Poslovni broj: Pn-2779/2019-46

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivanu Borkoviću u pravnoj stvari tužitelja FT, iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa Alan Muraj, odvjetnik iz Zagreba protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 12. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnice tuženika, ČT, zamjenice u OGDO-u, 13. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku platiti tužitelju 18.000,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 13. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope, a koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana

II Odbija se tužbeni zahtjev za iznos od 12.000,00 eura sa zateznim kamatama na taj iznos te za zatezne kamate koje bi na iznos od 18.000,00 eura tekle od 31. ožujka 2017. do 13. siječnja 2026.

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prigovor tuženika mjesne nenadležnosti suda.

II. Dopušta se preinaka tužbe od 15. siječnja 2025.

III. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.912,41 eura uvećano za zatezne kamate koje teku od 13. siječnja 2026. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope, a koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je vlasnik 1/2 plutajućeg ugostiteljskog objekta PO 32 imena "Trnjanski brod" koji je upisan u uložak [broj ZK uloška], na stranici 22 Glavne knjige sveska I Upisnika brodova (plovila) unutarnje plovidbe koji vodi Lučka kapetanija Sisak. Navedeni brod bio je trajno privezan na Savi kod Mosta slobode u Zagrebu radi obavljanja ugostiteljske djelatnosti. Dolaskom visokih voda u razdoblju 29.3.- 30.3.2017. došlo je do naprezanja sajli kojima je brod bio vezan te je brod povučen prema sredini Save. Tamo se nasukao na kamen. Vidjevši što se dogodilo, CT, otac podnositelja zahtjeva koji je tamo bio prisutan, pozvao je pomoć preko telefonskog broja [broj telefona] Državne uprave za zaštitu i spašavanje, kako ne bi došlo do potonuća broda. Policija je došla 30.03.2017. oko 1:00, međutim Državna služba za zaštitu i spašavanje se uglušila na poziv i nije reagirala i koordinirala spašavanje. Tijekom naći voda se počela povlačiti, a brod je i dalje ostao nasukan na kamen. Kako se voda sve više povlačila zadnji dio broda je ostao u zraku, te je uslijed silnog naprezanja puknuo na dva dijela te djelomično potonuo. Uslijed takvog slijeda događaja, nastala je potpuna propast broda, koji je nepopravljivo uništen. Nakon puknuća broda olupina je otplutala rijekom Savom do odlagališta otpada Jakuševec, gdje se nasukala i djelomično potonula, te se tamo i danas nalazi. Nakon te havarije Lučka kapetanija Sisak izdala je rješenje tužitelju kojim ga poziva da o svome trošku izvadi potonulu olupinu i ukloni je s mjesta gdje se nalazi, a to je u ravnini s odlagalištem otpada Jakuševeac gdje je olupinu nanijela rijeka Sava. Trošak vađenja predmetnog plovila iznosi od 6.000,00 eura. S obzirom na navedeno, razvidno je da je Državna uprava za zaštitu i spašavanje mogla, da je pravovremeno reagirala, spriječiti pucanje broda na dva dijela, te spriječiti potpunu propast broda, a nije, što je u konačnici rezultiralo uništenjem plovila. Time je tužitelju nastala šteta u vidu kompletnog uništenja broda, u vrijednosti od 22.000,00 € za koju odgovara Republika Hrvatska. Očito je da radnjama Državne uprave za zaštitu i spašavanje, odnosno nečinjenjem, tužitelju nastala šteta u vidu cjelokupne tržišne vrijednosti uništenog broda u iznosu od 22.000,00 € u te trošak vađenja olupine u iznosu od 6.000,00 eura. Kao dokaze je predložio Rješenje Lučke kapetanije Sisak od 13.5.2013., potvrdu MUPa od 2.5.2017., Zapisnik o izvršenom inspekcijskom pregledu, saslušanje policijskih djelatnika, saslušanje tužitelja, saslušanje svjedoka, UT ([adresa]), IT ([adresa]), RT ([adresa]), Očevid na licu mjesta očevid olupine, službeni upit o vremenu zvanja Državne uprave za zaštitu i spašavanje na broj 112., rješenje od 5.5.2017. godine, vještačenje cijene vađenja olupine broda, očevid na licu mjesta, vještačenje nastale štete. Predložio je i saslušanje svjedoka TT te je zatražio 28.000,00 eura s kamatama te trošak postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da prigovara mjesnoj nadležnosti ovog suda, osporava osnovu i visinu zahtjeva te ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

