REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Starom Gradu

Novo riva 3

21460 Stari Grad

Poslovni broj: 90 : P-2201/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu po sutkinji Mariji Pavlinović u pravnoj stvari tužitelja: PP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Jonjiću, odvjetniku u Hvaru, protiv tuženica ad 1. ĐP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku Željku Šćepanoviću odvjetniku u [adresa], ad 2. ŽP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 52100 Fažana zastupane po punomoćniku AP odvjetnku u Hvaru i ad 3. SP OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Željku Šćepanoviću, odvjetniku u Hvaru, radi isplate, nakon javno održane glavne rasprave zaključene 02. prosinca 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženica, uz objavu odluke dana 13. siječnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se u cijelosti tužba i tužbeni zahtjev koji glasi:

"I.Nalaže se tuženicima neka solidarno i u roku od 15 (petnaest) dana isplate tužitelju iznos od ukupno 25.504,00 kuna ( 3.384,96 eura) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana podnošenja tužbe, pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

II.Nalaže se tuženicima neka solidarno i u roku od petnaest dana tužitelju naknaditi troškove ovog postupka sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja po do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskom trgovačkom društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena. "

III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženicama troškove postupka u iznosu od u iznosu od 1.680,00. eura.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 13. siječnja 2020. godine ovom sudu podnio tužbu protiv tuženica u bitnom navodeći kako su stranke brat i sestre, te da su isti suvlasnici više nekretnina, te su shodno tome vodili i okončali razne sporove radi utvrđenja prava suvlasništva i to u predmetnima poslovnih brojeva kako je to pobliže navedeno u tužbi. Tužitelj je nadalje naveo kako je upravo on u tim postupcima bio punomoćnih tuženica, te da je zastupao i štitio njihove pravne interese. Shodno tome tijekom tih postupaka tužitelj da je podmirio razne troškove i pristojbe kako za sebe tako i za tuženice, te kako mu tuženice ni nakon poziva nisu isplatile troškove koje je on pretrpio, a kako je to pobliže navedeno u tužbenom zahtjevu. Tužitelj je nadalje naveo kako je također Porezna uprava donijela rješenje kojim je obvezala stranke na isplatu poreza na nasljedstvo, a koji iznos je tužitelj u ime svih sam podmirio, te slijedom svega navedenog predlaže donošenje presude kojom će sud obvezati tuženice na isplatu iznosa kako je to pobliže navedeno u izreci.

2. Tužba je uredno s prilozima dostavljena tuženicama, te su tuženice dana 23. ožujka 2020. godine po punomoćniku podnijele odgovor na tužbu ističući kako su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani, te predlažu tužbu odbaciti, podredno odbiti uz nalog tužitelju da nadoknadi troškove postupka tuženicama. Tuženice su nadalje prigovorile visini tužbenog zahtjeva, te su istaknule prigovor zastare, navodeći kako je tužitelj bez ikakve naknade koristio prostore u kući u [adresa], a koja kuća je u isključivom vlasništvu tuženica temeljem Rješenja o nasljeđivanju.

3. Ovaj sud je dana 14. prosinca 2022. godine donio presudu poslovnog broja P- 81/2020, kojom je odbio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Županijski sud u Šibeniku je dana 13. svibnja 2025. godine donio Rješenje poslovni broj Gž- 70/2023, kojim je uvažio žalbu tužitelja, te je ukinuo navedenu presudu ovog suda, te je predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje. Županijski sud je naveo kako nakon što se izvede predloženi dokaz treba donijeti pravilnu i zakonitu odluku o predmetu spora, a pored toga, u ponovljenom postupku,da prvostupanjski sud treba ocijeniti i pravnu osnovu zahtjeva, te odlučiti o zastari.

5. U predmetnom postupku između stranaka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

6. Tužbeni zahtjev nije pravno osnovan.

7. Stranke su popisale parnični trošak.

8.U dokazne svrhe sud je izvršio pregled uplatnica tj. izvještaja nadležnom organu, pregled Rješenja Ministarstva financija- Porezne uprave područni ured Split, Ispostava Hvar od dana 01. lipnja 1994. godine, te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Forum revizija d.o.o., Split. Sukladno uputi Županijskog suda u Šibeniku, na ročištu održanom dana 02. prosinca 2025. godine saslušan je tužitelj.

