kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Dakle, kako se u konkretnom slučaju radi da su oba bitna elementa ugovora (essentialia negotii), ništetni, a koji su po svojoj pravnoj naravi sastojci bez kojih ugovor ne može pravno egzistirati i proizvoditi pravne učinke, jasno je da sam ugovor ne može egzistirati. Kao takvi, bitni elementi ugovora mogu biti određeni propisom, po Prilikom sklapanja Ugovora stranke su u vidu imale samo one okolnosti koje su postojale u tom trenutku, te su u skladu s tim i određeni elementi Ugovora. Tužitelj nije mogao znati i predvidjeti da će tuženik odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli primjenjivati na način koji je suprotan svrsi radi kojih je i predviđena u ZOO-u, a kako bi ostvario dodatnu zaradu suprotno citiranim odredbama ZOO-a i Zakona ozaštiti potrošaća. Bez valjane odredbe o kamati i valutnoj klauzuli nije moguće odrediti visinu obveze. Obzirom da Ugovor ne može opstati bez osporavanih odredaba, odnosno iste su bitni element Ugovora, Ugovor je ništetan. U skladu s tim stavom isti stav. Tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev podneskom od dana 22. travnja 2025. (list br. 33-46).

2. U odgovoru na tužbu tuženik tvrdi Tuženik ističe i da se kod predmetnog ugovora o kreditu radilo o iznosima koji su tuženiku plaćani kao anuiteti. Stoga sukladno članku 226. ZOO-a, tražbine povremenih davanja (a u što se izričito uključene i tražbine anuiteta) zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Dosljednom primjenom ovog shvaćanja, a uzevši u obzir da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen pred više od deset godina, određeni dio potraživanja iz Tužbe bio bi pod zastarom budući da petogodišnji zastarni rok počinje teći od dana sklapanja ugovora o kreditu. Tužbeni zahtjev je postavljen na utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora i na isplatu, a podredno na utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula i promjenjivost kamatne stope te na isplatu. Osnovanost svojeg zahtjeva tužitelj opravdava utvrđenjima iz Parnice Potrošač, a svoje tvrdnje nije potkrijepio niti jednim dokazom. Prilikom iznošenja tvrdnji o ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu tužitelj se uzgredno pozvao na odredbe materijalnog prava čiju primjenjivost na konkretan spor nije obrazložio, a kamoli dokazao, pri čemu tuženik smatra kako to nije niti mogao učiniti s obzirom na tužiteljevo evidentno zanemarivanje relevantnih činjeničnih okolnosti ovog ugovornog odnosa na koje se pravo ima primijeniti. Dakle, ne postoji uporište niti u jednom pravnom propisu iz kojeg bi proizlazila čak i najmanja sumnja da je tuženik u bilo kojem trenutku postupao nedopušteno, tj. protivno prisilnim propisima ili Ustavu Republike Hrvatske.

26. S obzirom da je očito da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora i jasna, i uočljiva i razumljiva, njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati, a u skladu s prethodnim obrazloženjem tzv. testa razumljivosti u prethodnim paragrafima ovog odgovora 28.Tuženik je odluku o promjeni kamatnih stopa donosio u pravilu jednom godišnje i to u trenutku kada je promjena uvjeta na tržištu bitno odstupala od tekućih kamatnih stopa u portfelju tuženika, a pri tome se rukovodio kombinacijom sljedećih parametara. Što se tiče razumljivosti valutne klauzule, tuženik ukazuje da je tužitelj prethodno sklapanju Ugovora, kao savjesna ugovorna strana, sam bio dužan informirati se o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obaveze iz Ugovora.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice ZH kao stranke u postupku, dokaz čitanjem i pregledavanjem Ugovora o kreditu od 29. lipnja 2006. sa lista br. 7-12, prometna kartica po kreditu broj 791757 sa lista br. 76-82, otplatne tablice sa lista br. 83-84, pismenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. iz Zagreba sa listova br. 92-104. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-u).

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan, dok je alternativni tužbeni zahtjev u većem dijelu osnovan.

5. Predmet tužbenog zahtjeva je ništetnost ugovora o kreditu od 22. svibnja 2007. i zahtjeva da svaka ugovorna strana vrati drugoj ugovornoj strani sve ono što je primila na osnovi ništetnog ugovora o kreditu.

6. Sud je ocijenio da je neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim zahtjeva da se utvrdi ništetnost ugovora o kreditu. Ovo iz razloga što tužiteljica nije dokazala ništetnost cijelog ugovora o kreditu, već je dokazala ništetnost odredbe o ugovorenoj valuti i kamatnoj stopi. Međutim, zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valuti i kamatnoj stopi predmetni ugovor i aneks ugovora nisu ništetni sukladno članku 324. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima.