3. Podneskom od 15. siječnja 2025. tužitelj je preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva. Sud je preinaku dopustio sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03/, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) jer tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka budući da je konačna visina tužbenog zahtjeva utvrđena tek nakon provedenog vještačenja. Tuženik je osporavao tako preinačeni tužbeni zahtjev, ali se nije protivio samoj preinaci.

4. Tijekom postupka sud je pročitao Rješenje Lučke kapetanije Sisak od 13.5.2013. (str 5-8 spisa), Zapisnik o izvršenom inspekcijskom pregledu plovila (9), rješenje Lučke kapetanije Sisak od 5. svibnja 2017. (10), zahtjev tužitelja za naknadu štete Državnoj upravi za zaštitu i spašavanje i odgovor (11-12, 14), zahtjev za mirno rješenje spora tuženiku s odgovorom (15-19), povijesni izvadak iz očevidnika plutajućih objekata Lučke kapetanije Sisak (38-39), dopisi Ravnateljstva civilne zaštite (48 i 61), potvrdu MUP-a od 5. svibnja 2017. (55), dopis MUP-a od 30. siječnja 2023. (63), saslušani su svjedoci CT (74), LT (75) i TT (83), provedeno je vještačenje po prometnom vještaku (91-96).

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka i ocjenjujući dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik 1/2 plutajućeg ugostiteljskog objekta PO 32 imena "Trnjanski brod" koji je upisan u uložak [broj ZK uloška], na stranici 22 Glavne knjige sveska I Upisnika brodova (plovila) unutarnje plovidbe koji vodi Lučka kapetanija Sisak. Nije sporno ni da je taj brod bio privezan na Savi kod Mosta slobode u Zagrebu radi obavljanja ugostiteljske djelatnosti te da je dolaskom visokih voda u razdoblju 29. ožujka do 30. ožujka 2017. došlo do naprezanja sajli kojima je brod bio vezan te je brod povučen prema sredini Save i uništen. Nesporno je da je nakon puknuća broda olupina broda otplutala rijekom Savom do odlagališta otpada Jakuševec, gdje se nasukala i djelomično potonula, a nakon te havarije Lučka kapetanija Sisak izdala je rješenje tužitelju kojim ga poziva da o svome trošku izvadi potonulu olupinu i ukloni je s mjesta gdje se nalazi koji je iznosio 6.000,00 eura.

7. Sporna je odgovornost tuženika za nastalu štetu, visina štete te aktivna i pasivna legitimacija.

8. Sud nije ocjenjivao dokaze koji se odnose na činjenice koje među strankama nisu sporne, a dokumentaciju na kojoj se temeljilo vještačenje, sud je ocjenjivao u odnosu procjene je li vještačenje provedeno stručno i pravilno.

9. Odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti iz razloga. Naime, čl. 57. st. 1. ZPP- a propisuje da kad je za suđenje u sporovima o pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima na brodu i zrakoplovu te u sporovima iz zakupnih odnosa na brodu i zrakoplovu nadležan sud u Republici Hrvatskoj, isključivo je mjesno nadležan sud na čijem se području vodi upisnik u kojem je brod, odnosno zrakoplov upisan. Ovdje nije riječ o sporu o vlasništvu broda, već o naknadi štete te je ovaj sud mjesno nadležan u skladu s čl. 48. st. 3. ZPP-a.

