REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-352/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Tafra, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi proglašenja nedopuštenom ovrhe, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 9. prosinca 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice UJ, odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika AJC, Su-1935/2017, dana 13. siječnja 2026., temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25), dalje ZPP-a,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos zaplijenjenih sredstava na svim novčanim računima tužitelja DJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu tuženika Grad Zagreb, Gradski ured za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, OIB: 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, kao ovrhovoditelja temeljem Rješenja KLASA: UP/I-363-03/2023-07/2723, Urbroj: 251-10-01/004-23-1 od 5. srpnja 2023, protiv tužitelja kao ovršenika, zaprimljenog kod Financijske agencije, Ulica Grada Vukovara 70, Zagreb, dana 3. svibnja 2024.

II Nalaže se tuženiku Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, da isplati tužitelju DJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupni iznos od 3.271,49 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 7. svibnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima.

III Nalaže se tuženiku Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, da isplati tužitelju DJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 466,08 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 28. lipnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima.

IV Nalaže se tuženiku Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, da nadoknadi tužitelju DJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove tužitelju u iznosu od 238,78 EUR, kao i parnične troškove u iz ovog predmeta prema određenju Suda, sve u roku od 8 dana, zajedno sa zateznom kamatom računajući od dana donošenja odluke pa do isplate.",

kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaključkom Općinskog suda u Rijeci od 7. siječnja 2025., posl.br. Ovr-694/2024, kao ovršenik upućen pokrenuti parnicu protiv tuženika kao ovrhovoditelja, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava s tekućih računa tužitelja po zahtjevu tuženika za izravnu naplatu temeljem Rješenja tuženika Klasa: UP/I-363-03/2023-07/2723, Ur.br.: 251-10-01/004-23-1 od 5. srpnja 2023. Navodi da je tuženik protiv tužitelja proveo postupak izvansudske ovrhe podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu na temelju Rješenja tuženika Klasa:

UP/I-363-03/2023-07/2723, Ur.br.: 251-10-01/004-23-1 od 5. srpnja 2023. koje je podnio na prisilnu naplatu Financijskoj agenciji, dalje u tekstu, FINI, 3. svibnja 2024. Drži da je prisilna naplata na temelju navedenog rješenja nedopuštena. Ističe da je protiv rješenja tuženika Klasa: UP/I-363-03/2020-03/0769, Ur.br.: 251-13-31-1/014- 20-8-MJ od 17. rujna 2020. i rješenja iste Klase od 18. rujna 2020 podnio žalbu nadležnom Ministarstvu, a zatim je pokrenuo i Upravni spor kod nadležnog Upravnog suda u Zagrebu. Predmet se vodio pod brojem UsI-2213/2022, te je Upravni sud poništio Odluku Ministarstva kojom je prvotno odbijena žalba tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja i naložio Ministarstvu donošenje nove odluke u skladu s pravnim shvaćanjima tog Suda. Navodi da mu nije dostavljena eventualna nova odluka Ministarstva niti tuženika po njegovoj žalbi protiv prvostupanjskog rješenja Klasa: UP/I-363-03/2020- 03/0769, stoga smatra kako su nesporno ispunjeni žalbeni razloga iz članka 50. stavak. 1. točke 1., 2., 3., 7. i 11. Ovršnog zakona, odnosno rješenje na temelju kojeg je određena ovrha nije postalo pravomoćno niti ovršno, stoga tuženik nije ovlašten po njemu provoditi prisilnu naplatu protiv tužitelja. Navodi da je rješenje o ovrsi na temelju kojeg je pokrenuta prisilna naplata doneseno na temelju nepravomoćnog i ne(ovršnog) rješenja Klasa: UP/I-363-03/2020-03/0769 budući da je protiv njega uložio žalbu nadležnom Ministarstvu. Ističe kako mu nikada nije bilo dostavljeno rješenje o ovrsi od 5. srpnja 2023. Odluke tuženika u odnosu na spornu obvezu ovršenika za plaćanje komunalne naknade su više puta bila ukinute od strane Upravnih sudova i to posl.br. Usž-3759/19, Usž-1781/20, Usž-2064/21, UsI-4446/19, UsI-2213/21, a koje su sve donesene u odnosu na isti sporni prostor i temeljem istog pravnog pitanja zakonitosti određivanja obveze plaćanja komunalne naknade za prostor koji nije moguće koristiti kao poslovni prostor zbog devastiranog stanja u kojem se isti nalazi već godinama. Ističe i prigovor zastare potraživanja. Navodi da mu je na temelju nezakonite prisilne naplate zaplijenjeno 3.138,77 EUR dana 6. svibnja 2024., kao i naknada FINE u iznosu 132,72 EUR, te mu je dodatno 27. lipnja 2024. naplaćeno daljnjih 466,08 EUR. Nastali su mu i troškovi zastupanja radi podnošenja prijedloga za proglašenje ovrhe nedopuštenom u iznosu od 200,00 EUR, kao i plaćena sudska pristojba u iznosu od 38,78 EUR u predmetu Ovr- 694/2024. Stoga ustaje s tužbom protiv tuženika i tužbenim zahtjevom traži proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava na svim novčanim računima tužitelja na temelju zahtjeva za izravnu naplatu tuženika, kao i da sud naloži tuženiku isplatiti tužitelju 3.271,49 EUR, sa zateznom kamatom od 7. svibnja 2024. do isplate, kao i da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju 466,08 EUR, sa zateznom kamatom od 28. lipnja 2024. do isplate, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev. Navodi da tužitelj u tužbi traži proglašenje ovrhe zahtjevom za izravnu naplatu temeljem rješenja tuženika za naplatu komunalne naknade klase UP/I-363-03/2023-07/2723 Ur. br.:

