Poslovni broj Pn-2/2022-39

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Kralja Tomislava 85A

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, po sutkinji tog suda Kristini Pavelić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ljiljani Bilbija, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Županijska lučka uprava iz Novog Vinodolskog, Trg Vinodolskog zakona 5 OIB:37491573998, zastupan po punomoćniku Marku Vukeliću, odvjetniku u Rijeci, radi naknade štete, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 19.prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika stranka, 12.siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„ Nalaže se tuženiku Županijskoj lučkoj upravi iz Novog Vinodolskoj, Trg Vinodolskog zakona 5 OIB 37491573998 da tužitelju ĐD iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos s osnova glavnog duga od 38.692,85 eura, uvećano za zatezne kamate koje pojedinačno teku:

-na iznos od 228,95 eura od 1.1.2008.,

-na iznos od 2.747,36 eura od 15.2.2008.,

-na iznos od 2.747,36 eura od 15.2.2009.,

-na iznos od 2.747,36 eura od 15.2.2010.,

-na iznos od 2.747,36 eura od 15.2.2011.,

-na iznos od 2.747,36 eura od 15.2.2012.,

-na iznos od 2.747,36 eura od 15.2.2013.,

-na iznos od 2.747,36 eura od 15.2.2014.,

-na iznos od 2.747,36 eura od 15.2.2015.,

-na iznos od 2.747,36 eura od 15.2.2016.,

-na iznos od 2.747,36 eura od 15.2.2017.,

-na iznos od 2.747,36 eura od 15.2.2018.,

-na iznos od 2.747,36 eura od 15.2.2019.,

-na iznos od 2.747,36 eura od 15.2.2020.,

-na iznos od 2.747,36 eura od 15.2.2021., za sve stavke do isplate,

po stopi koju je Europska središnja banka promijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 10.000,00 eura ( deset tisuća eura ) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je na temelju kupoprodajnog ugovora od 01.12.2007. vlasnik nekretnine u Novom Vinodolskom, naselje Mel, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], kasnije cijepana na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica]. Na dijelu navedene k.č. koji je položen lijevom obalom rijeke Ričine izgrađeno je 46 vezova za vezanje brodica dužine 6-8 metara. Posjed navedenog dijela nekretnine s vezovima i prilaznim putem, od 01.12.2007. da je protupravno prisvojio i koristi tuženik. Tuženik da se u utuženom razdoblju predstavljao kao vlasnik navedene nekretnine i vezova za brodice te sa vlasnicima plovila sklapao ugovore o najmu, odnosno iznajmljivao vezove i sukladno osobnom internom cjeniku naplaćivao godišnji najam u svoje ime i svoj račun na koji način se od ubrane najamnine neosnovano bogatio na teret tužitelja. Ugovorna godišnja cijena najma iznosila je između 800,00 do 1.000,00 kn po brodici a dospjeće plaćanja ugovoreno je: do 28. veljače za tekuću godinu. Vlasništvo tužitelja nad k. č. br. [katastarska čestica] u 171/175 dijela da je potvrdio Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-4893/2014. od 06.12.2017., a Općinski sud u Crikvenici pravomoćnom je kondemnatornom presudom broj P-1059/15., od 23.11.2018. naložio Županijskoj lučkoj upravi u Novom Vinodolskom, ovdje tuženiku, predaju nekretnine u dijelu na kojem su izgrađeni vezovi za brodice od broja 1 do broja 23. Predaja nekretnine sa 23 veza obuhvaćena pravomoćnom presudom broj P-1059/2015. obavljena je dana 10.11.2021. u ovršnom postupku broj Ovr-269/2021, o čemu je sačinjen zapisnik. Radi predaje preostala 23 veza u tijeku je, vezano za istu pravnu i činjeničnu osnovu, postupak pred istim sudom, pod broj P-749/2020. Tužitelj navodi da je dokazao svoje vlasništvo na nekretnini na kojoj su izgrađeni vezovi za brodice od broja 1 do broja 46, kao i da je tuženik, u svojstvu nepoštenog posjednika, iznajmljivao navedene vezove (utvrđeno brojevima vezova na ugovorima) od 01.12.2007., koje iznajm ljivanje za preostala 23 veza iz predmeta P-749/2020. i danas traje, tužitelj da osnovano potražuje pravičnu novčanu naknadu koja je neodvojiva