Posl.br.Pn-933/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

Gundulićeva br.27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Ljiljana Mustapić, u pravnoj stvari tužitelja PNS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d. Split, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB:52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. prosinca 2025 g., presudom donesenom i objavljenom, dana 13. siječnja 2026.g.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB:52634238587, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju PN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 37,84 €, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. godine pa do isplate u preostalom dijelu u iznosu od 307,45 Eura i više zatražene kamate tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je protiv njega je pod brojem K-13/2018 vođen kazneni postupak pred Županijskim sudom u Splitu. Tužitelj je bio optužen za kazneno djelo ubojstva iz članka 90.Kaznenog zakona/97, a presudom od 16.X.2018.godine tužitelj je pravomoćno oslobođen optužbe. U tom postupku tužitelj je bio u pritvoru/istražnom zatvoru 1240 dana, pa je od Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske zatražio da mu, naslonom na propis iz članka 480. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku/97, a prema propisu iz članka 25.stavak 4.Ustava Republike Pn-269/2023-18 Hrvatske, nadoknadi štetu koju je trpio za vrijeme dok je bio lišen slobode i dok se nalazio u istražnom zatvoru.

2.Ministarstvo pravosuđa i uprave je u predmetu UP/I-702-03/20-01/52 dopisom od 2.II.2023.godine utvrdilo da je zahtjev tužitelje pravno osnovan, pa je ponudilo tužitelju da mu plati iznos od 46.078,40 € radi povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode „s obzirom na trajanje uhićenja, narav i težinu kaznenog djela i ostale okolnosti slučaja“.

3.Tužitelj smatra da iznos koji je Ministarstvo pravosuđa i uprave ponudilo tužitelju nije primjeren. Protiv tužitelja je u tom predmetu vođen postupak da bi on ubio svoju majku, policija, državno odvjetništvo i sud da su javnost kontinuirano obavještavali da bi tužitelj ubio svoju majku, pa su o tome „sredstva javnog priopćavanja“ obavještavali javnost kao da je tužitelj to i učinio, premda je istina sasvim drugačija, pa je tužitelj trpio povredu prava osobnosti prouzročenu neosnovanim lišenjem slobode u trajanju od 1240 dana.

4.Tužitelj je lišen slobode dana 9. veljače 2010.godine u 16:00 sati. Dana 22.travnja 2010.godine tužitelj je proveo u zatvoru, vrlo malo je spavao, bio je iscrpljen, slabo je jeo, trpio je duševne boli jer ga je tuženik osumnjičio da bi ubio svoju majku, pa traži da mu tuženik za taj dan plati iznos od 345,29 € na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti, jer mu je takvim ponašanjem tuženika oduzeto pravo na slobodu, pravo na ugled, pravo na čast, pravo na dostojanstvo i pravo na uživanje u obiteljskom životu sa suprugom i kćeri. Lišenjem slobode tužitelju je tuženik onemogućio da radi, a radio je kao pomorac, pa mu je povrijedio pravo na rad iz članka 55.Ustava Republike Hrvatske pa mu je tužitelj onemogućio i pravo na zaradu kojom je mogao sebi i obitelji slobodan i dostojan život, koje pravo je propisano člankom 56. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske. Radi navedenog predlaže donošenje presude radi isplate iznosa od 345,29 Eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

5.Tuženik u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Ističe prigovor zastare. Osporava se osnova postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja, odnosno potraživanja naknade štete za svaki pojedini dan proveden u pritvoru, obzirom da isto ne može egzistirati kao samostalna cjelina. I prema sudskoj praksi u istovrsnim predmetima da se uzima u obzir cjelokupno vrijeme trajanja neosnovanog lišenja slobode.Naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uzrokovanog neosnovanim lišenjem slobode prosuđuje se prema odredbi čl.1100. ZOO-a kao jedinstvena šteta koja obuhvaća sve štetne posljedice proizašle iz neosnovanog lišenja slobode vodeći računa upravo o ukupnom vremenu trajanja pritvora. Stoga, razdoblje provedeno u pritvoru, kao jednu od okolnosti u smislu čl.1100. ZOO-a koja utječe na visinu pravične novčane naknade, valja razmatrati kao jednu cjelinu pa se ne može svaki pojedini dan proveden u pritvoru sagledavati izdvojeno, odnosno pravičnu novčanu naknadu u konkretnom slučaju prosuđivati samostalno za pojedini dan.

6.Naknada pravične novčane naknade predstavlja satisfakciju te kao takva ne smije pogodovati ciljevima koji su protivni njezinoj naravi i društvenoj svrsi. Postupanje tužitelja koji za svaki pojedini dan proveden u pritvoru podnosi posebnu tužbu radi naknade neimovinske štete, osobito vodeći računa o kojem se razdoblju radi, nedvojbeno predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja kao i nedopušteno raspolaganje stranke iz čl. 3. st. 3. Zakona o parničnom postupku.