10. Iz izvatka iz očevidnika plutajućih objekata Lučke kapetanije Sisak proizlazi da je tužitelj upisan kao vlasnik 1/2 plutajućeg ugostiteljskog objekta PO 32 imena "Trnjanski brod" koji je upisan u uložak [broj ZK uloška], na stranici 22 Glavne knjige sveska I Upisnika brodova (plovila) unutarnje plovidbe.

11. Iz dopisa MUP-a, Policijske uprave zagrebačke, VIII Policijske postaje Zagreb, Broj 511-19-34/2-876/17 od 26. siječnja 2023. proizlazi da je 30. travnja 2017. u 00,58 sati OKCP PU zagrebačke zaprimila obavijest od nepoznatog građanina, da je zbog vodostaja Save došlo do nasukavanja broda te da tom brodu, koji se nalazi kod mosta Slobode, prijeti potonuće. Na mjesto događaja izašli su policijski službenici te postaje, gdje su zatekli UT, koji je izjavio da je njegov sin FT, vlasnik broda te kako se brod nasukao i postoji opasnost da bi mogao potonuti uslijed vodostaja rijeke Save, brod se odmaknuo od obale te je pramac ostao na obali dok je krma ušla u Savu. Brod je tom prilikom na jednom mjestu vezan sajlom za obalu odnosno stup mosta „Slobode". U 02,00 sata putem telefona izvještena je Lučka kapetanija Sisak, dežurni djelatnik ĐT, dok je CT upućen da organizira osiguranje broda na način da angažira adekvatnu dizalicu kako bi se brod izvukao iz korita rijeke Save. Dalje su napomenuli da se radi o napuštenom brodu na kojem nije bilo putnika kojima bi prijetila ugroza, tako da nisu angažirane spasilačke službe te je daljnju brigu o broda preuzeo vlasnik broda, dok su obveze vlasnika broda i općenito odnosi vezano za riječnu i morsku plovidbu sukladno pomorskom pravu propisani Pomorskim Zakonikom. Istaknuli su u dopisu da je navedena Lučka kapetanija još 19. rujna 2013. izdala rješenje da se predmetni brod ukloni iz unutarnjih voda što vlasnik nije učinio, a 10. lipnja 2014. tužitelj je dopisom te policijske postaje upućen kao vlasnik broda poduzme potrebne mjere da zaštiti svoju imovinu sukladno Zakonu o privatnoj imovini.

12. Svjedok CT je naveo u svom iskazu da se štetni događaj dogodio, čini mu se, u proljeće 2017. kada je brod koji je u suvlasništvu tužitelja bio privezan između nasipa i obale s dvije sajle radi bojanja iznutra. Došlo je do naglog povišenja vodostaja te se voda izlila skoro do visine nasipa. Pri povlačenju vode je jedna sajla pukla, brod je ostao vezan za drugu sajlu te ga je nanjelo prema koritu rijeke, nasukao se na hupser, što je zemljište koje je virilo iz korita rijeke. Nasukao se otprilike s 2/5 dijela dok je u ostalom dijelu bio u vodi. Vidio je da kako će voda padati da će propadati i brod te da ga treba povući u vodu kako bi ga se spasilo. Zbog toga je nazvao 112, predstavio se kao otac suvlasnika broda i zatražio pomoć jer bi bilo dovoljno da dođe i mali čamac koji bi mogao povući brod. Osoba koja mu se javila je rekla da će poslati policiju i vatrogasce, odnosno nadležne službe. Nije im objašnjavao na koji način će brod puknuti, ali im je rekao da je potrebno brod povući u maticu vode, s tim da im je rekao da se brod može povući samo iz vode. Što se tiče vezanja broda sajlama navodi da je brod zavezao stručnjak tamo zaposlen koji ga je zavezao s dvije sajle da brod stoji na mjestu. Ne zna razlog zašto je sajla pukla, možda zbog naglog povlačenja vode. Za 5 minuta od poziva je došla policija koja je sa svjedokom gledala brod te je bio prisutan policajac F koji je tvrdio da će svaki čas doći vatrogasci i čuo je razgovor policajca sa svojim nadređenim. Vatrogasci nisu došli, a da jesu smatra da su mogli spasiti brod za što bi im trebao čamac jačine 30-40. Kad je zvao 112 tražio je nadležne službe, a s obzirom na to da je službenik sam spomenuo vatrogasce, pretpostavlja da bi imali čamac jer je upravo čamac bio potreban za spašavanje broda. Za sebe je naveo da je tamo bio od ponoći pa sve do 8 ujutro, a brod se srušio u vodu oko 7 ujutro. Brod je puknuo, prelomio se klizeći iz hupsera, napunio se vodom. Policija je otišla te je došla druga patrola u trenutku kad je brod već puknuo. Vrijednost broda u trenutku kupovine je iznosila oko 100.000,00 eura, brod je kupio pokojni Č, koji je bio i suvlasnik broda u jednoj polovini za života. Ne zna tko je Č naslijedio kao suvlasnik. Č je jednu polovinu broda prodao tužitelju za 22.000,00 eura 2008. godine, nakon čega je tužitelj još uredio interijer. Kao otac kupca je bio prisutan sklapanju kupoprodajnog ugovora. Nema saznanja da je lučka kapetanija 2013. naložila tužitelju uklanjanje broda s unutarnjih voda. Na upit ima li saznanja da je policija 2014. uputila tužitelja da zaštiti svoju imovinu, navodi da ima, jer je tužitelj sam od policije tražio zaštitu zbog činjenice da su se pijani ljudi iz noćnog izlaska znali penjati na brod. Policija je povremeno slala patrolu, ali smatra da im je valjda to dosadilo pa su poslali dopis. Na ponovni upit koji broj je zvao prilikom nasukavanja broda, ponavlja da je riječ o broju 112.