od vlasništva i matične stvari za 23 predana veza ali i za preostala 23 veza koja nisu predana i koja su predmet sudskog postupka P-749/2020 s obzirom da se radi o istoj pravnoj i činjeničnoj osnovi a pravo tužitelja nije određeno predajom već vlasništvom. Šteta na preostalih 23 veza prestat će na dan kada tuženik preda posjed tužitelju. Tuženik je iznajmljujući 23 veza, počev od 01.12.2007. do 31.12.2021. protupravno prisvojio na teret tužitelja iznos najamnine, prosječno godišnje 900,00 kn po brodici. Tužitelj navodi da je tuženik neovlašteno oduzeo posjed nad nekretninom tužitelja na kojoj su sagrađena 46 veza za brodice, koja je iznajmljivao i naplaćivao najamninu od 01.12.2007. do 31.12.2021. a za 23 veza nastavio i nadalje, te odbija tužitelju platiti iznos stečene imovine bez osnove za cijeli period od 01.12.2007. Tužitelj potražuje trošak parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženi osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik navodi da osporava navode tužitelja da bi ovosudnom presudom posl. br. P- 1059/15 od 23. studenog 2018. ovdje tuženiku bilo naloženo da tužitelju preda nekretninu u dijelu na kojem su izgrađeni vezovi za brodice od broja 1 do broja 23, a sve kako je tuženiku istoimenom presudom naloženo samo da preda tužitelju u posjed 171/350 dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] Vinodolski. U tom smjeru, osporava i navode tužitelja da je isti u prednje navedenom postupku dokazao svoje vlasništvo na nekretnini na kojoj su izgrađeni vezovi za brodice od broja 1 do broja 46, budući je u tom dijelu u točki II. istoimene presude tužitelj bio odbijen. Tužba i tužbeni zahtjev da su u cijelosti nerazumljivi, budući da nije razvidno kojih to 23 veza čini predmet ovog postupka. U odnosu na zapisnik sačinjen u ovosudnom ovršnom postupku, posl. br. Ovr-269/2021, tuženik ističe da iz istog proizlazi samo da se na dijelu nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] Vinodolski nalaze određena plovila (u cijelosti i djelomično). Iz istog da ne proizlazi da vezove za ta plovila iznajmljuje tuženik, kao i period u kojem su se ta plovila nalazila na tom dijelu nekretnine. Tužitelj da nije aktivno legitimiran za podnošenje predmetne tužbe iz razloga što nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] predstavlja vodno dobro. Tužitelj čak i da ima aktivnu legitimaciju nije pretrpio nikakvu štetu, a sve kako isti sukladno odredbi čl. 17. Zakona o vodama, nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], nikada ne bi mogao koristiti za najam vezova. Tužitelj da je samo suvlasnik predmetne nekretnine, te se radi o djeljivoj obvezi, pa sukladno odredbi čl. 41. st. 3. ZOO-a, tužitelj ne može potraživati cijelu tražbinu, već samo svoj dio. Tužitelj da potražuje naknadu štete i za 23 veza koji su navodno predmet ovosudnog postupka koji se vodi pod brojem P-749/2020. Međutim, tuženik smatra da sud tužbu u tom dijelu treba odbaciti, a sve kako je ovosudnom presudom posl. br. P-1059/15 od 23. studenog 2018. godine sud već naložio tuženiku da tužitelju preda u posjed 171/350 dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] Vinodolski, te je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Tuženik ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije, a sve kako je tuženik privezište mandrač uz korito Ričine koristio na temelju zaključka Grada Novog Vinodolskog broj 326-1/06 od 03. svibnja 2006. godine, Klasa: 342-22/06-01/1, Ur.broj:

2107/02-03-06-2, tako da ukoliko tužitelj smatra da ima neko potraživanje, to mora ostvarivati u postupku protiv Grada Novog Vinodolskog. Tuženik opreza radi ističe i prigovor zastare, a sve kako je tužitelj utužio period od 01.12.2007. g. pa sve do dana podnošenja tužbe. Tuženik osporava i navode tužitelja da bi iznajmljivao vezove u utuženom periodu, kao i visinu najma koja je navodno iznosila između 800,00 do 1.000,00 kuna. Tuženik potražuje trošak parničnog postupka.

