REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU
Zadar, Plemića Borelli 9
Poslovni broj: Kžzd-1/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda i to Dijane Grancarić kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Ivana Markovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ZE zbog kaznenih djela iz čl. 179. a. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru, žalbi okrivljenika ZE podnijetoj putem branitelja Matka Pavičića, odvjetnika u Bjelovaru i žalbi okrivljenika ZE podnesenoj osobno, protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj Kzd-76/2025 od 13. studenog 2025., temeljem čl. 474. a. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okrivljenom ZE zbog kaznenih djela radi kojih je tom presudom proglašen krivim, i to kaznenog djela pod toč. 1. iz čl. 179. a. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora trajanju od 1 (jedne ) godine i 3 (tri) mjeseca, kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, za dva kaznena djela pod toč. 2. iz čl. 177.st.2. KZ/11 se utvrđuje kazna zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca, te se okrivljenik ZE na temelju naprijed navedenih odredbi zakona, uz primjenu čl. 51. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci.
Na temelju odredbe čl. 54. KZ/11 u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme koje je okrivljenik proveo u istražnom zatvoru, koje teče dana 2. srpnja 2025., kao dana uhićenja pa nadalje.
II. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ZE, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom od 13. studenog 2025. Općinski sud u Bjelovaru je okrivljenika ZE proglasio krivim da je pod toč. 1. počinio kazneno djelo kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - nasilja u obitelji iz čl. 179. a. KZ/11 i kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 3. i 2. KZ/11 i pod točkom 2) dva kaznena djela protiv braka obitelji i djece – povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11.
1.1. Okrivljenom ZE su na temelju odredbe čl. 139. st. 3., čl. 179. a i čl. 177. st. 2. KZ/11 utvrđene navedene kazne: za kazneno djelo pod točkom 1) iz čl. 179. a. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i (tri) mjeseca, za kazneno djelo pod točkom 1) iz čl. 139. st. 3. i 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, za kazneno djelo pod točkom 2) na štetu Indire mlljt. Džanija kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i (tri) mjeseca, za kazneno djelo pod točkom 2) na štetu Petra mlljt. Džanija kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i (tri) mjeseca pa je na temelju odredbe čl. 51. Kaznenog zakona osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci. Na temelju odredbe čl. 54. Kaznenog zakona u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme koje provodi u istražnom zatvoru koji teče od dana i sata uhićenja 2. srpnja 2025. u 20,10 sati pa na dalje.
1.2. Na temelju odredbe čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku okrivljenik ZE oslobađa se plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. u svezi sa čl. 145. st 2. toč. 1. – 6. istog Zakona i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru zbog odluke o kazni (čl. 471. st. 1. ZKP/08), te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači, na način da okrivljeniku izrekne strožu kaznu.
2.1. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Matka Pavičića, odvjetnika u Bjelovaru zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenih činjenica, povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o kaznenopravnoj sankciji, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, ili podredno da se ista usvoji i okrivljenika oslobodi od optužbe za terećena kaznena djela.
2.2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik ZE osobno zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud za pojedinačna kaznena djela utvrdi kazne zatvora u kraćem vremenskom trajanju te ujedno izrekne manju jedinstvenu kaznu zatvora.
2.3. Navedene žalbe okrivljenika i njegova branitelja vijeće je razmatralo kao jedinstvenu žalbu.
3. Na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru odgovor je podnio branitelj okrivljenika, Matko Pavičić, odvjetnik u Bjelovaru koji predlaže odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.
4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.
5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba okrivljenika nije osnovana.
6. Iako okrivljenik u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, osim citiranja sadržaja navedene zakonske odredbe, ne obrazlaže u čemu bi se konkretno sastojala citirana povreda, već iz sadržaja žalbe proizlazi da dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.
6.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a suprotno navodima obrane, nema proturječnosti između izreke i obrazloženja presude, jer su sve odlučne činjenice jasno i logično određene i istim modalitetom sukladno obrazložene, kao i dokazi na kojima se one temelje, a druga je stvar što ih žalitelj kao takve ne prihvaća te ih vidi proturječnim i tumači na sebi prihvatljiv subjektivan način, zbog čega istaknuta bitna povreda nije ostvarena.
