Poslovni broj: Us I-633/2024-9
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Zrinki Pivac, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice OC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, Zagreb, Ksaver 200a, OIB: 88362248492, radi priznavanja statusa sudionika Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 11. prosinca 2025. u nazočnosti tužiteljice i u odsutnosti tuženika, 12. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
Poništava se rješenje tuženika Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske Klasa: UP/I-562-01/23-02/38, Urbroj: 534-01/12-24-09 od 29. siječnja 2024. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je tuženik dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju ove presude.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/I-562-01/23-02/38, Urbroj: 534- 01/12-24-09 od 29. siječnja 2024. je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanjem statusa sudionika Domovinskog rata.
2. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika iz razloga nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava tužiteljica u bitnom navodi da je dana 24.7.2023. podnijela zahtjev za priznavanje statusa sudionika Domovinskog rata prema Pravilniku o načinu ostvarivanja statusa sudionika Domovinskog rata (NN 127/01; u daljnjem tekstu: Pravilnik). Naime, tužiteljica, inače djelatnica KBC Split je u vrijeme Domovinskog rata u razdoblju od 7.07.1991. do 12.06.1994, bila u službi dežurstva u stožeru u Upravi KBC Split prema nalogu tadašnjih ravnatelja KBC Split (prof.dr.sc. dr. BC i prof.dr.sc. ĐC), koji su bili i zapovjednici Sanitetskog stožera zdravstva za Srednju i Sjevernu [adresa] i Kriznog stožera zdravstva Županije splitsko-dalmatinske. U obrazloženju osporenog Rješenja kao razloge odbijanja navode da tužiteljica nije dostavila dokaze da je vojne ili druge dužnosti obavljala po nalogu nadležnih tijela državne vlasti RH ili pravnih osoba u vlasništvu i pretežitom vlasništvu RH ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, te dokaze o tome na koji je način pridonijela obrani suvereniteta RH kako je propisano člankom 4. stavkom 1. Pravilnika. Što se tiče prvog razloga odbijanja zahtjeva tužitelja isti da nije točan, tužiteljica da je priložila dokaz da je vojne i druge dužnosti u službi dežurstva u stožeru u vrijeme rata obavljale po nalog nadležnih tijela, što se vidi i izjave od 06.07.2024. koju je uz zahtjev zajedno s rasporedom dežurstva priložila tuženiku. Izjava i raspored dežurstve su potpisani od prof.dr.sc. ĐC tadašnjeg zamjenika zapovjednika Sanitetskog stožera zdravstva za Srednju i Sjevernu [adresa] i zapovjednika Kriznog stožera zdravstva županije splitsko-dalmatinske koji je u to vrijeme bio i ratni ravnatelj KBC Split. Za istaknuti je da su naprijed navedeni Sanitetski stožer i Krizni stožer u vrijeme rata utemeljeni od strane tuženika tj. Ministarstva zdravstva RH koji je tijelo državne vlasti, a KBC Split je tada, a i danas bolnica u državnom vlasništvu. O osporenom rješenju da je tužiteljica izvijestila prof.dr.sc. ĐC koji je kao što je navedeno bio zamjenik zapovjednika Sanitetskog stožera zdravstva za Srednju Sjevernu Dalmaciju i zapovjednik Kriznog stožera zdravstva Županije splitsko- dalmatinske i ratni ravnatelj, a koji je uputio dopis Ministarstvu , koje je odgovrilo dopisom od 22.02.2024. (KLASA:UP/I-562-01/23-02/38, URBROJ:534-01/12-24-12). Iz odgovora je razvidno da je tužiteljica svoje dužnosti u službi dežurstva u stožerima u KBC Split u razdoblju od 7.07.1991. -12.06.1994. obavljala na temelju naloga nadležnih tijela.
2.1. Nadalje, što se tiče drugog razloga odbijanja zahtjeva tužiteljice, a to je da tužiteljica nije priložila dokaz na koji je način pridonijela obrani suvereniteta RH kako je propisano člankom 4. stavkom 1. Pravilnika, isti da je točan. Međutim tuženik kod rješavanja njenog zahtjeva nije postupio sukladno članku 47.stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj: 47/09, 110/21; dalje: ZUP) i zaključkom pozvao tužiteljicu da u primjerenom roku dostavi taj dokaz, pa ukoliko to tužiteljica ne učini , tek onda njen zahtjev odbiti rješenjem, kako je propisano stavkom.
4. navedenog članka Zakona. Stoga tužiteljica sada dostavlja taj dokaz, potpisan od prof.dr.sc. ĐC zamjenika zapovjednika Sanitetskog stožera zdravstva za Srednju i Sjevernu Dalmaciju i zapovjednika Kriznog stožera zdravstva Županije splitsko-dalmatinske te ratnog ravnatelja KBC Split. Ovaj pisani dokument nosi nadnevak **.**.2024. i prof. dr.sc. ĐC ga je također uputio tuženiku (Ministarstvu zdravstva RH). Isti sadrži detaljan opis dužnosti koje je tužiteljica obavljala po nalogu ovlaštenih tijela za vrijeme dežurstva u stožeru u KBC Split u razdoblju od 07.07.1991. do 12.06.1994. i na koji je način pridonijela obrani suvereniteta RH. Na kraju tužiteljica naglašava da je svoje dužnosti u službi dežurstva u stožeru u razdoblju od 07.07.1991. do 12.06.1994, obavljala izvan svog redovnog radnog vremena, u popodnevnim, noćnim satima, vikendom, blagdanom, bez ikakve financijske naknade, dragovoljno dajući svoj osobni doprinos aktivnostima vezanim za obrambeni Domovinski rat. Slijedom navedenog, a obzirom da tužiteljica ispunjava uvjete za priznavanje sudionika Domovinskog rata, to se predlaže sudu donijeti presudu kojom se usvaja tužba, poništava osporeno rješenje i tužiteljici priznaje status sudionika Domovinskog rata, podredno da se usvaja tužba, poništava osporeno rješenje i predmet vraća na ponovni postupak.