7.Podredno, pod pretpostavkom da bi se u konkretnom slučaju radilo o tužbenom zahtjevu koji bi mogao samostalno egzistirati (što se osporava), odnosno ako sud odbije sve istaknute prigovore tuženika i ne prihvati prijedlog tuženika za spajanjem postupaka, svakako je prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade potrebno imati u vidu činjenicu vođenja postupaka po identičnim zahtjevima tužitelja. Uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, osobito vremensko razdoblje provedeno u pritvoru, te vodeći računa o cilju i svrsi kojoj pravična naknada služi, zatraženi iznos naknade štete po danu provedenom u pritvoru svakako je previsoko postavljen. Osporava se i tijek zateznih kamata na zatraženi iznos pravične novčane naknade. Tužitelj neosnovano potražuje kamate od dana kada je proveo dan u pritvoru jer mu iste sukladno odredbi čl.1103. ZOO-a pripadaju od dana podnošenja pisanog zahtjeva. Dodatno, stopa zatezne kamate (za razdoblje nakon siječnja 2023.) na način kako je zatražena u tužbi nije u skladu s čl. 29. st. 2. ZOO-a.

8.Tijekom postupka izvedeni dokaz pregledom priložene dokumentacije odustao od izvođenja daljnjih dokaza kao suvišnih.

9.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

10.Prema čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odredbom čl.1100.st.1. ZOO-a propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti će sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaju opravdaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

11.Odredbom čl.19.st.1. ZOO-a propisano je svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. St.2. istog članka ZOO-a propisano je kako pod pravima osobnosti u smislu zakona se podrazumijevaju: pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

12.Prema čl. 25. st. 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 ) svatko tko je bio nezakonito lišen slobode ili osuđen ima, u skladu sa zakonom, pravo na odštetu i javnu ispriku. Odredbom čl. 9. st. 5.Pn-269/2023-18Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, a koje je Republika Hrvatska prihvatila retroaktivno počev od 6. listopada 1991. (Narodne novine - Međunarodni ugovori, br. 12/1993.), propisano je da svaka osoba koja je bila žrtva nezakonitog uhićenja ili pritvora ima pravo na naknadu štete. Pravo na slobodu i sigurnost, uključujući i pravo na odštetu žrtvama nezakonitog uhićenja ili pritvaranja propisano je i odredbom čl. 5. st. 1. i 5. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj: 6/99, 88/99).

13.Nije prijeporno da je tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe u predmetu Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-13/18 i da je pritvoru, odnosno istražnom zatvoru proveo vrijeme od 09. veljače 2010. do 02. srpnja 2013. Sporno je ima li tužitelj pravo na naknadu štete, je li valjano zastupan po punomoćniku u ovom postupku, može li samostalno egzistirati tužbeni zahtjev u odnosu na pojedinačne dane lišenja slobode i je li nastupila zastara potraživanja. Ovaj sud ocjenjuje da je tužitelj izdao valjanu punomoć za zastupanje u ovom postupku (l.s.4) u kojoj punomoći je navedeno da tužitelj daje ovlast odvjetnicima iz navedenog odvjetničkog društva da ga zastupaju u postupku za naknadu štete koju je zatražio u postupku broj klasa UP/I-702-02/20-01/52 od Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske.

14.Punomoć ovaj sud ocjenjuje u skladu s odredbama čl. 89., 89a. i 95. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP). Ovo posebno zbog činjenice što je tužitelj morao zahtjev za naknadu štete podnijeti prvostupanjskom sudu u kaznenom postupku, odnosno nadležnom ministarstvu, sve sukladno čl. 476. do 481. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 110/1997, 27/1998, 58/1999, 112/1999, 58/2002, 143/2002, 178/2004, 115/2006, 152/2008, 76/2009, 80/2011, 143/2012, u daljnjem tekstu: ZKP/97). Ovaj sud je prihvatio postupanje po tužbenom zahtjevu držeći da ne postoje zapreke postavljanju istog za svaki pojedinačni dan, za koji se naknada štete traži, posebno, vodeći računa o odredbama ZPP-a i ZOO-a.

15.Zahtjev za naknadu štete pred Ministarstvom pravosuđa podnesen je 10. travnja 2020.g Nadležno ministarstvo je dopisom od 02. veljače 2023. izvijestilo tužitelja da je traženje za neimovinsku štetu previsoko postavljeno i smatra pravičnom naknadu u iznosu od 46.078,40 eura. Istovremeno je tužitelj izvješten da je u slučaju ne prihvaćanja ponude ovlašten kod nadležnog suda podnijeti tužbu iz čega proizlazi da tada kada su ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje tužbe zastrani rok počinje iznova teći, pa je zastarni rok za podnošenje tužbe računajući od 10. srpnja 2020 g. istekao 10. srpnja 2023 g. a tužitelj je tužbu podnio 25.ožujka 2024 g.

