REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

ODJEL ZA MLADEŽ

Zagreb, Ilica - Selska, Ilica 207

Poslovni broj: Kzd-134/2025-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Stanislavu Walaszeku, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ane Franić, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optužene CG, zbog kaznenog djela iz članka 173. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21; dalje KZ/11), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj Koz-DO-36/2023 od 2. ožujka 2023. sa izmjenom od 12. prosinca 2025. godine, nakon nejavne rasprave dana 8. siječnja 2026., održane u nazočnosti zamjenika Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu ĐG, punomoćnice oštećenika odvjetničke vježbenice LG sa položenim pravosudnim ispitom u zamjenu za odvjetnika SG, optužene CG i branitelja optuženika odvjetnika Bojana Opačića u zamjenu za odvjetnika Hrvoja Jukića, dana 12. siječnja 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Na temelju članka 453. točka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25; dalje: ZKP/08)

optužena CG, bez nadimka, OIB [osobni identifikacijski broj], kćeri C i AG, djevojački Đ, rođene **.**.1988., u [adresa] u [adresa], državljanke Republike Hrvatske s prebivalištem u [adresa], s neprijavljenim boravištem [adresa], trenutačno nezaposlena, odgajateljice predškolske djece sa stečenom višom stručnom spremom, razvedene majke dvoje maloljetne djece u dobi od 7 i 5 godina, bez imovine, bez čina, bez odlikovanja, ne vodi se drugi postupak, neosuđivana,

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi:

- u razdoblju od 1. veljače 2022., pa do 27. veljače 2023., u [adresa], kao majka mlt. ŽG (rođ. **.**.2016.) i mlt. ČG (rođ. **.**.2018.), iako svjesna odluke Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: P Ob-75/2020 od 14. siječnja 2022., pravomoćne i ovršne od 1. veljače 2022., a kojom je pod točkom IV. izreke određeno da je svaki roditelj prilikom predaje djece drugom roditelju dužan tom roditelju predati osobne dokumente djece tj. osobnu i putnu ispravu te zdravstvenu iskaznicu, i pri tome znajući da je ista odluka usmjerena zaštiti prava i interesa imenovane maloljetne djece, prilikom preuzimanja djece, ocu HG odbijala predati spomenute osobne dokumente,

- dakle, da bi onemogućila provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djece koje je odredio sud,

II - pa da bi time počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta – opisano i kažnjivo po članku 173. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21; dalje KZ/11).

III Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljene i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optužene CG, zbog kaznenog djela iz članka 173. st. 1. KZ/11., te je ista presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj: Kzd - 133/2023-21 od 3. lipnja 2024., na temelju članka 453. točka 1. ZKP/08, odslobođena od optužbe, a na koju je odluku Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, podnijelo žalbu i koja je odluka povodom žalbe, ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Kžzd-6/2025-4 od 27. svibnja 2025. i predmet vraćen na ponovno suđenje, a koje je rješenje u ponovljenom postupku pročitano prije održavanja rasprave.

2. U ponovljenom postupku optužena CG pozvana da se očituje o optužbi je izjavila da se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj se optužnicom stavlja na teret.

2.1. Optuženica je u svojoj obrani navela da ostaje u cijelosti pri ranije iznesenoj obrani od 23. travnja 2024. godine koju je iznijela na ranijoj raspravi, a u kojoj je istaknula da je brak između nje i HG prestao formalno postojati 14. siječnja 2022., da ne može vjerovati da je sada u kaznenom postupku, da je šokirana cjelokupnom situacijom, budući da su njih dvoje ipak roditelji dvoje zajedničke djece, ŽG i VG i da njezin bivši suprug HG nije uopće dolazio redovito po djecu, niti je sa istima održavao bilo kakve kontakte, da je ista zatražila stručnu pomoć nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad i odvjetničkog ureda vezano za problematiku oko uređenja odnosa za njihovu djecu, s obzirom da je HG bio dosta nesuradljiv, a koji je isticao kako ima jako puno poznanstva i u HZSR i također izjavljivao da će na sudu platiti koliko god je potrebno da može odvesti djecu i da nije precizirao tada gdje bi točno dovodio djecu, te da bivšem suprugu nije branila da viđa djecu i da bude sa n jima koliko god on to želi i da se držala sudske odluke u tom smislu i pokretala određene postupke, međutim koja nije uspjela u sustavu ostvariti svoja prava jer su svaki put njezini prijedlozi bili odbijeni ili odbačeni, te navela kako je svjesna da je odluka Općinskog građanskog u Zagrebu, POB-75/2020 bila pravomoćna i ovršna i to od 1. veljače 2022., da je bila svjesna sadržaja odluke, ali da nikada nije branila HG da kad god on to može da viđa djecu, da ih preuzima i da bude sa njima, a dok je isti znao isticati kako ima utjecaja i da je u tom smislu znao prijetiti da će odvesti djecu , a prijetnja je bila odbačena, koja je međutim kod nje razvijala određenu nesigurnost i bojazan za djecu i koja je svaki put prilikom primopredaje djece HG davala i osobne dokumente, te da su navedeni dokumenti bili istekli i da nije bilo potrebno da ih isti uzima s obzirom da je HG provodio do sat vremena u parku sa djecom i nigdje nije dolazio, ali da je unatoč tome uvijek prilikom primopredaje djece davala navedene dokumente bez obzira što su istekli i dodala kako je za rješavanje problema oko dokumenata bila potrebna suradnja roditelja, dakle optužene i HG, ali da se isti nije suglasio oko predloženog u vezi djece i da iz tog razloga nisu bili produljeni navedeni dokumenti i koaj je dodatno pojasnila u ranije iznesenoj obrani da u inkriminiranom razdoblju od 1. veljače 2022. pa do **.**.2023., HG ni je došao niti jednom po djecu, odnosno da misli kako je možda to ipak bilo jedanput, da joj je poznato da je on bio na putovanju u tom periodu i da je znao dolaziti u Zagreb, ali da isti nije tražio viđanje djece i da je točno da je HG došao u travn ju 2022. po djecu, u Zagrebu, ali da tada nije bilo s njezine strane nikakvih problema oko predaje dokumenata djece sa njim, dok se nakon travnja 2022. HG uopće nije javljao, niti je ostvarivao neposredne kontakte sa djecom, kao i da je HG došao tijekom rujna 2022. u Zagreb kada je bio prvi dan škole za ŽG, da je isti tada sudjelovao sa njima na manifestaciji škole oko sat vremena, zatim da je kasnije tijekom rujna 2022., HG njoj rekao da ima namjeru odvesti djecu i zbog toga se postavilo pitanje oko predaje dokumenta za djecu, ali da se nikada nakon nije desilo da bi HG fizički došao po djecu i zbog toga optuženica nije niti mogla počiniti navedeno kazneno djelo jer mu nije mogla predati niti dokumente niti djecu, a s obzirom da isti nije kasnije fizički dolazio po djecu i isto tako navela da iako su u jednom trenutku istekli dokumenti za djecu, da su uspjeli postići dogovor pa su napravili nove važeće dokumente te su se uspjeli dogovoriti, a što se sve desilo u listopadu 2023., kao i da je tijekom 2024. godine HG je došao dva puta po djecu i da mu je tada bez ikakvih problema uz predaju djece predala i nove važeće dokumente za djecu, te da je HG ranije prijetio da će odvesti djecu i kad joj nije bilo poznato gdje će ih odvesti, da je zatražila profesionalnu pravnu pomoć odvjetnice Leonore Katić i odvjetničkog ureda Hrvoja Jukića te je prema njihovim uputama i na Hrvatskom zavodu za socijalni rad te na sudu i policiji, optuženici je bilo rečeno da je potrebna suglasnost oba roditelja za vođenje djece izvan RH, a također da joj je bilo sugerirano da se pokrene odgovarajući građanski postupak radi izmjene aktualne ovrše pravomoćne odluke kojom je bila dužna predati uz djecu i dokumente, ali da joj nitko nije sugerirao da u tim situacijama ne predaje dokumente kada preda djecu HG, kao i da joj je bilo poznato da je bio pokrenut postupak ovrhe nad djecom iako je bila svjesna da se takav postupak može pokrenuti, te da je zatražila pomoć odvjetničkog ureda Hrvoja Jukića jer se bojala da ne dođe do postupka ovrhe nad djecom, gdje joj je sugerirano da podnošenje prijedloga izmjene hitne mjere može u slučaju ovrhom nad djecom zaustaviti takav postupak., te da je moguće da je HG došao i u prosincu 2022. godine nakon što je pokrenut postupka izmjene hitne mjere, ali da međutim tada HG nije tražio da bude sa djecom, kao i da je HG u posljednje tri godine po djecu došao možda ukupno 2 puta. Isto tako je u svojoj ranije iznesenoj obrani od 23. travnja 2024. godine, optuženica navela da je u prosincu 2022. bila prisutna u Hrvatskom zavodu za socijalni rad Susedgrad i da je moguće da je tada bio HG, a sa kojim ima narušene odnose u svakodnevnim kontaktima koji ju emocionalnu uznemiravaju, da je tada u prosincu 2022. bila pozvana u navedeni Hrvatski zavod za socijalni rad zbog prijave nje, a od strane HG, a da je bila prijavljena zbog toga jer nije predale dokumente HG kada mu je predavala djecu i tada izjavila na Hrvatskom zavodu za socijalni rad da ne predaje dokumente jer HG fizički ne dolazi po djecu, koja prilikom susreta sa HG i predajom djece je istom davala sve dokumente koji su bili navedeni u odluci Općinskog građanskog suda u Zagrebu i to osobne i zdravstvene iskaznice, te da koliko se sjeća da zdravstvene iskaznice u inkriminiranom periodu nisu istekle, te da su dokumenti bili kod njezine sestre ZG iz razloga jer se optužena u jednom trenutku selila sa djecom na novu adresu, a to je učinila iz razloga jer joj je sestra čuvala dio dokumenta za djecu prilikom selidbe i da je bila svjesna da dokumenti ističu tijekom 2022. godine, te da nije ništa htjela na svoju ruku poduzeti oko produljenja osobnih iskaznica i da je nudila HG dogovor oko toga, a koji je u tim situacijama govorio da on nije fizički prisutan u Zagrebu i da ne može doći i zbog čega nisu uspjeli ostvariti dogovor oko produljenja dokumenata, kao i da se ne sjeća da li bi ju u toj situaciji HG tražio da ide sama produljiti dokumente.