13. Svjedok LT je naveo da je tužitelj od njegovog prijatelja otac. Što se tiče štetnog događaja tog je dana vozio kolegu preko mosta na Savici gdje je vidio CT te druge ljude, a brod je bio nasukan u rijeci, 2/3 u vodi a 1/3 na zemlji te se Sava povlačila. Što se tiče poziva, misli da je CT pozvao policiju prije nego li je svjedok došao, a policija je došla za 10-ak minuta. Policija je pokušala ići do broda s autom ali kako se voda povukla zaglavili su. Okupljeni ljudi su izvukli policijski auto van i koliko se sjeća, policija je rekla da treba zvati vatrogasce ili su oni zvali, ne sjeća se točno, ali se sjeća da su policajci rekli da vatrogasci trebaju doći. Navodi da je tamo još bio 5-10 minuta nakon čega je otišao.

14. Svjedok TT je naveo da poznajem CT, oca tužitelja, koji ga je u proljeće 2017. nazvao jednom oko ponoći i rekao da ima problem, da se Sava povlači i da se njegov brod nasukao. Zvao ga je jer su radili zajedno sa šljunkom i imao je mehanizaciju - dizalicu i kamione. Zvao ga je da dođe do rijeke i tamo je došao oko 1h ujutro i tamo su bili ljudi i policija. Predmetni brod se ljuljao kao na nekom klinu i trebalo ga je ili gurnuti u vodu, ili iz rijeke povući u vodu. Teži dio broda je bio u vodi. Rekao mu je da se sa strojem ne može ući u vodu iz razloga jer je bilo i vode i blata te da treba brod povući iz rijeke. Još jedno vrijeme je tamo bio i otišao doma, a tamo je ostala policija i kolega CT. S policijom nije razgovarao, niti je bio zainteresiran za njih, samo je vidio da su tamo. CT mu je rekao da su policajci zvali pomoć. Kada je vidio da ne mogu ništa pomoći, otišao je, nije ostao dugo.

15. Sud vjeruje saslušanim svjedocima u dijelu u kojem opisuju činjenice kojima su osobno nazočili iz razloga jer su opisivali stanje stvari suglasno, detaljno i u skladu s dopisom MUP-a.

