Poslovni broj: Us I-1591/2025-15
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja pod 1) ĆT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 2) ET, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 3) ĆTG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i pod 4) ĐT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Nikoli Dorbiću, odvjetniku u Šibeniku, Riječka 4, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, OIB: 72910430276, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba pod 1) Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, OIB: 43539267895, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, [adresa], pod 2) Grada Šibenika, OIB: [osobni identifikacijski broj], Šibenik, Trg palih branitelja Domovinskog rata 1, zastupanog po zakonskom zastupniku ZT, gradonačelniku [adresa] i pod 3) Ministarstva financija Republike Hrvatske, Sektora za naknadu oduzete imovine, OIB: 18683136487, Zagreb, I. Lučića 6, PP 116, radi naknade za oduzetu imovinu, nakon javne i usmene rasprave zaključene 11. prosinca 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja od pod 1) do pod 4), a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika te zainteresiranih osoba pod 1), 2) i 3), objavljene 12. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva pravosuđa uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/22-01/283, URBROJ: 514-04-03-01- 01/08-25-02 od 17. travnja 2025. te se predmet vraća tuženiku na ponovno odlučivanje u kojem je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.
II. O troškovima spora sud će odlučiti naknadno posebnim rješenjem.
Obrazloženje
1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 30. lipnja 2025. protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/22-01/283, URBROJ: 514-04-03-01-01/08-25-02 od 17. travnja 2025., tužitelji u bitnom najprije reproduciraju izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega ističu kako se u pobijanom rješenju, u bitnom, navodi da je u postupku sporno je li zemljište glede kojeg tužitelji zahtijevaju povrat u naravi privedeno namjeni u smislu čl. 17. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (u daljnjem tekstu: Zakon o naknadi) i je li moguć povrat u naturalnom obliku, a da se ne okrnji prostorna cjelovitost, odnosno namjena uporabe prostora i imovine u smislu čl. 55. Zakona o naknadi. Da je u konkretnom slučaju potrebno primijeniti nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Gustava Červara, dipl. ing. građ. od 2. veljače 2020. u kojem je utvrđeno da je predmetno zemljište privedeno namjeni kako je i predvidio PUP Vidici, što znači da ne predstavlja neizgrađeno građevinsko zemljište jer su na njemu izgrađene građevine (višestambene zgrade s pripadajućim nužnim okolišem nužnim za uporabu zgrada, trafostanica, ulica, poslovna zgrada, samoposluga, javna površine, kuća i dvorište), te da se ne može dati u vlasništvo prijašnjem vlasniku. U prilog tome da govore fotografije koje su priložene tom vještvu i grafički prikaz koji se sastavni dio PUP Vidici iz 1978., sa svojim izmjenama i dopunama. U konkretnom slučaju da je notorno kako je predmetno zemljište izgrađeno i uređeno stambeno naselje, s infrastrukturom neophodnom za određeno naselje, te dijelom zemljište koje je izuzeto iz pravnog prometa, odnosno na kojem nije moguće stjecanje prava vlasništva, te da nisu ostvareni uvjeti za naturalni povrat zemljišta koji čini sastavni dio izgrađenog stambenog kompleksa s pripadajućim javnim površinama, bez obzira na činjenicu što neki dijelovi oduzetog zemljišta unutar tog kompleksa nisu izgrađeni/uređeni. O zahtjevu tužitelja za naknadu za zemljište zemljišnoknjižne oznake dio čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stara izmjera, što odgovara čest. br. 3413 k. o. [katastarska općina] izmjera površine 416 m2 glede koji je prvostupanjskim (dopunskim) rješenjem odbijen u pobijanom rješenju nema riječi. Označeno rješenje grubo je manjkavo, te je donijeto uz povredu zakona na štetu tužitelja, pa se pobija iz svih razloga zbog kojih se može pobijati. Prije svega, što se tiče dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake čest. br. 3412 k. o. [katastarska općina], ponavljaju se navodi iz žalbe tužitelja od dana 26. rujna 2022. izjavljene protiv prvostupanjskog (dopunskog) rješenja, pa se ističe kako nije sporno da je prijašnjem vlasniku JT rješenjem o deposediranju iz 1962. oduzeta za cijelo čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i da je temeljem rješenja o oduzimanju predmetna zgrada upisana na Poduzeće za ceste Šibenik. Međutim, nije jasno kako je, uslijed formiranja novih zemljišnih knjiga za [adresa] dio čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to zemljište oznake čest. br. 3413 k. o. [katastarska općina], površine 442 m2 upisano na prijašnjeg vlasnika JT. Kako bilo, jasno je da predmetna čest. br. 3413 k. o. [katastarska općina] nije vraćena JT, kako je to navedeno u obrazloženju prvostupanjskog rješenja. Naime, nigdje ne postoji rješenje o vraćanju predmetne nekretnine JT iz čega slijedi da je kod formiranja novih zemljišnih knjiga za [adresa] došlo do pogreške kad je glede predmetne čest. br. 3413 k. o. [katastarska općina], uknjiženog prva vlasništva društveno vlasništvo, upisano pravo korištenja na ime ĆT pok. Ć. S obzirom na navedeno, nije točan niti navod iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja da je prijašnji vlasnik mogao stupiti u posjed zemljišta oznake čest. br. 3413 k. o. [katastarska općina] po upisu u zemljišne knjige. Što se tiče zemljišta oznake čest. zem. [katastarska čestica] i dio čest. zgr. [katastarska čestica] površine 1041 m2, sve k. o. [katastarska općina] (stara izmjera), odnosno utvrđenja da je isto privedeno namjeni radi koje je oduzeto, ističe se kako je vještak Dario Turko u svojoj dopuni nalaza i mišljenja naveo da treba vratiti prijašnjem vlasniku u naturalnom obliku: - dio čestice. 3411/1 k. o. [katastarska općina] omeđen točkama 2-3-4-78-79-80-101-100-99-98-97-96-95-26-27-13-12-11-10-9-8-2 prema geo. snimku površine 622 m2 (misli se na geodetski snimak od kolovoza 2020. godine izrađen po vještaku za geodeziju Zoranu Marinu); - uvjetno dio čestice 3411/1 k. o. [katastarska općina] omeđen točkama 76-77-88-87-106-105-90-91-89-93-92-75-76 prema geo. snimku površine 210 m2, tek po rješenju prijepornog pitanja „parkirališta”; - uvjetno dio čestice 3411/1 k. o. [katastarska općina] omeđen točkama 71-72-73-74-38-39-40-43-44-
45-51-52-53-54-55-56-57-60-61-62-63-64-69-70-71 prema geo. snimku površine 1128 m2, tek po rješenju prijepornog pitanja „parkirališta”; - dio čestice 3411/1 k. o. [katastarska općina] omeđen točkama 14-32-33-14 prema geo. snimku površine 9 m2; - dio čestice 3408/21 k. o. [katastarska općina] omeđen točkama 44-49-46-45-44 prema geo. snimku površine 14 m2; - dio čestice 3408/60 k. o. [katastarska općina] omeđen točkama 14-35-34-33-14 prema geo. snimku površine 10 m2 i - dio čestice 3408/60 k. o. [katastarska općina] omeđen točkama 18-42-41-40-39- 38-19-18 prema geo. snimku površine 97 m2, jer isto nije privedeno namjeni radi koje je zemljište deposedirano. Na raspravi pred prvostupanjskim tijelom od 6. prosinca 2021. punomoćnik ovlaštenika naknade (ovdje tužitelja) je izjavio da je parking izgrađen na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] nakon stupanja na snagu Zakona o naknadi, negdje 1998. - 2000., a punomoćnica Grada Šibenika je izjavila kako prihvaća navode punomoćnika ovlaštenika naknade da je parkiralište građeno nakon 1996. Dakle, prijeporno pitanje „parkirališta” na koje ukazuje vještak Turko se odnosi na pitanje je li na dijelu čest. br. 3411/1 k. o. [katastarska općina] „parking” izgrađen prije ili nakon stupanja na snagu Zakona o naknadi. Budući da je predmetno parkiralište izgrađeno nakon stupanja na snagu Zakona o naknadi ono se ima smatrati neizgrađenim sukladno čl. 17. st. 1. toga Zakona. S obzirom na navedeno, jasno je da vještak Dario Turko drži kako treba vratiti prijašnjem vlasniku u naturalnom obliku: - dio čestice 3411/1 k.o.
