Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

K-402/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Veroniki Sajfert kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Edite Horvat kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika TČ, zbog kaznenih djela iz čl. 157. st. 1. Kaznenog zakona, a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva (dalje – ODO) u Bjelovaru broj K-DO- 112/14-82 od 30. svibnja 2014., nakon održane usmene i javne rasprave 7. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenice ODO u Bjelovaru Mirjane Vukorepa, opunomoćenice Lee Mladinić Njegovac, odvjetnice u Bjelovaru, optuženika TČ i braniteljice Mihaele Vilus, odvjetnice u [adresa], dana 12. siječnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju odredbe čl. 452. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – u daljnjem tekstu ZKP/08)

protiv OPTUŽENIKA TČ – OIB: [osobni identifikacijski broj], sin T i VČ,  rođene V,  rođen **.**.1960.  u [adresa],  s  prebivalištem  u [adresa], a boravištem u [adresa],  državljanin  Republike Hrvatske, vozač, nezaposlen, oženjen, otac  osmero  djece,  sa  završenom srednjom  školom,  vlasnik  obiteljske kuće na adresi prebivališta, prekršajno nekažnjavan, ranije osuđivan

o d b i j a  s e  o p t u ž b a

2. da bi od mjeseca studenog 2011. pa do sredine 2013. u Bjelovaru, u namjeri pribavljanja nepripadne materijalne dobiti, koristeći teške materijalne prilike, mladost i lakomislenost ZČ, nagovarao ju da ide sa njim u Italiju gdje bi se bavila prostitucijom, navodeći kako joj može pronaći posao u noćnom klubu gdje bi radila kao plesačica te sa gostima kluba imala spolne odnose za novac, s tim da bi polovicu dobivenog novca davala njemu, pa kako bi ZČ na to pristala, učestalo ju je častio pićem i ručkovima, kupovao joj bonove za telefon, cigarete, odjeću i obuću te joj davao novčane iznose od 100,00 do 300,00 kuna, tako da je ZČ početkom 2012. pristala otići u Italiju, no njezin odlazak spriječila je MČ,

dakle, radi zarade drugu osobu vrbovao na pružanje spolnih usluga,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv spolne slobode - prostituciju iz čl. 157. st. 1. ("Narodne novine" broj 125/2011 i 144/2012 – u daljnjem tekstu KZ/11).

II. OPTUŽENIK SČ – s podacima kao u spisu

k r i v  j e

što je:

1. tijekom 2010. u Bjelovaru, u namjeri pribavljanja nepripadne materijalne dobiti koristeći teške materijalne prilike MČ, u više joj navrata nudio da ide sa njim u Italiju gdje bi se mogla baviti prostitucijom, navodeći kako će ju upoznati sa njegovim prijateljem u Italiji, pa kada je MČ pristala, krajem 2010. odvezao ju je u Italiju u mjesto Marghera, gdje ju je upoznao sa muškom osobom po imenu Z sa kojim je MČ imala spolni odnos za što joj je navedena osoba dala 200 eura, od kojeg iznosa je SČ uzeo 100 eura, nakon čega je MČ odveo u noćni klub sa plesačicama u kojem je organizirana prostitucija kako bi ju zaposlio u navedenom klubu, no kako je MČ to odbila, zajedno su se vratili u Hrvatsku, da bi nakon toga u više navrata odvozio MČ u [adresa] kako bi za novac imala spolni odnos sa Z, pri čemu je polovicu dobivenog novca MČ predavala TČ, s tim da je u siječnju 2012. za spolni odnos od M dobila 800 eura, od kojeg iznosa mu je predala 400 eura,

dakle, radi zarade drugu osobu vrbovao na pružanje spolnih usluga,

3. od mjeseca prosinca 2012. do sredine 2013. u Bjelovaru, u namjeri pribavljanja nepripadne materijalne dobiti, koristeći teške materijalne prilike, mladost i lakomislenost OČ, rođene ŠČ, nagovarao ju da ide s njim u Italiju gdje bi se mogla baviti prostitucijom, navodeći kako joj može pronaći posao u noćnom klubu gdje bi radila kao plesačica te sa gostima kluba imala spolne odnose za novac, s tim da bi polovicu dobivenog novca davala njemu, pa kako bi OČ na to pristala, učestalo ju je častio pićem, ručkovima, plaćao noćne izlaske u Zagrebu, kupovao joj odjeću te joj davao manje novčane iznose, međutim OČ nije pristala s njim otići u Italiju,

dakle, radi zarade drugu osobu vrbovao na pružanje spolnih usluga,

4. od mjeseca prosinca 2012. pa do sredine 2013. u Bjelovaru, u namjeri pribavljanja nepripadne materijalne dobiti, koristeći teške materijalne prilike, mladost i lakomislenost ŽČ, nagovarao ju da ide s njim u Italiju gdje bi se bavila prostitucijom, navodeći kako joj može pronaći posao u noćnom klubu gdje bi radila kao plesačica te s gostima kluba imala spolne odnose za novac, s tim da bi polovicu dobivenog novca davala njemu, pa kako bi ŽČ na to pristala častio ju je pićem i ručkovima, međutim ŽČ nije pristala s njim otići u Italiju,

dakle, radi zarade drugu osobu vrbovao na pružanje spolnih usluga,

čime je počinio tri kaznena djela protiv spolne slobode – prostitucija iz čl. 157. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – u daljnjem tekstu KZ/11),

pa se za kazneno djelo pod točkom 1., počinjeno na štetu MČ, na temelju odredbe čl. 157. st. 1. KZ/11 optuženiku TČ

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

za kazneno djelo pod točkom 3., počinjeno na štetu OČ, na temelju odredbe čl. 157. st. 1. KZ/11 optuženiku TČ se

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

te za kazneno djelo pod točkom 4., počinjeno na štetu ŽČ, na temelju odredbe čl. 157. st. 1. KZ/11 optuženiku TČ se

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

a na temelju odredbe čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 optuženik SČ se

o s u đ u j e

na JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri)

mjeseca,

a na temelju odredbe čl. 57. st. 1. i 2. KZ/11, optuženiku TČ

izriče se

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

tako da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće se izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

III. Na temelju odredbe čl. 54. KZ/11 optuženiku TČ u izrečenu se kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode od uhićenja dana 12. veljače 2014. u 13,35 sati do 14. veljače 2014. u 13,00 sati.

IV. Na temelju odredbe čl. 560. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17,126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – u daljnjem tekstu ZKP/08) u vezi čl. 77. st. 1. KZ/11 utvrđuje se da novčani iznos od 500,00 (petsto) eura predstavlja imovinsku korist koju je optuženi SČ ostvario kaznenim djelom iz čl. 157. st. 1. KZ/11 te taj iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske. Nalaže se optuženom TČ da navedeni novčani iznos od 500,00 (petsto) eura uplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske,

u roku 15 dana.

V. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. i 6. ZKP/08, optuženi SČ djelomično se oslobađa troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. - 6. ZKP/08 dok se optuženom TČ nalaže plaćanje troškova iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08, s osnove nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenice MČ - odvjetnika iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić i Hrvoje Mladinića, Bjelovar, o visini kojih će biti odlučeno posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru kod ovoga suda podiglo je optužnicu broj K-DO-112/14-82 od 30. svibnja 2014. protiv optuženika TČ, zbog počinjenja pet kaznenih djela i to pod točkom 1., kazneno djelo protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva – trgovanje ljudima, opisano i kažnjivo po čl. 106. st. 1. KZ/11, a pod točkom 2., 3., 4. i 5., četiri kaznena djela protiv spolne slobode – prostitucija, opisano i kažnjivo po čl. 157. st. 1. KZ/11.

2. Podneskom broj KO-DO-22/2020-8 od 5. listopada 2021. (str. 375) ODO u Bjelovaru u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1. optužnice, kazneno djelo protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva – trgovanje ljudima, iz čl. 106. st. 1. KZ/11 počinjeno na štetu HČ, odustalo od daljnjeg progona, dok je u odnosu na kaznena djela pod točkom 2., 3., 4. i 5. ostalo kod činjeničnog i zakonskog opisa te pravne oznake kaznenih djela iz optužnice.

2.1. Radi odustanka ovlaštenog tužitelja od kaznenog progona protiv optuženika TČ za kazneno djelo pod točkom 1. optužnice, sud je rješenjem broj K - 402/2025-15 od 12. siječnja 2025. obustavio kazneni postupak protiv optuženika u odnosu na kazneno djelo protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva – trgovanje ljudima, opisano i kažnjivo po čl. 106. st. 1. KZ/11.

2.2. Nakon obustave kaznenog postupka za kazneno djelo navedeno pod točkom 1. optužnice, ima se smatrati točku 2. sada točkom 1. pa nadalje točku 3. sada točkom 2., točku 4. sada točkom 3. i točku 5. sada točkom 4. optužnice.

2.3. Na raspravi održanoj 7. siječnja 2026. zastupnica optužbe u završnom govoru odustala je od optužbe za kazneno djelo iz točke 2. optužnice i to kazneno djelo protiv spolne slobode – prostitucija, opisano i kažnjivo po čl. 157. st. 1. KZ/11 počinjeno na štetu ZČ (str. 505).

2.4. U ovom postupku donijeta je presuda broj K-28/2015-148 od 11. prosinca 2024. (str. 430-452), a koja je rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Kž-144/2025-5 od 14. listopada 2025. ukinuta (str. 477-480), a nakon čega je proveden ponovljeni kazneni postupak pod brojem K-402/2025.

3. Nakon što je rasprava u ponovljenom postupku krenula iznova, optuženik SČ upitan da se očituje o osnovanosti optužbe očitovao se da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenih djela koja su mu stavljena na teret izmijenjenom optužnicom (str. 503).