3. Na temelju provedenog dokaznog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 dalje u tekstu ZPP), sud je odlučio kao u izreci ove presude.

4. U svojem podnesku od 9.srpnja 2022., tužitelj navodi da tuženik nije u cijelosti nezakonito posjedovao nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], već samo dio navedene k.č. i to u dijelu na kojem su izgrađeni vezovi za plovila od broja 1 do broja 46, dok se ostali dio navedene k.č. koristi kao parkiralište za osobna vozila i na ovom dijelu tuženik nije tužitelju oduzeo posjed. Tuženik da je u ovršnom-prisilnom postupku dana 10.11.2021. sukladno zapisniku koji je priložen u spis, predao tužitelju posjed nekretnine na kojoj su izgrađeni vezovi za plovila od broja 1 do broja 23. Preostala, zadržana 23 veza izgrađena su također na dijelu iste katastarske čestice, a koje je vezove tuženik nastavio i dalje nezakonito iznajmljivati u neprekinutom vremenu od 01.12.2007., temeljem ugovora o najmu kao i dnevnim komercijalnim iznajmljivanjima koje je ugovarao s korisnicima, predstavljajući se lažno kao vlasnik vezova. Sama činjenica da je tuženik predao 23 veza sa brojevima vezova i oznakama plovila, da je Lučka kapetanija dostavila tužitelju sve podatke o najmoprimcima te da tužitelj prilaže primjerak ugovora o najmu sa datumom sklapanja, potvrđuje da je isti upravo te vezove navodio i u ugovorima o najmu koje je sklapao s najmoprimcima. Tuženik da je u prisilnom postupku pristao samo zapisnički konstatirati predaju posjeda dijela nekretnine na kojoj su izgrađeni vezovi za plovila od broja 1 do broja 23 te odbio predati svaku evidenciju o vlasnicima plovila i plovilima koja su zatečena na vezu. Tužitelj navodi da je, nakon što je 01.12.2007. stekao i upisao vlasništvo nad nekretninom 16521/1, k. o. [katastarska općina], dopisom od 21.05.2008. te još dva puta, upozorio i pozvao tuženika da mu preda posjed na nekretnini na kojoj su izgrađeni vezovi za plovila s obzirom da isti nezakonito posjeduje i koristi, iznajmljujući vezove za plovila sagrađene na navedenoj nekretnini te ubire plodove u obliku najamnine i pritom se lažno predstavlja vlasnicima plovila da je kao on, ovdje tuženik, vlasnik katastarske čestice i vezova, na što se tuženik nije ni jedanput očitovao. Tuženikove tvrdnje da su Hrvatske vode vlasnici k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], kojom tvrdnjom osporava aktivnu legitimaciju tužitelja neutemeljene su i proizvoljne. U slučaju rijeke Ričine da nije izjavljen interes Hrvatskih voda za promjene u smislu izvlaštenja pa nije od istih zahtijevan niti upis zabilježbe prvokupa što prethodi postupku izvlaštenja koji nije pokrenut niti na jednoj katastarskoj čestici koje međe sa vodnom površinom na k.č.b r. 16524/1, k. o. [katastarska općina]. Tužitelj navodi da fizička i pravna osoba mogu biti vlasnik riječne obale do međne crte sa vodom i u neodvojivoj vezi urediti kopno za vezanje plovila. Prednik tužitelja je, uz vodopravnu suglasnost od 17.04.2001. upravo Hrvatskih voda, izgradio na lijevoj obali rijeke Ričine betonske pilote na koje je postavio drvene daske i ugradio metalne alke za vezanje plovila. Hrvatske vode su se investitoru Hitkomerc d.o.o., predniku tužitelja, očitovale da vodna površina rijeke Ričine ne predstavlja javno vodno dobro i da je isti oslobođen stjecanja koncesije za izgradnju i korištenje vezova za plovila. Nakon izgradnje vezova za plovila, tuženik da je, bez pravne osnove, počeo s vlasnicima plovila sklapati ugovore o najmu vezova koji su izgrađeni i na desnoj i na lijevoj obali rijeke Ričine te najmom vezova na lijevoj strani riječne obale onemogućio tužitelja u stjecanju koristi od svoje imovine, nanoseći mu materijalnu štetu. Tužitelj napominje da su sa betonskih pilota koje je na lijevoj obali izgradio investitor Hitkomerc d.o.o. a kasnije prodao tužitelju, otuđene sve daske upravo u vrijeme od kada je u posjedu tih vezova tuženik. Tužitelj da je, prema prezentnom stanju u zemljišnim knjigama, upisan kao vlasnik te aktivno legitimiran u ovom postupku na cijeloj površini k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], osim četiri točno označena veza na lijevoj obali rijeke, što je dokazao pravomoćnim presudama a odnos sa Hrvatskim vodama u budućnosti ne može biti predmet rasprave u ovom predmetu jer je i ta okolnost ispitana u pravomoćnoj presudi. Tužitelj navodi da kako je investitor izgradio u prvoj fazi 50 vezova, odbitkom navedena četiri veza, preostalo je tužitelju 46 vezova. Tužitelj napominje da su navedeni stjecatelji realni vlasnici, da koriste svoje točno označene vezove i da tuženik nije niti povrijedio njihovo vlasničko niti posjedovno pravo. Stoga tužitelj osnovano polaže pravo na povrat posjeda na 46 veza, odnosno na još 23 veza koja mu tuženik nije predao uz zahtjev za isplatu svih koristi koje je tuženik mogao steći u periodu od 01.12.2007. pa do dana preda je.

