Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje,Istarska 1

Posl.br. Pp-728/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji Sanji Božić Turina uz sudjelovanje sudske zapisničarke Jelene Blažanović, u prekršajnom postupku protiv RG iz [adresa], zastupan po BG, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz čl.216.st.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i dr., prema podnesenom optužnom prijedlogu Policijske postaje Umag s ispostavom Buje, te primjenom čl.183. Prekršajnog zakona, na održanoj glavnoj raspravi bez nazočnosti okrivljenika i njegova branitelja, dana 18. prosinca 2025. g.

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENIK: FG, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1981. godine, od oca BG, sa prebivalištem u [adresa], s boravištem u [adresa], hrvatski državljanin, po zanimanju zidar, zaposlen, sa mjesečnim primanjima oko 700,00 EUR, udovac, otac dvoje maloljetne djece, prekršajno kažnjavan, kazneno osuđivan,

kriv je

što je dana 31. ožujka 2025. god. na cesti u Bujama, u Gospodarskoj ulici, upravljao osobnim vozilom reg oz. PU 5015H:

I. krećući se kolnikom namijenjenim za kretanje vozila iz suprotnog smjera, odnosno kretao se zabranjenim smjerom,

čime je počinio prekršaj iz čl.49.st.2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, zbog čega se temeljem čl.49.st.4. cit. zakona u svezi čl.43. Prekršajnog zakona, primjenjuje opomena,

II. iste prilike nije postupio po znaku ovlaštene službene osobe za zaustavljanjem pomoću rotirajućeg svjetla na vozilu, nego je ubrzao kretanje do obližnjeg parkirališta, gdje je zaustavljen,

čime je počinio prekršaj iz čl.32.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, zbog čega se temeljem čl.32.st.4. cit. zakona, izriče novčana kazna od 390,00 do (tristo devedeset) eura,

III. prilikom kontrole od strane ovlaštene službene osobe, ponuđeno mu je da se podvrgne alkotestiranju pomoću alkometra, što je izričito odbio i nije prihvatio utvrđivanje stupnja alkoholiziranosti pomoću odgovarajućeg tehničkog sredstva,

dakle, nije postupio prema zahtjevu policijskog službenika koji je od njega zatražio alkotestiranje,

čime je počinio prekršaj iz čl.282.st.4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, zbog čega se temeljem čl.282.st.9. cit. zakona, izriče novčana kazna 1.320,00 (tisuću tristo dvadeset) eura,

IV. navedenim vozilom upravljao je a da prethodno nije stekao pravo na upravljanje motornim vozilima "B" kategorije, odnosno, nije položio vozački ispit za vozila "B" kategorije,

čime je počinio prekršaj iz čl.216.st.1.toč.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, zbog čega se temeljem odredbe čl.216.st.3. cit. zakona, izriče novčana kazna od 1.320,00 (tisuću tristo dvadeset) eura.

Sveukupno mu se

izriče

novčana kazna u iznosu od

3.030,00 (tri tisuće trideset) eura.

Vrijeme koje je okrivljeni bio uhićen u Policijskoj postaji Umag s ispostavom Buje uračunati će se u izrečenu kaznu, kao 79,64 (sedamdeset devet eura šezdeset četiri centa) eura novčane kazne, stoga za naplatu preostaje

2.950,36 (dvije tisuće devedeset pet eura trideset šest centa) eura.

Temeljem članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti ove presude.

Upozorava se okrivljenik da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako dobrovoljno plati dvije trećine (2/3) izrečene novčane kazne u gore navedenom roku (čl.152. Prekršajnog zakona).

Svakim daljnjim načinom naplate, novčana kazna naplatiti će se u punom iznosu.

Ako okrivljenik novčanu kaznu ne plati u cijelosti ili djelomično u određenom roku, naplatiti će se prisilno.

Okrivljenik je dužan izvršiti uplate prema priloženim uplatnicama.

Okrivljenik se temeljem odredbe čl.139.st.6. Prekršajnog zakona oslobađa od troškova prekršajnog postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Obrazloženje

1. Protiv okrivljenika ovom sudu dostavljeni je optužni prijedlog ovlaštenog tužitelja Policijske postaje Umag s ispostavom [adresa], pod brojem 211-07/25-5/8347 od 01. travnja 2025. godine, za pokretanje prekršajnog postupka, zbog prekršaja naznačenih u izreci ove presude.