4. Tijekom dokaznog postupka pročitano je Izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu od 12. veljače 2014. (str. 16-18), socijalna anamneza Centra za socijalnu skrb Đurđevac od 12. veljače 2014. (str. 22), socijalna anamneza Centra za socijalnu skrb Đurđevac od 12. veljače 2014. (str. 23-25, str. 17), pritvorski zapisnik od 13. veljače 2014. (str. 61), socijalna anamneza Centra za socijalnu skrb Bjelovar od 14. ožujka 2014. (str. 107-114), rješenje ŽSBJ broj Kir-70/2014-22 od 22. travnja 2014. (str.128-130), zapisnik o ispitivanju oštećenice ŽČ kod ODO u Bjelovaru od 23. travnja 2014. (str. 131-133), zapisnik o ispitivanju oštećenice HČ kod ODO u Bjelovaru od 24. travnja 2014. (str. 134-137), zapisnik o ispitivanju oštećenice ZČ kod ODO u Bjelovaru od 29. travnja 2014. (str. 138 -141), zapisnik o ispitivanju svjedoka ĆČ kod ODO u Bjelovaru od 16. svibnja 2014. (str. 143-145), zapisnik o ispitivanju svjedoka PČ kod ODO u Bjelovaru od 20. svibnja 2014. (str. 146-148), zapisnik o ispitivanju svjedoka IČ kod ODO u Bjelovaru od 29. svibnja 2014. (str. 149-151), zapisnik o ispitivanju oštećenice OČ kod ODO u Bjelovaru od 30. svibnja 2014. (str. 153-156), iskaz oštećene HČ kao svjedoka sa zapisnika rasprave od 29. ožujka 2018. (str. 271-272), iskaz oštećene ŽČ kao svjedoka sa zapisnika rasprave od 29. ožujka 2018. (str. 272 -273), iskaz oštećene MČ kao svjedoka sa zapisnika rasprave od 29. ožujka 2018. (str.273-275), iskaz oštećene ČČ (ranije ZČ) kao svjedoka sa zapisnika rasprave od 1. lipnja 2018. (str. 281-282), iskaz svjedoka ĆČ sa zapisnika rasprave od 1. lipnja 2018. (str. 282-283), iskaz oštećene OČ kao svjedoka sa zapisnika rasprave od 29. ožujka 2019. (str. 299), iskaz svjedoka AČ (ranije [adresa]) sa zapisnika rasprave od 29. ožujka 2019. (str. 299- 300), iskaz oštećene HČ kao svjedoka sa zapisnika rasprave od 18. rujna 2020. (str. 318-320), iskaz svjedoka BČ (ranije IČ) sa zapisnika od 6. studenog 2020. (str. 327-328), iskaz svjedoka GČ sa zapisnika rasprave od 4. veljače 2021. (str. 347-348), iskaz svjedoka LČ sa zapisnika rasprave od 4. veljače 2021. (str. 348-349), iskaz svjedoka RČ sa zapisnika rasprave od 4. veljače 2021. (str. 349-350), iskaz svjedoka FČ sa zapisnika rasprave od 29. travnja 2021. (str. 357-358), rješenje Županijskog suda u Splitu broj Kž-144/2025-5 od 14. listopada 2025. (str. 477-480), čita se izvod iz prekršajne evidencije (str. 415-416) za optuženika i izvod iz kaznene evidencije za optuženika.

5. U konkretnom slučaju, optuženom TČ optužnicom ODO u Bjelovaru, stavljeno je na teret tri kaznena djela protiv spolne slobode – prostitucija iz čl. 157. st. 1. Kaznenog zakona počinjenih u tri vremenska razdoblja i to pod točkom 1. optužnice – tijekom 2010., pod točkom 3. optužnice – od prosinca 2012. do sredine 2013., a pod točkom 4. optužnice – od prosinca 2012. do sredine 2013. Terećeno kazneno djelo iz čl. 157. st. 1. regulirano je Kaznenim zakonom (''Narodne novine'' broj 125/11) koji je stupio na snagu 26. listopada 2011., dakle nakon počinjenja terećenog kaznenog djela iz točke 1. optužnice (tijekom 2010.), dok je prije stupanja na snagu citiranog Kaznenog zakona na snazi bio Kazneni zakon (''Narodne novine'' broj 110/1997, 27/1998, 50/2000, 129/2000, 84/2005, 51/2001, 111/2003, 190/2003, 105/2004, 71/2006, 110/2007, 152/2008, 57/2011, 77/2011, dalje KZ/97), koji nije regulirao kazneno djelo prostitucije. Stoga je sud najprije utvrdio postoji li pravni kontinuitet u pogledu kaznenog djela iz točke 1. optužnice u Kaznenom zakonu koji je na snazi u vrijeme suđenja (KZ/11) u odnosu na Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno (KZ/97).

6. Utvrđujući pravni kontinuitet u pogledu počinjenog kaznenog djela, sud nalazi da su postupanjem optuženika prema činjeničnim navodima iz točke 1. optužnice ostvarena sva bitna obilježja kaznenog djela međunarodne prostitucije iz čl. 178. st. 1. KZ/97. Kako je u međuvremenu stupio na snagu novi Kazneni zakon ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, dalje - KZ/11) to je sud sukladno odredbi čl. 3. st. 2. KZ/11 morao procijeniti koji je zakon u konkretnom slučaju blaži za počinitelja. U tom smislu, sud je razmotrio odredbe općeg i posebnog dijela Kaznenog zakona koji je na snazi u vrijeme suđenja kao i onog koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela iz točke 1. optužnice. Kako su za počinjenje kaznenog djela iz čl. 178. st. 1. KZ/97 i kaznenog djela iz čl. 157. st. 1. KZ/11 propisane iste kazne u trajanju od 6 mjeseci do 5 godina zatvora, a novi Kazneni zakon (KZ/11) je blaži za počinitelja u odnosu na mogućnost izricanja djelomične uvjetne osude, instituta kojeg je sud u konkretnom slučaju i primijenio prilikom izricanja kaznenopravne sankcije, s obzirom da mogućnost izricanja djelomične uvjetne osude Kazneni zakon (KZ/97) nije predviđao, to je u konkretnom slučaju slijedom odredbe čl. 3. st. 1. KZ/11 trebalo primijeniti zakon koji je na snazi u vrijeme suđenja. Dakle, utužena kaznena djela trebalo je okvalificirati kao kaznena djela protiv spolne slobode - prostitucija iz čl. 157. st. 1. KZ/11.

7. Optuženi SČ u svojoj obrani (str. 62-65, 372-374, 419-420) negira počinjenje kaznenih djela stavljenih mu na teret. Ističe da je sve izmislila MČ, da je ona tražila cure koje su odlazile na policiju i govorile ono što im je ona rekla da kažu. Kad je za to čuo bio je iznenađen i sav izgubljen. Ističe da je MČ bila s S koji ju je ostavio, a bila je s njim i dva puta kod njega u kući u [adresa] gdje im je optuženikova supruga pripremila ručak. Smatra da je razlog zbog kojeg je MČ sve to izmislila to što ju je taj S ostavio. Vjerojatno smatra njega odgovornim što je s njim prekinula, no on nije S ništa govorio, nego se i poslije njihovog prekida družio s njim pa je valjda zbog toga smatrala da je on odgovoran. MČ poznaje iz grada [adresa], ali i iz [adresa] gdje je radila u kafiću. Tražila ga je da joj pomogne za dijete, a to je i činio i zato mu je žao što ga sada tereti. MČ je na moru upoznala S imenom Z, ne zna njegovo prezime, sama ga je upoznala, on s tim upoznavanjem nema ništa. Kada je došla u Italiju s njim tada mu se javila i rekla mu je da je u Italiji pa se on našao s njom i tim S. Pri tim susretima koji su bili jednom ili dva puta družili su se njih troje. Nikada nije vozio MČ u [adresa]. MČ je znala malo španjolski, a talijanski i španjolski su slični pa se tako sporazumijevala s tim S. S mu je rekao da kada dođe u Hrvatsku da će on doći kod njega u [adresa], ali nije mu rekao da će doći s MČ, dao mu je svoju adresu, no kod njega u [adresa] došli su oboje, bili su na ručku i to ukupno dva puta. S nije spavao kod njega doma, ne zna gdje je spavao. Kada su bili u [adresa] MČ i taj S, on s njima nije izlazio, već su bili samo kod njega u kući. S o kojem govori imao je 65 godina, a bio je moćan čovjek, pod tim misli da je imao četiri ili pet trgovina za šminku, boje, nekoliko njih u Padovi, a nekoliko u Veneciji. Nikada nije posuđivao novac od MČ, već joj je dao novac kada ga je tražila jer joj je potreban za dijete, a misli da se radilo o 200,00 kuna.

7.1. Nadalje, optuženik u obrani navodi da poznaje ZČ, OČ i ŽČ, one su bile na piću s njim jer ih je MČ pozvala, a on im nije nudio posao u Italiji niti nagovarao na prostituciju. Smatra da im je MČ rekla da lažu na policiji. U Italiji je bio od 1995. do 2013., radio je kao bravar, varioc i vozač, noću je vozio, a danju radio ove druge poslove, imao je novca i nije se bavio ničime vezano uz prostituciju.

7.2. Optuženik u svojoj obrani navodi kako želi da predmetni kazneni postupak što prije završi jer ima zdravstvenih problema s kralježnicom, glavom, a pojašnjava da nekada ustane pa odmah padne zbog čega ga je nekoliko puta i hitna pomoć odvozila, trnu mu noge, često ne može ustati bez pomoći druge osobe pa mu supruga pomaže. Otac je osmero djece u dobi od 20 godina što je najmlađe dijete, a najstarije 39 godina. Supruga ne radi. U predmetno vrijeme on je uzdržavao djecu jer supruga nije nikada radila, a kako niti njegov brat nije radio u to vrijeme pomagao je i njemu i njegovoj djecu. Ističe da je u međuvremenu dobio šećernu bolest, a prije imao je i moždani udar.

Dnevno pije više vrsta tableta.

8. Tijekom postupka nije bilo sporno da je optuženik SČ u inkriminirano vrijeme poznavao i ostvarivao kontakte s MČ, OČ i ŽČ, odnosno da je s navedenim osobama odlazio na piće.