[adresa] omeđen točkama 76-77-88-87-106-105-90-91-89-93-92-75-76 prema geo. snimku površine 210 m2 i - dio čestice 3411/1 k. o. [katastarska općina] omeđen točkama 71-72- 73-74-38-39-40-43-44-45-51-52-53-54-55-56-57-60-61-62-63-64-69-70-71 prema geo. snimku površine 1128 m2. Pored toga, ističe se kako vještak Dimitrije Govorčinović također drži da ovlaštenicima naknade treba dati u vlasništvo ono za što vještak Dario Turko drži da treba vratiti prijašnjem vlasniku u naturalnom obliku. Drukčije mišljenje ima samo vještak Červar. Dakle, unatoč tome što vještaci Govorčinović i Turko drže da ovlaštenicima naknade treba dati u vlasništvo ono za što vještak Dario Turko drži da treba vratiti prijašnjem vlasniku u naturalnom obliku, prvostupanjsko tijelo donosi rješenje kojim odbija zahtjev za povrat u naravi predmetnog zemljišta. Vezano uz navedeno iskazani punomoćnik drži kako je bitno napomenuti da je na raspravi od 9. lipnja 2021. voditeljica postupka pozvala vještaka Turka da odgovori na slijedeća pitanja: 1) je li na deposediranom zemljištu do stupanja na snagu Zakona o naknadi, dakle do 11. listopada 1996., obavljena priprema zemljišta, izgrađena komunalna i telekomunikacijska instalacija, objekti i uređaji zajedničke potrošnje, a sve to sukladno namjeni određenoj planom koji je bio na snazi u trenutku donošenja Zakona o naknadi, uz navode koji radovi nisu izvedeni da bi se zemljište moglo smatrati privedenim namjeni, odnosno što je na predmetnom zemljištu izgrađeno nakon stupanja na snagu Zakona o naknadi; 2) da navede što je stjecatelj prava korištenja bio dužan izgraditi na predmetnom zemljištu za koje je taj vještak mišljenja da se treba naturalno vratiti, a da isto nije izgradio odnosno priveo namjeni radi koje je zemljište deposedirano i 3) bi li se vraćanjem tog dijela zemljišta bitno okrnjila prostorna cjelovitost kompleksa radi čije je izgradnje predmetno zemljište deposedirano. U odnosu na prvo pitanje vještak Turko je u dopuni nalaza i mišljenja istaknuo kako nije u posjedu prostornog plana koji je bio na snazi u trenutku donošenja Zakona o naknadi. Isto tako, da je iz dopisa komunalnog poduzeća Vodovod i kanalizacija Šibenik od 15. rujna 1969. razvidno da izgradnji zgrada križ 49/I i križ 49/II nije prethodilo donošenje urbanističkog plana. Stoga da bez uvida u navedene planove ne može dati kvalificirano mišljenje na postavljeno pitanje. Iskazani punomoćnik ističe kako je iz Precrta katastarskog plana broj 26 k. o. [katastarska općina] iz oktobra 1968. koji je sastavni dio rješenja o odobrenju za građenje od 15. lipnja 1976., broj: 06-UpI-4405/1- 69 (iz kojeg je vidljivo da je investitoru „Izgradnji” građevinskom poduzeću iz [adresa] odobreno građenje investicionih objekata stambenih zgrada KRIŽ 49/I i KRIŽ 49/II na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s tim da se radi o današnjim kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]), vidljivo da su u trenutku sastavljanja navedenog Precrta naznačene i današnje kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], s tim da se iz ortofoto snimke iz 1968. vidi kako je 1968. na deposediranom zemljištu od danas postojećih zgrada postojala ona sagrađena na 3410/1 k. o. [katastarska općina] te ona sagrađena na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je danas proširena. Činjenica što u to vrijeme (1968. godine) nije bila sagrađena, a ni planirana današnja kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je izgrađena sukladno građevinskoj dozvoli, navodi na zaključak da su se planovi vezano uz deposedirano zemljište kroz vrijeme mijenjali što onda znači da su se dijelovi deposediranog zemljišta na kojima nisu bile sagrađene građevine smatrali neizgrađenim građevinskim zemljištem koje se, prema potrebi, može izgraditi odnosno prilagoditi aktualnim potrebama. Također, u to vrijeme nije bila sagrađena a ni planirana ni današnja kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Na ovom se mjestu, jednako kao u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja vještaka Turka, navodi kako se u Zakonu o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (dalje: Zakon o nacionalizaciji), i to u čl. 34. st. 1., navodi kako se smatraju građevinskim zemljištima i nacionaliziraju sva izgrađena i neizgrađena zemljišta, koja se nalaze u užim građevinskim područjima gradova i naselja gradskog karaktera. Nadalje, čl. 36. st.1. i 2. Zakona o nacionalizaciji glase (kako navodi vještak Turko): „Ako se zgrada koja je nacionalizirana nalazi izvan užeg građevinskog područja na kojem su prema prethodnom članku nacionalizirana sva izgrađena i neizgrađena zemljišta, zajedno s tom zgradom nacionalizira se i građevinska parcela na kojoj je zgrada podignuta.” „U slučaju iz prethodnog stavka nacionalizira se samo zemljište koje pokriva zgrada i zemljište koje služi za redovnu upotrebu te zgrade (građevinsko izgrađeno zemljište), a ostali dio zemljišta izdvaja se u posebnu parcelu i ostaje u vlasništvu vlasnika.” Upravo je čl. 36. st. 2. Zakona o nacionalizaciji značajan za konkretan slučaj jer definira građevinsko izgrađeno zemljište kao zemljište koje pokriva zgrada i zemljište koje služi za redovnu upotrebu te zgrade, što znači da je neizgrađeno građevinsko zemljište ono zemljište koje ne pokriva zgrada i zemljište koje ne služi za redovnu upotrebu te zgrade. Na ovom se mjestu navodi kako čl. 17. st. 1. Zakona o naknadi glasi: „Neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona i koje je na temelju pravomoćne odluke nadležnoga tijela oduzeto iz posjeda prijašnjih vlasnika ili osobe na koju je pravo prenio prijašnji vlasnik, a kojim općina, odnosno grad do stupanja na snagu ovoga Zakona nije dalje raspolagala ili koje do donošenja ovoga Zakona nije privedeno namjeni, dati će se u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev.”, dok čl. 17. st. 5. Zakona o naknadi glasi: „Pod zemljištem privedenim namjeni smatra se ono zemljište na kojem je izgrađen objekt ili su izvedeni znatniji radovi na objektu kao i ono zemljište na kojem je općina, odnosno grad izvršila pripremu za izgradnju.” Gore navedeno osobito govori u prilog tome da današnja kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz izuzetak