7. Zatim, alternativni tužbeni zahtjev je zahtjev tužitelja za povrat utuženog iznosa s osnova preplaćene kamate po ugovoru u kreditu sklopljenog s tuženikom, i s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valute CHF (promjene tečaja), te svoj zahtjev zasniva na ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i ugovorne odredbe kojim je ugovoren švicarski franak (CHF) kao valuta uz koju je vezana glavnica.

8. Prema stajalištu ovoga suda radi se o zahtjevu koji se temelji na institutu stjecanja bez osnove čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 95/06 i dr. – dalje: ZOO).

9. Tužiteljica ZH je potvrdila kako je ugovor o kreditu sklopila za kupnju osobnog automobila za privatne svrhe. Nije bila u to vrijeme vlasnica obrta niti tvrtke, a po zanimanju je radila kao odgojitelj predškolskog odgoja. Kredit je vratila prijevremeno kada je počeo divljati CHF. Kod Volksbanke je podigla kredit iz razloga jer je kupovala polovni auto u autokuću koji imaju ugovor s njima, a auto kuća je s njima imala ugovor i kod Volksbanke je morala podići kredit. S papirima je otišli u Volksbanku i oni su sastavili ugovor. U banci su joj ponudili kredit i nisu pregovarali o bilo kojoj odredbi ugovora o kreditu već ga je prihvatila takav kakav mi je bio ponuđen, te nije dobila nikakve posebne informacije niti je pričala s djelatnicima banke što znači valuta CHF i što znači promjenjiva kamatna stopa u CHF. Prije ovog kredita je podigla kredit za stan u CHF, a taj su pretvorili u eure. Nije joj poznat pojam valutne klauzule. Nitko joj nije upozorio da kamatna stopa može biti tako naglog rasta svi su govorili da je CHF najsigurniji.

10. Dakle, u konkretnom slučaju se radi o ugovoru koji je tuženik na isti način plasirao na tržištu svim korisnicima kredita, te da tužiteljica nije niti pokušala utjecati na sadržaj Ugovora o kreditu, posebno u pogledu spornih uglavaka, jer se radilo o ugovoru koje je ponudio tuženik pa stoga tužiteljica nije mogla ništa mijenjati niti utjecati jer je vrijedilo pravilo "uzmi ili ostavi". Dakle, ugovorne odredbe u Ugovoru o kreditu koje su predmet ovog spora, kojima se glavnica kredita veže za valutu CHF, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, dovode do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača već zbog činjenice da potrošači nisu mogli pregovarati o sadržaju ugovornih odredaba budućeg ugovora na sklapanje kojeg su ih banke navodile svojim reklamama. Naime, ovdje se štiti pravo potrošača da prije nego dobiju ponudu unaprijed sastavljenog standardnog ugovora koji sadrži unaprijed od strane trgovca formulirane ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, dobiju dostatne informacije da bi kao dobro obaviještene osobe uz razumnu pažnju i oprez mogli donijeti informiranu pojedinačnu odluku.

11. U postupku je utvrđeno i nije sporno:

- da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita, a pravni prednik tuženika kao kreditor, sklopile ugovor o kreditu 29.06.2006. (list br. 7-12 spisa) kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 18.856,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita (točka 1. ugovora), a namjena kredita je bila kupnja vozila,

- da se tužitelj obvezao vratiti kredit kroz 84 mjeseca u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 275,37 CHF obračunatoj po prodajnom tečaju kreditora za CHF na dan dospjelosti,

- da je ugovorena kamatna stopa od 5,99 % godišnje, s time da je ona promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (točka 2.1. ugovora).

12. Nesporno je da je tuženik u nekoliko navrata za trajanja otplate kredita povećavao kamatnu stopu, te je nesporno da se mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu, a što je dovelo do povećanja mjesečnog anuiteta.

13. Nadalje je nesporno da je:

- donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj:

Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,

-da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valuti CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., i presudom VSRH broj: Revt-2221/18 od 3. 9. 2019.,

-da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je između ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače i potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

14. Inače izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je i ista glasi:

da je ovdje tužena u razdoblju od 1.4.2005. do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.01.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je ovdje tužena u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine od 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima;

15. Valja reći da u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 -u daljnjem tekstu ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st.1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

16. Identično je bilo propisano i ranijim ZZP/07 – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138a. kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

17. Također je i odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

18. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav smisleni način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

19. Obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, i to odredbom toč. 8. tog ugovora ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

20. U tom pravcu neistiniti su navodi tuženika u odgovoru na tužbu da je tužena prilikom sklapanja ugovora pružila tužitelju sve potrebne informacija te da banka kod sklapanja ugovora nije znala ili mogla znati budući smjer kretanja tečaja CHF.