9.Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23), dalje:

ZPP, prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice:

Iz ovom spisu priloženih uplatnica proizlazi kako se iznosi isplaćeni u dinarima odnose na plaćanje troškova/ pristojbi sudskih postupaka.

Iz Rješenja Ministarstva financija- Porezne uprave područni ured Split, Ispostava Hvar od dana 01. lipnja 1994. godine proizlazi kako su stranke kao porezni obveznici i to temeljem nasljedstva dužni podmiriti iznos 1.362,00 kuna.

Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Forum revizija d.o.o proizlazi kako je vještačenje provedeno na okolnost visine tužbenog zahtjeva na temelju dokumentacije priložene u spisu te pribavljenih srednjih deviznih tečajeva za razdoblje od lipnja 1989. godine do svibnja 1994. godine. Nadalje, proizlazi kako je uvidom u dokumentaciju nesporno je da je tužitelj izvršio plaćanja sudskih taksi 1989. godine u iznosu od 110.000,00 DIN kao i 1994. godine u iznosu od 12.000,00 HRD, te da je analizom kretanja tečaja utvrđeno da je zbog tadašnje hiperinflacije i denominacije valuta, zbog očuvanja vrijednosti uplaćenih iznosa do uvođenja hrvatske kune dana 30. svibnja 1994. godine najprimjerenije vezati valutu uplate za tečaj njemačke marke (DEM). Takvim načinom izračunato je da je revalorizirana vrijednost predmetnih uplatnica iznosi 64,03 kune što zajedno sa rješenjem za plaćanje poreza na nasljedstvo u visini od 1.362,00 kune daje ukupan iznos potraživanja tužitelja od 1.426,03 kune.

Tužitelj PP je u svom iskazu naveo kako se on dogovorio sa svojim sestrama da će preuzeti vođenje parnica u sudu nakon smrti roditelja, te da će platiti sve troškove postupka, a da će mu one za uzvrat prepustiti svoj dio koji imaju na čest. 975/3. Istaknuo je kako je navedenu česticu tako obrađivao, te da je u posjedu iste i preko 60 godina. O navedenom je zatražio da se napiše potvrda te da se ista preda odvj. Zdravku Bojaniću. Posebno je istaknuo da je nakon toga on podmirio sve financijske obaveze vezane za sudske predmete, a kojih je bilo 6. Naveo je kako su uplate vezano za navedene predmete obuhvaćale i troškove pristojbi i vještačenja i sve ostale troškove, te da ih je podmirivao u vremenskom periodu od 1984. -1999. dok je zadnja uplata i to uplata pristojbe bila 2000. Istaknuo je kako su njegove sestre mimo njegovog znanja prodale čest 975/3, te su ga tako prevarile. Pa da stoga on traži da mu vrate troškove koje je uplaćivao vezano za vođenje sudskih postupaka i to sa kamatama. Također je istaknuo kako je također plaćao i odvjetničke troškove odnosno troškove i odvj. Zdravka Bojanića i odvj. Oštre. Naveo je kako mu je sestra ĐP darovala neke nekretnine, te da bi mu također bila darovala i svoj dio na čest 975/3, ali nešto oko predmetne nekretnine nije bilo riješeno. Zatražio je da mu sud dodjeli minimalno 30% od čest 975/3.

10.Na temelju provedenog dokaznog postupka, a ocjenjujući dokaze sve zajedno i svakog zasebno, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

11. Odredbom članka 225. Zakona o obveznim odnosima Narodne novine ( 35/05, 41/08,125/11, 78/15,29/18, 126/21- dalje ZOO), određeno je kako tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

12. U predmetnom slučaju,a iz ovom spisu priloženih dokaza, nedvojbeno proizlazi kako je tužitelj sporne iznose koji se odnose na uplatu pristojbi uplatio dvadesetak odnosno tridesetak godina prije podnošenja ove tužbe, budući da je razvidno kako su uplate izvršene još u dinarima, te kako Rješenje o porezu na nasljedstvo datira još iz 1994. godine.