251-10-01/004/23-1 od 5. srpnja 2023. nedopuštenom iz razloga propisanih odredbom 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona u svezi s čl. 210. st. 2. istog Zakona. Ističe da razlozi zbog kojih tužitelj u ovome postupku može tražiti proglašenje ovrhe nedopuštenom svode se na to da tužitelj može tražiti proglašenje ovrhe nedopuštenom ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika , odnosno ako je potraživanje u zastari. Tužitelj u ovome predmetu traži proglašenje ovrhe nedopuštenom iz dva razloga, prvi je da je predmetno potraživanje nepravomoćno te da nije steklo svojstvo ovršnosti, a drugi je da je predmetno potraživanje u zastari. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi i da se poslovni prostor za koji je određena komunalna naknada ne može koristiti budući je isti devastiran, te se poziva na odluke upravnih sudova kojima su te odluke o obvezi plaćanja komunalne naknade poništene. Vezano uz prvi razlog koji navodi tužitelj, da rješenje na temelju kojega je zatražena izravna naplata nije pravomoćno niti ovršno, navodi da je na predmetnom rješenju iskazana klauzula izvršnosti sa danom 20. listopada 2023. Uz to, tužitelju je predmetno rješenje dostavljano dva puta na prijavljenu adresu 29. rujna 2023. i 13. listopada 2023., a sukladno čl. 59. Općeg poreznog zakona (Narodne novine br. 115/16; 106/18; 121/19; 32/20; 42/20 i 114/22), ako se sudionik prema kojem se treba izvršiti osobna dostava ne zatekne na mjestu dostave ostavlja se potpisana pisana obavijest u kojoj se naznačuje datum i vrijeme pokušane dostave, mjesto gdje se porezni akt može preuzeti i pravne posljedice ne preuzimanja poreznog akta. Smatra se da je osobna dostava izvršena u roku od petnaest dana od dana kada je obavijest ostavljena na mjestu dostave osim ako sudionik dokaže da iz opravdanih razloga nije mogao primiti porezni akt. Budući da tužitelj nije dokazao da iz opravdanih razloga nije mogao primiti porezni akt dostava se smatra obavljenom te je skladno tome rješenje postalo izvršno. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, tužitelj za isto ne navodi niti objašnjava bilo kakve razloge zbog čega smatra da je rješenje u zastari, slijedom čega je taj prigovor samo paušalno istaknut i neosnovan. Prigovor da je predmetni prostor devastiran te da se komunalna naknada ne može naplatiti za prostor koji je devastiran, nije, niti može biti predmet ovog postupka, budući da taj razlog nije obuhvaćen odredbom 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona u svezi s čl. 210. st. 2. istog Zakona. Ukoliko i kada, se donese rješenje, da se predmetno rješenje o naplati komunalne naknade ukida, tuženik će eventualno imati mogućnost tražiti povrat ovršenih sredstava pravnim institutom stjecanja bez osnove. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova tuženiku.

3. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid i pročitan zaključak i rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju broj Ovr-694/2024-3 od 7. siječnja 2025. (stranica 6-9 spisa), izvod prometa po računu (stranica 10, 44-5 spisa), žalba s povratnicom (stranica 11-15 spisa), presuda Upravnog suda u Zagrebu br. Usl- 2213/21-8 od 2. studeni 2022. (stranica 16-20, 38-42 spisa), presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2064/21-2 od 22. srpnja 2021. (stranica 21-23 spisa), presuda Upravnog suda u Zagrebu br. Usl-4446/19-10 od 1. prosinca 2020. (stranica 24-25 spisa), presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske br. Usž-3759/19-2 od 23. siječnja 2020. (stranica 26-28 spisa), rješenje Grada Zagreba od 5. srpnja 2023. (stranica 29-32 spisa), dopis Grada Zagreba od 20. rujna 2018. (stranica 33-34 spisa), presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž- 1781/20-3 od 15. siječnja 2021. (stranica 34-37 spisa), specifikacija izvršenja osnove za plaćanje (stranica 46-50 spisa), očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate (stranica 51 spisa), te preslika povratnice (stranica 58-59 spisa).

4. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8. ZPP-a.

5. Među strankama nije prijeporno:

- da je u tijeku ovršni postupak između stranaka ispred Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju koji se vodi pod posl.br. Ovr-694/2024,

- da je u tom postupku donijet zaključak kojim je ovdje tužitelj, a tamo ovršenik upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava po zahtjevu tuženika za izravnom naplatom temeljem rješenja tuženika Klasa: UP/I-363-03/2023-07/2723, Ur. br.: 251-10-01/004- 23-1 od 5. srpnja 2023. zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona u svezi s čl. 210. st. 2. istog Zakona,

- da je rješenjem istog poslovnog broja odbijen prijedlog tužitelja za obustavom ovrhe kao i da se naloži tuženiku povrat svih zaplijenjenih sredstava na račun ovršenika,

- visina tražbine tužitelja,

- da je presudom Upravnog suda u Zagrebu posl. br. Usl-4446/19-10 od 1. prosinca 2020. poništeno rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, Klasa: UP/II-363-03/20-03/170, Ur. br.: 531-09-2-19-8 od 12. studenog 2019.,

- da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske br. Usž-3759/19- 2 od 23. siječnja 2020. poništeno rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, Klasa: UP/II-363-03/20-03/170, Ur. br.: 531-09-2-19-8 od 12. studenog 2019.,

- da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske br. Usž-2064/21- 2 od 22. srpnja 2021. poništena presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj:UsI-3677/18-4 od 22. siječnja. 2021., rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, Klasa: UP/II-363-03/18-03/55, Ur. br.: 531-05-2-2-18- 4/KM od 11. srpnja 2018. i rješenje Gradskog ureda za prostorno planiranje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za komunalne poslove i zelenilo, Odsjeka za komunalne poslove, Klasa: UP/I- 363-03/17-009/1374, Ur. br.:251-13-31-1/002-18-9-JR od 14. ožujka 2018. i predmet vraćen na ponovni postupak.

- da je presudom Upravnog suda u Zagrebu br. Usl-2213/21-8 od 2. studeni 2022. poništeno rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, Klasa: UP/II-363-03/20-03/170, Ur. br.: 531-07-01-01/07-2 od 18. lipnja 2021.i predmet je vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

6. Prijeporna je:

- dopuštenost postupak pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava tužitelja po zahtjevu tuženika za izravnu naplatu temeljem rješenja tuženika Klasa: UP/I- 363-03/2023-07/2723, Ur. br.: 251-10-01/004-23-1 od 5. srpnja 2023.