2.2. Optuženica je u svojoj obrani na raspravi još dodatno posebno istaknula kako ona zapravo samo jednom prilikom nije predala dokumente iako je u tom slučaju, kao i uvijek, svojem bivšem suprugu HG predala djecu i nikada mu to nije zakinula, te da neposredno prije tog događaja je njoj njezin bivši suprug neizravno zaprijetio da će uzeti djecu i da iste neće vratiti, a što je sve navedeno vrlo ozbiljno shvatila, posebice imajući u obzir kako je dugi niz godina trpjela tjelesno, psihičko, ali i seksualno nasilje bivšeg supruga HG, kojeg je opisala kao čovjeka koji kada si nešto zacrta, to se mora i dogoditi, te navela da je sada situacija znatno pogoršana s obzirom na aktualne optužbe protiv njezinog bivšeg supruga, a na štetu njihove zajedničke djece zbog sumnje na seksualno zlostavljanje istih, kao i da su jednom prilikom dokumenti za djecu koju je treba predati istekli, a isto tako da bivši suprug jednom prilikom nije došao po djecu iako je to bilo dogovoreno i koja je izrazila žaljenje u slučaju da je ikada išta učinila protivno najboljem interesima djece i koja je uvijek bivšem suprugu omogućavala da ih vidi i da provede s njima određeno vrijeme , te navela da je obitelj u nepopravljivo narušenim odnosima i sve to na štetu djece o kojima brine cijeli život i koja je na dodatna pitanja branitelja odgovorila kako je u inkriminiranom periodu njezin bivši suprug sukladno donesenoj odluci na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, trebao prethodno najaviti svoj dolazak radi viđanja i druženja sa djecom, a u tom periodu od oko godinu dana, on uopće nije nju kontaktirao, kao niti njihovu zajedničku djecu, a što je sve trajalo sedam mjeseci kada on nije pokazivao nikakav interes za provođenje vremena i druženja sa djecom i koji se uopće tada nije javljao i koji je nakon toga svega dva puta dolazio po djecu radi druženja i koji je u inkriminiranom razdoblju znao dolaziti u Republiku Hrvatsku na područje Zagreba radi utakmica i druženja s prijateljima no tada ne bi pokazivao nikakav interes da provodi vrijeme sa djecom iako se nalazio u Zagrebu.

2.3. Nakon iznesene obrane optuženice na raspravi, sud je pročitao zapisnik sa rasprave od 23. travnja 2024., te je pročitao i pregledao snimku i zapisnik o ispitivanju optuženice sastavljen na II. Policisjkoj postaji sa DVD-om od 6. veljače 2023., kao i zapisnik o ispitivanju optuženice sačinjene na OKDO, a iz kojih je proizlazilo kako je optuženica u obrani negirala krivnju te iznosila kako ju je zatekla prijava HG obzirom je mislila da je to pitanje riješeno, da ona ne zna čime se on sada bavi i što radi, prije je radio za tvrtku Bilić-Erić, da je njegov život njoj nepoznanica, da se hvalio vezama na policiji i sudu, tijekom sudskog postupka je postavio pitanje "koliko mora platiti da bi uzeo djecu", a poznao je i RG " L", pa se iz tih razloga nije bila suglasna da djecu odvede izvan Republike Hrvatske jer ne zna da li će ih vratiti, kao i da je po djecu dolazio nenajavljeno kada njemu odgovara, odnosno da nazove 40 minuta prije, da je tijekom 2022. godine svega dva puta došao po djecu i to u travnju i prosincu, a kada uzme djecu ne kaže joj kamo s njima ide i čitav dan joj se ne javlja na telefon, dok se dešava da za djecu ne pita i ne zove ih po dva do tri tjedna, kao i da nije suglasna s time da djecu odvede iz zemlje jer ne zna kamo bi ih odveo i da li će ih vratiti, a konstantno ju je strah da ih trajno ne odvede, primjerice u Bosnu i Hercegovinu, čime je već prijetio, kao i da je pred građanskim sudom podnijet prijedlog radi donošenja hitne privremene mjere kojom više ne bi bila u obvezi ocu predati osobnu i putnu ispravu maloljetne djece, dok bi on za boravak s djecom van Republike Hrvatske trebao njenu ovjerenu suglasnost, a preslika kojeg prijedloga je i priložena po izabranom branitelju.