21. Nadalje, nije osnovan prigovor zastare istaknut po tuženiku odnosu na valutu, dok je osnovan prigovor zastare u odnosu na kamatu.

22. U postupku je utvrđeno i nesporno je:

-da je individualnu tužbu u ovom predmetu tužiteljica je podnio 12. lipnja 2023.,

-da je prema tužbi tj. specificiranom tužbenom zahtjevu utuženi period tužitelj potražuje za povrat preplaćene kamate iznos od 302,04 eura i za povrat preplaćenog iznosa s osnova valute u ukupnom iznosu od 2.290,60 euro,

- da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnijeta je 4. travnja 2012.,

-da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 (od 4. srpnja 2013.) u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. lipnja 2018.

23. Odredba čl. 214. st. 1-3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr., dalje: ZOO) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

24. Člankom 215. st. 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok je čl. 241. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

25. Nadalje, člankom 245. st. 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

26. Nadalje podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj: Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018. zastara je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorena valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare.

27. O tome je pravno shvaćanje zauzeto i u odluci VSRG broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., a koja je donijeta povodom revizije (podnijeta protiv presude ŽS u Osijeku broj: Gž-820/17 od 29.6.2017. -gdje je riječ o zahtjevu za povrat preplaćene kamate) upravo u pogledu postavljenog pravnog pitanja "predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena u skladu sa čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača, tužbu definiranu čl. 241. ZOO-a odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?".

28. U citiranoj odluci VSRH je zauzeo slijedeće shvaćanje: "pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe".

29. U vrijeme podnošenja kolektivne tužbe 4. travnja 2012., utužena tražbina, a imajući u vidu utuženi period kako je naprijed obrazloženo, nije bila u zastari, podnošenjem kolektivne tužbe došlo je do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a zastara je za individualne tužbe (pa tako i ovu predmetnu) počela ponovno teći 13. lipnja 2014. u odnosu na tražbinu s osnova povrata preplaćene kamate, tj. 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute (razlike u tečaju CHF).

30. Kako je dakle, ovdje tužba podnesena 12. lipnja 2023. u odnosu na kamatu i valutu, a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 13. lipnja 2014. godine (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna i odnosu na kamatu) tj. 14. lipnja 2018. (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna i odnosu na valutu) to je proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena u zastarnom roku u odnosu na valutu pa istaknuti prigovor zastare nije osnovan, dok je osnovan prigovor zastare u odnosu na kamatu jer je protekao petogodišnji rok zastare koji je trajao do 13. lipnja 2019., radi čega je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.

31. Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o., a zadatak vještaka je bio utvrditi da li je i koliki je iznos tužiteljica preplatila na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj ugovorom o kreditu i iznosa kamata koje je tužiteljica platila preko početne ugovorene kamate prema obračunu i odlukama banke o promjenjivoj kamatnoj stopi, te utvrditi da li je i koliki je iznos kredita tužiteljica kroz mjesečne anuitete preplatila zbog ugovorene valutne klauzule (promjene tečaja) tj. utvrditi koliko je preplatila na ime razlike između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je kredit tužitelju isplaćen i iznosa koje je tužiteljica platila zbog rasta tečaja CHF.

32. Iz nalaza vještaka (list br. 92-104) proizlazi, da su Volksbank d.d. (pravni prednik ovdje tuženika) kao kreditor i ZH kao korisnik kredita zaključili su 29. lipnja 2006. Ugovor o kreditu br. 791757 (u daljnjem tekstu: Ugovor), sa sljedećim osnovnim ugovornim elementima: - iznos kredita je kunska protuvrijednost od 18.856,00 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate, - rok otplate je 84 mjeseca, otplata u jednakim mjesečnim anuitetima, - promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata, koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,99% godišnje,  prema primijenjenom otplatnom planu, dospijeće prve obveze bilo je 1. kolovoza 2006., a sljedećih (u pravilu) svakog prvog dana u mjesecu,