9. Uzimajući u obzir obranu optuženika, spornim se nalazi je li optuženi SČ u inkriminirano vrijeme MČ, OČ i ŽČ nagovarao da idu s njim u Italiju gdje bi se bavile prostitucijom, odnosno obećavao im naći dobar posao u noćnom klubu gdje bi se bavile plesom te s gostima noćnog kluba imale spolne odnose za novac i da bi polovicu dobivenog novca davale njemu. Isto tako, sporno je da li je SČ krajem 2010. odvezao MČ u [adresa] gdje ju je upoznao s muškom osobom po imenu Z s kojim je MČ imala spolni odnos za iznos od 200,00 eura, od kojeg iznosa je optuženik uzeo polovinu, kao i je li ju u više navrata nakon toga odvozio u Italiju kako bi za novac imala spolni odnos s Z, pri čemu je polovinu iznosa morala davati optuženiku, odnosno je li MČ početkom siječnja 2012. optuženiku dala polovinu od 800,00 eura kojeg je dobila za spolni odnos s Z u [adresa].

10. Iz iskaza sada svjedokinje ČČ (ranije ZČ) danog u prethodnom postupku (str. 47-52) proizlazi da je krajem mjeseca studenog 2011. upoznala osobu po imenu O, a kojeg su svi zvali Š. U to vrijeme pohađala je drugi razred srednje ugostiteljske škole i s prijateljicama je znala posjećivati Caffe bar "Element" koji se nalazi u blizini gimnazije u [adresa]. Nakon što je upoznala osobu koju su svi zvali Š s njim se često družila na način da su znali otići na ručak i u okolne kafiće u [adresa]. Š je nju i njezino društvo cijelo vrijeme častio. Dala je Š broj mobilnog telefona jer je rekao da joj može naći posao koji bi radila poslije škole. Sljedeći dan ju je nazvao Š i tražio je da se nađu na piću na što je ona pristala, no nikada na piće s njim nije odlazila sama već je uvijek s njom bila neka od njezinih sestara ili prijateljica. Tijekom tih druženja Š je uvijek plaćao piće, kupovao joj cigarete, bonove za telefon, a znao joj je dati i novac. Radilo se uglavnom o iznosima od 100,00 - 300,00 kuna. Š joj je pričao kako ju može odvesti u Italiju i naći joj posao u noćnom klubu. Rekao joj je da bi tamo trebala plesati oko štange, a ukoliko bi ju netko od gostiju izabrao da treba otići s njim na piće i naručiti što skuplje piće kako bi na taj način skupljala bodove. Isto tako, rekao joj je kako gostu treba dopustiti da ju dira te ukoliko hoće da može s gostom otići u posebnu prostoriju i s njim imati spolni odnos, a za sve to dobiti dosta novca. Također joj je rekao da svu zaradu mora dijeliti s njim i to na način da njemu pripada polovica onoga što zaradi. Sjeća se da joj je rekao da može zarad iti i do 1.000,00 eura na noć. Š je od nje tražio i da ga upozna sa svojim prijateljicama pa ga je tako upoznala s ŠČ i JČ. Sjeća se da joj je ŠČ znala govoriti da se s Ž nalazi i bez nje, a da joj Š kupuje raznu odjeću, čizmice i dao joj je novac da izradi putovnicu. Napominje da joj je Š rekao da može zaraditi na način da njega upoznaje s mlađim djevojkama koje su punoljetne kako bi im on ponudio posao u Italiji. Rekao joj je da bi od njega mogla dobiti 700,00 kuna po djevojci. Jedne prilike je s Ž i ŠČ otišla u Zagrebačku Dubravu gdje ih je Š upoznao s MČ. Š im je rekao da je to cura koja s njim ide u Italiju i da radi u noćnom klubu, da pleše oko štange i da sa klijentima ima spolne odnose. Sjeća se da je u mjesecu siječnju 2012. godine pristala otići s Ž i MČ u [adresa]. Međutim, MČ i Š su otišli taj put u Italiju bez nje, a MČ joj se kasnije javila i rekla joj da nije mogla dozvoliti da ode u Italiju i da se tamo počne baviti prostitucijom budući da još nije navršila 18 godina. Napominje kako je Š kroz cijelo vrijeme njihovog druženja nagovarao ju da ima s njim spolni odnos, no ona na to nije pristajala jer je on dosta stariji. Jedini razlog zbog kojeg se družila s njim je taj što je vidjela kako od njega može izvući novac bez puno truda. S MČ je inače dobra prijateljica i druže se. MČ joj je rekla kako ona nikada ustvari nije radila u noćnom klubu iako je doista s Ž odlazila u Italiju. MČ joj je rekla kako je ta njezina priča bila samo Kikijeva predstava za ŠČ i nju kako bi pristale s njim otići u Italiju. Nadalje, iz iskaza svjedokinje ČČ (ranije [adresa]) (str. 138-141) proizlazi kako je ona Š upoznala s ŽČ. Kada joj je Š govorio o poslu plesačice oko štange u noćnom klubu spominjao je da bi mogla ukoliko bi htjela spavati s gostima lokala za što bi dobila dosta novca. Rekao joj je da bi tako mogla dobro zaraditi, a napomenuo joj je i da bi zaradu morala dijeliti s njim i to tako da on dobije polovicu.

10.1. Iskazujući na raspravi svjedokinja ZČ (kasnije ČČ), navodi (str. 281-282) da je optuženika upoznala dok je išla u srednju školu, on ih je više puta vodio na pića, kupovao cigarete, častio te vozio kući, a sjeća se da joj je ponudio da radi u Italiji u jednom kafiću navodeći da on ima kafić u Italiji i da može tamo konobariti, a dok je to govorio često je s njom bila ŽČ. Odlazak u Italiju spriječila je MČ. Naglašava da joj je ŽČ bila najbolja prijateljica, dogovarale su se da će zajedno ići konobariti, ali ni ona nije otišla u Italiju. Na početku optuženi nije govorio ni o kakvoj prostituciji jer da je to govorio odmah bi se uplašile, tijekom kasnijih kontakata govorio je o plesanju na štangi. S optuženim ĐČ upoznala je AČ (ranije [adresa]), ŽČ i CČ. Prijateljice je upoznala s njim jer su se stalno družile i one su bile stalno u njezinom društvu. Ističe da su one bile siromašne, nisu imale novca te im je cilj bio imati nekoga tko će ih častiti i pošto su našle takvu priliku to su iskoristile što bi svatko i iskoristio. Ističe da osim konobarenja i plesa oko štange optuženi nije spominjao nikakav drugi način na koji bi mogla zaraditi novac. Naknadno je razgovarala s MČ s kojom se družila i misli da je ona spriječila njezin odlazak u Italiju kako ne bi morala plesati na štangi. Kao razlog upoznavanja svojih prijateljica s TČ navodi da je upoznala prijateljice jer je optuženi mogao njima ponuditi da rade u Italiji u kafiću kako bi plesale i konobarile, ne samo plesale.

10.2. S obzirom da je svjedokinja ZČ (kasnije ČČ) u prethodnom postupku iskazivala da "Kada je Š govorio o ovom poslu plesačice on je također spominjao kako bi ja mogla koliko bi to htjela spavati sa gostima lokala, a za što bi dobila dosta novaca. Rekao je da bih tako mogla dobro zaraditi, a također je napomenuo da bi zaradu morala dijeliti sa njim i to tako da on dobije polovicu," istoj je predočen na raspravi citirani iskaz s obzirom na određena odstupanja u iskazu na raspravi, na što je svjeokinja navela da je to rekla kod ispitivanja u prethodnom postupku, ali da to tako nije bilo već da je sve to preuveličala. Ističe da je optuženi SČ znao općenito pričati da djevojke koje rade na štangi spavaju ukoliko žele s gostima, ali se nije govorilo o novcu, kada je spominjao dobru zaradu tada je govorio o radu konobarice i plesu na štangi. Isto tako, predočen joj je dio iskaza iz prethodnog postupka u kojem je navela da joj je MČ rekla kako nije mogla dozvoliti da ide u Italiju jer je znala da će tamo morati plesati oko štange i baviti se prostitucijom, na što je navela da se ne sjeća da je to rekla, ali dopušta da ukoliko je tada to iskazala, da ostaje kod svog iskaza. Naglasila je da joj optuženi niti bilo koja druga osoba nije nudila novac ili bilo što drugo da daje lažni iskaz pred sudom. MČ joj je govorila da radi u Italiji, ali ne i što, time da joj je bilo sumnjivo što MČ radi u Italiji, ali se time nije zamarala, sumnjivo joj je bilo iz razloga što je optuženi pričao o plesu na štangi, a MČ je puno odlazila s optuženikom u Italiju, time da se nije ni usudila pitati MČ što radi. MČ i SČ su joj predlagali da ide u Italiju, a tome su bile prisutne ŽČ, OČ i JČ. Istaknula je da nju optuženi SČ nije nikada nagovarao da se bavi prostitucijom, govorio je o plesu na štangi da može plesati ako želi, a samo je davao prijedloge, dakle nikada nije govorio da bi ples na štangi značio bilo šta drugo, govorio je da neke cure koje tamo već rade ako same žele mogu imati spolni odnos s gostima za novac , ali da ih nitko nikada ne sili ni na što, ali on to njoj nije predlagao. Govorio je da su velike plaće u Italiji, ali nije govorio da bi ona njemu morala davati pola novca već je MČ jednom njoj rekla da mu ona daje pola novca.

10.3. Nadalje, s obzirom na odstupanje u iskazu na raspravi, svjedokinja ZČ (kasnije ČČ) predočen je iskaz koji je dala u prethodnom postupku u kojem navodi da je optuženik "Rekao kako se tamo ako sam dovoljno pametna može zaraditi do 1.000,00 eura na noć, a također je rekao da svu zaradu moram dijeliti s njim i to na način da njemu pripada polovica od onoga što zaradim", na što je svjedokinja na raspravi navela da ne zna zašto je to iskazala, optuženi SČ joj je rekao da ako je dovoljno pametna da se može dobro zaraditi, ali se ne sjeća o kojem se novčanom iznosu radi. Isto tako, ne sjeća se je li ju optuženik pitao za ŽČ u smislu da li bi ona htjela ići u Italiju i tamo imati spolni odnos s nekim za novac, znala je da ŽČ nikada ne bi pristala na to tako da sumnja da bi ju optuženik pitao tako nešto jer su mu odmah dale do znanja da ne bi plesale na štangi, a kamo li nešto drugo.