3. Sud je u ponovljenom postupku, a s obzirom na pribavljene podatke i novonastale utvrđene okolnosti odnosno činjenicu da se otac djece ŽG i VG, HG, nalazi u istražnom zatvoru i da je u tijeku kriminalističko istraživanje zbog postojanja osnove sumnje da je isti počinio kaznena djela iz članka 166. stavka 2. i kaznena djela iz članka 158. stavka 1. i 5. KZ/11, na štetu navedne djece, od nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Susedgrad, zatražio postavljanje djeci posebnog skrbnika u ovom kaznenom postupku, radi zaštite najboljeg interesa djece, te je donsenim rješenjima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Susedgrad, Klasa: UP/I-552-02/25-06/129, Urbroj: 139-120-14/13-25- 3, te Klasa: UP/I-552-02/25-06/128, Urbroj: 139-120-14/13-25-3 od 9. listopada 2025., djeci kao žrtvama kaznenih djela u ovom postupku imenovana posebna skrbnica ĆG.

3.1. Posebna skrbnica ĆG je u spis predmeta dostavila podnesak o sadržaju obavljenog razgovora sa djecom ČG i ŽG u prostorijama Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu, Trg Nevenke Topalušić 1, te istima prije provedbe razgovora upoznala sa razlozima njihovog saslušanja imajući u vidu i načelo slobode iznošenja mišljenja djeteta koje je propisano Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima djeteta ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori 12/93), a u kojem se izvješću navodi kako dijete ČG verbalizira pozitivne stavove o svojoj majci optuženoj CG i sestri ŽG sa kojima se dobro slaže i provode zajedničko vrijeme, a koji također navodi da neko vrijeme nije vidio tatu sa kojem je išao u Njemačku i [adresa], te isto tako verbalizira da je njegova majka optužena CG doba prema njemu i da ne želi da se protiv nje vodi bilo kakav postupak , dok dijete ŽG također verbalizira da se dobro slaže sa bratom i majkom te navodi da se osobni odnosi sa ocem ne odvijaju od zimskih praznika u veljači dok opisuje svoju majku kao jako dobru, pažljivu i brižnu prema njoj i bratu i koja navodi također da ne želi da se protiv njezine majke vodi bilo kakav postupak

4. Sud je zatražio izvješće o aktualnim obiteljskim prilikama optuženice od nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Susedgrad, a koji je u spis predmeta dostavljen 13. listopada 2025., u kojem se u bitnom okolnostima navodi kako je ranije optuženica pokrenula postupak obveznog savjetovanja prije razvoda braka i da nije postignut plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, kao i da je Općinski građanski sud u Zagrebu donio presudu kojom se uređuju statusno obiteljski odnosi zajedničke djece, a u kojoj se između ostalog se navodi kako je optuženica obavezna predati osobne i zdravstvene iskaznice djece dok ista borave s ocem, te da je stručni tim obaviestio oba roditelja o dužnosti pridržavanja svih točaka donesene presude dok je otac djece HG navodio da postoje poteškoće u komunikaciji sa optuženicom što je sve proslijeđeno u II. Policijsku postaju i koji je navodio kako je prije podnošenja kaznene prijave pokušavao putem odvjetnika upoznati optuženicu da postupa po pravomoćnoj sudskoj odluci, a da je optuženica i 6. lipnja 2023. pokrenula postupak obveznog savjetovanja i iznijela prijedlog plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji je otac HG odbio prihvatiti, a kojim ista traži djelomično samostalnu roditeljska skrb u dijelu odlučivanja o zdravlju djece, obrazovanju i ishođenju osobnih dokumenata, a zbog čega su saslušana na sudu oba roditelja, pri čemu he otac djece HG navodio kako mu majka djece i dalje onemogućava da djeca borave u [adresa] kod njegovih roditelja i koji se protivio predloženoj djelomičnoj samostalnoj skrbi optuženice, koji nije uspio u više navrata komunicirati sa suprugom sa uspješnim ishodom i koji je također smatra da bi za djecu bilo u interesu da presele sa njim u Njemačku s obzirom da je isti financijski i stambeno osiguran i ima stalni posao pa je predložio da se osobni odnosi s majkom održavaju prema dogovoru pri čemu je verbalizirao maksimalnu fleksibilnost i poticanje kontakta djece sa majkom. Također iz pročitanog izvješća proizlazi da je majka djeve CG prijavila oca HG da uskraćuje obrok djetetu ČG i kako je ŽG vidjela oružje kod bake, što ju je uznemirilo, kao i da je otac HG u proteklom periodu djecu viđao praznicima u 2024., te da su tijekom ljeta djeca tri i pol tjedna u kontinuitetu bili s ocem po njegovoj molbi, dok su tijekom zimske praznike u veljači 2024. godine djeca bila kod oca u Njemačkoj, a tijekom ljeta 2023. godine, djeca uopće nisu bila sa ocem, kao i da se kontakti oca i djece svaki drugi vikend uopće ne održavaju, te da je otac nakon donošenja presude po djecu došao tek nekoliko puta vikendima, a da se nije najavljivao kad bi došao ranije, a isto tako da su u tim periodima djeca bila bolesna, a koja su inače u svakodnevnom telefonskom kontaktu sa ocem, osim kada to sam otac odgodi i kojeg ujedno obavještava o zdravstvenom stanju djece, a ista i dalje ostaje pri prijedlogu za djelomično samostalnu skrb nad djecom, zbog čega su obavljeni individualni psihologijski razgovor sa djecom, pri čemu dijete ČG pozitivno opisao je svoju majku i navodi da viđa oca kad dođe iz Njemačke za praznike na način da odlaze u [adresa] u [adresa] gdje ima i baku zajedno sa sestrom, gdje mu je bilo lijepo osim jedno prilikom kada je imao kaznu od oca jer se popiškio, ali koji za oca govori da je dobar da se voli zezati i da se igraju i da se telefonski čuju svaki dan kad je otac u Njemačkoj, dok dijete ŽG pozitivno verbalizira o majci koja je ponekad stroga, ali bez kazni, dok oca opisuje kao pristojnog, spremnog na šalu, koji nije strog samo ponekad i sa kojim se kada se nalazi u Njemačkoj čuje svakodnevno osim kad on odgodi poziv i navodi da se vid sa njim kada dođe u Zagreb i pozitivno govori kada je bila kod oca u Njemačkoj. Također se u izvješću navodi kako je 3. ožujka 2025. bila pozvana stručna suradnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Susedgrad na saslušanje djece, zbog sumnje na seksualno zlostavljanje djece od strane oca HG i zbog čega je na razgovor pozvana majka djece i zbog čega je zatražena dokumentacija Osnovne škole Tituš Brezovački i zaprimljen dopis II Policijske postaje Zagreb i da je u konačnici podnesena kaznena prijava protiv oca djece HG, Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu pod brojem: 511-19-28/3-K-422/25 i zatraženo mišljenje multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, te da su dana 16. lipnja 2025., izvršeni individualni razgovori psihologice sa djecom. U pročitanom izvješću zaključno s navodi da su se HG i majaka CG višekratno obraćali područnom uredu i međusobnom se prijavljivali za različita djela koja su prijave proslijeđene nadležnoj II. policijskoj postaji i sa kojima se radilo na razvoju njihovih roditeljskih vještina i unapređenja međusobne roditeljske komunikacije, a imajući u vidu da je otac djece živi i radi u Njemačkoj sa istim se komunikacija odvijala putem e-maila i razgovorima kada bi dolazio u Republiku Hrvatsku, a koji se 17. veljače 2025., posljednji puta obratio sa planom provođenja vremena sa djecom, dok majka djece CG adekvatno surađuje sa stručnim timom i savjetodavno je dostupna, koja o svemu obavještava vezano za djecu i potrebe djece, te uredno prati njihov razvoj odgojno-obrazovni i zdravstveni status te im omogućava sve što im je potrebno, koja je aktualno angažirana vezano za pomoć i podršku djeci u trenutnoj situaciji i sa djetetom ČG je nastavila ići na terapije u Polikliniku za zaštitu i djece grada Zagreba kao i u Klinički bolnički centar Zagreb kod psihijatra te da da su djeca upisana u školu i opremljena za obrazovanje pri čemu će stručni tim i dalje intenzivno pratiti obiteljske prilike .

5. Sud je ma temelju članka 419. stavak 5. točke 1. ZKP/08, po prijedlogu tužitelja, a uz suglasnost obrane pročitao i pregledao presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: P Ob-75/2020 od 14. siječnja 2022., ispis poruka dostavljen po podnositelju kaznene prijave, zapisnik o ispitivanju svjedoka JG sa rasprave od 27. listopada 2023., uz dostavljen ispis poruka i preslika izjava danih kod nadležnog CZSS, rješenje OGS Zagreb broj 97 R1 Ob-2455/22-2 od 21. prosinca 2022.

5.1. Nadalje, sud je na temelju članka 431. stavka 1. točki 7. i 8. ZKP/08, pročitao zapisnik sa rasprave od 27. listopada 2023. o ispitivanju svjedoka HG, te je na temelju članka 419. stavka 5. točke 5. ZKP/08 po službenoj dužnosti pročitao dokumentacija Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Susedgrad u odnosu na djecu CG i HG od 6. prosinca 2025., rješenje OGS u Zagrebu R1OB - 2455/22-2 od 21. prosinca 2022., dokumentaciju DV Špansko sa preporukom od 19. travnja 2024., dokumentaciju Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Susedgrad od 9. listopada 2025., izvješće u obitelji, podnesak posebne skrbnice djece od 4. studenog 2025., dokumentaciju Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Susedgrad od 24. studenog 2025. koje sadrži očitovanje stručnog tima u odnosu na djecu, CG i HG, kao i izvod iz kaznene evidencije optuženice 28. studenog 2025., te izvod iz prekršajne evidencije optuženice od 28. studenog 2025.

6. Proanaliziravši i ocijenivši sve izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u međusobnu svezu te u svezu sa obranom optužene CG, po ocjeni suda u ponašanju optužene su se ostvarila obilježja kaznenog djela kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece, neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta, opisano i kažnjivo po članku 173. stavku 1. KZ/11, na način kako je to činjenično opisano u izreci ove presude, međutim , sud je u konkretnom slučaju ocijenio da je optuženica počinila predmetno kazneno djelo sa nižim stupnjem krivnje, da djelo nije imalo nikakvih posljedica i da ne postoji potreba da u konkretnom slučaju optuženica bude kažnjena odnosno da se u ovom konkretnom slučaju radi o beznačajnom kaznenom djelu, uzimajući u obzir i pobude počinjenja kaznenog djela, intenzitet njegova počinjenja, te okolnosti počinjenja predmetnog kaznenog djela.

7. U ovom postupku dakle nije sporno da su se CG i HG razveli i da je u tom smislu bila donesena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: P Ob-75/2020 od 14. siječnja 2022., koja je postala pravomoćna i ovršna od 1. veljače 2022., a koja je odluka bila donesena radi uređenja statusnih obiteljskih pitanja između optužene i njezinog bivšeg supruga te radi zaštiti prava i interesa njihove zajedničke maloljetne dvoje djece maloljetne ŽG, rođenog **.**.2016. i maloljetnog ČG, rođenog **.**.2018., niti je bilo sporno da je u točki IV. navedene presude, između ostalog, bilo izričito navedeno da je svaki roditelj prilikom predaje djece drugom roditelju dužan tom roditelju predati osobne dokumente djece (osobnu iskaznicu, putnu ispravu, zdravstvenu iskaznicu). Isto tako nije bilo sporno da je sama optuženica bila svjesna sadržaja navedene odluke kao i da je navedena odluka postala pravomoćna i ovršna. Isto tako nije bilo sporno, a s obzirom na iznesenu obranu optuženice u ponovljenom postupku, da ista doista jednom prilikom nije predala dokumente ocu djece, pojašnjavajući kako joj je neposredno prije tog događaja njezin bivši suprug neizravno zaprijetio da će uzeti djecu i da iste neće vratiti, a što je sve navedeno vrlo ozbiljno shvatila.

8. Međutim, sporno je da li je u vremenskom razdoblju od 1. veljače 2022., pa do 27. veljače 2023., optužena kao majka maloljetne ŽG i maloljetnog ČG prilikom predaje navedene djece drugom roditelju HG odbila tijekom preuzimanja djece od strane oca u svim slučajevima, osim jednom prilikom, predati osobne dokumente djece tj. osobne i putne ispravu te zdravstvene iskaznice za navedenu djecu i na taj način onemogućila provođenje pravomoćne i ovršene sudske odluke za zaštitu dobrobiti djece.

8.1. Na okolnost utvrđivanja spornih odlučnih činjenica izvedeni su svi potrebni dokazi, te je analizom svakog provedenog dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti te povezujući ih sa obranom optužene CG, sud utvrdio da je ista ostvarila obilježja kaznenog djela iz članka 173. stavku 1. KZ/11, ali isto tako da su u konkretnom slučaju kumulativno ispunjenje zakonske pretpostavke beznačajnog djela propisane odredbom članka 33. KZ/11.