2. Okrivljenik je ispitan pred ovim sudom, gdje je izjavio da se ne smatra krivim za navedena djela prekršaja, te da svi navodi optužnog prijedloga nisu točni. Tako da nije točno da se on odbio podvrći ispitivanju prisutnosti alkohola, što da je i rekao policijskim službenicima, jer da ima problema sa dišnim putevima i da nije bio u mogućnosti koristiti alkotest, zbog čega da je tražio da ga se vodi na vađenje krvi i urina, pa time da nije odbio alkotestiranje. Također je naveo kako mu namjera nije bila ne zaustaviti se ili pobjeći kada mu je dat znak za zaustavljanje od policije, nego da je znak vidio kada je parkirao vozilo. Isto tako, naveo je kako je točno da nije položio vozački ispit i da se navedene prilike kretao u suprotnom tj. nedozvoljenom smjeru.

3. U svojstvu svjedoka ispitan je policijski službenik ČG, koji je iskazao kako je navedene prilike sa još dva policijska službenika vršio kontrolu prometa na cesti u [adresa], krećući se u ulici Flavija u smjeru Gospodarske ulice. Pri tome da je primijećeno vozilo okrivljenika kako skreće u Gospodarsku ulicu i to u zabranjen smjer, a radilo se o novoj regulaciji prometa i kraćoj dionici kolnika gdje je u tom smjeru zabranjeno kretanje. Zbog toga da je u cilju zaustavljanja vozila uključio plavo rotacijsko svijetlo na službenom vozilu, kako bi se okrivljenik zaustavio, no da je upravo tada, on naglo ubrzao i nastavio se kretati na udaljenosti od oko stotinjak metara, te kada je očito primijetio da se neće moći udaljiti, da je zaustavio svoje vozilo na parkiralištu. Prilikom kontrole, kako je dalje naveo, da se kod njega osjetio zadah na alkohol zbog čega da mu je ponuđeno alkotestiranje uz upozorenje da njegovim odbijanjem čini djelo prekršaja. Osim toga, da su mu dane i upute o korištenju samog uređaja za alkotestiranje, međutim da on po njima nije postupio, na način da nije ispuhivao dovoljnu količinu zraka koja je potrebna da bi se očitao rezultat na uređaju i to u nekoliko navrata. Osim toga, da nije bio suradljiv i na određeni način je policijske službenike, pružajući pasivan otpor. Nadalje je naveo da se okrivljenik te prilike nije pozivao na poteškoće sa disanjem, niti da je primijetio da one kao takve postoje, dok vađenje krvi i urina nije tražio, osim toga da je okrivljenik odbio reći da li je ili nije konzumirao alkohol. Na upit branitelja naveo je da okrivljeniku nije ponuđeno vađenje krvi i urina, jer je sve prethodno navedeno odbijao. Iskazao je da se okrivljenik mogao zaustaviti i prije mjesta na kojem je to učinio, jer se na toj relaciji, tj. uz čitavu dužinu kolnika nalaze parkirališna mjesta, a kako se radilo o večernjim satima, ona su bila slobodna.

4. Branitelj okrivljenika je u završnoj riječi naveo da je okrivljenik u načelu priznao počinjenje prekršaja, a ukazao je na olakotne okolnosti vezano za život okrivljenika, navodeći da je njemu kćerka umrla u dobi od jedne godine, da mu je nakon toga umrla i supruga i da se sada brine o djetetu koje je u dobi od 9 godina. Iz prvog braka da ima kćerku koja je također maloljetna i ona je žrtva seksualnog nasilja u obitelji, te kada se sve to sagleda u cijelosti, sve to da je djelovalo na okrivljenika, zbog čega moli da mu se izrekne blaža novčana kazna i da mu se ne izrekne zabrana upravljanja jer se mora brinuti vezano za maloljetno dijete kao i činjenicu da se isto tako mora brinuti i o kćerci koja živi u [adresa] i odlaziti na suđenje, a upravljanje vozilom da mu je nužno potrebno za obavljanje posla te posebno što je sad polaznik auto škole.

5. U postupku je sud pročitao izvješće povodom postupanja, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu, izvješće o uhićenju, izvod iz prekršajne evidencije.

6. Nakon provedenog postupka, analizirajući obranu okrivljenika i sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da su se u postupanju okrivljenika stekla obilježja prekršaja iz navedenih propisa.

7. Razlozi i okolnosti na koje se okrivljenik pozvao u svojoj obrani, subjektivne su prirode i kao takvi ne isključuju njegovu odgovornost za djela kojima se tereti. Posebno ne u odnosu na djelo prekršaja opisano u toč.III. izreke ove odluke, odnosno odbijanja alkotestiranja, neutemeljeno se pozivajući na respiratorne probleme, koja nemaju činjenično uporište pri čemu oni sami po sebi ne isključuju potrebu da vozač pokuša koristiti alkotest, a u slučaju valjano utvrđene nemoći policijski službenik može – ali ne mora – odmah narediti vađenje krvi i uzimanje urina (čl.181.st.9. ZSPC).