13. Naime, odredbom članka 8. ZPP-a, određeno je koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Nadalje, odredbom članka 221a. ZPP-a određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjernom pravila o teretu dokazivanja. Naime, upravo navedeno ovlašćuje sud da u slučaju dvojbe odlučuje kao da činjenica koja se dokazuje ne postoji odnosno da činjenicu utvrdi na štetu stranke koja je tu činjenicu trebala dokazat.

14. Nadalje odredbom članka 250. ZPP-a, određeno je da će sud izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, stoga je sud u predmetnom postupku naložio da se provede financijsko vještačenje po Forom reviziji d.o.o. Split. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako je izračunato da je revalorizirana vrijednost predmetnih uplatnica iznosi 64,03 kune što zajedno sa rješenjem za plaćanje poreza na nasljedstvo u visini od 1.362,00 kune daje ukupan iznos potraživanja tužitelja od 1.426,03 kune. Na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbi, te sud prihvaća nalaz vještaka s obzirom da je vještak brižljivo razmotrio predmet spora te mišljenje dao sukladno pravilima struke. Posebno se ističe da tužitelj ipak nakon dostavljenog mu nalaz i mišljenja vještaka u tom pravcu nije uredio tužbu.

15.Sukladno Zakonu o sudskim pristojbama NN 118/18, nije sporno da isplata pristojbe predstavlja solidarnu obvezu. Također odredbom članka 52. ZOO-a određeno je da dužnik koji je ispunio obvezu ima pravo zahtijevati od svakog sudužnika da mu naknadi dio duga koji pada na njega, ali za to nije propisan nikakav poseban zastarni rok. Međutim od plaćanja zadnje pristojbe pa do podnošenja tužbe prošlo je dvadeset godina, pa je stoga nedvojbeno utvrđeno kako je za potraživanje tužitelja sukladno odredbi članka 225. ZOO-a, a u odnosu na naplatu pristojbe nastupila zastara, a ističe se kako nije dokazano tijekom postupka postojanje nikakvog dogovora između stranaka vezano za plaćanje pristojbi, a temeljem kojeg bi se eventualno računao drugačiji početak zastare. Shodno tome proizlazi kako je prigovor zastare tuženica osnovan. Nadalje, nije osnovan prigovor tužitelja da se u predmetnom slučaju radi o ispunjenim dijelovima obveza i dogovora glede rješavanja pitanja nasljedstva, a o kojeg dogovora (ispunjena vlastite obveze) su tuženice odustale,a za što je tužitelj saznao 2018. godine, pa da stoga u konkretnom slučaju nije nastupila zastara. Naime, tužitelj nije ničim dokazao tu svoju tvrdnju, pa slijedom navedenog zastara nije u konkretnom slučaju mogla počela teći 2018. godine.

16. Naime, u odnosu na podmirenje ostalih troškova, a koji su nastali i bili potrebni radi vođenja šest postupaka pred sudom, a koje troškove da je sve podmirio tužitelj i to troškovi odvjetnika i slično, tužitelj o eventualnom podmirenju takvih troškova, nije dostavio sudu nikakav dokaz, a sve da je te troškove i platio, ( a nije dokazao da je) ničim nije dokazao da je to napravio zbog dogovora sa tuženicama. Također, sve da je u postupku i utvrđeno postojanje osnove (a nije), to visina ničim nije dokazana.

17. Međutim, ovaj sud smatra kako u predmetnom slučaju tužitelj nije ničim dokazao da se u ovom postupku radi o ispunjenim dijelovima obveza i dogovora glede rješavanja pitanja nasljedstva, a o kojeg dogovora ( ispunjena vlastite obveze) su tuženice odustale,a za što je tužitelj saznao 2018. godine, pa se slijedom toga tužitelj u ovom postupku ne može pozivati na navedene zakonske odredbe o solidarnoj obvezi. Nadalje, tužitelj niti o navedenom u spis nije dostavio niti jedan dokaz koji bi išao u prilog njegovoj tvrdnji kako u konkretnom slučaju između njega i sestara postoji dogovor o načinu podmirenja troškova sudskih postupaka, kao što nije ni dokazao tvrdnju da bi za eventualni odustanak od dogovora saznao tek 2018. godine. Shodno tome u spis o navedenom ne prileži nikakav dokaz, osim tvrdnji tužitelja.

