Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-243/2026

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ŠĆ, radi prekršaja iz čl. 167. st. 1. toč. 4. i st. 4. Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine broj: 84/21., 142/23.), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Službe inspekcije zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravni nadzor, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj: Pp-2694/2025 od 11. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 13. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Službe inspekcije zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravni nadzor, osnovanom, ukida se pobijana presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je na temelju odredbe čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona, oslobođen od optužbe, zbog prekršaja iz čl. 167. st. 1. toč. 4. i st. 4. Zakona o gospodarenju otpadom, činjenično opisanog u izreci, uz obrazloženje da djelo koja se okrivljeniku stavlja na teret, na način kako je činjenično opisan u izreci optužnog akta ne predstavlja prekršaj, zbog toga što u činjeničnom opisu djela, nije naveden provedbeni propis tj. Pravilnik o gospodarenju otpadom (Narodne novine 106/2022- Dodatak X) kojim se određuje biće inkriminiranog prekršaja, jer upravo navedeni Pravilnik propisuje što se smatra otpadom i ključne brojeve istih, pa se u konkretnom sklučaju radi o prekršaju blanketne naravi kod kojeg se prekršajna odgovornost veže uz povredu blanketne norme koja dopunjuje biće prekršaja.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog bitne povrede odredaba o prekršajnoj sankciji.

3. U žalbi žalitelj, u bitnom ističe da su u konkretnom slučaju, u činjeničnom opisu predmetnog prekršajnog djela, navedene sve odlučne činjenice koje čine biće prekršaja, odnosno da je odlaganje otpada (stara sjedala i plastični dijelovi karoserije) od strane okrivljenika na katstarskoj čestici br. 1392/2 k. o. [katastarska općina], u suprotnosti s odredbom čl. 18. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom koja propisuje da je zabranjeno odbacivanje otpada u okoliš, dok Pravilnik o gospodarenju otpadom u Dodatku X. samo daje katalog otpada sa njegovom kategorizacijom, popis grupa i vrsta otpada, karakteristična opasna svojstva i kategorizaciju za prekogranični promet otpadom. Smatra da bi okrivljenika za počinjeni prekršaj trebalo proglasiti krivim i primjereno kazniti.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Ispitujući dalje, pobijanu odluku u okviru žalbenih razloga, ovaj sud je utvrdio da u konkretnom slučaju nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenika od optužbe iz razloga navdenih u obrazloženju pobijane odluke.

8. Naime, okrivljeniku se optužnim aktom stavlja na teret da je: „ početkom kolovoza 2025. odbacio otpad u okoliš, što je u suprotnosti s odredbom članka 18. stavak 1. Zakona o gospodarenju otpadom (NN 84/21, 142/23) kojom je propisano da je zabranjeno odbacivanje otpada u okoliš. Dana 7. listopada 2025. godine viši inspektor zaštite okoliša Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije obavio je po službenoj dužnosti inspekcijski nadzor obrta [obrt], vl. SĆ, [adresa]. Lokacija zakopanoga automobilskog otpada nalazi se na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Inspekcijskim nadzorom utvrđeno je kako se na katastarskoj čestici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi nepropisno odložen otpad - stara sjedala i plastični dijelovi karoserije vozila. Otpad se nalazi izvan građevine za zbrinjavanje otpada odnosno lokacije za gospodarenje otpadom na mjestu koje nije predviđeno za odlaganje otpada. Tijekom inspekcijskog nadzora okrivljenik ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], O.I.Br: 117298100, PP Novi Marof je priznao da je početkom kolovoza 2025. godine na katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iskopao grabu i u nju stavio otpadne plastične dijelove vozila i nekoliko starih auto sjedala te je nakon toga sve zatrpao zemljom, a što je u suprotnosti s odredbom članka 18. stavak 1. Zakona o gospodarenju otpadom kojom je propisano da je zabranjeno odbacivanje otpada u okoliš."

čime bi postupio protivno čl. 18. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom, što je kažnjivo po čl. 167. st. 1. toč. 4. i st. 4. istog zakona.

9. Odredba čl. 18. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine broj: 84/21., 142/23.), propisuje da je zabranjeno odbacivanje otpada u okoliš, dok je u stavku 2. istog članka propisano da je odbacivanje otpada u okoliš iz st. 1. ovoga članka, svako ostavljanje, napuštanje, odbacivanje ili odlaganje otpada izvan lokacije gospodarenja otpadom i ne odnosi se na mjesto primopredaje otpada u sklopu javne usluge sakupljanja komunalnog otpada.

10. Nadalje, odredba čl. 167. st. 1. toč. 4. Zakona o gospodarenju otpadom propisuje da će se novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 200.000,00 kuna, kazniti za prekršaj pravna osoba ako je odbacila otpad u okoliš, dok je u st. 4. istog članka propisano da će se za radnju iz st. 1. toč. 1. do 17., 20., 21. i 23., novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 100.000,000 kuna, kazniti za prekršaj fizička osoba.

11. Razmotrivši činjenični opis prekršaja iz optužnog akta, koji se okrivljeniku stavlja na teret, u kontekstu naprijed citiranih zakonskih odredbi, prema ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenika od optužbe iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane odluke.

12. Naime, sukladno citiranim zakonskim odredbama, činjenični opis radnje prekršaja u optužnom aktu (prekršajnom nalogu), sadrži sva bitna obilježja prekršaja iz čl. 18. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom, odnosno čl. 167. st. 1. toč. 4. i st. 4. istog Zakona, budući da iz činjeničnog opisa jasno proizlazi da je okrivljenik predmetne zgode, na točno određenom mjestu, tj. katastarskoj čestici br. [katastarska čestica]. k.o. općine [adresa], a koje mjesto nije predviđeno za odlaganje otpada, dakle izvan lokacije gospodarenja otpadom, tj. u okoliš, odbacio automobilski otpad koji je konkretiziran tj. stara sjedala i plastične dijelove karoserije vozila. Slijedom navedenog, ponašanje okrivljenika na naprijed opisani način u činjeničnom opisu optužnog akta, unatoč nepotrebnom navođenju njegovog priznanja djela u tijeku inspekcijskog nadzora, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, predstavlja prekršaj te za postojanje istog nije nužno navođenje Pravilnika – Dodatka X, budući da je u Pravilniku u Dodatku X samo sadržan katalog otpada sa njegovom kategorizacijom, brojčanim oznakama, vrstama i grupama, a koja kategorizacija otpada sa točno određenom brojčanom oznakom, međutim ne predstavlja odlučnu činjenicu od koje ovisi postojanje predmetnog prekršaja, jer je i bez navođenja vrste i kategorizacije otpada, u konkretnom slučaju razvidno da predmeti koje je okrivljenik odbacio u okoliš, predstavljaju otpad.

13. Slijedom naprijed iznesenog, u predmetnom slučaju nije bilo osnova za oslobađanje okrivljenika od optužbe zbog prekršaja iz čl. 167. st. 1. toč. 4. i st. 4. istog Zakona o gospodarenju otpadom, iz razloga koji su navedeni u pobijanoj presudi pa je, na temelju odredbe čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, prihvaćanjem žalbe tužitelja, u odnosu na isto djelo pobijana presuda ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

14. U postupku povodom ukinute presude prvostupanjski sud će, respektirajući razloge ovog rješenja, provesti postupak u kojem će utvrditi činjenice odlučne za ispravnu primjenu materijalnog prava, te potom donijeti novu, na Zakonu utemeljenu i valjano obrazloženu odluku.

Zagreb, 13. siječnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Katica Lučić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.