16. Iz mišljenja vještaka proizlazi da je predmetni brod plutajući objekt samogradnja, sagrađen 1987 od betonskog trupa, s drvenim nadgrađem kako je vidljivo iz slika u jako lošem stanju što definitivno umanjuje njegovu tržnu vrijednost. U tablici nalaza navedeni iznosi dobiveni su uz pomoć formule za umanjenje vrijednosti plovila sa početnom cijenom gradnje od 100.000 Eur po iskazu svjedoka 12. listopada 2023. Preuzeta obaveza izvršena je u cijelosti, a vrijednost plutajućeg objekta kako je u nalazu i mišljenju navedeno, procijenjena je na vrijednost od 36.000,00 eura.

17. Sud je vrijednost broda u trenutku štetnog događaja utvrdio prema nalazu i mišljenju koji je dan stručno, obrazložen detaljno i u skladu s priloženom dokumentacijom.

18. Suprotno dopisu MUPa Policijske uprave zagrebačke, VIII Policijske postaje Zagreb, Broj 511-19-34/2-876/17 od 26. siječnja 2023., u ovom se predmetu ne primjenjuje Pomorski zakonik (Narodne novine 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13 i 26/15, dalje PZ). Naime, čl. 1. st. 2. PZ-a propisuje da odredbe tog Zakonika odnose na plovne objekte unutarnjih morskih voda ili teritorijalnim morem RH. Nadalje, čl. 5. t. 30. PZ-a određuje da je pomorska plovidba ona koja se obavlja morem ili rijekama Jadranskog slijeva do granice do koje su plovne s morske strane. S obzirom na to da je do štetnog događaja došlo na rijeci Savi koja pripada crnomorskom slijevu, navedeni se Zakonik ne primjenjuje u ovom postupku.

19. Prema čl. 57. st. 1. Zakona o plovidbi i lukama unutarnjih voda (Narodne novine 109/2007, 132/2007, 51/2013, 152/2014, dalje ZPLUV) u slučaju kada prijeti opasnost brodoloma ili druge havarije članovi posade plovila obvezni su poduzeti sve potrebne mjere za spašavanje plovila, putnika, drugih osoba na plovilu i stvari te za zaštitu okoliša, do naredbe zapovjednika plovila da se plovilo napusti. Čl. 203. st. 2. ZPLUV-a određuje da lučke kapetanije obavljaju, između ostalog, poslove nadzora sigurnosti plovidbe i koordinacije spašavanja plovila. Čl. st. 1. tog zakona propisuje da se tim zakonom uređuje plovidba unutarnjim vodama Republike Hrvatske, sigurnost plovidbe unutarnjim vodama, pravni status, način upravljanja vodnim putovima i lukama unutarnjih voda, materijalno-pravni odnosi glede plovila, postupci upisa plovila, prijevoz i ugovaranje prijevoza, plovidbene nesreće, ustroj i rad lučkih kapetanija i nadzor te druga pitanja koja se odnose na plovidbu i luke unutarnjih voda.

20. Nadalje, prema čl. 203. st. 1. ZPLUV-a lučke kapetanije su područne jedinice Ministarstva koje nemaju svojstvo pravne osobe, a prema čl. 4. toč. 67. Ministarstvo je ministarstvo nadležno za unutarnju plovidbu iz čega proizlazi i odgovornost RH, odnosno, pasivna legitimacija RH.