18.Naime ovaj sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, osim iz razloga već gore navedene zastare i iz razloga što isti tijekom postupka nije dokazao postojanje pravne osnove svog tužbenog zahtjeva jer o tome nije iznio nikakve dokaze već je samo priložio uplate iz kojih ne proizlazi osnova njegovog zahtjeva u odnosu na ostale troškove koje potražuje. Naime, u svom iskazu tužitelj je ponovio ono što je već navodio tijekom postupka. Čak štoviše njegov je iskaz dijelom proturječan jer u jednom dijelu iskazuje kako su ga tuženice (sestre) prevarile, pa da tako nisu ispoštovale njihov dogovor, dok u drugom dijelu navodi kako bi mu sestra ĐP darovala neke nekretnine, te da bi mu također bila darovala i svoj dio na čest 975/3, ali nešto oko predmetne nekretnine nije bilo riješeno. Također je u svom iskazu potvrdio kako je zadnju uplatu izvršio 2000. godine.

19. Stoga, tužitelj kako tijekom postupka tako ni u svom iskazu nije iznio bilo kakve činjenice iz kojih bi bilo vidljivo iz čega proizlazi njegova tražbina, a nije ni predložio niti bilo kakve dokaze kojima bi se te činjenice utvrdile.

Same uplatnice koje je tužitelj priložio kao dokaz ne predstavljaju dokaz o postojanju obveznog odnosa, u odnosu na sve troškove koje potražuje, nego zapravo predstavlja samo njegovu tvrdnju da mu tuženice nešto duguju.

20. Tužitelj je bio dužan dokazati postojanje obveznog odnosa među strankama, a to tužitelj u ovom postupku nije učinio i u toku cijelog postupka ostalo je nejasno iz kojeg obvezno pravnog odnosa tužitelj potražuje utuženi iznos. Dakle, iz naprijed navedenog proizlazi da tužitelj, kako to osnovano tvrde tuženice tijekom ovog postupka nije dokazao postojanje pravne osnove svog zahtjeva, odnosno nije dokazao da je troškove postupaka plaćao u dogovoru sa tuženicama, ( niti da su isti uopće plaćeni) jer o tome nije dostavio nikakav dokaz, dok je u odnosu na plaćene pristojbe nastupila zastara.

21.Naime, sve da je tužitelj tijekom postupka dokazao da je izvršio uplate za sve troškove postupka ( a nije) svakako nije dokazao da je između stranaka postojao dogovor, pa je nedvojbeno kako bi i ta ostala potraživanja bila u zastari da su uopće i plaćena, budući da je i sam tužitelj na ročištu naveo kako je zadnja uplata bila 2000.g i to pristojbi ( iz čega proizlazi da bi eventualne ostale uplate bile i ranije). Slijedom navedenog, ovaj sud smatra kako je zahtjev tužitelja u potpunosti neosnovan, naime kako tijekom postupka nije dokazan pravni osnov, odnosno postojanje dogovora između stranaka, niti da je traženo uopće plaćeno, pa nije dokazana ni visina, a kako je slijedom gore navedenog nastupila i zastara, to je odlučeno kao u izreci.

22.Odluka o parničnom trošku donesena je primjenom čl. 154 st. 1, 155 i 164 ZPP-a, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad. Tuženiku je sukladno vrijednosti predmeta spora priznat sastav odgovora na tužbu od dana 23.03.2020. godine, u iznos od 100 bodova, trošak na ime sastava obrazloženih podnesaka od 03.01.2022. godine, te od 13.11. 2022. godine, po 100 bodova za svaki, trošak na ime zastupanja po punomoćniku na ročištima od 19.10.2022. godine i 15.11.2022., dana 21. 10.2025.g i 02.12.2025. godine po 100 bodova svako, što sukladno vrijednosti boda od 2 eura iznosi 1400,00 eura, uvećano za 20% radi zastupanja više osoba ukupno iznosi 1680,00 eura.

U Starom Gradu, 13. siječnja 2026.

Sudac

Marija Pavlinović

PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis