REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] B 5

Poslovni broj: Us I-822/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja Špendi ugostiteljstvo j.d.o.o., OIB: 48312243810, Zagreb, I. Luka 12a, kojeg zastupa opunomoćenik Filip Lisac, odvjetnik u Opatiji, Stubište Lipovica 3, protiv tuženika Grada Opatije, Gradskog vijeća Grada Opatije, OIB: 99455464348, Opatija, Maršala Tita 3, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Mlinar pekarska industrija d.o.o., OIB: 62296711978, Zagreb, Radnička cesta 28c, radi dodjele dozvola za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru, 12. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se Odluka Gradskog vijeća Grada Opatije o odabiru najpovoljnijih ponuditelja za dodjelu dozvola za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru na području Grada Opatije KLASA: 342-02/24-01/13, URBROJ: 2170-12-01/01-24-101 od 16. svibnja 2024. u dijelu toč. I., rb. 17, redni broj lokacije 17, ponuditelja Mlinar pekarska industrija d.o.o., adresa Zagreb, Radnička cesta 228c, OIB: 62296711978, razdoblje trajanja ponude 2 godine, ukupnog iznosa naknade 20.448 € te se predmet u tom dijelu vraća upravnom tijelu na ponovni postupak u kojem je isto dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog upravnog spora u visini od 1.250,00 € (tisuću dvije stotine i pedeset eura), u roku od 60 (šezdeset) dana od dana dostave pravomoćne presude dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe. Poslovni broj: 822/2024-23

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv Odluke o odabiru najpovoljnijih ponuditelja za dodjelu dozvola za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru na području Grada Opatije Gradskog vijeća Grada Opatije KLASA: 342-02/24-01/13, URBROJ: 2170-12- 01/01-24-101 od dana 16. svibnja 2024. u dijelu toč. I. pod rb. 17, za lokaciju broj 17 kojom je ponuditelj Mlinar pekarska industrija, Radnička Cesta 228c, Zagreb, OIB:62296711978, odabran najpovoljnijim ponuditeljem, sa razdobljem trajanja dozvole na dvije godine s godišnjom naknadom od 20.448,00 €.

2. U tužbi osporava zakonitost navedene odluke, ističući kako je pobijana Odluka Gradskog vijeća Grada Opatije od 16. svibnja 2024. donesena na temelju Plana upravljanja pomorskim dobrom koji je donesen izvan zakonom propisanih rokova. Prijedlog plana trebao je biti izrađen do 1. rujna, a izrađen je tek 22. prosinca 2023., a usvojen 21. siječnja 2024. Grad je javni natječaj za dodjelu dozvola morao objaviti do 1. veljače, a objavio ga je tek 18. travnja 2024., zbog čega se prema zakonu trebalo smatrati da u 2024. godine neće davati dozvole na pomorskom dobru. Time je cijeli postupak – od donošenja plana do objave natječaja i donošenja odluke – proveden protivno Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama. Nadalje, tužitelj ističe kako Odluka sadrži pogrešnu uputu o pravnom lijeku jer stranci nije omogućeno ulaganje žalbe, iako je to zakonom dopušteno. Time je nezakonito ograničeno pravo na žalbu. Nastavno, ukazuje kako je postupak ocjenjivanja ponuda bio netransparentan i manjkav. U zapisniku se navodi da su za lokaciju 17 pristigle dvije prihvatljive ponude, ali Odluka to ne objašnjava. Nije prikazano kako su dodjeljivani bodovi, koji su kriteriji primijenjeni i na temelju kojih dokaza. Odluka ne sadrži razloge zbog kojih je ponuda tužitelja ocijenjena kao nepovoljnija, što predstavlja bitnu povredu postupka. Javnim natječajem propisano je da za djelatnosti za koje je potreban objekt ponuda mora sadržavati tehnički opis sa detaljnim opisom primijenjenih materijala, načina zatvaranja bočnih stranica objekta. Djelatnost koja se obavlja na lokaciji broj 17 je djelatnost obavljanja ugostiteljske djelatnosti pripreme i usluživanja pića i hrane iz objekta, te sukladno uvjetima natječaja uz ponudu je potrebno dostaviti tehnički opis objekta, no javno tijelo je pogrešnim zaključkom za ponudu Mlinar pekarska industrija d.o.o. izuzelo tehnički opis kao da nije primjenjivo te sadržaj i ispravnost tehničkog opisa uopće nisu ocijenjeni. Nastavno, ponuda Mlinar pekarska industrija d.o.o. sadržava neistinit podatak o broju radnih dana (365 dana), premda Zakon o trgovini propisuje da prodajni objekti ne mogu raditi nedjeljom i praznicima. Time je ponuditelj stekao prednost jer se veći broj radnih dana dodatno boduje. Davanjem takvog podatka ponuditelj je doveo upravno tijelo u zabludu, koje postupanje povlači posljedicu i na rješenje o dodjeli dozvole.

3. Slijedom navedenog, od strane tužitelja predloženo je sudu donijeti presudu kojom se poništava pobijana odluka u uvodno citiranom dijelu te u tom dijelu vraća tuženiku na ponovni postupak uz obvezivanje istog nadoknaditi tužitelju trošak upravnog spora.

4. Tuženik u odgovor na tužbu tvrdi da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe jer prema čl. 18. st. 1. Zakona o upravnim sporovima mora postojati povreda prava ili pravnog interesa tužitelja, a tužitelj sam tvrdi kako bi se trebalo smatrati da se u 2024. godini neće davati dozvole na pomorskom dobru. Ako bi to bilo točno, tužitelj ni u slučaju uspjeha u sporu ne bi mogao dobiti dozvolu, pa stoga nema

Poslovni broj: 822/2024-23

pravni interes za poništavanje odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja za lokaciju 17. Tuženik nadalje smatra da presumpcija iz čl. 71. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, na koju se tužitelj poziva, nije kogentna te ne sprječava jedinicu lokalne samouprave da raspiše natječaj i nakon proteka roka, čime se jasno daje do znanja da će dozvole ipak biti dodjeljivane. Kao dokaz navodi veliki broj pristiglih ponuda, uključujući i ponudu samog tužitelja, što prema tuženiku pokazuje da su svi sudionici, uključujući tužitelja, smatrali da se dozvole uredno dodjeljuju. Nadalje, tuženik ističe da je tužitelj unaprijed naručivao robu, što bi bilo nelogično ako je doista smatrao da se dozvole neće davati. To po tuženiku pokazuje da je tužitelj očekivao da će upravo on dobiti dozvolu i prejudicirao ishod natječaja. Tuženik navodi da je prvi natječaj za dodjelu dozvola objavljen 1. veljače 2024., ali je poništen zbog zahtjeva Lučke kapetanije Rijeka. Nakon izmjene Plana upravljanja pomorskim dobrom raspisan je novi natječaj koji je predmet ovog postupka. Navodi da su i prvi natječaj, i odluka o poništenju, i novi natječaj bili uredno objavljeni na službenim mrežnim stranicama, u Službenim novinama Grada Opatije, na oglasnoj ploči i u dnevnom listu. Tuženik tvrdi da je netočno da su sudionici bili onemogućeni u pristupu dokumentaciji jer je sva dokumentacija bila javna i dostupna online. Zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda bio je javno dostupan prije donošenja Odluke putem objavljenih materijala za sjednicu Gradskog vijeća, uključujući analitički prikaz svih pristiglih ponuda, zbog čega smatra da je Odluku moguće u cijelosti preispitati. Tuženik također navodi da je postupak natječaja proveden sukladno čl. 71. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, Planom upravljanja i tekstom natječaja koji je objavljen u Službenim novinama Grada Opatije i na mrežnim stranicama, uz objavu obavijesti u Novom listu. Tvrdi i da su navodi o uskraćivanju prava na žalbu neosnovani jer zakon propisuje žalbu samo protiv rješenja o davanju dozvole, a ne protiv odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja, pozivajući se na čl. 71. st. 11. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. U vezi s navodima o neistinitim podacima u ponudi Mlinar pekarska industrija d.o.o., tuženik smatra da su neosnovani jer broj dana rada označava opredjeljenje ponuditelja za sezonski ili cjelogodišnji rad, pri čemu je normalno da se radni dani prilagođavaju neradnim danima i praznicima te da se takvo tumačenje uklapa u svrhu natječaja, a to je poticanje izvansezonskog rada. Tuženik zaključuje da je tužba nedopuštena, a ako je dopuštena, onda je neosnovana te predlaže sudu da je odbaci odnosno odbije.

5. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu ističe kako smatra tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim. Odluku o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja za dodjelu dozvola za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru na području Grada Opatije, koju tužitelj osporava, društvo Mlinar smatra donesenom u pravilno provedenom postupku, sukladno važećim zakonskim propisima te se u cijelosti priklanja navodima tuženika iz odgovora na tužbu. Zainteresirana strana nije ovlaštena niti nadležna utvrđivati je li postupak raspisivanja natječaja i donošenja Odluke o odabiru proveden sukladno propisima. Ono što može jest opovrgnuti netočne tvrdnje tužitelja iznesene u tužbi, i to kako slijedi. Tužitelj tvrdi da Odluka o odabiru nije bila javno objavljena na mrežnim stranicama Grada Opatije, što nije točno, jer je upravo putem tih stranica društvo Mlinar saznalo da je izabrano kao najpovoljniji ponuditelj za lokaciju br. 17. Nadalje, tvrdnja da Odluka ne sadrži razloge temeljem kojih je donesena te da ju kao takvu nije moguće ispitati nije točna, jer je u Odluci navedeno da je sastavljen Zapisnik o otvaranju ponuda u kojem su analizirane sve pristigle ponude. Iz zapisnika je razvidno da su vrednovani svi kriteriji temeljem kojih su najpovoljniji ponuditelji ostvarili najveći broj bodova, što je osnova izreke Odluke o odabiru. Zapisnik o odabiru ponuda bio je jednako dostupan

Poslovni broj: 822/2024-23

tužitelju kao i svim drugim ponuditeljima. Tužitelj pogrešno tvrdi da mu je nezakonito onemogućeno izjavljivanje žalbe protiv Odluke. Uputa o pravnom lijeku nije protivna Zakonu, budući da zakon žalbu na Odluku o odabiru ne predviđa, već samo na rješenje o davanju i ukidanju dozvole na pomorskom dobru. Pozivanje tužitelja na djelomičnu odredbu čl. 105. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku pogrešno je, jer se žalba iz tog članka dopušta samo ako zakonom nije isključena, dok ovdje zakon žalbu na Odluku o odabiru uopće ne predviđa. Tvrdnja tužitelja da je društvo Mlinar izabrano isključivo temeljem ponuđene naknade, bez vrednovanja ostalih kriterija, također je potpuno netočna. Pri tome je pogrešna i tvrdnja tužitelja da veći iznos naknade nije presudan, jer je naknada koju je društvo Mlinar ponudilo za korištenje pomorskog dobra gotovo tri puta veća od one koju je ponudio tužitelj (20.448,00 € prema 7.000,00 €). Naknada nikako ne može biti zanemariv kriterij, a često je i presudna. Navodi tužitelja da je društvo Mlinar dostavilo nepotpunu dokumentaciju neutemeljeni su i paušalni. Društvo Mlinar dostavilo je ne samo tehnički opis objekta, koji tužitelj izričito navodi kao nedostavljen, nego i cjelokupnu dokumentaciju sa svim traženim dokazima. Tužitelj je, kao dokaz u tužbi, dostavio pogrešan Zapisnik o otvaranju ponuda (KLASA: 342-02/24-01/13, URBROJ: 2170-12-06/01-24-94), dok zapisnik kojim raspolaže društvo Mlinar, istih oznaka, sadrži tablicu analiziranih kriterija s brojem bodova za svaki kriterij. To je vjerojatan razlog pogrešnih zaključaka tužitelja. Netočni su i navodi tužitelja da društvo Mlinar obavlja djelatnost trgovine na dodijeljenom pomorskom dobru. Društvo Mlinar obavlja ugostiteljsku djelatnost pripremanja i usluživanja hrane i pića, za što je bio i raspisan natječaj za lokaciju br. 17, što mora biti poznato tužitelju koji se također prijavio na tu lokaciju. Za navedenu djelatnost društvo Mlinar ishodilo je rješenje Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj KLASA: UP/I-335-02/24-03/57, URBROJ: 2170-08-02/23-25-30 o utvrđivanju minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti iz skupine „restorani“, vrste „objekt brze prehrane“. Stoga se na društvo Mlinar ne primjenjuje Zakon o trgovini niti može biti ograničeno po pitanju rada nedjeljom, blagdanima i praznicima. Ugostiteljsku djelatnost može obavljati svih 365 dana u godini. Pogrešni su i navodi da je društvo Mlinar postupalo prijevarno navodeći u ponudi da će raditi svih 365 dana u godini. Društvo je navelo da posluje tijekom cijele godine, što i poštuje. Niti od jednog ponuditelja se ne očekuje da radi neprekidno svih 365 dana, kao što to sigurno ne čini niti tužitelj. Intencija Grada Opatije bila je razlikovati sezonsko od cjelogodišnjeg poslovanja, što je jasno iz natječaja u kojem se traži izjašnjenje o razdoblju obavljanja djelatnosti, a ne točan broj dana. Stoga se navod o poslovanju 365 dana ne može smatrati prijevarnim. Slijedom navedenog, predloženo je donošenje presude kojom će se odbiti tužbeni zahtjev.

6. Sud je temeljem odredbe čl. 98. toč. 4. i 5. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: ZUS) spor riješio bez rasprave.

7. Radi ocjene zakonitosti pobijane odluke tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

8. Razmatrajući sva sporna pitanja ovog spora, sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Prije svega ovdje valja ukazati na rješenje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-9326/2024-2 od 22. travnja 2025. u kojem je predmet

Poslovni broj: 822/2024-23

ocjene zakonitosti bila odluka tuženika o prihvaćanju najpovoljnijih ponuda za dodjelu dozvola za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru i to na temelju provedenog javnog natječaja, donesena na temelju odredbe čl. 71. st. 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine broj: 83/23, dalje: ZPDML), kojom je propisano da na temelju zaprimljenih ponuda na javnom natječaju, na temelju odluke predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave odnosno upravnog vijeća javne ustanove za zakonom zaštićene dijelove prirode, odnosno upravnog vijeća državne ili županijske lučke uprave, rješenje o davanju dozvole na pomorskom dobru najpovoljnijem ponuditelju donosi izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave, ravnatelj javne ustanove za zaštićene dijelove prirode odnosno ravnatelj državne ili županijske lučke uprave. Slijedom citirane zakonske odredbe, rješenje o davanju dozvole na pomorskom dobru najpovoljnijem ponuditelju donosi se na temelju i u skladu s odlukom predstavničkog tijela. Nadležno izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave u konkretnom slučaju, gradonačelnik, nema druge mogućnosti osim donijeti rješenje o davanju dozvole na pomorskom dobru na temelju i u skladu s odlukom predstavničkog tijela, a koje rješenje je upravni akt (čl. 3. st. 1. toč. 3. ZPDML-a), protiv kojeg se sukladno odredi čl. 71. st. 11. ZPDML-a može izjaviti žalba Ministarstvu. Međutim, u žalbenom postupku protiv rješenja o davanju dozvole na pomorskom dobru, ne može se, čak i u slučaju da žalbeno tijelo takvo rješenje ocjeni nezakonitim, staviti izvan snage odluka predstavničkog tijela temeljem koje je takvo rješenje doneseno. Stoga bi, i u slučaju uspjeha sa žalbom protiv rješenja o dodjeli dozvola, ostala i dalje na snazi odluka gradskog vijeća o prihvaćanju najpovoljnijih ponuda te gradonačelnik ne bi imao nikakve mogućnosti donijeti sadržajno drugačije rješenje u ponovnom postupku. Uzimajući u obzir navedeno, odluku predstavničkog tijela stranka, koja smatra da njegova ponuda nije pravilno bodovana, mora moći pobijati. Stoga se, po ocjeni Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Usž- 9326/2024-2 ovdje radi o pojedinačnom aktu kakvog ima u vidu odredba čl. 77.a Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine" broj: 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15, 123/17, 98/19, 144/20, dalje: ZLPRS), prema kojoj se protiv pojedinačnih akata predstavničkog tijela i općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana kojima se rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičkih i pravnih osoba, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano, ne može izjaviti žalba, već se može pokrenuti upravni spor. Kako se ovdje radi o odluci predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave o odabiru najpovoljnijih ponuda za dodjelu dozvola na pomorskom dobru, taj akt predstavlja pojedinačni akt kojim se rješava o pravima i obvezama i pravnim interesima fizičkih i pravnih osoba koje su sudjelovale na javnom natječaju. Budući da ZPDML-om nije propisan pravni lijek protiv takve odluke, mjerodavna je za primjenu naprijed navedena odredba čl. 77.a ZLPRS-a (tako i Visoki upravni sud Republike u presudi poslovni broj Usž-3496/2024 od 28. studenog 2024. godine).

10. Slijedom navedenog pravnog stajališta, koje prihvaća i ovaj sud, neosnovano tužitelj ukazuje na nezakonitost onemogućavanja podnošenja žalbe odnosno tuženik neosnovano ističe prigovor nedostatka pravnog interesa ovdje tužitelja za podnošenje tužbe u konkretnom slučaju.

11. Međutim, ocjenjujući zakonitost pobijane odluke tuženika, uz obrazloženje kakvo je istom dano, ovaj sud za sada ne može otkloniti prigovore tužitelja iznijete u tužbi.

Poslovni broj: 822/2024-23

12. Naime, osnovano tužitelj prigovara da tuženik u obrazloženju pobijane odluke nije izložio činjenično stanje na temelju kojeg je donesena odluka kako u izreci, a o čemu ovisi i pravilnost zaključka tuženika, iz kojeg razloga pobijanu odluku nije moguće ispitati.

13. Slijedom navedenog, ovaj sud nalazi da je pobijanom odlukom uz obrazloženje koje je njome dano povrijeđen zakon na štetu tužitelja budući da isto nije valjano i potpuno obrazloženo sukladno odredbi čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku (“Narodne novine“ broj 47/09; dalje: ZUP), kojom odredbom je propisano da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka u tijeku postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar.

14. Valjano obrazloženje po prirodi stvari predstavlja neophodnu pretpostavku, jer bez takvog obrazloženja nije moguće ocijeniti pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja niti zakonitost pobijane odluke u upravnom sporu. Obrazloženje se sastoji od činjeničnog i pravnog dijela koje čine cjelinu i koji se, ovisno o prirodi upravne stvari međusobno isprepliću. U činjeničnom dijelu navode se podaci o relevantnim činjenicama koje je javnopravno tijelo utvrdilo u postupku, a u pravnom dijelu navode se odredbe materijalnog propisa na temelju kojih je riješena upravna stvar i odgovarajuća njihova interpretacija u primjeni na utvrđeno činjenično stanje. Po mišljenju ovog suda, obrazloženje pobijane odluke tuženika ne sadrži sve dijelove koje odluka temeljem ranije citirane kogentne zakonske odredbe treba imati.

15. Pozivanje u obrazloženju na zapisnik koji nije sastavni dio izreke ne može zamijeniti obrazloženje, jer samo iznošenje potpunih razloga navedenih u obrazloženju odluke osigurava mogućnost učinkovitog ostvarenja daljnje pravne zaštite kroz Ustavom zajamčena pravna sredstva, ako stranka nije zadovoljna odlukom.

16. Slijedom navedenog, pobijana odluka tuženika u dijelu u kojem je to određeno toč. I. izreke ove presude, prema sadašnjem stanju spisa ocjenjena je nezakonitom pa je stoga sud na temelju odredbe čl. 117. st. 1. ZUS-a usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i djelomično poništio pobijanu odluku tuženika te predmet u tom dijelu vratio istom na ponovni postupak kako bi se u ponovnom postupku otklonili uočeni nedostaci. Stoga je odlučeno kao pod toč. I. izreke ove presude.

17. Budući da je tužitelj u predmetnom sporu uspio u cijelosti, to je istom priznat kao opravdan i nužan zatraženi trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku (odvjetniku) prilikom sastava tužbe, u visini od 500 bodova, vrijednost boda 2 € (Tbr. 27.1. u svezi Tbr. 54. Tarife), u ukupnom iznosu od 1.000,00 €, uvećano za pripadajući iznos poreza na dodanu vrijednost po stopi od 25% (250,00 € - Tbr. 46. Tarife), i to u ukupnom zbrojenom iznosu od 1.250,00 €. Stoga je odlučeno kao pod toč. II. izreke presude. Tužitelj je zatražio i naknadu troškova za sastav podnesaka od 22. studenog 2024. i 26. lipnja 2025., međutim, zatraženi trošak sastava podnesaka tužitelju nije priznat iz razloga što se u upravnom sporu dodjeljuju troškovi koji su nužni i opravdani, a navedene podneske sud ne smatra opravdanim troškom (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Usž-4218/2022-2 od 18. siječnja 2023.). Stoga je odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

Poslovni broj: 822/2024-23

18. Zaključno, u okviru tužbe predloženo je i određivanje odgodnog učinka tužbe. Međutim, kako je tužbeni zahtjev usvojen i pobijana odluka poništena u osporenom dijelu, to je bilo bespredmetno odlučivati o prijedlogu za odgodni učinak tužbe pa je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Rijeci 12. siječnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv odluke u toč. I. izreke ove presude nije dopuštena žalba.

Protiv odluke u toč. II. izreke ove presude kao i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Filipu Liscu, odvjetniku u Opatiji, Stubište Lipovica 3

- tuženiku Gradu Opatiji, Gradskom vijeću Grada Opatije, Opatija, Maršala Tita 3

- zainteresiranoj osobi Mlinar pekarska industrija d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 28c