16.Zastara je počela teći 3. travnja 2020 (kada je tužitelj zaprimio odluku kojom je pravomoćno oslobođen), tada je sukladno čl.478 st.1 ZKP počeo teći zastarni rok koji je prestao teći onog dana kada je tužitelj 10. travnja 2010 g podnio zahtjev za mirno rješenje spora, kako je to propisano čl.478 st.2 ZKP kada je nastupio zastoj postupka koji je trajao tri mjeseca, tužitelj je podnio zahtjev za mirno rješenje spora 10. travnja 2020 g. Prema odredbi čl.478 st.1 ZKP ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu iz čega proizlazi kada su ispunjene zakonske pretpostavke. Zastarni rok za podnošenje tužbe računajući od 10. srpnja 2020 g. istekao 10. srpnja 2023 g., a tužitelj je tužbu podnio 25.ožujka 2024 g. dakle kada je zastara već bila nastupila.

17.Među strankama nije sporno tuženik dopisom od 2. veljače 2023 g. djelomično priznao tužbeni zahtjev za iznos 37,16 eura po danu to je za taj iznos sukladno čl.240. st.1 ZOO, nije nastupio prekid zastare koja je ponovo počela teći od dana priznanja dakle od 2. veljače 2023 (čl.245 st.2 ZOO) pa za taj iznos tražbina tužitelja nije u zastari.

18.Tužitelju je šteta dosuđena jer je nesporno neosnovano lišenje slobode unosi u psihički život trpljenje i nanosi duševne patnje, što predstavlja neimovinsku štetu koja treba nadoknaditi odgovarajućom satisfakcijom. Bez obzira na psihičku strukturu ličnosti, svaki čovjek trpi više ili manje, odnosno osjeća nelagodnosti zbog gubitka slobode i boravka u zatvoru što mu svakako daje pravo na zadovoljštinu. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud je prihvatio tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete, držeći nesumnjivo dokazanim da je tužitelj pretrpio štetu tako dugim neosnovanim lišenjem slobode što će zasigurno ostaviti duboke i trajne rane i posljedice na njega i uvelike utjecati na kvalitetu njegova života.

19.Obzirom na nespornu dužinu trajanja pritvora zbog optužbe za kazneno djelo ubojstva vlastite majke, od koje je tužitelj u konačnici pravomoćno oslobođen, a to je ukupno 1240 dana, kao i posljedice koje je pritvaranje prouzročilo u odnosu na zdravstveno stanje tužitelja, uvažavajući dob tužitelja, činjenicu odvojenosti od obitelji, publicitet koji je to pritvaranje izazvalo, kao i na težinu kaznenog djela za počinjenje kojeg je bio terećen, sud je po toj osnovi tužitelju dosudio 37,84 eura pravične novčane naknade (za konkretan dan 17.rujan 2012 g.) u odnosu na povredu prava osobnosti, prava na slobodu, ugleda i časti, prava na dostojanstvo i pravo na uživanje u obiteljskom životu (članak 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a). Ministarstvo je u mirnom postupku priznalo štetu u iznosu od 45.078,40 eura za ukupno 1240 dana koliko je tužitelj bio lišen slobode što po danu iznosi 37,16 eura. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29. i 1103. ZOO-a.

20.Tužbeni zahtjev je odbijen u odnosu na izgubljenu zaradu, tužitelj nije dokazao kakvu i koliku zaradu bi ostvario, odnosno mogao očekivati, ali nije predložio bilo kakav dokaz da bi tog dana obavljao bilo kakav posao i ostvario zaradu (dokaz u smislu određenih isprava nadležnih institucija, Porezne uprave, Državnog zavoda za statistiku i slično, saslušanja svjedoka, eventualnog vještačenja itd.) tužitelj nije dokazao da bi tužitelj takvu zaradu ostvario da nije bio pritvoren čl.219 ZPP-a i boravio u istražnom zatvoru i da bi tu zaradu osnovano mogao očekivati prema redovnom tijeku stvari (čl.1089. st. 3. ZOO), pa je taj dio tužbenog zahtjeva odbijen.

21.O trošku je odlučeno temeljem čl.154. st.4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) s obzirom da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, uzimajući u obzir osnov i visinu. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 13. siječanj 2026.g.

S u d a c

Ljiljani Mustapić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA

1. punomoćniku tužitelja,

2. tuženiku,

3. u spis,