dijelova te nekretnine koji služe za redovnu upotrebu postojećih građevina, što je sve označeno crvenim linijama na geodetskom snimku iz kolovoza 2020. kao i dijelovi kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji su označeni crvenim linijama na istom snimku, predstavljaju neizgrađeno građevinsko zemljište u smislu odredaba čl. 17. st. 1. i 5. Zakona o naknadi. Slijedom svega gore navedenog ne može se odgovoriti na pitanje je li na deposediranom zemljištu do stupanja na snagu Zakona o naknadi, dakle do 11. listopada 1996. obavljena priprema zemljišta, izgrađena komunalna i telekomunikacijska instalacija, objekti i uređaji zajedničke potrošnje, a sve to sukladno namjeni određenoj planom koji je bio na snazi u trenutku donošenja Zakona o naknadi. Može se tek odgovoriti da je na deposediranom zemljištu do stupanja na snagu Zakona o naknadi izgrađena komunalna i telekomunikacijska instalacija, objekti i uređaji zajedničke potrošnje (izuzev proširenja nogostupa o čemu će biti riječi kasnije), s tim da je navedena infrastruktura korištena za postojeće i namijenjena korištenju za eventualne buduće građevine na neizgrađenom građevinskom zemljištu koje bi se onda, sukladno potrebama, mogle izgraditi temeljem (političke) odluke koja je mogla i nije morala biti popraćena odgovarajućim pravnim aktima. Na ovom je mjestu potrebno istaknuti kako je u čl. 59. st. 1. toč. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano da komunalna infrastruktura jesu i javne zelene površine, dakle: parkovi, drvoredi, živice, cvjetnjaci, travnjaci, skupine ili pojedinačna stabla, dječja igrališta s pripadajućom opremom, javni športski i rekreacijski prostori, zelene površine uz ceste i ulice, ako nisu sastavni dio nerazvrstane ili druge ceste odnosno ulice i sl. (sukladno čl. 60. st. 5. navedenog zakona). Komunalna infrastruktura je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu odnosno suvlasništvu jedinice lokalne samouprave i/ili osobe koja obavlja komunalnu djelatnost. (čl. 61. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu). Nedvojbeno je da se na crvenim linijama označenim površinama na gornjem geodetskom snimku zatiču stabla i (manje-više provizorno uređeno) boćalište. Međutim, u obrazloženju presude i rješenja Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-11741/2007-19 od 3. ožujka 2011. navodi se, među ostalim, kako slijedi: „Spisu prileži zapisnik o očevidu od 18. prosinca 2006. iz kojeg proizlazi da su predmetne čestice u naravi livada, grubo poravnate te da se koriste kao dječje igralište, da su na tim česticama postavljene dvije stative za mali nogomet izgrađene od čeličnih cijevi i bez drugih obilježja igrališta, da se na zapadnom dijelu čestica nalazi uređeni otvoreni kanal za prihvat oborinskih voda sa naselja P., da između kanala i ulice E.K. postoji jedna parkovna klupa, jedna dječja ljuljačka i dvije klackalice, zatim da preko navedenih čestica prolazi zračni elektrovod na betonski stupovima, kao i da na graničnim ulicama postoji sva komunalna infrastruktura, ali da na predmetnim parcelama nema bitnih priključaka. Osim toga, predmetne čestice nisu ničim ograđene, na njima nema nikakvih drugih objekata odnosno da nije započeto sa izgradnjom istih, te se predmetne čestice koriste kao dječje igralište, ali da se radi o vrlo malim ulaganjima i neuređenom dječjem igralištem koje se ne može smatrati uređenim dječjim igralištem.” (...) „Kako iz izloženog proizlazi da na predmetnim česticama nije izgrađen društveni dom koji je predviđen PUP-om te da iste nisu pripremljene za izgradnju već da se koriste kao dječje igralište, pravilno su tijela u postupku utvrdila da iste nisu privedene namjeni do 1. siječnja 1997. odnosno da nisu privedene namjeni u smislu odredbe članka 17. stavka 5. Zakona o naknadi.”. Dakle, prema stajalištu Upravnog suda Republike Hrvatske, da bi se nešto smatralo javnom zelenom površinom (a u javne zelene površine spadaju, kao što je gore navedeno, i dječja igrališta s pripadajućom opremom, ekvivalent čega je u ovom konkretnom slučaju boćalište), javna zelena površina treba biti uređena. Nasuprot tome, dijelovi deposediranog zemljišta koji su na gornjoj skici označeni crvenim linijama nisu uređeni te su na njima vidljiva tek mala ulaganja. Na ovom se mjestu nameće pitanje dijelova kat. čest. [katastarska čestica] koji na gornjem Snimku nisu označeni crvenim linijama. Radi se o betoniranim dijelovima oko podignutih zgrada te o (mahom, izuzev dijela pored kat. čest. [katastarska čestica] koji vodi do ceste) betoniranim dijelovima terena koji zgrade spajaju s cestom. Navedeni dijelovi zemljišta predstavljaju zemljište koje služi za redovnu upotrebu postojećih zgrada, bilo da predstavljaju komunikaciju s javnim putom, bilo da predstavljaju betonirane dijelove oko zgrada (pa time i građevinsko izgrađeno zemljište). Što se tiče drugog pitanja, u navodima vezano uz prvo pitanje je sadržan i odgovor na drugo pitanje. Radi razjašnjenja vezano uz drugo pitanje ističe se kako sporno zemljište nije deposedirano radi izgradnje zgrada položenih na kat. čest. [katastarska čestica], nego da je isto deposedirano radi izgradnje zgrada uslijed potreba za (prije svega) stambenim prostorom, s tim da je proces planiranja i izgradnje, odnosno iskorištavanja neizgrađenog građevinskog zemljišta, kontinuirano tekao što je rezultiralo kontinuiranim povećanjem broja zgrada na deposediranom zemljištu (eklatantni su gore elaborirani primjeri koji se odnose na kat. čest. [katastarska čestica]). Inače, poduzeće „Izgradnja”, je izgradilo kat. čest. [katastarska čestica] sukladno rješenju o odobrenju za građenje od 15. lipnja 1970. Sve što je gore uz navedena dva pitanja izneseno, naznačeno je radi navoda iz obrazloženja pobijanog rješenja kako vještaci Dimitrije Govorčinović i Dario Turko nisu dostavili niti jedan dokaz na kojem temelje svoje mišljenje da zemljište za koje predlažu naturalni povrat nije privedeno namjeni odnosno što je na istom trebalo biti izgrađeno, a nije. Posebno se ističe kako su oba vještaka pisano iscrpno elaborirali svoja mišljenja. Što se tiče trećeg pitanja vještaku Turku bi li se vraćanjem tog (crvenim linijama označenog) dijela zemljišta bitno okrnjila