7. Iz uvida u navedene presude proizlazi da su ranija rješenja upravnih tijela kojima je tužitelju određeno plaćanje komunalne naknade za poslovni prostor u Zagrebu, Vlaška 90, u postupku pred Upravnim sudom u Zagrebu i Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske poništavana kako bi se utvrdilo je li mogu koristiti taj prostor kao polovni prostor s obzirom na njegovo derutno stanje. No međutim, rješenje tuženika Klasa: UP/I-363-03/2023-07/2723, Ur. br.: 251-10-01/004-23-1 od 5. srpnja 2023. nije poništeno u upravnom postupku, slijedom čega je isto valjana ovršna isprava u postupku ispred Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju koji se vodi pod posl.br. Ovr-694/2024.

8. Tužitelj je upućen iz tog ovršnog postupka na ovu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga da je predmetno rješenje nepravomoćno i da nije steklo svojstvo ovršnosti, te da je potraživanje tuženika iz istog u zastari.

9. Glede navoda tužitelja da rješenje na temelju kojega je zatražena izravna naplata nije pravomoćno niti ovršno, ističe se da je uvidom u isto (stranica 29-32 spisa) razvidno da je na tom rješenju iskazana klauzula izvršnosti sa danom 20. listopada 2023., a tužitelj nije naveo da je tražio njezino ukidanje ispred upravnog tijela. Tuženik tvrdi da je tužitelju to rješenje dostavljano dva puta na prijavljenu adresu 29. rujna 2023. i 13. listopada 2023., a sukladno čl. 59. Općeg poreznog zakona (Narodne novine br. 115/16; 106/18; 121/19; 32/20; 42/20 i 114/22), ako se sudionik prema kojem se treba izvršiti osobna dostava ne zatekne na mjestu dostave ostavlja se potpisana pisana obavijest u kojoj se naznačuje datum i vrijeme pokušane dostave, mjesto gdje se porezni akt može preuzeti i pravne posljedice ne preuzimanja poreznog akta. Smatra se da je osobna dostava izvršena u roku od petnaest dana od dana kada je obavijest ostavljena na mjestu dostave osim ako sudionik dokaže da iz opravdanih razloga nije mogao primiti porezni akt. Budući da tužitelj nije dokazao da iz opravdanih razloga nije mogao primiti porezni akt dostava se smatra obavljenom te je skladno tome rješenje postalo izvršno. Slijedom toga nije osnovan navod tužitelja da prijeporno rješenje nije pravomoćno niti ovršno.

10. Istaknuti prigovor zastare nije osnovan. Naime, u ovom slučaju se primjenjuje zastarni rok od deset godina iz čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23), dalje ZOO, prema kojem sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Tužitelj ne navodi niti objašnjava bilo kakve razloge zbog čega smatra da je rješenje u zastari, a iz zaključka i rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju posl.br. Ovr-694/2024-3 od 7. siječnja 2025. je razvidno da je postupak prisilne naplate tuženik pokrenuo 3. svibnja 2024., slijedom čega je jasno da nije nastupila zastara za prisilnu naplatu potraživanja iz rješenja tuženika Klasa: UP/I-363-03/2023-07/2723, Ur. br.: 251-10- 01/004-23-1 od 5. srpnja 2023.

11. Ostali navodi tuženika o devastiranom poslovnom prostoru radi čega se komunalna naknada ne može naplatiti, nisu predmet ovog postupka, budući da taj razlog nije obuhvaćen odredbom 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24; dalje OZ) u svezi s čl. 210. st. 2. istog Zakona.

12. Slijedom navedenog, zbog navedenih razloga je utvrđeno da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

U Zagrebu, 13. siječnja 2026.

Sutkinja

Jadranka Liović Merkaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana objave ove presude.

Dna:

- pun. tužitelja, uz rj. za platež sp na presudu

- pun. tuženika