11. Iz iskaza oštećenice MČ danog u prethodnom postupku (str. 42-46) proizlazi da je 2001. upoznala optuženika TČ budući da joj je on bio susjed dok je živjela u mjestu [adresa]. Znala je da SČ radi u Italiji, odnosno da je tamo nekada vozio kamione, ali da to više ne radi, no i dalje tamo ima stan. Za vrijeme dok je radila u Caffe baru "Gimnazija" u [adresa], a nakon razvoda braka od supruga UČ, družila se s TČ koji joj je predlagao da ide s njim u Italiju i da se tamo bavi prostitucijom jer u Hrvatskoj nema od čega živjeti. TČ je rekla da je takav način zarade ne zanima. Znao joj je predlagati da se s vremenom uda za nekog bogatog S koji će je uzdržavati, a preko njega bi dobila i papire u Italiji. Napominje da joj je rekao i da on ima bogatog prijatelja u Italiji i da bi ju mogao s njim upoznati. Negdje u mjesecu listopadu 2010. počela je raditi u Caffe baru "Rosa" u [adresa] i tada joj je SČ predložio da ide s njim u Italiju upoznati tog njegovog prijatelja. Pristala je na to jer se nadala da će joj ta osoba pomoći da nađe posao i da konačno počne bolje živjeti. U Italiju su išli osobnim automobilom marke Golf na kojem su se nalazile talijanske registarske oznake te su otišli u grad [adresa] gdje SČ ima stan. Tamo ju je upoznao sa svojim prijateljem koji se zvao Z. Nije znala talijanski jezik, nekoliko puta se našla na kavi s Z, no s njima je uvijek bio SČ kako bi prevodio, a uglavnom su se nalazili u večernjim satima. U Italiji su ostali pet dana i tada nije s Z imala spolne odnose, ali ih je imala s TČ. I ranije je s TČ u [adresa] nekoliko puta spavala jer joj je znao financijski pomoći. Mjesec dana nakon što je prvi put bila u Italiji nazvao ju je SČ i pozvao da opet ide s njim u Italiju. Tada su u Italiji ostali tjedan dana i svakodnevno se viđala sa Z tako da je savladala talijanski jezik. Tom prilikom je s Z u dva navrata otišla u hotel gdje su imali spolni odnos. Z joj je taj drugi put dao 200,00 eura zbog toga što je bila s njim u hotelu, a kada je došla u stan TČ, on ju je pitao koliko joj je Z platio i da njemu pripada polovica iznosa. Dala je TČ 100,00 eura. Ističe da ju je prilikom drugog dolaska u [adresa] SČ odveo u noćni klub i rekao joj kako ju tamo može zaposliti. SČ ju je upoznao s vlasnikom noćnog kluba, radilo se o noćnom klubu sa striptizetama i djevojkama koje se prostituiraju. Sjeća se da se prvo ulazilo u caffe bar, a zatim u dio u kojem je smješten noćni klub i u kojem su se nalazile sobe. Odmah je rekla TČ da ne dolazi u obzir da ona tamo radi. Ne sjeća se koliko je sveukupno puta odlazila u [adresa] s TČ, no sjeća se da je zadnji put odlazila 6. siječnja 2013. godine. Sjeća se da je u mjesecu siječnju 2012. godine s TČ bila u Italiji i da je tamo bila s Z koji joj je tada dao 800,00 eura, a od kojeg novca je TČ morala dati 400,00 eura. Inače, svaki put kada bi joj Z dao novac ona je TČ predavala polovicu i misli da mu je sveukupno predala 600,00 - 700,00 eura. Kada je s TČ dolazila u Italiju uglavnom su boravili u njegovom stanu u [adresa], no ukoliko bi u stanu bili njegovi sinovi, tada bi joj SČ znao platiti noćenje u hotelu. Nakon mjeseca siječnja 2013. povremeno ju je znao telefonom kontaktirati SČ, no više se nisu viđali sve do mjeseca srpnja 2013. kada je došao k njoj u Zagreb i raspitivao se jesu li ju policajci ispitivali u vezi njega. Nadalje, napominje da ju je SČ cijelo vrijeme otkad je prvi put bila s njim u Italiji pa do 28. kolovoza 2013. znao telefonskim putem zvati i pitati želi li imati spolne odnose s njegovim prijateljima koji imaju novca. Također ju je pitao i zna li neke druge cure koje bi željele za novac imati spolne odnose. Nije mu dala ime niti jedne svoje prijateljice. Zna da je SČ i druge djevojke vodio u Italiju i nagovarao ih da ide s njim. Poznato joj je da je SČ i njezinu prijateljicu ČČ (ranije ZČ) iz [adresa] nagovarao da ide u Italiju. ČČ je trebala ići u Italiju s njom i TČ **.**.2012., no kako je ČČ tada imala svega 18 godina nije mogla dopustiti da SČ i nju uvuče u prostituiranje. SČ nikada nije prema njoj primijenio fizičku silu ili prijetnju kako bi je prisilio da ima spolni odnos s Z ili s njim, a nikada joj nije oduzimao putne isprave kada su bili u Italiji. Ističe da je SČ vrlo dominantna osoba, zna biti agresivan i zbog svega toga mu se nije previše odupirala. Smatra da je mogla reći da nešto ne želi, odnosno da ne želi imati spolne odnose s osobama koje je on pronašao, međutim, cijelo to vrijeme osjećala je neki strah i nelagodu jer je bila potpuno ovisna o TČ. Ne postavlja imovinskopravni zahtjev.

11.1. Iskazujući na raspravi oštećenica MČ (str. 273-275) u bitnome potvrđuje svoje navode iz iskaza danog u prethodnom postupku te dodaje da joj se prijatelj optuženika u Italiji po imenu Z čak i svidio, družila se s njim u smislu da je imala spolni odnos s Z, ali ju nitko nije natjerao na to. Z joj se svidio, čak je htjela ostati živjeti s Z. Z joj je znao dati po 50,00-100,00 eura kako bi imala dok je optuženik govorio da mora pola njemu dati od tog novca što je i učinila. Optuženi SČ joj je čak rekao da laže Z kako joj treba novac za obnovu kuće te joj je Z i dao 800,00 eura. Naglašava da je u Italiju išla tri do četiri puta i uvijek ju je vozio optuženi SČ. Nije znala talijanski, a Z nije znao hrvatski jezik pa su komunicirali "rukama i nogama", ali kad god bi izašli na piće ili večeru Z i ona, uvijek s njima u društvu je bio optuženi SČ. Misli da se svidjela Z što joj je rekao optuženik. Ističe da prije prvog odlaska u Italiju optuženik joj je rekao da pozna jednu bogatu mušku osobu u Italiji s kojim bi ona mogla raditi što želi u smislu da može ostati s njim u Italiji, ali je i optuženik gledao svoju korist na način da kada je dobila novac od M na primjer za autobus ili dijete morala je pola davati optuženiku. Naglašava da kada je drugi put došla u Italiju s optuženikom i kada Z nije mogao doći optuženi SČ ju je pozvao u jedan bar na piće, a kasnije je vidjela da se radi o noćnom baru gdje žene plešu oko štange te joj je rekao da će ju tu zaposliti na što ona nije nikako pristala. Na kraju su popili samo piće i otišli. Optuženi SČ ju nije tjerao niti prisiljavao da pleše u tom baru, već je samo u smijehu govorio da ide probati plesati. Govorio joj je da u tom baru žene mogu ići gore i baviti se prostitucijom, ali nju nije tjerao na prostituciju. Kada je drugi put došla u Italiju i kada nije poznavala još M optuženi SČ zvao je jednog S govoreći da je to jedan njegov prijatelj koji će joj pomoći da ima s njim spolni odnos za što će joj dati novac. Imala je s tim S spolni odnos za novac, ne sjeća koliko je dobila, ali zna da je pola morala dati optuženiku. U Italiji bila svega tri do četiri puta. Prije prvog odlaska u Italiju i upoznavanja s Z optuženi SČ joj je rekao da idu upoznati M, a ne da se ide baviti prostitucijom. Imala je spolne odnose s Z, a ti spolni odnosi održavali su se u hotelu, ali nije svaki put dobivala novac od M. Naglašava da je bila u stanu od optuženika i po dolasku od M on bi joj rekao da mu ispriča što se sve dogodilo i da izvadi i pokaže koliko je dobila novca, nakon čega je dio novca morala dati optuženiku. Ne sjeća se koliko je u tom periodu optuženi SČ od nje uzeo novca, možda 600,00 do 700,00 eura. Tri do četiri puta je s optuženikom odlazila u Italiju tijekom iste godine, dok u staroj putovnici ima pečate kada je išla u Italiju, a nikada u Italiju nije išla bez TČ. S Z se nikada nije vidjela u Hrvatskoj. U kući optuženog TČ je bila prije odlaska u Italiju i poznaje njegovu obitelj, nikada nije posuđivala novac od optuženika, ali joj je znao pokloniti manje iznose od 10,00 ili 20,00 kuna. Njezin cilj odlaska u Italiju je bio srediti život, naći posao, a imala je želju i bila je primorana upoznati muškarca jer je ostala na cesti s djetetom, a veza s Z je trajala samo toliko koliko je dolazila u Italiju.

11.2. Nadalje, oštećenica MČ navodi da poznaje ZČ (kasnije ČČ) time da je ZČ poznavala okrivljenika prije nego li ju je ona upoznala. ZČ je tada bila mlada djevojka koja je voljela izlaziti, a optuženi SČ je stariji od nje i pokazivao joj je da ima novca. Poznato joj je da je ZČ trebala ići s optuženikom i s njom u Italiju. ZČ (kasnije ČČ) nije njezina prijateljica i s njom nije u kontaktu. Nije nikada ona predložila ZČ da ide u Italiju s njom i optuženikom. Ističe da ju optuženik nije ni na koji način kontaktirao u smislu da bi joj platio da daje lažni iskaz pred sudom. Nikada nije imala osjećaj da joj Z daje novac zato što je s njim imala spolni odnos. Ne sjeća se ŽČ od ranije. Ne postavlja nikakav imovinskopravni zahtjev.

