Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Križevcima

[adresa], O 14

Poslovni broj: P-935/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sutkinji toga suda Ivani Čolić Bagarić, u pravnoj stvari tužitelja OŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Vukoviću, odvjetniku u Križevcima protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 02535697732, zastupana po punomoćniku Petri Vatavuk, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 27. studenog 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetničkog vježbenika UŠ i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika Dine Komadina, 13. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 12.3. Ugovora o kreditu broj 9014254289 zaključenog 28.10.2008. između tužitelja OŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Privredne banke Zagreb d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 02535697732, kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva.

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d. d. sa sjedištem u [adresa], OIB 02535697732 da tužitelju OŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati preplaćeni iznos s osnove naknade za obradu kredita u iznosu od 200,00 eura (dvjesto eura) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 30.10.2008. do 31.07.2015. po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. 08. 2015. do 31. 12.2022. po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno čl.29. st.2. i 8. ZOO- a, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 02535697732 da tužitelju OŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.178,10 eura (tisuću sto sedamdeset i osam eura i deset centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude tj. 13. siječnja 2026. pa do isplate po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s prednikom tuženika sklopio Ugovor o kreditu 9014254289 dana 28.10.2008 u švicarskim francima te da mu je prilikom sklapanja predmetnog ugovora tuženik nametnuo odredbe kojom je tužitelj bio u obvezi platiti naknadu za obradu kredita u iznosu od 200,00 eura (članak 12.3. predmetnog ugovora o kreditu).

1.1. Obrazlažući činjenične navode tužitelj je istaknuo kako je predmetna odredba ugovora nepoštena i ništetna, s obzirom da je odredbom članka 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – u daljnjem tekstu ZOO) propisano da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnika se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Dakle prema mišljenju tužitelja, zakon je već precizirao što je kreditor ovlašten naplaćivati temeljem ugovora o kreditu. Također ističe kako tijekom sklapanja ugovora nije pojedinačno pregovarao o bilo kojoj odredbi Ugovora o kreditu, pa tako i o odredbi koja se odnosi na naplatu naknada za obradu kredita. Predlaže tužbeni zahtjev usvojiti te naložiti tuženiku plaćanje troškova parničnih troškova.

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu u cijelosti odbacuje sve tužiteljeve zahtjeve kao neosnovane te osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ističe kako je predmetna odredba ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita bila jasna, lako uočljiva i razumljiva tužitelju te da kao takva ne predstavlja ništetnu i nepoštenu odredbu ugovora o kreditu.

2.1. Također tuženik smatra da prema Zakonu o potrošačkom kreditiranju ( Narodne novine čl. 2 tč. 7) i Pravilniku o naknadama na potrošačke kredite (čl. 2. i 3.), banke smiju naplaćivati fiksne ili promjenjive troškove za obradu kredita, vođenje računa, promjene po kreditu, prijevremenu otplatu i sl. pa se sukladno Općim uvjetima poslovanja jasno obvezuju korisnike na plaćanje tih naknada, a ti uvjeti su tužitelju mogli biti jasni, lako razumljivi i uočljivi. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao ugovor o kreditu broj 9014254289 (list 4—7 spisa), knjigovodstvenu karticu (list 8-17 spisa), Opće uvjete poslovanja (list 30- 37 spisa), otplatnu tablicu (list 69 spisa), saslušao tužitelja (list 67-68 spisa).

4. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, ocjene svakog dokaza posebno kao i u njihovoj međusobnoj povezanosti, te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka sud je našao da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbe članka 12.3. Ugovora o kreditu temeljem članka 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 19/22 i 59/23) te zahtjev za isplatom neosnovano stečenog iznosa od 200,00 eura koji se odnosi na prethodno plaćenu naknadu za obradu kredita temeljem članka 1111. ZOO-a.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj sklopio predmetni ugovor o kreditu s ovdje tuženikom.

6.1 Sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva te je li utuženo potraživanje u zastari.

7. Na temelju te ugovora o kreditu broj 9014254289 sud je utvrdio da je da je isti sastavljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu što upućuje na zaključak da se o pojedinim ugovornim odredbama nije raspravljao, već je ugovor unaprijed pripremljen od strane banke.

7.1. Na temelju knjigovodstvene kartice (list 8-17 spisa) i otplatne tablice sud je utvrdio da je tužitelj istog dana kada je i sklopio ugovor o kreditu isplatio tuženiku (28. listopada 2008.) naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eura.

7.2. Na temelju iskaza tužitelja sud je utvrdio da je tužitelj podigao kredite za dovršenje obiteljske kuće u kojoj živi te je iznos kredita u cijelosti korišten u stambene svrhe, da mu prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije obrazloženo na kakav se trošak odnosi ta naknada za obradu kredita, niti mu je predočena neka konkretna tarifa tih troškova. Također je utvrđeno da u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tužitelj nije obavljao nikakvu gospodarsku odnosno profesionalnu djelatnost. Nadalje je utvrđeno da se radilo o ugovorima na obrascima o kojim odredbama ugovora nije imao mogućnost pregovarati s bankom.