9. Sporne odlučne činjenice utvrđene su iz pročitanog zapisnika sa rasprave od 27. listopada 2023. o ispitivanju svjedoka HG, a iz kojeg proizlazi kako je isti naveo da se sjeća kako je bio ranije ispitan u postupku pred državnim odvjetništvom i koji je ostao pri ranije iznesenom iskazu te na ranijoj raspravi pred sudom naveo da je on bivši suprug CG, da je njihova bračna zajednica faktički prestala 2019. godine, a da su se formalno razveli 14. siječnja 2022. godine, da su se suglasili oko razvoda, da nije bilo nikakvih posebnih sporova, pa je i tom smislu donesena odluka na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu koja je postala pravomoćna gore navedenog dana, te da isti pretpostavlja kako je i njegova supruga bila upoznata sa sadržajem predmetne odluke, te da dakle nije bilo posebnih sporova, kao i da je odluka donesena suglasno i zbog ranijih odnosa u predmetnoj odluci pod točkom 4. je bilo izričito navedeno da je svaki roditelj dužan prilikom predaje djece predati i osobne dokumente, odnosno osobnu i zdravstvenu iskaznicu, ali da međutim iako je takva odluka bila donesena, da je u razdoblju od 1. veljače 2022. godine pa do 27. veljače 2023. godine bilo problema oko predaje navedenih dokumenata prilikom predaje djece i to na način da je njegova bivša supruga CG postupala protivno navedenoj odluci i da je najmanje dva puta u navedenom vremenskom razdoblju njegova bivša supruga imala neke izgovore za primopredaju dokumenata djece i to na način da je govorila da kod sebe nema dokumente djece, da se dokumenti nalaze kod njezinih roditelja, odnosno da želi napomenuti kako ista prilikom primopredaje djece nije predala i dokumente i da ju je zbog više puta kontaktirao i putem telefona, whatsapa, e-maila, kasnije i putem njegove odvjetnice da je ona dužna prilikom primopredaje djece predati i dokumente , ali da mu ona u tom vremenskom razdoblju nije predala tražene dokumente i zbog čega je od strane njegove odvjetnice podnesena kaznena prijava, a koji je na pitanje branitelja optuženice odgovorio kako živi u [adresa] od 2015. godine, da ne može točno specificirati datume kada su bile primopredaje djece i kada mi nisu predani dokumenti, ali da zna da je to bilo u travnju i prosincu 2022. godine, da je osobno fizički došao do optuženice radi primopredaje djece u inkriminiranom razdoblju najmanje dva puta, da nema saznanja da li su navedeni dokumenti koji se odnose na djecu još uvijek važeći s obzirom da predmetne dokumente nije vidio od 2019. godine, da je kontaktirao optuženicu osobno tijekom 2023. godine iz razloga jer je vidio u nadležnom Hrvatskom zavodu za socijalni rad da su navedeni dokumenti u međuvremenu istekli, koji je napomenuo da je zbog pandemije Corone bilo po sili tadašnjih propisa , produljeno važenje predmetnih dokumenata, kao i da je u lipnju 2023. kontaktirao nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad zbog navodne prijave njegove bivše supruge za nasilje u obitelji, a koji je zbog obavljanja određenih poslova u rujnu 2023., osobno došao u nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad, te da je zbog navedene prijave bio i uhićen, međutim da nikada nije bila podignuta optužnica jer je kaznena prijava odbačena od državnog odvjetništva zbog čega smatra da se radilo o lažnoj prijavi. Nadalje iz pročitanog zapisnika sa rasprave od 27. listopada 2023. o ispitivanju svjedoka HG, proizlazi kako je Hrvatski zavod za socijalni rad već od ranije znao kako postoje problemi oko predaje dokumenata od strane njegove bivše supruge prilikom primopredaje djece, da je osobno u studenom 2022. godine o tom problemu obavijestio Hrvatski zavod za socijalni rad i da nema saznanja da je njegova bivša supruga podnijela prijedlog u izvanparničnom postupku za hitne privremene mjere i da su i dalje nakon inkriminiranog razdoblja ostali problemi oko predaje dokumenta, koji su i dalje aktualni, da je fizička primopredaja djece bila 4. rujna 2023. godine, ali da se ne sjeća točno drugih datuma u 2023., dok se navedenog datuma dobro sjeća jer je tada bio prvi dan škole kćeri ŽG i tada mu bivša supruga na njegovo izričito traženje nije dala dokumente za oboje djece, a tada su bili prisutni i ŽG i sin ČG, a isto tako da je sa njegovom bivšom suprugom prethodno najčešće telefonskim putem dogovarao oko primopredaje, da je ona njemu navedeno odobravala i u tom smislu nije radila nikakve probleme, spremila je djecu, spakirala im stvari u torbu i poštovala je naše dogovore, osim što mu nije predavala navedene dokumente, te je dodao kako su njemu navedeni dokumenti potrebni jer sa djecom kada su mu povjerena može ići na područje grada Zagreba u parkove i shoping centre, no u slučaju ako bih ih htio odvesti na Plitvice ili negdje izvan Zagreba, da su njemu navedeni dokumenti nužni uzimajući u obzir česte provjere policije radi emigranata te uzimajući u obzir kako ga je supruga lažno prijavila. Također iz pročitanog zapisnika sa rasprave od 27. listopada 2023. o ispitivanju svjedoka HG, proizlazi kako je svjedok također htio djecu odvesti i izvan RH i to npr. u Sloveniju ili kod njegovih roditelja u BiH u Drvar, s obzirom da nema u Zagrebu kuću ili stan u kojem bi mogao prenoćiti, no da međutim njemu to supruga nikada nije odobravala, iako ju je o tome prethodno obavijestio i da koliko mu je poznato njegova bivša supruga se bojala da u tim situacijama ne bi vratio djecu, a da je on i ranije sa svojom bivšom suprugom znao otputovati u Drvar u B iH i da su odnosi između djece i njegovih roditelja bili dosta dobri, te da nikada u životu nije rekao svojoj supruzi da u tim situacijama kada bi bio u inozemstvu sa djecom, istu ne bi vratio, koji je uvijek u dogovoru sa bivšom suprugom surađivao i oko vraćanja djece , osim jednom prilikom kada se maleni ČG upišao u gaće pa je o tome obavijestio suprugu koja je tada tražila da dijete odvede u [adresa] gdje žive njezini roditelji, a on tada nije postupio kako ga supruga tražila s obzirom da tamo žive njezini roditelji s kojim nema nikakve odnose i da je tada dijete odveo na adresu gdje živi njegova bivša supruga [adresa]. Također je iz pročitanog zapisnika proizlazi da na prvi dan škole ŽG, ocu djece HG nisu bili predani dokumenti za djecu od optuženice, a da navedeni termin nije bio predviđen sudskom odlukom, međutim da se termin realizirao na temelju suglasnosti i prethodnog dogovora sa bivšom suprugom, kao i da njegova majka nikada nije nikome u životu prijetila pa tako ni njegovoj bivšoj supruzi, a koja se prijetnja navodno odnosila da će odvesti djecu.