12. Iz iskaza oštećenice OČ danog u prethodnom postupku (str. 56-59 i 153-156) proizlazi da je negdje u zimi 2012. u jutarnjim satima k njoj u [adresa] došla prijateljica ZČ (kasnije ČČ) sa sestrom BČ i nekim muškarcem. Svi zajedno su otišli na kavu u Novo Virje i tamo joj se taj muškarac predstavio kao Š. On joj je rekao da joj može naći dobar posao u Italiji, da može raditi u noćnom baru kao konobarica. Nakon toga svi zajedno otišli su u Zagreb, a gdje je upoznala i žensku osobu po imenu MČ koja im je pričala kako ide vikendom u Italiju gdje radi u noćnom baru i da se tamo može dobro zaraditi, ali nije rekla što točno radi. Š je tada rekao da bi u Italiji mogla dobro zaraditi ako bi u noćnom baru plesala oko štange, a i da može spavati s gostima i na taj način dodatno zaraditi. Š joj je obećao i da joj može dati novac da napravi osobnu ili putovnicu koju nije imala. Cijeli taj dan Š im je plaćao piće ili hranu. Nastavila je kontaktirati s Ž i sjeća se da su još jedne zgode ZČ, Š, jedan Kikijev prijatelj i ona otišli u disco u Zagreb gdje je Š sve plaćao i nagovarao ju da prihvati posao u Italiji. Gotovo svaki put kad bi se čula ili vidjela s Ž on joj je govorio da joj može naći dobar posao u Italiji, da samo treba plesati oko štange, a ako će htjeti može i spavati s mušterijama. Rekla je Š da ne želi ići u Italiju jer je shvatila da se radi o prostituiranju i da se njoj to ne sviđa. Š je ponekad njoj i ZČ znao davati novac. Isto tako, jednom je išla sama s Ž u [adresa] gdje joj je on kupio hlače i majicu. Pretpostavlja da ju je htio namamiti kako bi pristala ići u Italiju. Osim što ju je Š nagovarao da ide u Italiju, nagovorio ju je i da s njim ima spolne odnose tako da je tri puta imala spolni odnos s njim, no on niti jednom nije bio nasilan, ona je dobrovoljno s njim imala spolne odnose. Nije joj poznato je li ZČ išla u [adresa] s Ž, a kada govori o osobi koju poznaje kao Š može reći da se radi o jednoj nižoj starijoj muškoj osobi jače tjelesne građe s kratkom tamnijom kosom.

13. Iskazujući na raspravi oštećenica OČ (str. 299) navodi da ju je s optuženikom upoznala ZČ (kasnije ČČ) kada je završila srednju školu i imala 18 ili više godina. ZČ joj je rekla da optuženi SČ ima svoj restoran i da zapošljava ljude u Italiji. Ističe da joj ništa ne znači ime MČ, ali jedanput je u Zagrebu upoznala žensku osobu za koju misli da se zove H, no nije u to sigurna. Ta H joj je rekla da je spavala s muškarcima za novac u Italiji, a optuženi SČ joj je rekao da može plesati u Italiji, a ako hoće da može i spavati s muškarcima za novac te da može dobro zaraditi. Nije otišla nikada u Italiju. Imala je spolni odnos s optuženikom i za to joj je optuženik dao novac time da su se nalazili dva ili tri puta i to u šumi, a sve se događalo u kraćem vremenskom periodu. Ističe da u Italiju nije otišla jer se nije htjela baviti poslom spavanja za novac. U to vrijeme imala je 18 godina i samo se htjela zabaviti, nije razmišljala, a na sve ju je nagovorila ZČ govoreći da je sve to dobro. Nije joj poznato je li ZČ (kasnije ČČ) išla u Italiju s optuženikom, time da je ZČ govorila da bi se možda bavila prostitucijom , ali misli da je ZČ htjela da prvo ona ide u to pa da vidi kako to sve izgleda. Ne zna tko je ZČ pričao o bavljenju prostitucijom. U odnosu na zaradu koju je spominjao optuženi SČ koju bi dobila kada bi spavala s muškarcima, misli da je optuženik rekao da pola zarade ide njoj, a pola njemu. Ne poznaje ŽČ. Ne postavlja imovinskopravni zahtjev prema optuženiku.

14. Iz iskaza oštećenice ŽČ danog u prethodnom postupku (str. 131-133) proizlazi da je TČ upoznala preko prijateljice ZČ (kasnije Vugrinec) u vrijeme dok je išla u srednju školu. Jedne prilike otišla je na piće s ZČ i Ž u ugostiteljski objekt kojem ne zna ime, no u njemu je radila djevojka koja je u razgovoru spomenula kako je s Ž išla u Italiju. Tada joj je Š ponudio da ide s njim u Italiju i da tamo može dobro zaraditi tako što bi plesala u noćnom klubu. Rekao je i kako može imati spolne odnose s gostima kluba, a da bi zaradu od toga dijelila s njim na način da njemu daje pola dobivenog novca. Rekao joj je i da bi on osigurao prijevoz u Italiju i odjeću, a naveo je i da ima stan u kojem može stanovati. Djevojka koja je radila u tom kafiću rekla joj je kako je ona s Ž išla u Italiju i da je tamo dosta zaradila. Nije pristala ići s Ž u [adresa]. Poznato joj je da je Š i ZČ (kasnije ČČ) nudio da ide s njim u Italiju, ali misli da ona na kraju nije otišla.

15. Iskazujući na raspravi oštećenica ŽČ (str. 272-173) navodi da je u životu optuženog TČ vidjela možda dva puta kada se družila se s ZČ koja se kasnije udala i ima drugo prezime (ČČ). Poznato joj je da je optuženik pitao ZČ za nju u smislu da li bi ona htjela ići u Italiju i tamo spavati s nekim za novac, odnosno imati spolni odnos. Optuženik ju nikada nije pitao da li bi htjela imati spolni odnos za novac, već je samo govorio da će im kupiti odjeću, da ofarbaju kosu da ih tamo ne prepoznaju, a često je pred njom znao pričati o ženama koje na takav način zarađuju novac, dakle o prostitutkama. Optuženi SČ po nadimku Š nije ju direktno pitao hoće li se baviti prostitucijom, već kada je bila u društvu zajedno s ZČ, obraćao joj se riječima "kad bi ti išla" obrazlažući da se ide vikendom da bude u društvu sa muškarcima i sama bira s kim želi ili ne želi biti, te je govor io o zaradi i o podjeli zarade i to u odnosu pola – pola, a radilo se o iznosu od 2.000,00 kuna. MČ je osoba koja je radila u caffe baru gdje je bila s TČ i ZČ (kasnije Vugrinec) i koja im je govorila da radi u Italiji i da je to stvarno super, da je bila s muškarcima, a ako nije htjela nije morala biti s njima. Optuženika nije vidjela godinama, a isti joj nije nudio novac za lažno iskazivanje pred sudom. Ističe da ne postavlja imovinskopravni zahtjev.

16. Svjedokinja HČ u prethodnom postupku u odnosu na sporne činjenice (str. 134-137) navodi da je MČ njezina prijateljica od 2010. Jedne prilike našla se na kavi s MČ u kafiću u [adresa], a tada je upoznala i muškarca koji je bio u društvu MČ i koji se predstavio kao Š. Nakon toga, nastavila se družiti s Ž i njih troje su se gotovo svakodnevno nalazili na piću. Sve je uvijek plaćao Š. Prema njoj se ponašao kao otac i to joj je godilo jer je kod kuće imala nesređenu obiteljsku situaciju. Mislila je da joj Š može pomoći da nađe dobro zaposlenje. Š joj je rekao da joj može srediti posao u kafiću u Italiji. U ljeto 2010. godine otišla je s Ž u [adresa] i tamo ju je on jednu večer odveo u kafić u kojem je navodno trebala raditi. Kada su sišli u prostor podruma toga kafića vidjela je kako se radi o noćnom klubu sa striptizetama. Prethodno joj je Š kupio haljinu koju joj je rekao neka obuče. Djevojka koja je bila s njima u društvu objasnila joj je kako u tom klubu striptizete plešu oko klijenata i kada klijent izabere jednu od njih tamo odlaze u sobu gdje s klijentom imaju spolni odnos. Taj put imala je spolni odnos s jednom mlađom muškom osobom. Taj mlađi muškarac je za tu uslugu izvršio plaćanje na blagajni, a vidjela je kako je vlasnik tog kluba kasnije dao Š novac, no nije vidjela koliki iznos. Š joj je na putu do stana rekao kako dio novca pripada i njoj te će joj ga dati kasnije. Rekla je Š da se želi vratiti u [adresa] i sljedeće jutro su krenuli nazad u [adresa].

16.1. Iskazujući na raspravi svjedokinja HČ (str. 271-272) potvrđuje svoj iskaz iz prethodnog postupka te naglašava da poznaje EČ koji je optuženikov sin i s kojim nije nikada bila u vezi, ali s kojim se družila i to prije nego li je saznala da mu je optuženik otac, puno prije odlaska u Italiju u ljeto 2010. godine. Ne zna gdje optuženik stanuje u [adresa], čula je da živi u mjestu [adresa], ali nikada nije bila kod njega u kući, bila je u kući od optuženikovog brata i to zajedno s EČ. Ne poznaje ZČ, OČ i ŽČ.