prostorna cjelovitost kompleksa radi čije je izgradnje predmetno zemljište deposedirano treba ponoviti da na deposediranom zemljištu ne postoji kompleks zgrada već pojedine zgrade sa zemljištem koje služi za njihovu redovnu upotrebu, te je s obzirom na to, ali i na sve ostale elemente, dijelove čestica koje je precizirao vještak Turko trebalo dati u vlasništvo ovlaštenicima naknade (odnosno vratiti u naravi). Posebno se ističe i to kako se u obrazloženju presude i rješenja Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-11741/2007-19 od 3. ožujka 2011. navodi u sljedeće: „Osim toga, ovaj Sud ne može prihvatiti niti stajalište tuženog tijela da nije moguće naturalno vratiti predmetne nekretnine čak i da dio zemljišta nije priveden namjeni imajući u vidu odredbu članka 43. Zakona o prostornom uređenju smatrajući da nije moguća parcelacija zemljišta za potrebe postupka naknade.” Dakle, iz gore navedenog proizlazi kako je moguće naturalno vratiti dijelove nekretnina bez obzira na to je li moguća parcelacija zemljišta. Slijedom izloženog, tužitelji tužbenim zahtjevom predlažu sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenja tuženika i predmet mu vratiti na ponovni postupak, a pored toga predlažu i da sud naloži tuženiku naknaditi im trošak spora.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. 3.Zainteresirana osoba pod 1) u odgovoru na tužbu ističe kako se, za sada, protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti. Naime, tužitelji navode da je u provedenom postupku, jedino stalni sudski vještak Gustav Červar u nalazu i mišljenju utvrdio da je predmetno zemljište privedeno namjeni, da ne predstavlja neizgrađeno građevinsko zemljište, dok da su stalni sudski vještaci Turko, jednako i vještak Govorčinović, utvrdili u svom nalazu i mišljenju da predmetno zemljište treba vratiti prijašnjem vlasniku u naturalnom obliku. Kraj činjenice da je u postupku izrađeno više vještačenja (kojih mišljenja su suprotstavljena) da je vještačenje zapravo dokazna radnja, svakako je na podnositelju zahtjeva ukazati i na tu činjenicu, a na tijelu koje vodi prvostupanjski postupak kao i na tuženiku, kao tijelu koje odlučuje u žalbenom postupku, dati relevantne i dostatne razloge koji opravdavaju prihvaćanje, u konkretnom, baš nalaza i mišljenja vještaka Gustava Červar. Ukoliko podnositelj zahtjeva nije imao (tijekom postupka) daljnjih prijedloga, moguće je zaključiti da je tuženik jednako i prvostupanjsko tijelo dalo valjane i jasne razloge za prihvaćanje nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Červara.
4.Zainteresirana osoba pod 2) u odgovoru na tužbu ističe kako se u odnosu na navode iz tužbe tužitelja protiv osporenog rješenja tuženika poziva na navode iz odgovora na žalbu od 7. listopada 2022. te predlaže odbijanje tužbe jer predmetno zemljište predstavlja izgrađeno i uređeno stambeno naselje sa neophodnom infrastrukturom te nije moguć naturalni povrat takvog zemljišta.
5.Zainteresirana osoba pod 3) u odgovoru na tužbu ističe kako je suglasna s pravnim shvaćanjem tuženika iz osporenog rješenja, slijedom čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
6.U sporu je održana rasprava 11. prosinca 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio opunomoćenik tužitelja od pod 1) do pod 4), dok nisu pristupili uredno pozvani tuženik te zainteresirane osobe pod 1), 2) i 3), pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.
7.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.
8.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.
9.Tužbeni zahtjev je osnovan.
10.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
11.Naime, prvostupanjskim dopunskim rješenjem Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za opću upravu, imovinsko-pravne i zajedničke poslove, KLASA: UP/I-942-01/15-01/2, URBROJ: 2182-19-02/1-22-92 od 1. rujna 2022., točkom 1. odbija se zahtjev JT, ĆTG, ST, ĐT i MT za naknadu za zemljište zemljišnoknjižne oznake dio čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stara izmjera, što odgovara čest.br. 3413 k. o. [katastarska općina] izmjera površine 416 m2, te zahtjev za povrat u naravi nekretnina zemljišnoknjižne oznake i to dijela čest. zem. [katastarska čestica], dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stara izmjera što odgovara dijelu čest.br. 3408/60 k. o. [katastarska općina] izmjera površine 107 m2, dijelu čest.br. 3408/21 k. o. [katastarska općina] izmjera površine 14 m2 i dijelu čest.br. 3411/1 k. o. [katastarska općina] izmjera površine 1969 m2, točkom 2. utvrđuje se pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske za zemljište oduzeto rješenjem Narodnog odbora Kotara Šibenik, broj: 05-8356/1-E.20/58 od 25. studenoga 1958. označeno kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 43 m2, prijašnje vlasništvo JT, rješenjem Narodnog odbora Općine Šibenik, broj: 08-8925/60 od 4. kolovoza 1960., rješenjem Narodnog odbora Općine Šibenik, broj: 08-8925/60 od 18. srpnja 1961. i zapisnika od 5. rujna 1960., označeno kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 190 m2 prijašnje vlasništvo JT, rješenjem Narodnog odbora Općine Šibenik, broj: 11678/1-PS-62 od 27. prosinca 1962., označeno kao dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojem je izgrađena zgrada oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 1.436 m2, prijašnje vlasništvo JT, rješenjem Skupštine općine Šibenik, broj: 7660/1-ZS-66 od 23. lipnja 1966., označeno kao čest. zem. [katastarska čestica] površine 450 m2 k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine od 5039 m2, prijašnje vlasništvo JT i to na način kako slijedi: JT za udio od 3/12 što iznosi 50.329,98 kn, ETG za udio od 3/12 što iznosi 50,329,98 kn, ST za udio od 2/12 što iznosi 33.553,32 kn, ĐT za udio od 2/12 što iznosi 33.553,32 kn i ET za udio od 2/12 što iznosi 33.553,32 kn, točkom 3. kao obveznik naknade za nekretnine iz točke 2. izreke ovog rješenja određeno je Ministarstvo financija, dok je točkom 4. određeno da svaka stranka snosi svoje troškove, te je predmetno rješenje donijeto pozivom na odredbu članka 69. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine br. 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02).