10. Iz pravomoćne i ovršne Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: P Ob- 75/2020 od 14. siječnja 2022., proizlazilo je uz okolnosti da se razvodi braka između optuženice kao i HG te da će zajednička djeca maloljetna ŽG, rođena **.**.2016. i maloljetni ČG, rođen **.**.2018. stanovati sa majkom CG u [adresa], pri čemu će oba roditelja ostvarivati zajedničku roditeljsku skrb u odnosu na navedenu djecu. Također je iz navedene presude proizlazilo kako se u istoj uređuju osobni odnosi oca HG i navedene djece na način da će se isti odvijati sukladno dogovoru roditelja, dok je posebice uređen način osobnog viđanja oca sa djecom u slučaju da dogovor izostane što je uređeno u točki IV. izreke navedene presude, a pri čemu je izričito konstatirano da je svaki roditelj prilikom predaje djece drugom roditelju dužan tom roditelju predati osobne dokumente djece (osobnu iskaznicu, putnu ispravu, zdravstvenu iskaznicu), o čemu je u obrazloženju navedene sudske odluke dano i obrazloženje za navedeno, te je sud u obrazloženju posebno naveo da je u slučaju eventualnih zlouporaba odlaska djece sa roditeljem u inozemstvo, da se sukladno članku 419. Obiteljskog zakona može zatražiti odgovarajuća mjera.

11. Iako je optužena CG u svojem iskazu porekla krivnju za počinjenje inkriminiranog kaznenog djela, a što predstavlja njezin subjektivni odnos prema navedenom kaznenom djelu, iz analize kako njezinog iskaza, tako i iskaza HG, ali i materijalne dokumentacije pročitane tijekom dokaznog postupka, sud je nesporno utvrdio da je optužena CG tijekom inkriminiranog u razdoblju od 1. veljače 2022., pa do 27. veljače 2023., kao majka maloljetne ŽG i maloljetnog ČG, odbija svojem bivšem suprugu i njihovom ocu HG odbijala predati osobne dokumente djece tj. osobnu i putnu ispravu te zdravstvenu iskaznicu, iako je bila iako svjesna odluke Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: P Ob-75/2020 od 14. siječnja 2022., pravomoćne i ovršne od 1. veljače 2022., kojom je određeno da je svaki roditelj prilikom predaje djece drugom roditelju dužan tom roditelju predati gore navedene dokumente kao pod točkom IV. izreke navedene presude i pri tome znajući da je ista odluka usmjerena zaštiti prava i interesa imenovane maloljetne djece.

11.1. Prije svega sud je uzeo u obzir da optuženica u svojoj obrani u ponovljenom postupku nije u potpunosti osporavala odlučne činjenice i koja je izričito navela da doista jednom prilikom nije predala dokumente ocu djece, pojašnjavajući kako joj je neposredno prije tog događaja njezin bivši suprug neizravno zaprijetio da će uzeti djecu i da iste neće vratiti, a što je sve navedeno vrlo ozbiljno shvatila. Nadalje, iz svih provedenih dokaza, a posebice iz pročitane materijalne dokumentacije, nedvojbeno je utvrđeno kako optuženica i otac djece HG nisu imali još od ranije u potpunosti uređene odnose u odnosu na predaju navedenih dokumenata prilikom primopredaje zajedničke djece iz razloga jer je od ranije optužena CG imala određenu bojazan jer je njezin bivši suprug HG iskazivao želju odvesti djecu u Bosnu i Hercegovinu k svojim roditeljima pri čemu se optuženica bojala da ih isti neće vratiti i da isti živi u [adresa] i koji ne živi u [adresa] gdje nema nikakav smještaj, a što je također ista iznosila u svojoj obrani navodeći da je HG izjavljivao da ima određena poznanstava i da će isti na sudu platiti koliko god je potrebno da može odvesti djecu u inozemstvo, te joj prijetio da joj neće vratiti djecu prema njezinim navodima. Upravo zbog tih ranijih nesporazuma i bojazni optuženice donesena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: P Ob-75/2020 od 14. siječnja 2022., pravomoćne i ovršne od 1. veljače 2022., kojom je određeno da je svaki roditelj prilikom predaje djece drugom roditelju dužan tom roditelju predati gore navedene dokumente kao pod točkom IV. izreke navedene presude. Optuženica je u svojoj obrani isticala da je zbog navedene bojazni zatražila odgovarajuću odvjetnice Leonore Katić i odvjetničkog ureda Hrvoja Jukića i da se zbog navedene bojazni obratila i Hrvatskom zavodu za socijalni rad te sudu i policiji, gdje joj je bilo rečeno da je potrebna suglasnost oba roditelja za vođenje djece izvan RH i pri tome sugerirano da pokrene odgovarajući građanski postupak radi izmjene aktualne ovrše pravomoćne odluke kojom je bila dužna predati uz djecu i dokumente, a pri čemu joj nije bilo sugerirano da u tim situacijama ne predaje dokumente prilikom primopredaje djece i koja se također bojala da ne dođe do postupka ovrhe nad djecom. Optuženica je u svojem iskazu prije svega isticala kako ista nikada nije svojem suprug branila da viđa djecu kad god on to može, da ih preuzima i da bude sa njima te je poricala kako prilikom primopredaje djece nije uskratila predati i navedene dokumente djece. Isto tako je prvotno isticala kako njezin bivši suprug HG uopće u inkriminirano vrijeme nije dolazio po djecu i da nije stoga mogla počiniti djelo, a dok je kasnije ipak u svojoj obrani navela kako misli da je to ipak bilo jedanput, odnosno da je točno da je HG došao u travnju 2022. po djecu, u Zagrebu, ali da tada nije bilo s njezine strane nikakvih problema oko predaje dokumenata djece sa njim, kao i da je došao tijekom rujna 2022. u Zagreb kada je bio prvi dan škole za ŽG, da je isti tada sudjelovao sa njima na manifestaciji škole oko sat vremena kada isti doduše uopće nije tražio dokumente, kao i da je moguće da je HG došao u RH i u prosincu 2022, a koja u konačnici u obrani navela da je HG u posljednje tri godine po djecu došao možda ukupno 2 puta i koja u svojoj obrani u ponovljenom postupku nije osporavala i navela kako dosita jednom prilikom nije predala dokumente ocu djece.

