Poslovni broj: Us I-1180/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Tonću Miliću, odvjetniku u Metkoviću, Kneza Domagoja 2/II, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, radi uklanjanja građevine, nakon javne i usmene rasprave zaključene 11. prosinca 2025. u odsutnosti uredno pozvanih tužitelja i tuženika, objavljene 12. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Pločama, KLASA: UP/I-362-02/25-02/283, URBROJ: 443-02-03-20-25-1 od 24. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj ovom sudu 22. svibnja 2025. protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Pločama, KLASA: UP/I-362-02/25-02/283, URBROJ: 443-02-03-20-25-1 od 24. travnja 2025., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika u cijelosti, nakon čega navodi da je osporeno rješenje nezakonito i neosnovano. Tužitelj smatra da je pobijano rješenje doneseno u nezakonito provedenom postupku, u kojemu pravno odlučne činjenice nisu potpuno i pravilno utvrđene i u kojemu je tuženik, na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, donijevši to rješenje, pogrešno primijenio materijalno pravo, na tužiteljevu štetu. Dakle, iz svega navedenoga je vidljivo da je pobijano rješenje nezakonito i neosnovano. Slijedom navedenog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio donijeti presudu kojom će sud poništiti osporeno rješenje tuženika, ujedno predložio je i da sud naloži tuženiku naknaditi mu trošak upravnog spora.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom naveo kako osporava tužbene navode tužitelja jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 11. prosinca 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nisu pristupili uredno pozvani tužitelj i tuženik, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja i to da ga se u ovom sporu sasluša u svojstvu stranke, to na okolnosti precizirane u tužbi, kao nepotreban i suvišan, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjevi nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Pločama, KLASA: UP/I-362-02/25-02/283, URBROJ: 443-02- 03-20-25-1 od 24. travnja 2025., točkom 1. naređuje se tužitelju u svojstvu investitora da u roku od 15 dana od dana zaprimanja ovog rješenja ukloni građevinu skladišne namjene tlocrtnih dimenzija 9,60 x 13,10 m, visine prizemlje, izvedene od valovitog lima sa kosim limenim dvostrešnim krovom, postavljene na betonsku ploču dimenzija 9,60 x 15,0 m i nadtemeljne zidove visine cca 1,00 m, koja građevina je izgrađena bez ishođene pravomoćne odnosno izvršne građevinske dozvole, na javnom vodnom dobru u vlasništvu Republike Hrvatske pod upravljanjem Hrvatskih voda, na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je točkama od 2. do 4. tužitelj upozoren o posljedicama ukoliko ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke ovog rješenja, sve na način kako je to precizno navedeno u naznačenim točkama izreke osporenog rješenja.

10.Među strankama ovog spora prijepornim se ukazuje jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene zakonske pretpostavke da se tužitelju naredi inspekcijska mjera uklanjanja građevine pobliže opisane točkom 1. u izreci osporenog rješenja, u svezi s čim je li u provedenom upravnom inspekcijskom postupku koji je prethodio donošenju osporenog akta činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i potom na isto primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

11.Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) propisano je da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano.

Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) propisano je da je građenje izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni te ugradnja građevnih proizvoda, opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina (točka 10.), dok je građevina građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem (točka 11.), a rekonstrukcija građevine je izvedba građevinskih i drugih radova na postojećoj građevini kojima se utječe na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za tu građevinu ili kojima se mijenja usklađenost te građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena (dograđivanje, nadograđivanje, uklanjanje vanjskog dijela građevine, izvođenje radova radi promjene namjene građevine ili tehnološkog procesa i sl.), odnosno izvedba građevinskih i drugih radova na ruševini postojeće građevine (točka 21.).

Odredbom čl. 101. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ovlašten je utvrditi zakonitost građenja i uporabe građevina te provedbu stručnog nadzora građenja, održavanja i uporabe građevina te narediti mjere propisane ovim Zakonom.

Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju se rješenjem investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranki određenoj ovim Zakonom.

St. 2. da ako se investitor odnosno vlasnik građevine ne može utvrditi, rješenje o uklanjanju građevine i obustavi građenja donosi se protiv nepoznate osobe. St. 3. da rješenje na temelju ovoga odjeljka donosi građevinski inspektor. St. 4. da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke.

St. 5. da protiv rješenja koje donosi građevinski inspektor ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

St. 6. da kada je protiv rješenja koje je donio građevinski inspektor pokrenut upravni spor, on može do okončanja spora poništiti ili izmijeniti svoje rješenje zbog onih razloga zbog kojih bi sud mogao poništiti takvo rješenje.