12.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/22-01/283, URBROJ: 514-04-03-01-01/08-25-02 od 17. travnja 2025. odbijena je žalba tužitelja iz ovog spora izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo tijelo prvog stupnja u svom rješenju, uslijed čega je tuženik to rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.
13.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li u predmetnoj upravnoj stvari pravilno utvrđena naknada za predmetno oduzeto zemljište ili je pak u konkretnom slučaju trebalo odrediti naturalni povrat istog, odnosno je li u tom pogledu u provedenom postupku činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te potom na isto pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, kao i jesu li okolnosti koje tužitelji problematiziraju u tužbi razlozi zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.
14.Odredbom čl. 17. st. 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine br. 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02) propisano je da neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno temeljem propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. toga Zakona i koje je na temelju pravomoćne odluke nadležnog tijela oduzeto iz posjeda prijašnjega vlasnika ili osobe na koju je pravo prenio prijašnji vlasnik, a kojim općina ili grad do stupanja na snagu toga Zakona nije dalje raspolagala ili koje do donošenja ovog Zakona nije privedeno namjeni, dat će se u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev.
Prema stavku 5. istog članka Zakona pod zemljištem privedenim namjeni smatra se ono zemljište na kojem je izgrađen objekt ili su izvedeni znatniji radovi na objektu kao i ono zemljište na kojem je općina, odnosno grad izvršila pripremu za izgradnju.
Istim Zakonom propisane su i iznimke od vraćanja oduzete imovine u vlasništvo (članci 52.-56. Zakona o naknadi).
Člankom 55. istog Zakona propisano je da se ne vraća u vlasništvo i posjed imovina koja je nedjeljiv sastavni dio mreža, objekata, naprava ili drugih sredstava javnih poduzeća iz oblasti energetike, komunalne djelatnosti, prometa i veza te šumarstva (točka 1.), imovine koja je izuzeta iz pravnog prometa, odnosno na kojoj nije moguće stjecanje prava vlasništva (točka 2.), imovina čijim bi se vraćanjem bitno okrnjila prostorna cjelovitost, odnosno namjena uporabe prostora i imovine (točka 3.) i imovina čijim bi vraćanjem bila bitno okrnjena gospodarska odnosno tehnološka funkcionalnost kompleksa (točka 4.)
15.Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika, ovaj sud zaključuje kako tuženik uz obrazloženje koje je dao u istom nije pravilno ni zakonito postupio kada je donio osporeni akt naprijed citirane izreke, s čim u vezi sud nalazi da su tužitelji tužbenim navodima, kao i dokumentacijom na koju se pozivaju u tužbi, a koja prileže upravnom spisu, kojeg je tuženik dostavio u privitku odgovora na tužbu, doveo u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom upravnom postupku, a što je rezultiralo i pogrešnom primjenom materijalnog prava, kod kojeg stanja stvari u ovom trenutku osporeni akt tuženika nije moguće ocijeniti pravilnim, niti zakonitim, zbog čega ga je trebalo poništiti, te predmet vratiti tuženiku na ponovno odlučivanje.
16.Sud nalazi potrebnim prije svega istaknuti kako iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu proizlazi da su VT, OT i ĆTGŽ podnijeli zahtjev za naknadu/povrat 27. lipnja 1997., a koji se odnosi i na predmetnu imovinu koja je oduzeta njihovom ocu JT p. Petra. Rješenjem Narodnog odbora Kotara Šibenik, broj: 05-8356/1- E.20/58. od 25. studenoga 1958., kojim rješenjem je temeljem Zakona o eksproprijaciji ("Službeni list FNRJ", broj 12/57) u korist općenarodne imovine, a na korištenje i za potrebe Poduzeća Luka i skladišta u Šibeniku radi proširenja i dogradnje operativne obale u Rogaču i Klobušcu eksproprirana čest zem. 1376 i 1381 k. o. [katastarska općina] u površini od 43 m2, stvarnog vlasništva ĆT p. Petra. Rješenjem Narodnog odbora Općine Šibenik, broj: 08-8925/60 od 4. kolovoza 1960., rješenjem Narodnog odbora Općine Šibenik, broj: 08-8925/60 od 18. srpnja 1961. i zapisnikom od 5. rujna 1960. temeljem Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list FNRJ", broj 52/58) u korist Vojne pošte 7345-35 Split radi izgradnje višekatne stambene zgrade deposedirana čest zem. 17/2, 15 i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 190 m2, prava vlasništva ĆT p. Petra. Rješenjem Narodnog odbora Općine Šibenik, broj: 11678/1-PS-62 od 27. prosinca 1962. i rješenjem Odjela za financije, broj: 03-11678/1-162 od 7. prosinca 1964., je temeljem Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list FNRJ", broj 52/58) u korist Poduzeća za ceste Šibenik deposedirana i utvrđena naknada prijašnjem vlasniku JT za dio čest zem. 1321 k. o. [katastarska općina] površine 792 m2, a na kojem zemljištu je Poduzeće za ceste Šibenik izgradilo zgradu oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Rješenjem Skupštine općine Šibenik, broj: 3278/1-ZS-66 od 12. travnja 1966., je temeljem Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list FNRJ", broj 52/58) u korist Građevinskog poduzeća Izgradnja iz Šibenika u svrhu izgradnje višestambene zgrade oduzeto iz posjeda JT dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini cca 1400 m2. Rješenjem Skupštine općine Šibenik, broj: 7660/1-ZS-66 od 23. lipnja 1966., je temeljem Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list FNRJ", broj 52/58) u korist Građevinskog poduzeća Izgradnja iz Šibenika u svrhu izgradnje višestambene zgrade oduzeto iz posjeda ĆT p. Ć dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 5490 m2.