11.2. Međutim, iz pročitanog zapisnika sa rasprave od 27. listopada 2023., koji sadrži iskaz svjedoka HG utvrđeno je da je isti u inkriminiranom periodu najmanje dva puta došao u RH radi primopredaje djece i dokumenata i u kojim slučajevima je njegova bivša supruga CG, kada je isti došao po djecu, odbila predati navedene dokumente, a pri čemu je precizirao da je to bilo u travnju i prosincu 2022. godine, kada je osobno fizički došao do optuženice radi primopredaje djece, a također je proizlazilo da su i dalje nakon inkriminiranog razdoblja ostali problemi oko predaje dokumenta, koji su i dalje aktualni, budući da je fizička primopredaja djece bila i nakon inkriminiranog razdoblja i to 4. rujna 2023. godine, kada je bio prvi dan škole kćeri ŽG i kada mu bivša supruga na njegovo izričito traženje nije ponovno dala dokumente za oboje djece, a tada su bili prisutni i ŽG i sin ČG. Nadalje, optuženica je u svojoj ranije iznesenoj obrani isticala kako su pojedini predmetni dokumenti bili istekli, a što po ocijeni ovog suda nije okolnost koja bi opravdavala njezino odbijanje predaje traženih dokumenata, neovisno jesu li oni bili važeći ili nisu, a pri čemu treba uzeti i u obzir kako se u inkriminirano vrijeme za vrijeme Covid pandemije doista u slučaju isteka valjanosti dokumenata smatralo da su istekli dokumenti važeći što je i opće poznata činjenica, niti u tom smislu navodi optuženice da nije mogla postići sporazum sa HG oko produljenja dokumenata, ni na koji način ne opravdavaju optuženicu, kao niti okolnost da je HG u slučaju dolaska i preuzimanja djece sa istima provodio kratko vrijeme do sat vremena u parku. Isto tako prema ocijeni ovoga suda navodi optuženice koje ista iznosi u svojoj obrani u ponovljenom postupku da samo jednom prilikom nije predala dokumente svojem bivšem suprugu HG kada mu je predala djecu iz razloga jer je neposredno prije tog događaja njoj njezin bivši suprug neizravno zaprijetio da će uzeti djecu i da iste neće vratiti, a što je sve navedeno vrlo ozbiljno shvatila i da je ista dugi niz godina trpjela tjelesno, psihičko, ali i seksualno nasilje bivšeg supruga HG, te da je njezin suprug trebao prethodno najaviti svoj dolazak radi viđanja i druženja sa djecom, a u tom periodu od oko godinu dana, koji ju prema njezinim navodima uopće nije kontaktirao, kao niti njihovu zajedničku djecu, kao i da je isti znao dolaziti u Zagreb bez da se javi i vidi djece u inkriminiranom periodu, u konkretnom slučaju ne mogu opravdati utvrđeno ponašanje optuženice, a koja je takvim postupanjem postupila protivno pravomoćnoj i ovršnoj sudskoj odluci donesenu radi zaštite dobrobiti djece i koja ju je svakako bila dužna poštivati dok god je ista na snazi do njezine eventualne izmjene, koja za istu proizvodi određeni pravni obligatorni učinak.

11.3. Stoga je optužena CG bila dužna sukladno točki IV. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: P Ob-75/2020 od 14. siječnja 2022., pravomoćne i ovršne od 1. veljače 2022., svaki puta prilikom predaje zajedničke djece HG predati i osobne dokumente djece tj. osobnu i putnu ispravu te zdravstvenu iskaznicu, te poštivati pravomoćnu i ovršnu sudsku odluku sa odgovarajućim pravnim učinkom prema istoj, a sve dok se takva odluka pravomoćno ne izmijeni u odgovarajućem sudskom postupku i ista nije iz svih navedenih razloga koje iznosi u svojoj obrani bila ovlaštena odbiti predati navedene dokumente za zajedničku djecu prilikom primopredaje te postupiti protivno navedenoj pravomoćnoj i ovršnoj sudskoj odluci, a za koju primopredaju djece je utvrđeno da se u inkriminiranom vrijeme u trajanju od oko jedne godine dogodila najmanje dva puta i to tijekom travnja i prosinca 2022. godine, kako je to utvrđeno iz iskaza svjedoka HG, a koje događaje i sama optuženica djelomično i priznaje u svojoj obrani kako jednom prilikom nije predala dokumente prilikom primopredaje djece ocu, a koje su i odlučne činjenice utvrđene iz svih provedenih dokaza.

12. Uzimajući u obzir navedeno, sud je na nedvojben način utvrdio da je optužen ica u inkriminirano vrijeme u razdoblju od 1. veljače 2022., pa do 27. veljače 2023., u [adresa], kao majka djece maloljetne ŽG i maloljetnog ČG, iako je bila svjesna odluke Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: P Ob-75/2020 od 14. siječnja 2022., pravomoćne i ovršne od 1. veljače 2022., da je sukladno točki IV. izreke određeno da je svaki roditelj prilikom predaje djece drugom roditelju dužan tom roditelju predati osobne dokumente djece tj. osobnu i putnu ispravu te zdravstvenu iskaznicu i pri tome znajući da je ista odluka usmjerena zaštiti prava i interesa imenovane maloljetne djece, prilikom preuzimanja djece, ocu HG odbijala predati spomenute osobne dokumente, te time na opisani način onemogućila provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djece koje je odredio sud i time ostvarila obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koje je opisano i kažnjivo po članku 173. stavku 1. KZ/11.

13. Na strani optužene CG nisu utvrđene okolnosti koje bi dovodile u sumnju njezinu ubrojivost u vrijeme počinjenja kaznenih djela kao i svijest o zabranjenosti i protupravnosti.

14. Obrana optuženice CG samo je djelomično prihvaćen kao istinita i to u dijelu u kojem ista ne osporava da jednom prilikom doista nije predala navedene dokumente ocu djece prilikom primopredaje djece, kao i da je optužena bila svjesna sadržaja odluke Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: P Ob-75/2020 od 14. siječnja 2022., pravomoćne i ovršne od 1. veljače 2022., kao i da je bila svjesna da je ista sukladno točki IV. izreke kao roditelj prilikom predaje zajedničke djece drugom roditelju odnosno HG bila dužna predati osobne dokumente djece tj. osobnu i putnu ispravu te zdravstvenu iskaznicu, te da je ipak moguće da je njezin bivši suprug HG ipak u tom razdoblju došao po zajedničku djecu i navedene dokumente , dva puta i to tijekom travnja i prosinca 2022. godine, a što je i u suglasju sa iskazom svjedoka HG, a također je prihvaćena i u dijelu gdje ista navodi kako je imala određenu bojazan da će njezin bivši suprug odvesti djecu u inozemstvo i to u Bosnu i Hercegovinu te u Njemačku. Međutim, u ostalom dijelu obrana optuženice nije prihvaćena kao istinita, budući je ista iskazivala nekonzistentno, kao i proturječno sa drugim provedenim dokazima i koja je po ocijeni suda bila usmjerena na otklanjanje njezine krivnje, a koja je i sama navela u svojoj ranije iznesenoj kako joj je tijekom pružanja pravne pomoći oko navedene problematike i od izabranog odvjetnika, kao i od nadležnih institucija, sugerirano i navedeno da predaje i dokumente prilikom primopredaje djece, dok se aktualna pravomoćna i ovršna odluka ne izmijeni , niti navodi optuženice u obrani iznesenoj na raspravi u ponovljenom postupku ne opravdavaju optuženicu u takvom njezinom postupanju.

15. Iskaz svjedoka HG kao što je to naprijed opisano prihvaćen je kao istinit i vjerodostojan u odnosu na odlučne činjenice, a koji je dan jasno i uvjerljivo i koji je u suglasju sa pročitanom materijalnom dokumentacijom, a koja je također prihvaćena u cijelosti kao vjerodostojna.