5. U podnesku od 11.veljače 2025., tuženik navodi da se radi o nekretnini koja je pomorsko dobro, te na kojoj nekretnini sukladno odredbi čl. 3. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, tužitelj ne može imati pravo vlasništva. U tom smjeru, Vlada Republike Hrvatske je 04. studenog 2022. donijela Odluku, te je navedeni prijepor postao pomorsko dobro, a svi vezovi za plovila na dijelu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u isključivoj su nadležnosti tuženika. Prije prednje navedenog, sporna nekretnina da je predstavljala vodno dobro tako da je kroz cijelo sporno razdoblje nekretnina za koju tužitelj tvrdi da je njegovo vlasništvo – nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske.

6. U podnesku od 11.veljače 2025., tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev. Tuženik je naveo da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva, ali tek nakon što se upustio u raspravljanje o istome, pa bi se smatralo da je na temelju čl. 190. ZPP tuženik dao svoj pristanak za preinaku tužbenog zahtjeva. Međutim, sud prihvaća navod tužitelja da se radi o preciziranju tužbenog zahtjeva, jer je u tužbi pogrešno kopirana točka 2. tužbenog zahtjeva, a koja da je identična tužbenom zahtjevu navedenom po 1. Sud ovakav navod prihvaća, budući da je iz tužbe vidljivo da je tužitelj postavio dva jednaka tužbena zahtjeva.