16.2. Dopunski ispitana na raspravi svjedokinja HČ (str. 318-320) odstupila je od ranijeg iskaza te je navela da je ranije iskazivala na način da tereti optuženog TČ jer je bila izmanipulirana od MČ. Ona je bila u vezi s osobom imena Z koji je iz Italije, a ona je bila u vezi sa sinom optuženika EČ. Kako je MČ prekinula vezu s Z i to tako što je on nju ostavio, bila je od toga isfrustrirana, smatrala je da je za taj prekid kriv SČ, a nekako u to vrijeme je i ona prekinula s optuženikovim sinom EČ. MČ joj je rekla kako da iskazuje kako bi obojica, a pod tim misli i na EČ i na optuženika TČ, pali. Pristala je na to jer je bila jako mlada, znala je da je EČ jako vezan za svoga oca, a htjela je "udariti" tamo gdje ga najviše boli. MČ je znala da je optuženik jako dobar s Z pa je zbog toga smatrala da je on kriv za to što ju je Z ostavio. Otkad je dala prethodna dva iskaza noćima ne može spavati, jako se kaje što je govorila u iskazima od ranije, čak je i na kućni telefon zvala optuženika i htjela pričati s njegovom ženom GČ, no ona nije htjela pričati. Ističe da je s EČ odlazila par puta u Italiju, a dok su boravili u [adresa], EČ i SČ su bili u zajedničkom stanu. Kada je bila u Italiji izlazila je s EČ u kafić koji je ispod stana, a s njima su se znali družiti i MČ i Z s kojim je MČ bila u vezi. Nije bilo nikakvih situacija u lokalu / baru u kojem bi se dešavalo nešto vezano uz prostituciju. Više s MČ ne komunicira. Potpuno se odmaknula od takvog života i takvih osoba, okrenula se Ć, ima dijete i muža. Što se tiče MČ, ističe da ju je u Italiji vidjela u društvu s tim puno starijim čovjekom od nje, Z, sjedili bi po kafićima. S tim Z je dolazila i u kuću optuženika i u kafić u [adresa], a kako je on bio imućan čovjek sjeća se da je često znao i počastiti druge. U vezi odstupanja u iskazima, navodi da su se prije davanja prvog iskaza kod ODO u Bjelovaru sastale MČ i ona i još neke dvije cure iz [adresa], a tada joj je MČ rekla da ispriča da je bila u nekom disku gdje su plesale striptizete, a na katu su bile neke prostorije, da ju je optuženik natjerao da obuče neku haljinu, a kada nije htjela plesati i ići gore u prostorije s klijentima, da ju je SČ čvrsto držao i primio za ruku. Isto ju je i za drugi iskaz kontaktirala MČ i rekla joj da se drži te priče i da samo još doda u te priče ponešto. Tako je napravila jer je povrijeđena što je EČ nakon što su prekinuli odmah našao drugu djevojku, a MČ je bila ljuta i povrijeđena što je nju Z ostavio, a smatrala je da je njemu SČ svašta ispričao za nju. Zaključno navodi da sve što je iskazivala i teretila optuženika nije istina.

17. Svjedokinja ĆČ ispitana u prethodnom postupku (str. 143-145) navodi da je tijekom 2013. godine radila u ugostiteljskom objektu Vinea u Hrgovljanima, a krajem kolovoza ili početkom rujna 2013. u kafić je došao jedan muškarac, sjeo je na šank i započeo je komunikaciju. Predstavio se kao SČ, a rekao je da ga se može zvati Š. Pitao ju je želi li ići raditi u Italiju i to plesati oko štange, a ako bi željela mogla bi spavati s gostima tog kluba za novac. Rekao je da se može jako dobro zaraditi. Odmah mu je rekla da ne želi ići i da nije zainteresirana za taj posao. Iskazujući na raspravi svjedokinja ĆČ (str. 282-283) potvrđuje svoje navode iz iskaza danog u prethodnom postupku te dodaje da je optuženi SČ dolazio u kafić s drugim curama i govorio im da u Italiju mogu konobariti i plesati na štangi, da ih nitko ne smije dirnuti, da se dobro zaradi, dakle čista prostitucija, a to je zaključila s obzirom da je optuženik rekao da se pleše gol. Ističe da ne poznaje HČ, MČ, ZČ, OČ niti ŽČ.

18. Ispitana u prethodnom postupku svjedokinja AČ (ranije PČ) (str. 53-55) navodi da je ZČ njezina školska prijateljica. Jedne prilike kada su išle iz škole otišla je u jedan kafić u [adresa] s ZČ na kavu , a tamo im se pridružio muškarac kojeg je ZČ zvala " Š" i jedna ženska osoba koja se predstavila kao MČ. Za vrijeme navedene kave Š i ZČ su pričali o nekom poslu u Italiji, odnosno o noćnom klubu i odlasku djevojaka iz Hrvatske u taj klub te su spominjali kako se na taj način mogu zaraditi veliki novci. Nisu opisivali detalje, ali je shvatila da se radi o prostituciji. Sjeća se da je ZČ spominjala neke prijateljice koje su išle u Italiju, nije spominjala njihova imena, ali je rekla da se radi o osobama iz mjesta u kojem ona živi. Te prigode Š je pitao i nju želi li ići raditi u Italiju u taj noćni klub, odnosno zna li da bi neka od njezinih prijateljica htjela ići u Italiju. Nije joj rekao o kakvom je poslu riječ, ali je shvatila iz prethodnog razgovora njega i ZČ da se radi o prostituci ji. Odmah mu je rekla kako je takav posao ne interesira i da nema ni prijateljice koje bi željele ići raditi u Italiju. Iskazujući na raspravi svjedokinja (str. 299-300) u bitnome potvrđuje sve navode svog iskaza u prethodnom postupku. Ističe da ju je optuženik pitao da li bi htjela raditi u Italiji, nije konkretno govorio što, ali kako je bilo govora između ostalog i o prostituciji, shvatila je da bi trebala i spavati s muškarcima. Nadalje, navodi da nju konkretno optuženik nije pitao i nije govorio da posao koji se nudi podrazumijeva spavanje s muškarcima za novac.

19. Ispitana u prethodnom postupku svjedokinja BČ (ranije IČ) navodi (str. 149-151) da je tijekom 2013. tražila posao i raspitivala se gdje bi mogla raditi. Jednoga dana nazvala ju je muška osoba koja se predstavila kao O te ju je pitao treba li joj posao, a kada je rekla da treba, pitao ju je što bi htjela raditi. Objasnila mu je da je po zanimanju ugostitelj, a nakon čega je s tim muškarcem otišla u ugostiteljski objekt u [adresa] gdje je šefica bila zainteresirana za njezin rad. Tijekom vožnje do [adresa], O joj je rekao da posao u tom kafiću nije nešto i da ima za nju bolju varijantu. Rekao joj je da joj može naći posao u Italiji u noćnom baru gdje bi odjevena u oskudnu odjeću plesala oko gostiju te bi za to mogla po večeri zaraditi 300,00-400,00 eura. Odmah je rekla da se radi o prostituciji i da se ne želi time baviti, na što joj je on odgovorio da nije prostitucija već isključivo ples. Rekla mu je i da ima dvoje djece koje nema kome ostaviti kada bi i pristala ići u Italiju. O joj je rekao kako će joj pomoći naći nekoga tko bi joj čuvao djecu kada ona bude u Italiji, ali odmah je odbila. Kasnije se nije više čula s navedenom osobom, a naknadno je saznala da se O ustvari zove SČ. Iskazujući na raspravi svjedokinja BČ (ranije IČ) (str. 227-328) u bitnome potvrđuje svoje navode iz prethodnog postupka, međutim navodi da koliko se sjeća nije u ranijem iskazu navodila riječ prostitucija, oskudna odjeća, a misli niti iznos od 300,00 i 400,00 eura, nego je i tada govorila da nije nikakva sponzoruša, da nije tip za takav posao, a on je njoj govorio da se može dobro zaraditi, no ne i te iznose.

20. Svjedokinja GČ (str. 347-348) u svom iskazu navodi da je SČ njezin suprug, a s njim je u braku 39 godina. HČ, MČ, ŽČ, ČČ (ranije [adresa]), ĆČ, OČ, AČ (ranije [adresa]), BČ (ranije IČ) ne poznaje, odnosno poznaje samo HČ i MČ. HČ je dolazila k njima kući u [adresa] s njihovim sinom NČ, misli da su oni bili u ljubavnoj vezi sigurno godinu dana. Kada je dolazila povlačili su se na kat u njegovu sobu, a ona ju je upoznala. Nije bila na nedjeljnim ručkovima i obiteljskim druženjima. Ne zna kako je prestala njihova veza. Jednom prilikom, prije tri ili četiri godine, na telefon ju je nazvala HČ, no kad je čula da zove HČ, a znala je za postupak pred sudom, nije s njom htjela razgovarati i samo joj je poklopila slušalicu. MČ upoznala je jednom prilikom kada je došla kod njih kući u Kapelu zajedno s jednim starijim S imena Z, a s njim je ukupno bila dva puta. Za tog S je rekla da je to njezin budući suprug. Kada su bili kod njih zadržali su se par sati, popili su kavu i ručali. Taj S je u to vrijeme bio starosti oko 50-60 godina, ne zna točno. Nema saznanja da je njezin suprug MČ vozio u Italiju. Da je o tome imala saznanja to ne bi dobro prošlo jer kako bi se osjećala da njezin suprug s kojim ima djecu i toliko godina braka vozi neku ženu.

21. Iskazujući na raspravi svjedokinja LČ (str. 348-349) navodi da je optuženik njezin otac i s njim je u dobrim i bliskim odnosima. Ne poznaje ŽČ, ČČ (ranije [adresa]), ĆČ, OČ, AČ (ranije [adresa]), BČ (ranije [adresa]), HČ, dok je za MČ čula, a za druge osobe nije nikada niti čula. MČ je upoznala jedne prilike kada je hodala po cesti u mjestu Kenđelovac te je kod kafića koji se nalazio u tom mjestu vidjela parkirani automobil njezinog oca. Približila se automobilu, a iz kafića je izašla ženska osoba koja joj se predstavila i rekla da je ona MČ, pitala ju je što treba, rekla je da traži svog oca koji je vlasnik tog vozila, a s njom je iz kafića izašao i još jedan muškarac koji je pričao na talijanskom jeziku. Tada joj je MČ rekla da je njima njezin otac posudio automobil i rekla joj je da je to njezin budući suprug. To je jedina prilika kada je susrela MČ. MČ je tada pričala s tim čovjekom koji je bio s njom, pričali su nešto na talijanskom.