Odredbom čl. 108. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ima pravo i obvezu u skladu s ovim Zakonom strankama narediti poduzimanje sljedećih inspekcijskih mjera: 1. otklanjanje nepravilnosti tijekom građenja, 2. zabranu ugradnje građevnog proizvoda, 3. otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini, 3. usklađivanje građenja, 4. uklanjanje građevine, 5. zabranu uklanjanja građevine i 6. obustavu građenja.

Odredbom čl. 113. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku: 1. ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole, 2. ako se gradi ili je izgrađena bez glavnog projekta odnosno drugog akta, s tim da se smatra da se gradi odnosno da je građevina izgrađena bez glavnog projekta ako je glavni projekt izrađen protivno prostornom planu, 3. ako tijekom građenja utvrdi neotklonjive nepravilnosti zbog kojih je ugrožena stabilnost građevine, stabilnost okolnih građevina, stabilnost tla ili je na drugi način ugrožen život ljudi, 4. koja nije uklonjena u roku propisanom posebnim zakonom kojim se uređuje gradnja i 5. u drugim slučajevima propisanim ovim Zakonom (članak 110. stavak 2., članak 111. stavak 2. i članak 112. stavak 3.).

Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe.

St. 2. da rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz stavka 1. ovoga članka ne može biti kraći od devedeset dana niti duži od sto dvadeset dana. St. 3. da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne. Odredbom čl. 115. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23) propisano je da u rješenju kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području i u rješenju o uklanjanju donesenom nepoznatoj osobi, bez obzira na kojem se području građevina nalazi, rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju ne može biti duži od 15 dana. Stavkom 3. istog članka propisano je da rješenjem kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području i rješenje o uklanjanju nepoznatoj osobi bez obzira na kojem se području građevina nalazi, izvršava se putem treće osobe bez prethodnog izricanja novčane kazne iz članka 114. stavak 3. ovog Zakona.

12.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe tuženik pravilno i zakonito donio rješenje kojim je točkom 1. naredio tužitelju kao investitoru da u roku od 15 dana od dana zaprimanja ovog rješenja ukloni predmetnu građevinu pobližu opisanu točkom 1. izreke rješenja, ovo stoga što i ovaj sud drži da su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve pretpostavke da bi se tužitelju naredila citirana inspekcijska mjera s obzirom da je u upravnom postupku nedvojbeno utvrđeno kako je on investitor konkretne građevine koja je izgrađena bez potrebnog akta za građenje, u konkretnom slučaju bez pravomoćne građevinske dozvole, što pak predmetnu gradnju čini nezakonitom, uslijed čega sud nalazi da osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, kao i da su u konkretnoj upravnoj stvari pravilno primijenjene mjerodavne materijalno pravne odredbe.

13.Prvenstveno je za naglasiti kako u upravnom postupku tužitelj nije osporavao da je on investitor predmetne građevine u odnosu na koju mu je naređeno uklanjanje, što predstavlja prvu pretpostavku da bi mu se mogla narediti predmetna inspekcijska mjera u smislu odredbe čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu, a isto tako tužitelj nije osporavao da za konkretnu građevinu nije ishodio potreban akt za građenje tj. pravomoćnu građevinsku dozvolu, što pak predstavlja drugu pretpostavku za naređivanje inspekcijske mjere kakvu u vidu ima odredba čl. 108. st. 1. t. 4. istog Zakona, pa kod neprijepornog utvrđenja da su u konkretnoj upravnoj stvari na strani tužitelja kumulativno ispunjene obje navedene pretpostavke, to je jasno kako je tuženik pravilno postupio kada je svojim rješenjem tužitelju naredio uklanjanje predmetne građevine, zbog čega je isto zakonito.