7. U svojem iskazu svjedok GD je iskazao da je sudjelovao u prodaji vezova u Novom Vinodolskom u svojstvu vlasnika Hit komerc. Da je bio direktor društva Hit komerc d.o.o. a i suvlasnik. Privezišta su u Mel, Novi Vinodolskoj, radi se o privezištima na slatkovodnoj obali. Privezišta je bilo preko 100. Parcela je bila od Hit komerc društva, a voda je voda. Privezišta je gradio Hit komerc i izradu odgovarajuće dokumentacije. Detaljni urbanistički plan je radio ured Turato Randić Rijeka. 2007. čestica je prodana ĐD. Prodane su mu čestice 16521/1 i 16521/7. Prodane su mu cijele čestice 1/1. Te čestice graniče sa vodom. Čestica 16521/7 nema privezišta, a ova druga ima. Na toj drugoj je preko 100 privezišta. Ciljano vezove su kupovali Bona ideja i još jedan gospodin Vukelić. Vezovi se nisu mogli prodati već čestica. Prodavali su česticu koja ima pristup vezu jer se vez ne može prodati. Napisali su da je namjena do vode. Da nema pravo prodavati vez već česticu. Vez da ne vrijedi ako nema čestice već je bitan pristup. Smatrali su da je to vez. Prodavali su česticu sa mogućnosti da se vežu. Koliko zna vezovi se ne prodaju već je bitna čestica. Što se tiče Bona ideje u naravi se radilo o dva veza. Gospodin ĐD je kupio česticu do vezova, odnosno bolje rečeno ne do vezova nego do vode. Gospođa Vukelić nije imala vez, već je imali česticu 10 – 15 m2. Od kada su to prodali da više nema ništa sa time. Ima veze vlasnik koji se gruntovno upiše. Iskazao je da je na čestici bilo preko 100 vezova. Vezovi su po DUP bili označeni. Bili su nacrtani na projektu. Nisu bili označeni brojevima niti slovima. Da su bili u njegovom posjedu dok ih nije prodao. Da vezove nije iznajmljivao. Neki su vezali, da nije nikoga tjerao. Kad su to prodali da su tada predali u posjed. Da je prodao česticu. Netko je naplaćivao te vezove. Dok je bio vlasnik da nije naplaćivao vezove, a netko je. Dok je bio tamo da nije siguran da li je tko naplaćivao. Da mu je poznato da bi to bilo u posjedu Županijske lučke uprave . Da se upravo sjetio da je njegov brat imao barku i rekao je da plaća Županijskoj lučkoj upravi. Da ne zna registraciju barke njegova brata. Da ne zna kako je Županijska lučka uprava došla u posjed. Da su imali svu potrebnu dokumentaciju kada su to radili, da su imali vlasnički list i DUP je sve to predviđao. Da su imali svu dokumentaciju koju je tražio DUP. Da su bili kopali parcelu, a izvođač je bio Dovođa, došao je neki iz Hrvatskih voda i da su to opet zatrpali. Da ne zna kakav je danas status te parcele. Na upit da li je svih 110 – 120 vezova završeno iskazao je da je i to su radile Hrvatske vode koliko mu je poznato, odnosno njihovi kooperanti. Kod Bona ideje prodali su česticu, a u ugovoru da nisu spominjali vez. Treba pogledati ugovor. Da misli da nisu prodavali vezove, već česticu koja graniči sa vodom i usmeno su rekli tu će biti vez. Da dozvoljava da je pisalo da se u naravi radi o dva veza. Može da su stavljali "u naravi". Da upit iz kojih sredstava su se financirali izgradnja vezova i betonski stupovi na koje se veže brodica, iskazao je da je HIT komerc dobio kredit od Riječke banke, Hipo banke, Zagrebačke banke i Rijeka projekt. Dio je financiran od prodaje nekretnina. Plaćanje je išlo nakon ovjere nadzornog inženjera. Pilote je naručilo društvo HIT Marina, a radove je izvodio Geomehanika Varaždin. Na upit da li je gospodin ĐD kupio vezove u bazenu iskazao da je. Kupio je parcelu koja je iskopana i parcela je dobila vodu. Dno da je od Hit komerca, a to je prodano gospodinu ĐD. Na upit da li je gospodin ĐD kupio sa lijeve strane obale rijeke Ričine iskazao da je i to do mosta za Kalvariju. Na čestici su se nalazili vezovi.