8. Međutim, pravilo je da ispitanik prvo treba pokušati koristiti alkotest te tek nakon opravdane nemogućnosti mjerenja stupnja alkohola alternativnom metodom liječničkog pregleda i analize krvi/urina. Osim toga, policijski službenik u svojem iskazu, kojem sud nije našao razloga ne prihvatiti ga, naveo je kako se sam okrivljenik na taj razlog prilikom pokušaja alkotestiranja nije ni pozivao. Postupajući na opisani način, okrivljenik je pokušao izbjeći odgovornost za opisano djelo prekršaja.

9. Činjenica da je okrivljenik, kako je to utvrđeno u zapisniku, a u svojem iskazu navodi i ispitani svjedok, odbio postupiti po uputama policijskog službenika, dodatno potvrđuje njegovo odbijanje alkotestiranja. Ostali razlozi u obrani okrivljenika, također su subjektivne prirode i kao takvi ga ne mogu opravdati. Stoga je za navedene prekršaje proglašen krivim i odgovornim, kako je to opisano u izreci ove presude.

10. Okrivljenik je znao da upravlja vozilom prije stjecanja prava na upravljanje, mogao je znati da se kreće zabranjenim smjerom, čime je doveo u opasnost druge sudionike u prometu. Također, bio je upozoren od strane ovlaštene službene osobe da odbijanjem alkotestiranja čini djelo prekršaja, ali je unatoč tome na njegovo počinjenje pristao, te je također mogao znati da su znaci za zaustavljanjem od policijskog službenika upućeni upravo njemu kao vozaču, ali je ipak nastavio vožnju, ne postupajući po tim znacima, čime je iskazao volju za činjenjem opisanih djela i time počinio teža djela prekršaja u prometu.

11. Osim toga, uvidom u prekršajnu evidenciju utvrđeno je kako je okrivljenik već kažnjavan za istovrsno djelo prekršaja iz odredbe čl.216.st.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odnosno upravljanja motornim vozilom prije stjecanja prava, što je sud cijenio kao posebno otegotnu okolnost.

12. Respektirajući životne prilike okrivljenika, sud na njegovoj strani nije našao posebno olakotnih okolnosti, jer sva djela prekršaja za koja se tereti nije počinio iz nehaja, zbog čega je ocijenjeno da nema mjesta ublažavanju novčanih kazni za djela opisana u toč.II., III. i IV. izreke jer se radi o težim djelima prometnih prekršaja.

13. Okrivljeniku su izrečene novčane kazne u zakonom propisanim minimumima za djela u toč.II. i III. izreke, pa tako i za djelo iz toč.IV. upravljanja motornim vozilom bez stečenog prava na upravljanje, za koje je već kažnjavan, kako je to navedeno, uzimajući u obzir njegove materijalne i obiteljske prilike.

14. Za djelo opisano pod toč.I. izreke ove odluke, prema okrivljeniku je primijenjena opomena kao mjera upozorenja, jer je utvrđeno da tim djelom nisu nastale štetne posljedice, a do sada nije kažnjavan za takva djela.

15. Stoga je ocijenjeno da će se temeljem tako utvrđenih okolnosti izrečenim novčanim kaznama i mjerom ispuniti svrha postupka, te da su one primjerene težini i vrsti počinjenih djela i njima utjecati na okrivljenika kako bi shvatio svu težinu i nedopustivost ovakvog protupravnog ponašanja u prometu na cesti, te mu kao vozaču ukazati da je prometna pravila dužan poštivati.

16. Sud nije cijenio svrsishodnim okrivljeniku izricati mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima, budući isti još nije stekao pravo na upravljanje i neizvjesno je kada će to pravo steći.

17. Temeljem članka 139.st.6. Prekršajnog zakona, okrivljenik se oslobađa plaćanja troškova prekršajnog postupka te isti padaju na teret ovog suda, budući bi plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

U Bujama, dana 13. siječnja 2026. godine.

Zapisničarka

Jelena Blažanović, v.r.

Sutkinja

Sanja Božić Turina, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Okrivljenik ili njegov branitelj, zakonski zastupnik, stranke, podnositelj optužnog prijedloga i oštećenik (čl.192. Prekršajnog zakona) imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana po primitku otpravka ove presude, pa se žalba podnosi u dva istovjetna primjerka pismeno i predaje se osobno ili putem pošte Općinskom sudu u Pazinu, Stalnoj službi u Bujama za Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

O TOME OBAVIJEST:

1. Okrivljeniku i branitelju,

2. Tužitelju,

3. Prekršajna evidencija, po pravomoćnosti,

4. Spis, ovdje.