REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: P-6232/25-4

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Bruni Petrovčiću, odvjetniku u Koprivnci, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. OIB:53056966535 iz Zagreba, Magazinska cesta 69, radi utvrđenja i isplate, dana 13. siječnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. Ugovora o kreditu broj: 320-50- 3324040 od 09. ožujka 2006. godine sklopljenog između tužitelja BŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. OIB:53056966535 iz Zagreba, Magazinska cesta 69, kao kreditora, koja glasi: „3. / treće / NAKNADA 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. OIB:53056966535 iz Zagreba, Magazinska cesta 69, platiti tužitelju BŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 323,86 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. ožujka 2006. godine do isplate, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 299,77 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. siječnja 2026. godine do isplate, a sve po stopi koja je za razdoblje od 21. ožujka 2006. godine do 31. prosinca 2007. godine propisana odredbom članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Punomoćnik tužitelja u tužbi navodi da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom dana sklopio Ugovor o kreditu broj: 320-50-3324040 dana 09. ožujka 2006. godine, javnobilježnički solemniziran od strane javnog bilježnika Zvjezdane Rauš-Klier iz Varaždina pod brojem OU-242/06 dana 17. ožujka 2006. godine, kojim je tužitelju odobren i isplaćen kredit u iznosu od 15.804,90 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita, na rok otplate 84 mjeseca, koji kredit je u cijelosti otplaćen. Nastavno punomoćnik tužitelja je istaknuo da je tuženik tužitelju dana 21. ožujka 2006. godine naplatio jednokratnu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 521,56 CHF, što iznosi protuvrijednost iznosa od 323,86 eura, sve u skladu s odredbom članka 3. predmetnog Ugovora o kreditu kojim je ugovorena jednokratna naknada u visini od 3,30% od iznosa odobrenog kredita. Isto tako punomoćnik tužitelja je naglasio da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u uvjetima u kojima je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu te je kao jača ugovorna strana, u kojem se položaju nalazio zbog nesporne činjenice da je financijska institucija te profesionalno trgovačko društvo, dioničko društvo, nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, na koji je način tužitelj doveden u neravnopravni položaj u kojem nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog tipskog ugovora. Naime tuženik prije i u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu s tužiteljem nije pojedinačno pregovarao o odredbi članka 3. tog Ugovora o kreditu, već je tužitelj stavljen u poziciju „uzmi ili ostavi“ te ujedno tuženik nije tužitelju prezentirao koje to točno troškove tuženik ima u vezi postupka odobravanja kredita, pa da bi iste tužitelj morao naknaditi, niti mu je objasnio strukturu tih troškova i zašto bi iznos te naknade bio u izravnoj korelaciji s iznosom kredita koji se odobrava, na koji način je tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, kao i odredbama Zakona o obveznim odnosima. Slijedom navedenog punomoćnik tužitelja je tužbenim zahtjevom predložio donošenje presude kojim se utvrđuje ništetnim odredba članka 3. Ugovora o kreditu broj: 320-50-3324040 od 09. ožujka 2006. godine sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora, koja glasi: „3.

/ treće / NAKNADA 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“ te naložiti tuženiku platiti tužitelju iznos od 323,86 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. ožujka 2006. godine do isplate uz naknadu uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu, iako je tužbu uredno zaprimio zajedno s upozorenjem da će se, ukoliko ne podnese odgovor na tužbu u roku od 30 dana, donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) ako bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331.b. stavka 1. točke 1-4 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a).

3. Imajući na umu da je udovoljeno uvjetima za donošenje presude zbog ogluhe propisanim odredbom čl. 331.b. stavka 1. točke 1-4 i stavka 2. ZPP-a, jer su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu, uredno dostavljeni, a nije podnio odgovor na tužbu, dok osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi koje nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, niti s činjenicama koje su opće poznate, a jednako tako ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, niti je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati, to je sud slijedom navedenog odlučio kao pod točkom I. i točkom II. izreke presude.

4. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud tužitelju zastupanom po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 299,77 eura, sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava tužbe od 01. listopada 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), 25% na ime PDV-a u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 46.), troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eura te troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 16,59 eura. Nadalje, treba napomenuti da je na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a dosudio zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, odnosno tekuću od 13. siječnja 2026. godine do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

5. Naprotiv zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka i to troška sudske pristojbe na tužbu i sudske pristojbe na presudu sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 151. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od po 66,36 eura, jer je tužitelj platio sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 33,18 eura te je ujedno obvezan platiti sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 16,59 eura, što je tužitelju i dosuđeno. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

6. Konačno stopa zatezne kamate je za razdoblje od 21. ožujka 2006. godine do 31. prosinca 2007. godine propisana odredbom članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do isplate određena je sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a) odnosno po stopi koja se za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

U Zagrebu, dana 13. siječnja 2026. godine

Sudac:

Dijana Mađerčić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude zbog ogluhe nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku – uz rješenje na platež sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 16,59 eura

2. Tuženiku

U Zagrebu, dana 13. siječnja 2026. godine