8. U svojem iskazu svjedok RD navodi da je mu je otprilike poznato što je predmet spora u ovom postupku. Da je od 1999. u Lučkoj upravi, a od tada je i ravnatelj pa do danas te zna da su svi ovi vezovi bili pod nadležnosti ondašnjeg Grada. 2006. Gradsko poglavarstvo im je dalo na upravljanje cijeli taj dio. To se zvalo suha Ričina ili Mandrač. Prije je postojalo par vezova, a kasnije ih je bilo sve više i više kako se to uređivalo. U Ričini sada ukupno ima oko 200 vezova, ali ovo govori o cijelom tom području od početka ušća pa prema gore. Iskazao je da koliko je to shvatio taj dio je uvijek bilo vodno dobro odnosno pomorsko dobro koje su uređivale Hrvatske vode sa Gradom. Da su upravljanje sa time naslijedili od Grada. To je sada pomorsko dobro i s time upravlja Lučka uprava. Tamo da ne postoje privatni vezovi niti je itko osim Lučke uprave nešto naplaćivao. To je u svim prostornim planovima Grada pomorsko dobro i lučko područje. Drugačije to niti ne smiju koristiti. Iskazao je da ne zna brojeve čestica ali da su sve preuzeli od Grada. Vezovi u dijelu Mandrač izgrađeni su 2006. od tada je i gradska odluka. Iskazao je da koliko zna da su vezove su izgradili Grad Novi Vinodolski i Hrvatske vode. Na upit da li mu je poznato da bi Hit komerc podigao kredit i izgradio vezove iskazao je da ga ne zanima. Da ne zna tko je bio vlasnik nekretnine kad su uzeli posjed. Njemu da je bio dovoljan dopis Grada. Da su se vlasnicima plovila predstavili kao Lučka uprava. Da su morali sa svim vlasnicima plovila sklopiti ugovore. Da su na temelju ugovora o najmu obavljali naplatu, da nisu nikom plaćali zakup tog područja. Svi vezovi su pod ingerencijom Lučke uprave. Vezove da su morali numerirati. U posjedu da su imali vezove u bazenu i na lijevoj obali rijeke Ričine i to zovu Mandrač. Da tamo nema komercijalnih vezova, to su sve komunalni vezovi. Lučka uprava da sklapa ugovore o korištenju. Na upit da li je prisustvovao primopredaji vezova 10. 11. 2021. iskazao je da nisu predali nikakve vezove. Vezovi su i dalje njihovi. Da ne zna tko je bio sudski ovršitelj. Na upit da li je tada izvršeno ispražnjenje vezova iskazao je da nije.

9. U svojem iskazu svjedok BD je iskazao da od kada je zaposlen kod tuženika, a to je 2018. sa predmetnim vezovima upravlja Županijska lučka uprava. Da govori o stvarima koje je tada zatekao. Da ne zna od kada Lučka uprava upravlja sa tim vezovima. Radi se o vezovima u Ričini, a to je jedna rječica, a dio gdje su vezovi zove se Mandrač. To je jedan odvojak u sredini te rječice. Sam Mandrač ima jedno 56 vezova. Da bavim nautičkim vezovima, ne i komunalnim ali misli da za sve ove vezove postoje ugovori. Da se sa time ne bavi i u to se ne dira. Cijeli kompletni dio Ričine ima oko 350 vezova, a sve je to vidljivo na Internet stranicama. U Pravilnicima je sve napisano. Sam ulaz Ričine ima nešto nautičkih vezova, a ostalo su komunalni. Nautičkih vezova na samom ulazu je 15 do 20, a ostalo su komunalni. Pod ulazom misli na ulaz sa morske strane. Komunalni vezovi se koriste. Lučka uprava za komunalne vezove prima naknadu koja je propisana pravilnikom. Ne zna ništa o postavljanju infrastrukture u vezi predmetnih vezova. Ništa da mu nije poznato niti o vlasništvu zemljišta. Isključivo sve vezove na korištenje daje Županijska lučka uprava, i nema vezova koji se koriste na drugačiji način. Koliko zna nije bilo predaje vezova koji se nalaze na toj lokaciji. Koliko zna nije bilo nikakvih predaja. Da je točno da je potpisao zapisnik o primopredaji, ali ja se ne sjeća da su išta predavali. Da su još bili prisutni ravnatelj, odvjetnik Vukelić, a za ĐD da nije siguran. Da se ne sjeća da li je bio prisutan LD. To se odvijalo na samoj Ričini. Ne sjeća se točno detalja. Iskazao je da koliko zna da je Mandrač pomorsko dobro. Cijela Ričina je pod ingerencijom Županijske lučke uprave. Da se davala nikakva koncesija ili koncesijsko odobrenje. Da ne kojom odlukom i kada je to dato Županijskoj lučkoj upravi na upravljanje.

10. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja, sud je istog odbio. Naime, tužitelj potražuje naknadu za korištenje 23 veza, a koji da se prema tvrdnju tužitelja nalaze na čestici k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] Vinodolski. Nije sporno među strankama, a to je potvrdio i ravnatelj tuženika, da tuženik vezove na području Mandrač daje na korištenje vlasnicima brodica, da se radi o kumunalnim vezovima s kojima upravlja tuženik. Tuženik tvrdi u odgovoru na tužbu da predmetna nekretnina predstavlja vodno dobro, da se radi o općem dobru kojim upravlja Republika Hrvatska. Iz uvida u vlasnički list za k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] Vinodolski je vidljivo da je tužitelj upisan kao suvlasnik iste u 1026/1050 dijela, uz druge upisane suvlasnike u različitim suvlasničkim omjerima, a kultura predmetne nekretnine da je dvorište. Nema spora da se predmetni vezovi nalaze na području Mandrač, Novi Vinodolski.

11. Iz uvida u zapisnik o primopredaji nekretnine u suposjed od 10.studenog 2021., vidljivo je da je toga dana izvršena primopredaja nekretnine da način da je tuženik predao tužitelju 171/350 dijela k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o., a sve sukladno rješenju o ovrsi posl.br. Ovr-269/2021, a utvrđeno je i koja plovila se nalaze na predmetnoj nekretnini. Iz uvida u spis ovog suda posl.br. Ovr-269/2021, sud je utvrdio da je sud 28.ožujka 2023. donesao rješenje kojim se utvrđuje da je predmetna ovrha dovršena, a na temelju gore navedenog primopredajnog zapisnika. Predmetni ovršni postupak pokrenut je na temelju ovršne isprave, pravomoćne presude posl.br. P-1059/2015 od 23.studenog 2018., kojom je naloženo tuženiku da tužitelju preda u posjed 171/350 nekretnine k. č. br. [katastarska čestica]/ k. o. [katastarska općina] Vinodolski. Tužitelj je pak odbijen sa dijelom tužbenog zahtjeva i sa dijelom formulacije da bi navedena nekretnina predstavljala privezišta od broja 1 do broja 46. Iz odluke Vlade Republike Hrvatske od 2.studenog 2022. je vidljivo da se Lučko područje luke Novi Vinodolski sastoji od luke Novi Vinodolski i bazena Suha Ričina, odnosno područja gdje se nalaze predmetni vezovi.

12. Na temelju članka 8. Zakona o vodama ( NN 66/19, 84/21 i 47/23), vode su opće dobro i imaju osobitu zaštitu Republike Hrvatske. Vode ne mogu biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava. Člankom 9. propisano je što čini vodno dobro te da je vodno dobro dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu. Na temelju čl. 21. Zakona o vodama ( NN 66/19, 84/21 i 47/23) f izičke i pravne

osobe, vlasnici katastarskih čestica, koje pripadaju vodnom dobru, dužni su dopustiti njihovo privremeno korištenje za namjene iz članka 10. ovoga Zakona radi održavanja i poboljšanja vodnog režima. Na jednak način režim vodnog dobra uređivao je i Zakon o vodama ( Narodne novine br. 153/2009, 63/2011, 130/2011, 56/2013, 14/2014, 46/2018, 66/2019 ) u članku 8.

13. Kakav je bio status predmetne nekretnine vidljivo je iz dopisa Hrvatskih voda od 31.ožujka 2022., u kojem je navedeno da se predmetna čestica nalazi dijelom svoje površine unutar vanjske granice uređenog i neuređenog inundacijskog područja vodotoka Novljanska Ričina od km 0+000 do km 2 + 500 Novi te dio predmetne čestice ima karakter vodnog dobra, bez obzira što nije provedena parcelacija zemljišta, a sada prema odluci Vlade Republike Hrvatske, predmetno područje je dio luke Novi Vinodolski.