22. Iskazujući na raspravi svjedok DČ (str. 349-350) navodi da poznaje TČ sigurno 15-20 godina, odnosno kako se on doselio u [adresa], poznanici su, a zna i njegovog sina KČ otkako je on krenuo u školu, što je isto moglo biti prije 15 godina, a i s njim je poznanik. ŽČ, ČČ (ranije [adresa]), ĆČ, OČ, AČ (ranije [adresa]), BČ (ranije IČ), HČ ne poznaje, dok MČ poznaje. Nju je dva puta sreo u životu, jednom u nekoj klijeti u Botincu s nekim mladim dečkom, a drugi put u kafiću u [adresa] "Kod lovca", tom prilikom je počastila cijeli lokal pićem. Bila je s jednim starijim gospodinom. Nešto je slavila koliko mu se činilo. Taj čovjek je bio star 50 godina. Misli da i nije bio ''naš'', da je pričao na stranom jeziku, koliko se sjeća na talijanskom. Sjeća se da je MČ tom prilikom vikala da se udaje, no nije ništa govorila za koga, vjerojatno za njega kad je bila s njim te je zato tom prilikom i počastila ljude u lokalu.

23. Svjedok FČ (str. 357-358) u svom iskazu navodi da poznaje TČ negdje od 1994., a isto tako i njegovog sina KČ. S njima je poznanik, povremeno su znali popiti piće u kafiću. ŽČ, ČČ (ranije [adresa]), ĆČ, OČ, AČ (ranije [adresa]), BČ (ranije IČ) ne poznaje, dok HČ i MČ poznaje . HČ i MČ zna jer su se družile s njegovom sestrom TU, a vidio ih je i s TČ, no ne uvijek zajedno nego nekad je jedna bila s njim, a nekada druga. Nekoliko puta je bio u kafiću u [adresa] kada je MČ bila u kafiću i častila pićem prisutne u kafiću. Naime, ona je tamo dva, tri puta došla s jednim starijim gospodinom, S, pa kada je ona rekla da časti, on bi zapravo platio te račune. Sjeća se i da je govorila da je on njoj dečko. Ne zna koliko je MČ znala govoriti talijanski, nešto mu se obraćala i govorila, a sad koliko i je li to bilo na talijanskom, ne zna. Ne zna u kakvom su odnosu bile HČ i MČ s TČ. Misli da su HČ i MČ bile s Kristinim sinom NČ u baš prijateljskom odnosu. Znale su po više sati sjediti s NČ u kafiću, opijati se i družiti i Tada bi tada izlazio p ijan van, a razlika u druženju s TČ je da TČ tad nije baš tako pio i izlazio van iz kafića pijan, niti je tolike sate provodio u kafiću. Koliko zna HČ nije bila s NČ u ljubavnom odnosu.

24. Tijekom dokaznog postupka s obzirom na sporne činjenice izveden je veliki broj personalnih dokaza, nakon čega je sud analizirajući svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti ocijenio obranu optuženika TČ neuvjerljivom i neistinitom u cijelosti. Naime, optuženik iznoseći obranu nastoji umanjiti svoju kriminalnu aktivnost i na taj način izbjeći kaznenopravnu odgovornost. Obrana optuženika nastoji prikazati da je oštećenica MČ nagovorila ZČ, OČ i ŽČ da ga lažno terete kod policije da ih je vrbovao na pružanje spolnih usluga za novac, a kao motiv MČ nalazi činjenicu što je ista prekinula ljubavnu vezu s S po imenu Z za što krivi njega. Da je takva obrana optuženika neistinita proizlazi iz činjenice da su oštećenice MČ, OČ i ŽČ iskazivale u bitnome jednako u prethodnom postupku i na raspravi pred sudom gdje je i sama obrana mogla konfrontirati navedenim iskazima. Štoviše, oštećenice OČ i ŽČ niti ne poznaju MČ, dok ju svjedokinja ZČ poznaje, a na raspravi pred sudom odstupa od svog iskaza iz prethodnog postupka i u konačnici ne tereti optuženika. Iz navedenog je razvidno da je takva obrana optuženika iskonstruirana kako bi se dovela u pitanje istinitost iskaza navedenih oštećenica. Isto tako, sud ne prihvaća obranu optuženika u dijelu u kojem navodi da nikada nije vozio MČ u [adresa] i da je ona S upoznala sama na moru, a da on s time nije imao ništa. Takva obrana optuženika neuvjerljiva je prvenstveno iz razloga što oštećenica MČ tijekom prethodnog postupka, ali i kasnije na raspravi određeno i sigurno opisuje da ju je SČ odvezao u Italiju u grad [adresa] gdje je imao stan i da ju je tamo upoznao s prijateljem Z, a kako ona nije znala talijanski jezik, SČ je prevodio. Isto tako, neživotna je obrana optuženika u kojoj navodi da mu se oštećenica MČ javila kada je došla u Italiju pa se onda on našao s njom i S, ne navodeći pri tome u koji grad u Italiju je došla oštećenica, koliko je to udaljeno od njega bilo, gdje su se našli i slično, iz čega proizlazi da optuženik u svojoj obrani svjesno ispušta pojedinosti važne za utvrđenje spornih činjenica. Ovo posebno iz razloga što je Italija velika država, a optuženik u poricanju da je on upoznao MČ s S po imenu Z, nastoji prikazati dinamiku drugačijom od one u iskazu oštećenice MČ.

25. Iskaz svjedokinje ZČ, kasnije ČČ, sud prihvaća u cijelosti. Naime, svjedokinja ZČ iskazujući na raspravi u kontradiktornom postupku potvrđuje da se družila s optuženikom TČ, da je on njezine prijateljice i nju vodio na pića, kupovao cigarete, častio te vozio kući i slično, a da su one bile siromašne i nisu imale novca i da im je cilj bio imati nekoga tko će ih častiti. Navedeno u bitnome potvrđuje OČ opisujući da je jednom išla s TČ u [adresa] gdje joj je on kupio hlače i majicu. Međutim, svjedokinja ZČ (kasnije ČČ) iskazujući na raspravi odstupa od iskaza danog u prethodnom postupku u dijelu koji se odnosi na inkriminirano kazneno djelo pa tako navodi da ''na početku optuženik nije govorio ni o kakvoj prostituciji jer da je to govorio odmah bi se uplašile, tijekom kasnijeg kontakata govorio je o plesanju na štangi'', ''osim konobarenja i plesa oko štange optuženik nije spominjao nikakav drugi način na koji bi mogla zaraditi novac'', ''upoznala sam prijateljice jer je optuženi mogao njima ponuditi da rade u Italiji u kafiću kako bi plesale i konobarile'', ''rekla je kod ispitivanja u prethodnom postupku, ali to nije bilo tako, već je sve to preuveličala'', ''optuženi SČ znao je općenito pričati da djevojke koje rade na štangi spavaju ukoliko žele s gostima, ali se nije govorilo o novcima, kada je spominjao dobru zaradu tada je govorio kao radu konobarice i plesu na štangi'', ''nju optuženi SČ nije nikada nagovarao da se bavi prostitucijom, govorio je o plesu na štangi da može plesati ako želi, a samo je davao prijedloge, dakle nikada nije govorio da bi ples na štangi značio bilo što drugo'', ''govorio je da neke cure koje tamo već rade ako same žele mogu imati spolni odnos s gostima za novac, ali da ih nitko nikada ne sili ni na što, ali on to njoj nije predlagao'', ''govorio je da su velike plaće u Italiji, ali nije govorio da bi ona njemu morala davati pola novca već je MČ jednom njoj rekla da mu ona daje pola novca''. Iz takvog iskaza oštećenice proizlazi da je ona bila u društvu optuženika kada je on općenito govorio na koje načine se može zaraditi u Italiji, ali da nikada njoj nije nudio takvo zaposlenje, a niti ju na to nagovarao. Uz navedeno, oštećenica OČ u svom iskazu navodi da joj je prijateljica ZČ govorila da bi se možda bavila prostitucijom, ali da ne zna tko je ZČ pričao o bavljenju prostitucijom, dok oštećenica ŽČ u svom iskazu navodi da je optuženik ZČ (kasnije ČČ) pitao za nju da li bi išla u Italiju imati spolne odnose s nekim za novac, ali ne navodi da je čula kako je optuženik navedeno pitao i ZČ (kasnije ČČ).

26. Iskaz oštećenice MČ sud smatra istinitim jer je dan jasno, sigurno i određeno o odlučnim činjenicama. Oštećenica u svom iskazu detaljno opisuje na koji način je otišla u Italiju s optuženikom, opisuje da su išli osobnim automobilom marke VW Golf, talijanskih registarskih oznaka u grad [adresa] gdje optuženik ima stan, a razlog odlaska je bio naći posao i bolje živjeti. Isto tako, uvjerljiv je iskaz oštećenice da ju je optuženik upoznao u Italiji s njegovim prijateljem Z, a s kojim je imala spolne odnose za novac od kojeg iznosa bi svaki put polovinu morala predati optuženom TČ pa tako oštećenica jasno navodi da je od Z dobila 200,00 eura i 800,00 eura, a od toga optuženiku na njegovo traženje predala polovinu iznosa, ukupno 500,00 eura. Da je oštećenica MČ optuženiku davala polovinu novca kojeg dobije pružajući seksualne usluge proizlazi i iz iskaza oštećenice ZČ koja navodi da joj je MČ rekla da optuženiku daje polovinu iznosa. Sud iskaz MČ nalazi uvjerljivim jer ista kroz cijeli postupak, kako tijekom prethodnog postupka tako i neposredno na raspravi detaljno i u bitnome isto opisuje svoj odnos s optuženim TČ u inkriminirano vrijeme, svoju obiteljsku i materijalnu situaciju u to doba, kao i želju da počne bolje zarađivati radi čega pristaje otići s optuženikom u Italiju i imati spolne odnose s osobom po imenu Z za novac te optuženiku predavati polovinu iznosa. Uz navedeno, sud prihvaća iskaz oštećenice i u dijelu u kojem navodi da je u Italiju išla samo s TČ u tri do četiri navrata, a što potvrđuje i svjedokinja ZČ navodeći ''… MČ je puno odlazila s optuženikom u Italiju, time da se nije ni usudila pitati MČ što radi.'' Stoga, sud nalazi da je iskaz oštećenice MČ u bitnome potkrijepljen iskazom svjedokinje ZČ, a nesporno je da su se obje u inkriminiranom periodu družile s optuženikom.