7.3. Dakle na temelju priloženog ugovora, otplatne tablice te iskaza stranke sud je utvrdio da tijekom sklapanja ugovora nisu vođeni pregovori o bitnim odredbama, već je tužitelj prihvatio uvjete koje je pretežito odredio tuženik. Budući da je on, kao prosječni potrošač, imao znatno slabiju pregovaračku poziciju i nije raspolagao stručnim znanjem o bankarskim mehanizmima niti na što se to točno odnosi naknada za obradu kredita, nije imao niti mogućnosti mijenjati pojedine odredbe ugovora o kredita, pa tako niti o odredbi koja se odnosila na naknadu za obradu kredita. Sukladno čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o zaštiti potrošača, takve se odredbe smatraju nepoštenima i ništetnima. Sud pazi na ništetnost po službenoj dužnosti, pri čemu njezino isticanje ne zastarijeva te ju ima pravo isticati svaka zainteresirana strana sukladno člancima 327. i 328. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; u daljnjem tekstu ZOO). Stoga tužitelj zadržava pravni interes da zahtijeva proglašenje tih odredbi ništetnima, budući da one čine gotovo cjelinu ugovora čiji je ona stranka.

8. Nadalje, na temelju priložene otplatne tablice ugovora, sud je utvrdio da je tužitelj doista i platio tuženiku predmetnu naknadu za obradu kredita u iznosu od 200,00 eura stoga osnovano traži i vraćanje tog iznosa, odnosno isplatu iznosa od 200,00 eura, pored proglašenja te ugovorne odredbe nepoštenom.

9. U odnosu na prigovor zastare, ovaj sud je stava kako zastara potraživanja iznosa u odnosu na nju počinje teći tek pravomoćnošću ove odluke kojom je kao takva utvrđena ništetnost tih odredbi, stoga niti taj prigovor zastare ovaj sud nije prihvatio.

10. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke ako zakon što drugo ne određuje.

10.1. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti, a koju je sud utvrdio u izreci ove presude u odnosu na ugovorne odredbe vezane za naknadu za obradu kredita, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke ako zakon što drugo ne određuje.

10.2. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovornih odredbi ništetnim potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Kako je tijekom dokaznog postupka utvrđeno da je tužitelj platio iznos od 200,00 eua na ima naknade a obradu kredita to mu je tuženik dužan isplatiti navedeni iznose zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja predmetnog iznosa.

11. Dakle na temelju priloženog ugovora, iskaza tužitelja te otplatne tablice sud je utvrdio da je proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za tužitelja nastalo subjektivno pravo na restituciju (članak 323. stavak 1. ZOO-a), a što znači da tužitelj ima pravo na punu restituciju neosnovano isplaćenog iznosa od trenutka kad je plaćen, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena (spojeni predmeti Suda Europske unije C-154/2015., C-307/2015 i C-308/2015 u kojima su utvrđena i definirana pravila vezano za Direktivu 93/13/ EEZ).

11.1 Prema tome, kako je na temelju zakona otpala pravna osnova po kojoj je tuženik primio od tužitelja iznos od 200,00 eura, to je osnovano tužitelj postavio tužbeni zahtjev za isplatom tužitelju tog iznosa (članak 1111. stavak 3. ZOO-a) sa zateznim kamatama tekućim od stjecanja (28. listopada 2008.) do isplate (članak 1115. ZOO-a, članak 29. stavak 1., 2/2. 7. i 8. ZOO-a).

11.2 Na iznose koje je tuženik dužan platiti, tužitelju pripada pravo na zateznu kamatu od dana kad su plaćeni, a ne od dana podnošenja zahtjeva, budući da je tuženik i prije obraćanja tužitelja imao razloga vjerovati da je stekao bez osnove predmetni iznos, a time bio i nesavjestan od dana stjecanja.

12. Nadalje, u odnosu na istaknuti prigovor zastare, ovaj sud je stava kako je neosnovan u cijelosti, budući da je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio Zaključak da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa prema navedenom shvaćanju utužena tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti, budući bi zastarijevanje počelo teći tek pravomoćnošću odluke kojom je utvrđena ništetnim predmetna odredba Ugovora o kreditu, u kojem slučaju rok za zastarijevanje još nije počeo teći budući da je odredba o naknadi za obradu kredita utvrđena ništetnom tek u točki I. izreke ove presude.

13. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. i 155. ZPP-a te na Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje Tarifa).

13.1.Tužitelju je, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 1.327,24 eura koju vrijednost predmeta spora ovaj sud smatra ispravno naznačenu u tužbi, a uzimajući u obzir da se tužbom traži samo utvrđenje ništetnosti, priznat trošak za:

- sastav tužbe 200,00 eura /Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – dalje OT/ (50 bodova x 2,00 eura= 100,00 eura)

- trošak sastava podneska od 12.12.2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.8.1.)

- zastupanje na ročištu 15.01.2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr 9.1.)

- zastupanje na ročištu 27.11 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1.)

- zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr 9.3.)

- PDV na gore navedene radnje na ovaj iznos 25% (Tbr. 46) u iznosu od 225,00 eura

- sudska pristojba na tužbu 26,55 eura,

- sudska pristojba na presudu 26,55 eura,

odnosno sveukupno u iznosu od 1.178,10 eura.

13.2. Ovaj trošak tužiteljici je dužan naknaditi tuženik u roku od 15 dana zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja odnosno od 13. siječnja 2026. pa do plateža.

14. Radi iznesenog presuđeno je kao u izreci.

U Križevcima 13. siječnja 2026.

Sutkinja

Ivana Čolić Bagarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. Ako stranaka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obavještena o ročištu smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-Oglasne ploče sudova 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).