14. Nema spora da predmetna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] Vinodolski doista graniči sa vodotokom Novljanske Ričine, a tužitelj je suvlasnik iste predmetne nekretnine. Međutim, tužitelj nije dokazao da je mogao i imao pravo koristiti se vodama, koje su opće dobro i koje imaju osobitu zaštitu od Republike Hrvatske na način da vezove daje na korištenje vlasnicima brodica, a na vodotoku. Tužitelj nije dokazao je pretrpio ikakvu štetu. Nema spora da doista postoje vezovi koje koriste plovila, a koja do tih vezova dolaze upravo Novljanskom Ričinom. Naime, na temelju čl. 91 . Zakona o vodama ( NN 66/19, 84/21 i 47/23) za svako korištenje voda koje prelazi opseg općeg korištenja voda odnosno slobodnog korištenja voda potreban je ugovor o koncesiji ili vodopravna dozvola za korištenje voda, osim kad je ovim Zakonom drukčije uređeno. Jednako tako bilo je propisano i Zakonom o vodama ( Narodne novine br. 153/2009, 63/2011, 130/2011, 56/2013, 14/2014, 46/2018, 66/2019 ). Tužitelj nije dokazao se imao pravo koristiti vodom u svrhu davanja na korištenja vezova i na taj način iskorištavati vode. Osim toga ističe da se tuženik, a kako je to izjavio ravnatelj tuženika, oduvijek koristi predmetnim vezovima, te ih kao komunalne vezove daje na korištenje. Tužitelj nije dokazao niti što se točno nalazi na predmetnoj nekretnini, a tuženik u tijeku postupka u više navrata naveo da ne zna o koja 23 veza je riječ , jer se tamo nalazi veći broj vezova, što tužitelj nije precizirao, a dio predmetne nekretnine je uostalom vodno dobro, bez obzira što granice vodnog dobra nisu utvrđene.

15. Slijedom iznijetog, sud je odlučio kao u izreci ove presude. Što se tiče drugih predloženih dokaza ističe se kako sud iste nije posebno cijenio jer nisu od značaja za donošenje odluke o ovoj pravnoj stari. Iz dopisa od 27.prosinca 2019. vidljivo je jedino da je isti upućen tužitelju, a radi razvrgnuća k. č. br. [katastarska čestica], a od stranke Bona Ideje d.o.o., a tako i dopis AD upućen ĐD. Nadalje, Zaključak Grada Novog Vinodolskog od 3.svibnja 2006. odnosi se na k. č. br. [katastarska čestica], a ne i na predmetnu nekretninu. Iz dopisa Hitkomerc d.o.o. od dana 6.studenog 2002. je vidljivo da se isti obratio Hrvatskim vodama radi mogućnosti ishodovanja koncesije u svrhu izgradnje i uspostave prava građenje privezišta i na predmetnoj nekretnini. Iz Kupoprodajnog ugovora od 28. travnja 2007., je vidljivo da Hitkomerc d.o.o. prodaje Bona Ideja d.o.o. 2/170 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što u naravi predstavlja zemljište iscrtano crvenog bojom na kopiji plana ( koja je dostavljena uz aneks ugovora). U dopisu od 6.travnja 2001., Hrvatske vode navode da čestice k. č. br. [katastarska čestica] nemaju karakter javnog vodnog dobra, ali ovaj dopis je izrađen prije gradnje sadašnjih privezišta. Zaključno, sud nije proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke, jer je taj dokaz tužitelj predložio nakon zaključenja prethodnog postupka, a nije obrazložio razloga zašto taj dokaz nije preložio pravovremeno.

16. U skladu s člankom 154. ZPP tužitelj je dužan naknaditi troškove ovog parničnog postupka tuženiku budući je u cijelosti izgubio parnicu. Naime, tijekom postupka tuženika je zastupao punomoćnik odvjetnik te je sud odmjerio potrebne troškove za vođenje parnice cijeneći članaka 155. ZPP-a i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012, 103/2014, 118/2014 i 107/2015; dalje: Tarifa), pa je priznao tuženiku trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 eura, trošak pristupa na ročišta i to 12.veljače 2025., 19.ožujka 2025., 24.lipnja 2025., 14.srpnja 2025., 19.rujna 2025., 3.studenog 2025. i 19.prosinca 2025., svako u iznosu od 1.000,00 eura i sve uvećano za trošak PDV.

17. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Crikvenici, 12.siječnja 2026.

Sutkinja

Kristina Pavelić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud, pisanim podneskom u 3 primjerka.

DNA:

-punomoćniku tužiteljice

-punomoćnici tuženika