16. Po ocjeni suda dakle u ponašanju optužene su se dakle ostvarila obilježja kaznenog djela iz članka 173. stavak 1. KZ/11. No međutim, u konkretnom slučaju prema ocijeni ovog suda i dalje se radi se o beznačajnom kaznenom djelu jer su se kumulativno ostvarile zakonske pretpostavke propisane odredbom članka 33. KZ/11.

16.1. Prije svega se naglašava kako je optuženica samo djelomično postupila protivno predmetnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P Ob- 75/2020-38 od 14. siječnja 2022., budući da je optuženica sukladno točki IV. izreke navedene presude ocu djece HG svaki puta u inkriminiranom razdoblju, a što se dogodilo dva puta, kako je to utvrđeno na temelju provedenih dokaza, omogućila ostvarivanje susreta i viđanje djece, te istom predala djecu, sa svim odgovarajućim stvarima koje su bile pripremljene u ruksacima, a pri čemu su se djeca radovala susretima i druženju sa ocem, ista nisu pokazala nikakav otpor niti nezainteresiranost ili pasivnost naspram druženja sa ocem, a iz čega se može nedvojbeno zaključiti da je optuženica kao majka djece poticala djecu na druženje sa ocem i provođenje sa njim vremena sukladno životnim mogućnostima samog oca djece, koji je radio u Njemačkoj i nije boravio u [adresa]. Optuženica je dakle djelomično postupila protivno predmetnoj presudi kada u inkriminiranom periodu, a u dva navrata prilikom predaje djece, ocu djece nije predala osobne dokumente djece, osobne, zdravstvene i putne isprave. Napominje se kako u pojedinim slučajevima počinjenja kaznenog djela iz članka 173. stavka 1. KZ/11, a kada se ne provode odluke donesene za zaštitu dobrobiti djece, zna dolaziti i do znatno teških i trajnih posljedica koje znaju rezultirati i potpunom fizičkom i emotivnom separacijom djeteta, kada jedna stranka u odnosu na koju je donesena takva odluka ustrajno, kontinuirano i dugotrajno ne postupa sukladno takvoj odluci i zbog čega u odnosu na drugu stranku na koju se takva odluka isto tako odnosi, uopće ne ostvaruje susrete i druženja sa djetetom ili se ista ostvaruju rijetko sa otporom i nezainteresiranošću djeteta, a što zna rezultira i emotivnom te fizičkom izoliranošću djeteta sa ponekad i nepopravljivim trajnim posljedicama. U konkretnom slučaju optuženica je dakle u inkriminiranom razdoblju u inkriminiranom periodu od 1. veljače 2022., pa do 27. veljače 2023., u dva navrata omogućila ocu susrete i viđanje zajedničke djece, a sukladno mogućnostima dolascima oca po djecu, iste pripremala za takve susrete i druženja i iste očito poticala na takve susrete i druženja sa ocem pri čemu su djeca doista bila motivirana i odlazila na susrete i druženja sa ocem , a koja u ta dva događaja nije ocu djece sukladno gore navedenoj odluci, nije predala njihove osobne dokumente, ali je ista dakle predala djecu koja su bila pripremljena sa svojim stvarima. Stoga se doista može objektivno zaključiti kako su u konkretnom slučaju nastupile neznatne posljedice jer je optuženica omogućila susrete i druženja sa ocem, a sve sukladno mogućnostima dolaska oca radi tih druženja, pri čemu kod djece nije utvrđen otpor ili nezainteresiranost za ta druženja i susreta sa ocem.

16.2. Također sud zaključuju kako je optuženica postupala sa nižim stupnjem krivnje odnosno sa izravnom namjerom drugog stupnja, tzv. sigurno znanje, budući da optuženica nije htjela ocu HG uskratiti navedene dokumente iz nekog inata ili neke obijesti, već je ista iskazivala određeni strah i bojazan da bi njezin bivši suprug mogao odvesti u inozemstvo i to BiH kod svojih roditelja ili u Njemačku gdje isti stanuje , te da isti nema smještaj ili adresu na području RH, i zbog koje okolnosti su isti imali već od ranije određene nesuglasice koje su morali urediti u sudskom postupku. Optuženica je dakle bila svjesna kao intelektualna komponenta i sigurno je znala kao voljna komponenta da će na taj način počiniti kazneno djelo, ali takva izravna namjera drugog stupnja ne predstavlja najviši stupanj krivnje u kaznenom pravu, pri čemu su prilikom donošenja ove odluke uzete u obzir i pobude počinjenja predmetnog kaznenog djela, a to je i određena bojazan za djecu niže životne dobi, neovisno što ju navedeno ne opravdava u ovom kaznenom postupku.

16.3. Posebno je uzeto u obzir kako iz pročitanog izvješća o aktualnim obiteljskim prilikama Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Susedgrad od 13.listopada 2025. proizlazi su i nakon inkriminiranog razdoblja, ostvarivani susreti oca i djece tijekom zimskih praznika u veljači 2024. godine koji su boravili kod oca u Njemačkoj, te kontinuirano tri i pol tjedna tijekom ljetnih praznika u 2024., godini kada su sa ocem otišli u Bosnu i Hercegovinu kod svoje bake i da djeca svakodnevno kontaktiraju sa ocem kada se isti nalazi u Njemačkoj, osim u slučaju kada otac to ne može na njegov zahtjev. Stoga sud ocjenjuje da je cijeli ovaj kazneni postupak doista utjecao na buduće ponašanje optuženice, a pri čemu je sud cijenio i da se radi o do sada kazneno i prekršajno neosuđivanoj osobi, te da će nakon svega, a posebice samo vođenje kaznenog postupka protiv optuženice utjecati na njezino buduće ponašanje i da se više neće ponašati na opisani način kao u utvrđena dva navrata tijekom inkriminiranog perioda, da će ubuduće postupati u cijelosti u skladu sa pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom, koju ju kao stranka u postupku obvezuje i da stoga nije potrebno da u ovom slučaju optužena bude kažnjena.

17. Prema tome, iako su u inkriminiranom ponašanju optužene ostvarena obilježja kaznenog djela iz članka 173. stavak 1. KZ/11, kao što je prethodno obrazloženo, po ocjeni suda riječ je o beznačajnom djelu propisano odrednom članka 33. KZ/11, u kojem je propisano da kumulativnim ispunjenjem zakonskih pretpostavki, a koje su gore utvrđene, nema kaznenog djela, iako su ostvarena njegova obilježja i zbog čega je trebalo na temelju članka 453. točka 1. ZKP/08 osloboditi od optužbe.

18. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 određeno je da troškovi ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08, nužni izdaci optuženice te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

U Zagrebu, 12. siječnja 2026.

Sudac za mladež:

Stanislav Walaszek

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, broj Koz-DO-36/2023

2. Optužena CG, s prebivalištem u [adresa], s neprijavljenim boravištem [adresa]

3. Branitelj optuženika odvjetnik Bojan Opačić, putem e-komunikacije

4. Punomoćnik oštećenika odvjetnik SG, putem e-komunikacije

5. U spis