- otplata mjesečnih anuiteta, iskazanih u valuti, u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju kreditora važećem za CHF na dan dospijeća. Kredit je iskorišten 3. srpnja 2006., s kojim danom je srednjem tečaju HNB za devize za valutu CHF iznosio 4,623041 kn za 1 CHF, pa je stvarno isplaćeni iznos od 18.856,00 CHF iskazan u protuvrijednosti kuna iznosio 87.172,06 kn, odnosno 11.569,72 EUR (konvertirani iznos). Prema prometu po kreditu proizlazi kako se u razdoblju od sklapanja Ugovora o kreditu do konačne prijevremene otplate kredita ( 21. studenog 2011.), kamatna stopa više puta mijenjala, te je godišnja stopa iznosila: - 5,99% od prvog anuiteta do anuiteta s dospijećem 1. ožujka 2008., - 6,40% od anuiteta s dospijećem 1. travnja 2008. do anuiteta s dospijećem 1. prosinca 2008., - 7,00% od anuiteta s dospijećem 2. siječnja 2009. do anuiteta s dospijećem 1. rujna 2009., - 7,70% od anuiteta s dospijećem 1. listopada 2009. do konca izračuna.

33. Nadalje je vještak potvrdio, da preplata tužiteljice u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. kolovoza 2006.) do konačne prijevremene otplate kredita (21. studenog 2011.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 492,26 CHF, odnosno 302,04 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika), da je preplata tužiteljice u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. kolovoza 2006.) do konačne prijevremene otplate kredita (21. studenog 2011.), a koja proizlazi iz promjene tečaja u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 2.290,60 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika).

34. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, jasnim i preciznim. Tužiteljica je prihvatila nalaz i mišljenje financijskog vještaka u cijelosti, dok se tuženik nije očitovao na nalaz vještaka.

35. Tužiteljica je kao što je naprijed navedeno u skladu s nalazom vještaka specificirala alternativni tužbeni zahtjev na ukupan iznos od 2.592,64 eura (za preplaćene kamate i za preplaćeni tečaj zbog rasta CHF), na koje iznose traži zakonsku zateznu kamatu od dospijeća pa do isplate , radi čega joj pripada u smislu odredbe čl. 1115. st.1. ZOO tj. tuženik je kao nepošteni stjecatelj dužan zz kamate platiti od dana stjecanja i to na dosuđeni priznati iznos od 2.290,60 eura koji iznos se odnosi na zahtjev za valutu-tečaj koji nije u zastari.

36. Slijedom svega navedenog, a nalazeći u većem dijelu osnovanim alternativni zahtjev tužiteljice, valjalo je odlučiti kao u izreci.

37. Odluka o kamatama donijeta je temeljem članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05 idr.).

38. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 173/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23).

39. Slijedom toga omjer uspjeha stranaka u postupku se ocjenjuje prema konačno postavljenom alternativnom tužbenom zahtjevu u iznosu od 2.592,64 eura, a u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljica uspjela u odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva 100%, a u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva 90%, dakle 95%, a tuženik 5%, radi čega su tužiteljici dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od 90% (955-5%).

40. Trošak tužiteljice sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a koji trošak pripada sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023), te troška financijskog vještačenja u iznosu od 550,00 eura.

41. Tužiteljici prema konačno postavljenom alternativnom tužbenom zahtjevu u iznosu od 2.592,64 eura pripada trošak sastava tužbe od 12. lipnja 2023 (tbr. 7. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura, zastupanja na pripremnom ročištu 07. svibnja 2024. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9. t.1.), sastava podneska od 10. listopada 2024. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastava podneska od 22. travnja 2025. (očitovanje na nalaz vještaka) sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanja na ročištu 10. prosinca 2025. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9. t.1.), te pristupa na ročište za objavu presude dana 13. siječnja 2026. (tbr. 9. toč. 3.) sa PDV-om u iznosu od 125,00 eura.

42. Dakle, tužiteljici su ukupno priznati troškovi u iznosu od 1.732,50 eura (90% od 1.925,00 eura)

43. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 14. siječnja 2025., a iz razloga što se radi o trošku koji nije nužan za zastupanje interesa tužiteljice i stoga se za navedeni trošak ne može teretiti protivna stranka. Tužiteljica oslobođena plaćanja sudskih pristojbi temeljem članka 11. stavak 20 Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne Novine" broj 138/2023), radi čega je neosnovan zahtjev tužiteljice da joj se nadoknadi sudska pristojba na tužbu.

44. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Karlovcu, 13. siječnja 2026.

Sudac

Miroslav Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP). Žalba se podnosi pismeno ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Hrvoje Rožman odvjetnik u Karlovcu

2. MIroslav Plašćar odvjetnik u Zagrebu