17.Nadalje, tuženik u obrazloženju osporenog rješenja u bitnom navodi kako je u predmetnom postupku sporno je li predmetno zemljište privedeno namjeni u smislu čl. 17. Zakona o naknadi i je li moguć povrat u naturalnom obliku, a da se ne okrnji prostorna cjelovitost, odnosno namjena uporabe prostora i imovine u smislu čl. 55. Zakona o naknadi. Prema tome, u postupku je trebalo utvrditi je li predmetno zemljište do dana donošenja Zakona o naknadi (11. listopada 1996.) privedeno namjeni sukladno dokumentima prostornog uređenja odnosno je li zemljište izgrađeno u cijelosti ili djelomično ili je barem, u odnosu na potencijalnu gradnju izvršena priprema zemljišta do navedenog datuma. Pripremom zemljišta iz izgradnju ne može se smatrati samo izrada prostornih planova i obavljanje imovinsko-pravnih radnji, već u pripremu zemljišta spadaju drugi radovi i poslovi koje je potrebno provesti u svrhu radi privođenja konkretnog zemljišta namjeni određenoj planom koji je bio na snazi u vrijeme donošenja toga Zakona. U svrhu utvrđivanja činjenica odnosno razjašnjenja određenih okolnosti bitnih za rješenje ove upravne stvari potrebno je i neposredno opažanje službene osobe koja vodi postupak i opažanje ovlaštenih vještaka. Iz vještva sudskog vještaka za geodeziju Zorana Marina dipl.ing.geod, od 15. lipnja 2018. proizlazi da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stara izmjera identična dijelu čest.br. 3411/1, dijelu čest.br. 3410/1, 3411/2, čest.br. 3411/3, čest.br. 3411/4, dijelu 3411/5, dijelu čest.br. 3410/3, dijelu 3411/6, čest.br. 3411/7 i dijelu čest.br. 3408/60 k. o. [katastarska općina] izmjera, čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stara izmjera identična čest.br. dijelu 3411/1, dijelu čest.br. 3411/2, dijelu čest.br. 3411/3 k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stara izmjera identična dijelu čest.br. 3410/1 dijelu čest.br. 3410/2, dijelu čest.br. 3410/3 dijelu čest.br. 3411/6 k. o. [katastarska općina] izmjera, čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stara izmjera identična čest.br. 3412 k. o. [katastarska općina] izmjera i čest.br. 3413 k. o. [katastarska općina] izmjera, čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stara izmjera identična je čest.br. 3333/2 k. o. [katastarska općina] izmjera, čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stara izmjera identična je dijelu čest.br. 5794 k. o. [katastarska općina] izmjera. Vještak je utvrdio da predmetne nekretnine čine jednu cjelinu smještenu sa istočne strane ulice koja vodi od Osnovne škole Vidici prema [adresa] ([adresa]), a sredinom istih je izgrađena Ulica branitelja Domovinskog rata koja vodi prema Cvjetnom domu. Zemljište stare oznake čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera) smješteno je na južnom dijelu između Ulice branitelja domovinskog rata i [adresa]. Na zapadnom dijelu zemljište oznake čest.br. 3413 je u naravi dvorišni dio vrt-okućnica čest.br. 3412 stambena zgrada P+2. Dio čest.br. 3412 sa istočne strane je prolaz-stepenice koje vode iz Ulice branitelja Domovinskog rata na [adresa]. Do navedenih stepenica prolaza je stambena višekatnica od 7 katova oznake 3410/1 k. o. [katastarska općina] sa pripadajućim dvorištem do [adresa], koje dvorište ima oznaku čest.br. 3410/2 k. o. [katastarska općina], a sa sjeverne strane do Ulice branitelja Domovinskog rata su ulazi u predmetnu zgradu. Uz stambenu višekatnicu oznake čest.br. oznake čest.br. 3410/1 sa istočne strane je zgrada-prizemnica supermarket oznake 3410/3 k. o. [katastarska općina] sa okolnim dvorištem, ulazom i zelenilom koje ima oznaku čest.br. 3410/4 k. o. [katastarska općina]. Sa istočne strane zgrade prizemnice oznake čest.br. 3410/3 je stambena višekatnica oznake 3411/5 k. o. [katastarska općina] sa okolnim dvorištem, na sjevernoj strani do Ulice branitelja domovinskog rata je ulaz u zgradu, a sa južne strane do [adresa] je zelenilo. Na zemljištu stare oznake čest. zem. [katastarska čestica] i dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalaze se dvije stambene višekatnice oznake 3411/2 i 3411/3 k. o. [katastarska općina] sa pripadajućim okolišem u naravi dijelom zelenilo, samoniklo raslinje, borova šuma, stabla bajame, parking. Ulica branitelja Domovinskog rata, sve oznake 3411/6, 3411/1 i 3408/60 k. o. [katastarska općina], te TS oznake čest.br. 3411/4 k. o. [katastarska općina] i samostojeći prizemni objekt oznake čest.br. 3411/7 k. o. [katastarska općina]. U postupku koji je prethodio donošenju ovog pobijanog dopunskog rješenja pribavljena su oprečna vještva stalnog sudskog vještaka građevinske struke Dimitrija Govorčinovića, dipl.ing.građ. koji utvrđuje da predmetno zemljište nije privedeno namjeni do stupanja na snagu Zakona o naknadi i moguće je naturalni povrat istog i stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Gustava Červara, dipl.ing.građ. koji utvrđuje da je predmetno zemljište privedeno namjeni do stupanja na snagu Zakona o naknadi i nije moguć naturalni povrat istog, te je prvostupanjsko tijelo pored ovakve situacije angažiralo i trećeg stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Daria Turka, ing.građ. koji utvrđuje da predmetno zemljište nije privedeno namjeni do stupanja na snagu Zakona o naknadi i moguć je naturalni povrat istog. Tuženik u obrazloženju svog akta potom navodi kako pregledom svih spisu priloženih vještava i pregledom fotografija, cijeni da je u ovom postupku potrebno primijeniti nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Gustava Červara, dipl.ing.građ. od 2. veljače 2020. u kojem je utvrđeno da je predmetno zemljište privedeno namjeni kako je i predvidio PUP Vidici, što znači da ne predstavlja neizgrađeno građevinsko zemljište jer su na njemu izgrađene građevine (višestambene zgrade s pripadajućim okolišem nužnim za uporabu zgrada, trafostanica, ulica, poslovna zgrada, samoposluga, javna površina, kuća i dvorište) te se ne može dati u vlasništvo prijašnjem vlasniku. Vještak je mišljenja kako je predmetno zemljište privedeno namjeni i ne može se dati u vlasništvo prijašnjem vlasniku. Pregledom fotografija koje su priložene ovom vještvu, tuženik smatra da je notorno da je ovdje riječ o izgrađenom građevinskom zemljištu, koje predstavlja jednu cjelinu potrebnu za funkcioniranje stambenih zgrada koje su izgrađene sukladno gore navedenim rješenjima o oduzimanju, odnosno aktima o oduzimanju. U prilog navedenom da govori i grafički prikaz koji je sastavni dio PUP Vidici iz 1978., sa svojim izmjenama i dopunama, koji je objavljen u Službenom vjesniku Općina Drniš, Knin i Šibenik (broj 28/78, 27/86, 11/87 i 03/88). Predmetne promatrane nekretnine nalaze se u obuhvatu navedenog PUP Vidici (Provedbeni urbanistički plan Vidici). Iz priloženog grafičkog prikaza proizlazi da PUP Vidici evidentira zatečene građevine i u istom su vidljive izgrađene građevine na kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Iz važeće prostorno-planske dokumentacije Izmjene i dopune Generalnog urbanističkog plana Grada [adresa] (Službeni glasnik Grada Šibenika, broj 8/16 i 1/17), iz karte 1.B Korištenje i namjena prostora je vidljivo da se promatrano područje nalazi unutar zone mješovite namjene M1-pretežito stambena, te je na kartografskom prikazu 4.1. B. Uvjeti za korištenje, uređenje i zaštitu prostora, oblici korištenja, način i uvjeti gradnje vidljivo da se promatrano područje nalazi unutar zone 1.6. Prostor dovršenih naselja. U ovom konkretnom slučaju da je notorno kako je predmetno zemljište izgrađeno i uređeno stambeno naselje, s infrastrukturom neophodnom za određeno naselje, te dijelom zemljište koje je izuzeto iz pravnog prometa, odnosno na kojem nije moguće stjecanje prava vlasništva, te nisu ostvareni uvjeti za naturalni povrat zemljišta koji čini sastavni dio izgrađenog stambenog kompleksa s pripadajućim javnim površinama, bez obzira na činjenicu što neki dijelovi oduzetog zemljišta unutar tog kompleksa nisu izgrađeni/uređeni. Takvo stajalište da je zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u nizu svojih odluka (primjerice presude poslovni broj: Usž-3848/16, Usž- 1414/16, Usž-3569/17-2, Usž-3392/18-2 i dr.) u kojima je jasno naveo da nisu ostvareni uvjeti za naturalni povrat zemljišta koji čini sastavni dio izgrađenog stambenog kompleksa s pripadajućim javnim površinama, bez obzira na činjenicu što neki dijelovi oduzetog zemljišta unutar tog kompleksa nisu izgrađeni/uređeni, slijedom čega odbija žalbu tužitelja iz ovog spora i svoje rješenje donosi na temelju članka 240. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 53/91 i 103/96).
18.Međutim, ovaj sud za sada ne može prihvatiti obrazloženje kakvog je tuženik dao u obrazloženju osporenog akta i to u pogledu odlučne činjenice u konkretnoj upravnoj stvari, odnosno je li predmetno zemljište privedeno namjeni u smislu čl. 17. Zakona o naknadi, kao i je li moguć povrat u naturalnom obliku, a da se ne okrnji prostorna cjelovitost, tj. namjena uporabe prostora i imovine u smislu čl. 55. Zakona o naknadi. Naime, u tom pogledu sud najprije primjećuje kako su u provedenom upravnom postupku pred prvostupanjskim tijelom, a koji je prethodio donošenju prvostupanjskog dopunskog rješenja pribavljena oprečna vještva stalnog sudskog vještaka građevinske struke Dimitrija Govorčinovića, dipl.ing.građ. koji utvrđuje da predmetno zemljište nije privedeno namjeni do stupanja na snagu Zakona o naknadi i moguć je naturalni povrat istog te stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Gustava Červara, dipl.ing.građ. koji pak utvrđuje da je predmetno zemljište privedeno namjeni do stupanja na snagu Zakona o naknadi i nije moguć naturalni povrat istog, kod kojeg stanja stvari je prvostupanjsko tijelo angažiralo i trećeg stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Daria Turka, ing.građ. koji također utvrđuje da predmetno zemljište nije privedeno namjeni do stupanja na snagu Zakona o naknadi te da je moguć naturalni povrat istog.
19.Nadalje, iz podataka upravnog spisa proizlazi da u prethodno opisanoj situaciji, prvostupanjsko tijelo, kao i tuženik svoja utvrđenja o nemogućnosti naturalnog povrata temelje isključivo na vještvu stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Gustava Červara, dipl.ing.građ. koji utvrđuje da je predmetno zemljište privedeno namjeni do stupanja na snagu Zakona o naknadi i da nije moguć naturalni povrat istog, no ovaj sud ne nalazi da bi tuženik dao jasne, objektivne i argumentirane razloge u obrazloženju osporenog rješenja zbog kojih je isključivo prihvatljiv nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Gustava Červara, a zbog čega nisu prihvatljivi nalazi i mišljenja vještaka građevinske struke Dimitrija Govorčinovića i vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Daria Turka.
20.Naime, sud primjećuje da su upravo nalazi i mišljenja vještaka građevinske struke Dimitrija Govorčinovića i vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Daria Turka u bitnom identični, odnosno oba navedena vještaka mišljenja su kako je u konkretnom slučaju moguć naturalni povrat, dok je isključivo vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina Gustav Červar mišljenja da naturalni povrat nije moguć, što znači da je samo nalaz i mišljenje tog vještaka oprečan nalazima i mišljenjima vještaka Dimitrija Govorčinovića i Daria Turka, ali unatoč tome upravna tijela prihvaćaju nalaz i mišljenje vještaka Gustava Červara i to na način da pokušavaju dati argumentaciju zbog čega je nalaz tog vještaka prihvatljiv, no ovom sudu je neprihvatljivo da upravna tijela, pa tako i tuženik uopće ne dovode u korelaciju nalaz tog vještaka s nalazima vještaka Dimitrija Govorčinovića i Daria Turka, odnosno ne daju jasne i nedvojbene razloge zbog kojih prihvaćaju nalaz vještaka Gustava Červara iako je on suprotan nalazima vještaka Dimitrija Govorčinovića i Daria Turka, a to bez da daju bilo kakve razloge zbog čega nisu prihvatljivi nalazi potonjih vještaka, na koji način je u provedenom postupku po shvaćanju ovog suda došlo do povrede odredbe čl. 9. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 53/91 i 103/96) na štetu tužitelja, to pak stoga što je tom odredbom propisano da koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje ovlaštena službena osoba po svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, što je pak uslijed prethodno obrazloženog u provedenom postupku izostalo.
21.Pored toga, za navesti je kako je odredbom čl. 191. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 53/91 i 103/96) propisano da ako nalaz i mišljenje vještaka nisu jasni ili potpuni, ili ako se nalazi i mišljenja vještaka bitno razlikuju, ili ako mišljenje nije dovoljno obrazloženo, ili se pojavi osnovana sumnja u točnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ni ponovnim saslušavanjem vještaka, obnovit će se vještačenje s istim ili drugim vještacima, a može se zatražiti i mišljenje od koje znanstvene ili stručne ustanove, dok je stavkom 2. istog članka propisano da mišljenje od koje znanstvene ili stručne ustanove može se tražiti i onda kad se zbog složenosti slučaja ili zbog potrebe obavljanja analize može opravdano pretpostaviti da će se na taj način doći do točnijeg mišljenja.