14.Sud nadalje nalazi potrebnim navesti kako iz podataka upravnog spisa, kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, proizlazi da je od strane građevinskog inspektora proveden inspekcijski nadzor izgrađene građevine skladišne namjene, na Javnom vodnom dobru, na lokaciji u [adresa], na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dana 25. veljače 2025. i to bez nazočnosti tužitelja, o čemu je sastavljen zapisnik (KLASA: 362- 02/25-04/360, URBROJ: 443-02-03-20-25-2), koji zapisnik prileže upravnom spisu. Nadalje, iz naznačenog zapisnika proizlazi kako je inspekcijskim pregledom utvrđeno da je investitor na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgradio građevinu pobliže opisanu u točki 1. izreke osporenog rješenja, koji objekt je završen i koristi se, a koji je izgrađen na javnom vodnom dobru u vlasništvu Republike Hrvatske pod upravljanjem Hrvatskih voda. Iz spisa nadalje proizlazi kako s obzirom da tužitelj nije bio nazočan prilikom inspekcijskog nadzora, da je tuženik dopisom od 27. veljače 2025. tužitelju uputio citirani zapisnik radi očitovanja na utvrđenja iz istog, a kojeg je tužitelj zaprimio 3. ožujka 2025., no tužitelj se prema podacima spisa nije očitovao na dostavljeni zapisnik, te je od strane građevinskog inspektora izvršen uvid u izdanu dokumentaciju u Uredu nadležnom za izdavanje akata kojima se odobrava građenje, Ispostave Metković, pa je utvrđeno da tužitelj nije ishodio propisno odobrenje za gradnju - građevinsku dozvolu. S obzirom da je tuženik zaključio da je tužitelj na naprijed opisani način povrijedio odredbe članka 106. stavak 1. i 2. Zakona o gradnji kojom je propisano da se građenju građevine može pristupiti na temelju izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano, to je na temelju članka 113. stavak 1. točke 1. Zakona o Državnom inspektoratu donio osporeno rješenje naprijed citirane izreke, protiv kojeg je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

15.Nadalje, sud primjećuje kako tužitelj u tužbi ne iznosi nikakve konkretne prigovore, već samo paušalno navodi kako je pobijano rješenje doneseno u nezakonito provedenom postupku, u kojemu pravno odlučne činjenice nisu potpuno i pravilno utvrđene i u kojemu je tuženik, na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, donijevši to rješenje, pogrešno primijenio materijalno pravo, na tužiteljevu štetu.

16.Međutim, takve prigovore sud ne nalazi osnovanima, to pak stoga što je upravni inspekcijski postupak proveden zakonito, s čim u vezi je za istaknuti kako je odredbom čl. 106. st. 4. Zakona o Državnom inspektoratu propisano da građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora ako utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke, uslijed čega je jasno kako je građevinski inspektor bio ovlašten donijeti osporeno rješenje i bez saslušanja tužitelja, jer se u predmetnoj upravnoj stvari navedeni Zakon primjenjuje kao lex specialis u odnosu na Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21), koje stajalište je sukladno dugogodišnjoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, koju prihvaća i ovaj prvostupanjski upravni sud. Međutim, što je još važnije, za naglasiti je kako je iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu razvidno da je upravo tužitelju uz dopis tuženika od 27. veljače 2025. upućen zapisnik o inspekcijskom pregledu od 25. veljače 2025. radi očitovanja na utvrđenja iz istog, a kojeg je tužitelj zaprimio 3. ožujka 2025., no tužitelj se prema podacima spisa nije očitovao na dostavljeni zapisnik, slijedom čega je nedvojbeno da je tužitelju u provedenom inspekcijskom upravnom postupku nesporno omogućeno očitovati se o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje konkretne upravne stvari, zbog čega je u ovoj upravnoj stvari postupak zakonito proveden i u kojem nije došlo do procesnih povreda na štetu tužitelja.

17.Također, u odnosu na navode o nepotpuno i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju te u svezi s tim pogrešnom primjenom materijalnog prava, za kazati je kako ovaj sud zaključuje upravo suprotno, odnosno da je u provedenom postupku činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, to pak stoga što je upravo prilikom inspekcijskog nadzora nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj u svojstvu investitora izgradio građevinu opisanu u točki 1. izreke osporenog rješenja, a za koju prethodno nije ishodio potreban akt za građenje, tj. pravomoćnu građevinsku dozvolu, pa kako je na takav način tužitelj povrijedio odredbu čl. 106. stavak 1. Zakona o gradnji kojom je propisano da se građenju građevine može pristupiti na temelju izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano, kod kojeg stanja stvari je neprijeporno da je građevinski inspektor u smislu odredbe čl. 113. stavak 1. točke 1. Zakona o Državnom inspektoratu bio ovlašten donijeti osporeno rješenje kojim je tužitelju naređena inspekcijska mjera uklanjanja, slijedom čega je sasvim jasno da je tuženik u zakonito provedenom postupku pravilno i potpuno utvrdio sve relevantne činjenice i potom na tako utvrđeno činjenično stanje primijenio mjerodavno materijalno pravo, na koje se pozvao u svom aktu, pa su paušalni tužbeni prigovori tužitelja u kojima tvrdi suprotno, u cijelosti neutemeljeni.

18.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznose pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

19.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

20.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 12. siječnja 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Tonću Miliću, odvjetniku u Metkoviću, Kneza Domagoja 2/II, uz zapisnik od 11. prosinca 2025. i zapisnik o objavi,

- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Građevinskoj inspekciji, Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik od 11. prosinca 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.