6.2. Stoga, nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468.st.1. toč.11. ZKP/08. Pobijana presuda je u tom dijelu ispitana i u smislu čl. 476. st. 1.toč. 1. i 2. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi u istoj bila potvrđena ijedna od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a također na štetu okrivljenika nije povrijeđen kazneni zakon.
7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, okrivljenik problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi postupio na inkriminirani način kako ga se to tereti u činjeničnom opisu izreke presude.
7.1. Međutim, suprotno navodima žalbi, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. U okviru istaknute žalbene osnove okrivljenik ustvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemizira s razlozima osuđujuće presude i na svoj subjektivan način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza i to posebno u odnosu na iskaz žrtve KE, JE i HE, tvrdeći da je navedene iskaze prvostupanjski sud trebao s puno većom kritičnošću cijeniti, jer da su isti iskazi fabricirani od stane oštećene žrtve KE koja očito s okrivljenikom ima neriješenih imovinsko pravnih odnosa, te je iskoristila činjenicu višestruke osuđivanosti okrivljenika kako bi isti završio u istražnom zatvoru i bio osuđen.
7.2. Pravilno prvostupanjski sud kao vjerodostojne prihvaća iskaze oštećenika KE, Z i HE koji su detaljno i okolnosno iskazivali o inkriminiranom ponašanju okrivljenika od strane okrivljenika u inkriminiranom razdoblju, opisujući da se u učestalo dovodio u alkoholizirano stanje, u kojem stanju se neprihvatljivo ponašao kao prema supruzi tako i prema djeci, odnosno da se ponašao upravo na način kako ga se tereti u činjeničnom opisu izreke presude, a kako to obrazlaže prvostupanjski sud, te razloge iznijete na str. 9-15 od strane prvostupanjskog suda prihvaća i ovo vijeće i na njih upućuju žalitelja. Nasuprot ovakvim iskazima oštećenika, pravilno prvostupanjski sud ne prihvaća obranu okrivljenika kao osnovanu, jer je evidentno da je takva pobrana usmjerena u pravcu otklona od kaznene odgovornosti u ovom postupku.
7.3. Ističe se da su žrtve djeca HE i JE iskazivali primjereno svojoj životnoj dobi, određeno, okolnosno, o bitnim činjenicama koje su njima bile dostupne neposrednom opažanju. Osim toga njihovi iskazi su u međusobno logičnoj povezanosti a isto tako i u povezanosti sa iskazom žrtve KE, te iz njihovih iskaza ni na koji način ne proizlazi da bi lažno teretili okrivljenika pod utjecajem majke, kako to neosnovano tvrdi žalitelj. Također, pravilno prvostupanjski sud u odnosu na iskaz svjedoka NE, proizlazi da je isti u inkriminiranom razdoblju četiri do pet puta bio u domaćinstvu okrivljenika i oštećenika, te je isti potvrdio da je dolazilo do određenih prepirki između okrivljenika i oštećenice KE. Stoga nisu osnovani navodi žalitelja da upravo iz iskaza svjedoka NE proizlazi da okrivljenik nije postupio na inkriminirani način. Osim toga i sam okrivljenik u svojoj obrani potvrđuje da je dolazilo do određenih verbalnih sukoba između supruge i njega, braneći se da je nekada on bio ljubomoran, a ponekad ona.
7.4. Prema tome, tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je na opisani način okrivljenik počinio kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179. a. KZ/11 i prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 na štetu svoje supruge žrtve KE, te dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 na štetu djece HE i JE, radi čega ga je valjalo proglasiti krivim u odnosu na navedena kaznena djela.
7.5. Prema tome, prvostupanjski sud je dao dostatne i uvjerljive razloge za donošenje osuđujuće presude u odnosu na sve kaznena djela za koja se tereti okrivljenik u ovom postupku, te je pravilno utvrdio da je okrivljenik postupio na inkriminirani način, odnosno da je ostvario sva obilježja predmetnih kaznenih djela za koja je proglašen krivim.
7.6. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona (čl. 469. toč. 1. ZKP/08), jer žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede kaznenih djela za koja je okrivljenik proglašen krivim.
8. I državni odvjetnik i okrivljenik se žale zbog odluke o kazni, međutim žalba držanog odvjetnika je osnovana, dok žalba okrivljenika nije osnovana.
8.1. Naime, prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne kao olakotnu okolnost na strani okrivljenika cijenio lošije imovinske prilike, odnosno činjenicu da je bio nezaposlen i bez stalnih mjesečnih prihoda, dok mu je kao otegotno cijenio dosadašnju višestruku osuđivanost, između ostalog i za kaznena djela s elementima nasilja.