27. Oštećenice OČ i ŽČ u svojim iskazima navode da ih je s optuženim TČ upoznala prijateljica ZČ (kasnije ČČ), a također i jedna i druga potvrđuju da im je prilikom druženja optuženik ponudio posao u Italiji gdje bi trebale plesati oko štange, a ako žele mogle bi spavati s gostima za novac. Isto tako, obje oštećenice navode da im je optuženik rekao da na taj način mogu zaraditi novac, ali da bi polovinu dobivenog novca morale dati njemu. Iskaze navedenih oštećenica sud prihvaća u cijelosti s obzirom da obje iskazuju suglasno, a sud ne nalazi iz kojeg razloga bi ove oštećenice, koje se inače ne poznaju, imale motiv lažno teretiti optuženika iznoseći gotovo iste tvrdnje o optuženikovom postupanju.

28. Nadalje, tijekom dokaznog postupka u dva navrata pred sudom ispitana je HČ (tada oštećenica) koja je iskazujući drugi put odstupila od ranijeg iskaza u korist optuženog TČ. Svjedokinja HČ iskazujući drugi put pred sudom mijenja u potpunosti svoj raniji iskaz navodeći da je ranije bila izmanipulirana od strane MČ te da je zato teretila optuženika za kazneno djelo trgovanja ljudima iz čl. 106. KZ/11. Sud posljednji iskaz HČ ne prihvaća (str. 318-320) te ga ocjenjuje neistinitim u cijelosti. Neuvjerljivi su navodi ove svjedokinje u dijelu da je lažno teretila optuženog TČ samo zato što je prethodno prekinula emotivnu vezu s optuženikovim sinom NČ i da ga je htjela ''udariti gdje ga najviše boli'' kao i da ju je na sve nagovorila MČ koja je bila ljuta na optuženog TČ . Iskaz svjedokinje HČ upućuje na iskonstruiranost od strane optuženika jer je usklađen sa samom obranom, posebno kada se uzmu u obzir detalji koje svjedokinja navodi. Neživotni su i neuvjerljivi navodi svjedokinje HČ da joj je oštećenica MČ rekla točno što mora iskazivati, a da se ona svih detalja mogla sjećati kako u prethodnom postupku tako i na prvoj raspravi kod suda.

29. Iskaze svjedokinja ĆČ i AČ (ranije PČ) sud prihvaća u cijelosti s obzirom da se radi o svjedokinjama koje su se tijekom inkriminiranog razdoblja susrele s optuženikom TČ i imaju saznanja da je isti govorio o poslu u Italiji u smislu plesa oko štange, kao i mogućnosti pružanja spolnih usluga za novac. Sud nema razloga sumnjati u istinitost iskaza ovih svjedokinja koje nemaju nikakav interes lažno teretiti optuženika kojeg su susrele u ugostiteljskim objektima, iskazi se temelje na onome što su od optuženika čule, a što jasno ukazuje da je optuženi SČ djelovao na način kako je to opisano u osuđujućem dijelu optužnice.

30. S duge strane, iskaze svjedokinje GČ, LČ, RČ i FČ sud ne prihvaća te ih smatra neistinitima. Naime, svjedoci obrane nastoje prikazati oštećenicu MČ osobom koja je inicirala ovaj kazneni postupka protiv optuženika pa tako ovi svjedoci navode da je oštećenica MČ sama upoznala S po imenu Z, da je on s njom dolazio u mjesto [adresa], da su zajedno odlazili u ugostiteljski objekt u [adresa], da su zajedno dolazili u dva navrata kod optuženika TČ i njegove supruge na ručak, koristili automobil optuženika i slično. Sud navedene iskaze smatra pristranima i usklađenima s obranom optuženika koju je sud ocijenio nevjerodostojnom s obzirom da iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi bitno drugačiji zaključak od onog kako to navode ovi svjedoci.

31. Razmatrajući pravni opis i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela, sud je nakon ocjene svih izvedenih dokaza našao dokazanim da je optuženi SČ počinio tri kaznena djela protiv spolne slobode – prostitucija iz čl. 157. KZ/11 i to na štetu MČ, OČ i ŽČ zbog čega je proglašen krivim, dok je sud nakon odustanka ODO u Bjelovaru od optužbe protiv optuženika TČ u odnosu na kazneno djelo iz točke 2. optužnice i to kazneno djelo iz čl. 157. st. 1. KZ/11 počinjeno na štetu ZČ, na temelju odredbe čl. 452. toč. 3. ZKP/08 donio presudu kojom se optužba odbija u odnosu na citirano kazneno djelo (točka I. izreke).

32. Iz iskaza svih oštećenica (MČ, OČ i ŽČ) i svjedokinje ZČ proizlazi zaključak da se u inkriminiranom razdoblju optuženik SČ družio s njima, da ih je vodio u ugostiteljske objekte gdje je uvijek plaćao pića i ručkove, kupovao razne stvari, davao novac i slično. Isto tako, iz iskaza oštećenice MČ i OČ proizlazi da je optuženik u to vrijeme s njima imao i spolne odnose, dok i svjedokinja ZČ (kasnije ČČ) potvrđuje navedeno iskazujući da je optuženik kroz cijelo vrijeme njihova druženja nagovarao ju da ima spolne odnose s njim, no da ona na to nije pristajala. Također sve oštećenice, ali i brojne druge svjedokinje, potvrđuju da je optuženik spominjao i nudio pomoć oko zaposlenja u Italiji na poslovima konobarenja, plesa na štangi, dok sve oštećenice jasno i sigurno potvrđuju da im je optuženik nudio i mogućnost dobre zarade pružanjem spolnih usluga gostima objekta u Italiji uz podjelu zarade s njim.

33. Iz navedenog sud zaključuje da je optuženik u inkriminiranom razdoblju koristio teške materijalne i životne situacije, mladost ili lakomislenost djevojaka koje je poznavao ili tek upoznao te ih nastojao nagovoriti da idu s njim u Italiju gdje bi se bavile prostitucijom, obećavao im da im može pronaći dobar posao u noćnom klubu gdje bi radile kao plesačice te s gostima kluba imale spo lne odnose za novac, a polovinu dobivenog novca davale njemu. Da bi uspio u tome, optuženik je navedene djevojke častio pićem, ručkovima, kupovao određene predmete, davao novac i slično. Iz navedenog postupanja optuženika proizlazi da je on radi zarade vrbovao i to MČ, OČ i ŽČ na pružanje spolnih usluga, a što čini jedan od modusa počinjenja kaznenog djela iz čl. 157. st. 1. KZ/11.

34. S obzirom na naprijed navedena utvrđenja, a na temelju provedenih dokaza koje je sud u prednjem dijelu presude analizirao, nalazi se nedvojbeno utvrđenim da je optuženik SČ počinio tri kaznena djela protiv spolne slobode – prostitucija iz čl. 157. st. 1. KZ/11 kako mu se to stavlja na teret optužnicom, a sada je navedeno u točki II. izreke ove presude.

35. Nalazeći dokazanim da je optuženi SČ navedenim postupanjem ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja tri kaznena djela iz čl. 157. st. 1. KZ/11 sud ga je proglasio krivim jer ubrojivost optuženika tempore criminis nije dovedena u pitanje, utvrđeno je da je postupao izravnim oblikom namjere jer je bio svjestan da navedenim postupanjem čini kazneno djelo, a to djelo je htio kao svoje, a s obzirom na raniji život i svoju dob bio je svjestan da je takvo postupanje protupravno, a kod optuženika ne postoji niti jedan ispričavajući razlog. Nakon utvrđene krivnje sud je za kazneno djelo pod točkom 1. optuženiku utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo pod točkom 3. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te za kazneno djelo pod točkom 4. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a na temelju odredbe čl. 51. KZ/11 optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca. Na temelju odredbe čl. 57. st. 1. i 2. KZ/11 optuženom TČ sud je izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće se izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

36. Uzimajući u obzir odredbu članka 41. KZ/11 kojom je propisana svrha kažnjavanja, sud je polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, prilikom odmjeravanja kazne optuženiku za svako od počinjenih kaznenih djela uzeo u obzir sve za to odlučne okolnosti. Olakotnim je cijenjena životna dob optuženika (1960.), njegovo narušeno zdravstveno stanje što proizlazi iz njegove obrane kao i predane u spis medicinske dokumentacije, te protek vremena od samog počinjenja kaznenog djela do presuđenja, dok je otegotnim cijenjena ranija osuđivanost optuženika što proizlazi iz KE (str. 424), zatim egoistična pobuda iz koje je počinio kaznena djela, a to je zarada na štetu drugih osoba. Stoga, sud smatra da će se ovako izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom postići svrha kažnjavanja, a posebno da će se utjecati na počinitelja i na druge da shvate da će se svako njihovo protupravno ponašanje sankcionirati te da će se na taj način izreći društvena osuda.

37. Na temelju odredbe čl. 54. KZ/11 odlučeno je da se optuženiku TČ se u izrečenu kaznu zatvora, uračunava vrijeme oduzimanja slobode od uhićenja dana 12. veljače 2014. u 13,35 sati do 14. veljače 2014. u 13,00 sati.

38. Na temelju odredbe čl. 560. ZKP/08 u vezi čl. 77. st. 1. KZ/11 utvrđeno je da novčani iznos od 500,00 eura predstavlja imovinsku korist koju je optuženi SČ ostvario kaznenim djelom iz čl. 157. st. 1. KZ/11 počinjenim na štetu MČ te taj iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske. Stoga je naloženo optuženom TČ da navedeni novčani iznos od 500,00 eura uplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske s obzirom da uvažavajući načelo oduzimanja imovinske koristi iz čl. 5. KZ/11 nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu protupravnom radnjom.

39. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. i 6. ZKP/08, optuženi SČ djelomično je oslobođen troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. - 6. ZKP/08 dok je optuženom TČ naloženo plaćanje troškova iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08, s osnove nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenice MČ u visini o kojoj će biti odlučeno posebnim rješenjem. Prilikom odlučivanja o troškovima kaznenog postupka sud je uzeo u obzir činjenicu što je optuženik osoba od gotovo 65 godina kojoj je radni vijek pri kraju, a s obzirom na mjesečne prihode, plaćanjem troškova kaznenog postupka bila bi dovedena u pitanje egzistencija optuženika.

40. Iz svih obrazloženih razloga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Bjelovaru 12. siječnja 2026.

Sudac:

Veronika Sajfert

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 4 (četiri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.