21. Iz provedenog postupka proizlazi da je tužitelj vlasnik 1/2 plutajućeg ugostiteljskog objekta PO 32 imena "Trnjanski brod" koji je upisan u uložak [broj ZK uloška], na stranici 22 Glavne knjige sveska I Upisnika brodova (plovila) unutarnje plovidbe koji vodi Lučka kapetanija Sisak. Taj brod je bio privezan na Savi kod Mosta slobode u Zagrebu radi obavljanja ugostiteljske djelatnosti te je dolaskom visokih voda u razdoblju 29. ožujka - 30. ožujka 2017. došlo do naprezanja sajli kojima je brod bio vezan te je brod povučen prema sredini Save i uništen. Nakon puknuća broda olupina broda otplutala je rijekom Savom do odlagališta otpada Jakuševec, gdje se nasukala i djelomično potonula, a nakon te havarije Lučka kapetanija Sisak izdala je rješenje tužitelju kojim ga poziva da o svome trošku izvadi potonulu olupinu i ukloni je s mjesta gdje se nalazi koji je iznosio 6.000,00 eura. Policijska uprava zagrebačke zaprimila je obavijest od CT da je zbog vodostaja Save došlo do nasukavanja broda te da tom brodu, koji se nalazi kod mosta Slobode, prijeti potonuće. Na mjesto događaja izašli su policijski službenici te postaje, gdje su zatekli CT, koji je izjavio da je njegov sin vlasnik broda te kako se brod nasukao i postoji opasnost da bi mogao potonuti uslijed vodostaja rijeke Save, brod se odmaknuo od obale te je pramac ostao na obali dok je krma ušla u Savu. Brod je tom prilikom na jednom mjestu vezan sajlom za obalu odnosno stup mosta „Slobode". U 2:00 sata putem telefona izvještena je Lučka kapetanija Sisak, dežurni djelatnik ĐT, dok je CT upućen da organizira osiguranje broda na način da angažira adekvatnu dizalicu kako bi se brod izvukao iz korita rijeke Save. Brod nije spašen već je potpuno, a vrijednost broda je bila 36.000,00 eura. K tome, tužitelj je izvadio potonulu olupinu i uklonio je s mjesta gdje se nalazi što je platio 6.000,00 eura.

22. Kako je već rečeno, čl. 203. st. 2. ZPLUV-a određuje da lučke kapetanije obavljaju, između ostalog, poslove nadzora sigurnosti plovidbe i koordinacije spašavanja plovila. Iz činjeničnog stanja proizlazi da je Lučka kapetanija Sisak uputila CT da organizira osiguranje broda na način da angažira adekvatnu dizalicu kako bi se brod izvukao iz korita rijeke Save. Navedenim postupanjem proizlazi da Lučka kapetanija Sisak nije ispunila svoju zakonsku obvezu da koordinira spašavanje plovila. Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da je CT već kad je nazvao 112 naveo procjenu da brod treba spasiti vučom od strane drugog plovila. Svjedok TT koji je imao dizalicu i koji je mogao postupiti po uputi Lučke kapetanije Sisak, naveo je još na licu mjesta da se sa strojem ne može ući u vodu iz razloga jer je bilo i vode i blata te da treba brod povući iz rijeke. Odnosno, proizlazi da uputa Lučke kapetanije nije bila točna jer je logično da bi TT, poznanik oca tužitelja koji je raspolagao dizalicom nju i upotrijebio da spasi brod, da je to bilo moguće.

23. Iz navedenog proizlazi da je Lučka kapetanija Sisak, umjesto da poduzme adekvatne mjere za koordinaciju spašavanja plovila, dalo pogrešnu uputu kako postupiti zbog čega je došlo do uništenja plovila. Na tuženiku je bio teret dokaza da se plovilo nije ni moglo spasiti te da Lučka kapetanija nije ni mogla dati drugačiju uputu kao i da plovilo ne bi bilo spašeno i da je Lučka kapetanija poduzela druge mjere za koordinaciju, no tuženik nije predložio dokaze na navedenu okolnost. Stoga, s obzirom na to da je utvrđeno da Lučka kapetanija Sisak nije u skladu sa zakonom koordiniralo akciju spašavanja plovila koje je uništeno, utvrđeno je da je tuženik odgovoran za štetu.

24. Članak 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; u daljnjem tekstu: ZOO) propisuje da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Članak 1046. ZOO-a propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine, sprječavanje njezina povećanja i povreda prava osobnosti.