8.2. Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da određujući vrstu i mjeru kazne koja će se primijeniti u odnosu na okrivljenika, sud prvog stupnja nije uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne, a osobito stupanj krivnje, jačinu ugrožavanja, odnosno povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, kao ni pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno.
8.3. I po stavu ovog drugostupanjskog vijeća, prvostupanjski sud je sa nedovoljno kritičnosti ocijenio okolnosti pod kojima su kaznena djela počinjena kao i činjenicu dosadašnje osuđivanosti okrivljenika zbog raznovrsnih kaznenih djela, te ga osudio na kaznu zatvora kojom se, suprotno izraženom stajalištu prvostupanjskog suda, neće ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja.
8.4. U obrazloženju presude prvostupanjski sud navodi da je kao otegotnu okolnost cijenio dosadašnju osuđivanost okrivljenika. Međutim, iz vrste i mjere izrečene kaznenopravne sankcije nije razvidno na koji je način navedena otegotna okolnost utjecala na odmjeravanje kazne budući je sud okrivljeniku utvrdio pojedinačne kazne zatvora koje su bliže zakonskom minimumu propisanom za inkriminirana kaznena djela i time ga osudio na preblagu jedinstvenu kaznu zatvora. Naime, okrivljenik je do sada višestruko osuđivana osoba zbog različitih kaznenih djela na području cijele Republike Hrvatske, pa je tako u 14 navrata osuđivan zbog imovinskih kaznenih djela, u dva navrata zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 272. stavka 1. KZ/97, u dva navrata zbog kaznenih djela teške tjelesne ozljede iz članka 99. KZ/97, kaznenog djela sprječavanja službene osobe u obavljanju službene dužnosti iz članka 317. stavka 1. KZ/97, kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 311. stavka 1. i 2. KZ/97, kaznenog djela prijetnje iz članka 129. stavka 3. KZ/97, kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 91. stavka 8. KZ/97, kaznenog djela razbojničke krađe iz članka 219. stavka 1. KZ/97. Okrivljeniku su izricane uvjetne i bezuvjetne kazne zatvora no iste očigledno nisu polučile svrhom niti utjecale na optuženika da više ne čini kaznena djela.
8.5. Dakle, evidentno je riječ o agresivnoj osobi koja uporno čini kaznena djela različite vrste, kao i kaznena djela s elementima nasilja te svojim ponašanjem uporno i konstantno dolazi u sukob sa zakonom, unatoč činjenici da su mu u više navrata bile izricane bezuvjetne kazne zatvora. Ovome treba dodati da je prema izvatku iz kaznene evidencije okrivljenik od 2011. godine kontinuirano u sukobu sa zakonu, što ukazuje na potpunu nekritičnost prema vlastitom kriminalnom ponašanju, a do sada izrečene kazne ne samo da ga nisu odvratile od daljnjeg društveno neprihvatljivog ponašanja, već je naprotiv , njegovo kriminalno ponašanje progrediralo.
8.6. S obzirom na utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, ovaj drugostupanjski sud je preinačio odluku o kazni na način da je okrivljeniku za kazneno djela pod toč. 1. iz čl. 179. a. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora trajanju od 1 (jedne ) godine i 3 (tri) mjeseca, kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, za dva kaznena djela pod toč. 2. iz čl. 177. st. 2. KZ/11 je utvrđena kazna zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca, te je okrivljenik ZE na temelju naprijed navedenih odredbi zakona, uz primjenu čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, smatrajući da će se navedenom jedinstvenom kaznom zatvora ostvariti svrha kažnjavanja, kako u vidu specijalne, tako i u vidu generalne prevencije. Na temelju odredbe čl. 54. KZ/11 u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme koje je okrivljenik proveo u istražnom zatvoru, koje teče dana 2. srpnja 2025., kao dana uhićenja pa nadalje.
9. Stoga je prihvaćena žalba državnog odvjetnika u tom dijelu, dok iz istih razloga nije prihvaćena žalba okrivljenika.
10. Budući da je žalba državnog odvjetnika osnovana, a žalba okrivljenika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene preostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni preostale povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 486. st. 1. ZKP/08 i čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zadru, 12. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
za mladež
Dijana Grancarić