22.Stoga, sud primjećuje kako upravna tijela u predmetnoj upravnoj stvari nisu postupila u cijelosti u skladu s prethodno citiranim odredbama, to pak stoga što je prvostupanjsko tijelo u situaciji kada su se nalazi i mišljenja dva vještaka bitno razlikovala, angažiralo i trećeg vještaka, nakon čega su dva vještaka bila mišljenja da je moguć naturalni povrat, dok je samo jedan vještak mišljenja da nije moguć naturalni povrat, ali unatoč tome prvostupanjsko tijelo, kao i tuženik prihvaćaju isključivo mišljenje tog vještaka koji je stava da nije moguć naturalni povrat, iako je po mišljenju ovog suda upravo u takvoj situaciji bilo mjesta primjeni odredbe čl. 191. Zakona o općem upravnom postupku, odnosno trebalo je zatražiti mišljenje od koje znanstvene ili stručne ustanove i to upravo radi potrebe obavljanja analize s obzirom da je opravdano za pretpostaviti da će se na taj način doći do točnijeg mišljenja, ali prvostupanjsko tijelo u predmetnoj upravnoj stvari nije postupilo na takav način, zbog čega sud nalazi da je u provedenom upravnom postupku došlo i do povrede odredbe čl. 191. Zakona o općem upravnom postupku, što je dodatni razlog zbog kojeg sud u ovom trenutku osporeno rješenje tuženika ne može ocijeniti pravilnim niti zakonitim.
23.Ujedno, obrazloženje kakvo je dano u osporenom rješenju nije u skladu s odredbom čl. 209. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku kojom je propisano da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranaka, utvrđeno činjenično stanje, prema potrebi i razloge koji su bili odlučni pri ocjeni dokaza, razloge zbog kojih nije uvažen koji od zahtjeva stranaka, pravne propise i razloge koji s obzirom na utvrđeno činjenično stanje upućuju na onakvo rješenje kakvo je dano u dispozitivu, to pak s obzirom da je izostalo utvrđenje činjeničnog stanja, izostali su razlozi koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, te su izostali razlozi donošenja zaključka tijekom postupka, pa se uslijed svega izloženog akt tuženika ne može ispitati, niti je moguće otkloniti prigovore koje tužitelji iznose u ovom sporu. Nadalje, posebice je za nadodati kako uslijed prethodno navedenog, obrazloženje osporavanog rješenja tuženika ne udovoljava zahtjevima koje pred javnopravna tijela postavlja Ustav, a koji, između ostalog jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju javnopravnih tijela. Obrazloženja nadležnih tijela koja ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, upućuju na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalno pravnom smislu, to pak stoga što bez navođenja konkretnih činjenica i okolnosti koje potkrjepljuju donošenje akta kakav je donesen, tužiteljima zapravo nije ni omogućeno preispitivanje pravilnosti primjene mjerodavnih i relevantnih zakonskih odredbi, te pored toga takvo obrazloženje ne udovoljava zahtjevu valjanog obrazloženja odluke, odnosno ustavnim zahtjevima koji se pred javnopravna tijela postavljaju radi zaštite stranaka od arbitrarnosti u odlučivanju.
24.Slijedom prethodno obrazloženog, a budući da je zbog naprijed navedenih razloga osporeno rješenje tuženika nezakonito, trebalo je odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe čl. 117. st. 1., u svezi s odredbom čl. 47. st. 1. ZUS-a poništiti osporeno rješenje tuženika te mu predmet vratiti na ponovno odlučivanje, odnosno presuditi kao pod točkom I. u izreci ove presude.
25.U ponovnom postupku nakon ove presude tuženik je dužan otkloniti navedene propuste i donijeti novu, zakonitu odluku, pridržavajući se pritom pravnog shvaćanja suda i njegovih primjedbi (čl. 119. st. 4. ZUS-a), kod kojeg stanja stvari će u ponovljenom postupku, ponovno odlučiti o žalbi tužitelja iz ovog spora podnesenoj protiv prvostupanjskog dopunskog rješenja, pri čemu će imati u vidu odredbe čl. 242. i 243. Zakona o općem upravnom postupku, te će ukoliko je to moguće upotpuniti postupak i otkloniti izložene nedostatke, bilo sam, bilo preko prvostupanjskog tijela te će ako nađe da se na podlozi činjenica utvrđenih u upotpunjenom postupku stvar mora riješiti drugačije nego što je riješena prvostupanjskim rješenjem, svojim rješenjem poništiti prvostupanjsko rješenje i sam riješiti stvar, odnosno ako nađe da će nedostatke prvostupanjskog postupka brže i ekonomičnije otkloniti prvostupanjski organ, tada će svojim rješenjem poništiti prvostupanjsko rješenje i vratiti predmet prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, u kojem slučaju je tuženik dužan svojim rješenjem ukazati prvostupanjskom tijelu u kojem pogledu treba upotpuniti postupak, a prvostupanjsko tijelo dužno je u svemu postupiti po drugostupanjskom rješenju i bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana primitka predmeta, donijeti novo rješenje, pri čemu je prvostupanjsko tijelo dužno pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, izvesti sve potrebne dokaze te tužiteljima omogućiti sudjelovanje u postupku, nakon čega uzimajući u obzir sve primjedbe koje je sud istaknuo u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude, donijeti novi akt kojeg je potrebno donijeti ocjenom svih izvedenih dokaza i to svakog posebno, kao i svih zajedno, kako to nalaže odredba čl. 9. Zakona o općem upravnom postupku koji je potrebno adekvatno obrazložiti pritom pazeći da obrazloženje treba imati sadržaj propisan odredbom čl. čl. 209. st. 2. ZUP- a.
26.Naposljetku, s obzirom da je odredbom čl. 148. st. 4. ZUS-a propisano da o troškovima spora sud može odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari ili posebnim rješenjem u roku od 15 dana od dana objave presude ili postavljanja zahtjeva iz stavka 3. ovoga članka, sud je u smislu citirane odredbe odlučio da će o troškovima spora naknadno odlučiti posebnim rješenjem, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. u izreci ove presude.
U Splitu, 12. siječnja 2026.
S U D A C
Ivan Dadić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude žalba nije dopuštena, na temelju odredbe članka 127. st. 1. ZUS-a.
DNA:
- opunomoćeniku tužitelja Nikoli Dorbiću, odvjetniku u Šibeniku, Riječka 4, uz zapisnik o objavi,
- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz zapisnik od 11. prosinca 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa,
- zainteresiranoj osobi pod 1) po Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, [adresa], uz zapisnik od 11. prosinca 2025. i zapisnik o objavi,
- zainteresiranoj osobi pod 2) Gradu Šibeniku, Šibenik, Trg palih branitelja Domovinskog rata 1, uz zapisnik od 11. prosinca 2025. i zapisnik o objavi,
- zainteresiranoj osobi pod 3) Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Sektoru za naknadu oduzete imovine, Zagreb, I. Lučića 6, PP 116, uz zapisnik od 11. prosinca 2025. i zapisnik o objavi,
- u spis.