25. Stoga je tuženiku naloženo platiti tužitelju pola vrijednosti broda, što iznosi 18.000,00 eura.

26. Pri tome tužitelj nema pravo na 12.000,00 eura troškova izvlačenja olupine. Naime, iz stanja spisa proizlazi da tužitelj nije postupio po rješenju Uprave pomorske i unutarnje plovidbe, brodarstva, luka i pomorskog dobra Lučke kapetanije Sisak od 5. svibnja 2017. i uklonio potonulo vozilo u roku 30 dana od primitka rješenja ni kasnije. S obzirom na to da tužitelj nije imao trošak vađenja plovila ne može mu se taj trošak ni dosuditi, posebno kad se ima u vidu da je plovilo trebao izvaditi još 2017., a što nije učinio do zaključenja glavne rasprave 2025. Odnosno, tužitelj nije obrazložio zašto to nije učinio niti koja su jamstva da će to učiniti.

27. Također, tužitelj nema pravo na zateznu kamatu za naknadu vrijednosti plovila od potonuća, već od donošenja presude jer je tek njome utvrđena vrijednost tog plovila.

28. Pri tome nisu od utjecaja prigovori tuženika da je Lučka kapetanija Sisak vlasniku broda izdala 19. rujna 2013. rješenje da se predmetni brod ukloni s unutarnjih voda RH. Riječ je o navodima za koje tuženik nije dostavio dokaze, već se poziva na tvrdnju iz dopisa MUP-a, bez da se može provjeriti istinitost i sadržaj predmetnog rješenja. K tome, navodno nepostupanje po tom rješenju nije uzrokovalo potonuće broda, odnosno, tuženik nije dokazao da je stanje broda bilo takvo da je uzrokovalo potonuće, to jest, da brod ne bi potonuo da je bio u boljem stanju niti su na navedenu okolnost predlagani dokazi. Ako tužitelj nije postupao po rješenju, moglo bi se razmatrati je li riječ o prekršajnoj odgovornosti, ali nema dokaza da je navedenim postupanjem tužitelj doprinio samom štetnom događaju, odnosno šteti koja mu je nastala.

29. Članak 154. stavak 2. ZPP-a propisuje da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

30. Tužitelj je u odnosu na tužbeni zahtjev uspio sa 60%. Naime, uspio je u odnosu na zahtjev s osnovom za 18.000,00 eura, dok za 12.000,00 eura nije. Iz navedenog proizlazi da je uspio tuženik s 40%. Kad se od 60% oduzme 40%, dobije se 20% troškova na koje tužitelj ima pravo.

31. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, u daljnjem tekstu: Tarife), i to na temelju br. 52/3 Tarife koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

32. Tužitelju je priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora prema RH u iznosu od 500,00 eura prema br. 7.t.8. Tarife, tužbe u iznosu od 500,00 EUR prema br. 7. t. 1 Tarife. Nadalje, pripada mu za sastavljanje podnesaka od 21. studenog 2019., 15. veljače 2020., 22. studenog 2022. i 17. veljače 2025. iznos od 500,00 EUR prema br. 8. t. 1. Tarife. Prema br. 9. t. 2 Tarife tužitelju pripada za ročišta 3. veljače 2022., 12. listopada 2023., 28. svibnja 2023., 3. prosinca 2024. i 12. prosinca 2025. iznos od 500,00 EUR prema br. 8. t. 1. Navedeno iznosi 5.500,00 eura što s PDV-om iznosi 6.875,00 eura. Tužitelju pripada 20% navedenog iznosa što iznosi 1.375,00 eura. Tome treba pridodati trošak vještačenja u cijelosti jer je bilo nužno za uspjeh u sporu u iznosu od 537,41 eura, dakle ukupno je riječ o 1.912,41 eura.

33. Tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište 16. studenog 2020. koje je odgođeno jer nije na vrijeme dostavio dokaz o vlasništvu plovila. Prema br. 8.1. Tarife odvjetniku pripada nagrada za četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku te stoga nije priznat trošak za više podnesaka od toga. Tužitelju nisu priznate pristojbe jer iz stanja spisa ne proizlazi da su plaćene.

34. Na dosuđeni parnični trošak dosuđene su i zatezne kamate koje sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

35. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 13. siječnja 2026.

Sudac:

Ivan Borković

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu

2. tuženiku po pun.