3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da u cijelosti ostaje kod osporenog rješenja, ističe kako je u potpunosti postupio prema pozitivno pravnim propisima, pravilno utvrdio činjenično stanje i na takvo stanje pravilno primijenio materijalno pravo, stoga se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu jer su isti potpuno neosnovani te osporava sve navode tužiteljice. Tuženik da je osporeno rješenje donio na temelju odredbe članka 15. Zakona o hrvatskim braniteljima iz domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine", broj 12/17, 98/19, 84/21 i 156/23, u daljnjem tekstu: ZHBDR) i članka 6. Pravilnika o načinu ostvarivanja statusa sudionika Domovinskog rata (NN, br. 127/21, u daljnjem tekstu: Pravilnik), a uz prethodno mišljenje Povjerenstva za ostvarivanje statusa Domovinskog rata KLASA: 029-03/23-02/48, URBROJ: 522-2/2- 24-4 od 17. siječnja 2024. Povjerenstvo je svoje mišljenje dalo na temelju dokaza i isprava koje je tužiteljica priložila uz svoj zahtjev i to: Izjave gospodina prof. dr. sc. ĐC od 6. srpnja 2023. da je tužiteljica bila zaposlena na radnom mjestu u Upravi KBC Split, te je bila dežurna u upravi bolnice u razdoblju od 07. srpnja 1991. do 12. lipnja 1994. godine kroz 34 dežurstva dragovoljno odradila 287 sati, Potvrde Ministarstva pravosuđa i uprave da tužiteljica nije osuđivana za kaznena djela iz članka 21. Zakona KLASA: 740-02/23-03/215565; URBROJ: 514-05-02-01-01/01-23-02 od 19. rujna 2023., te Potvrde Općinskog suda u Splitu da se protiv tužiteljice ne vodi kazneni postupak za kaznena djela iz istog članka Zakona Poslovni broj: Su-Ukp- 16590/2023 od 30. kolovoza 2023. Prilikom odlučivanja o zahtjevu tužiteljice za ostvarivanje statusa sudionika Domovinskog rata Povjerenstvo je neosporno ustvrdilo da tužiteljica uz zahtjev za ostvarivanje statusa sudionika Domovinskog rata nije priložila dokaze propisane odredbom članka 15. Zakona tj. nije dostavila dokaze da je vojne ili druge dužnosti obavljala po nalogu nadležnih tijela državne vlasti Republike Hrvatske ili pravnih osoba u vlasništvu ili pretežnom vlasništvu Republike Hrvatske ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave odnosno, i na taj način pridonijela obrani suvereniteta i uspostavi neovisnosti Republike Hrvatske kao: a) pripadnik odreda Narodne zaštite, osim osoba iz članka 3. ovoga Zakona; b) medicinsko osoblje ili pripadnik Glavnog sanitetskog stožera Republike Hrvatske, osim osoba iz članaka 7., 11. i 13. ovoga Zakona; c) ratni izvjestitelj, osim osoba iz članaka 7., 11. i 13. ovoga Zakona; d) pripadnik vatrogasnih postrojbi, osim osoba iz članaka 7., 11. i 13. ovoga Zakona; e) pomorac, osim osoba iz članaka 7., 11. i 13. ovoga Zakona; f) član posade brodova trgovačke mornarice, osim osoba iz članaka 7., 11. i 13. ovoga Zakona; g) pripadnik Civilne zaštite ili h) druga osoba koja nema priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, a koja je prilikom obavljanja vojnih ili drugih dužnosti po nalogu nadležnih tijela državne vlasti Republike Hrvatske ili pravnih osoba u vlasništvu ili pretežnom vlasništvu Republike Hrvatske ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba pridonijela obrani suvereniteta i uspostavi neovisnosti Republike Hrvatske, sukladno članku 4. stavku 1. Pravilnika, što je i nadležno Povjerenstvo utvrdilo u svom mišljenju koje je prethodilo Rješenju koje tužiteljica svojom tužbom pobija. Naime, radna obveza koju je tužiteljica obavljala tijekom Domovinskog rata u Upravi Kliničkog bolničkog centra Split na temelju Izjave gospodina prof. dr. sc. ĐC kao i naknadno dostavljenog Dopisa prof. dr. sc. ĐC od 1. ožujka 2024. s opisom poslova koje je tužiteljica obavljala za vrijeme radne obveze, a koji je dostavljen nakon donošenja Rješenja, nije dostatan dokaz za ostvarivanje statusa sudionika Domovinskog rata obzirom na odredbu članka 15. Zakona i odredbu članka 4. stavka 1. Pravilnika, što je i nadležno Povjerenstvo ustvrdilo u svom mišljenju koje je prethodilo donošenju Rješenja koje tužiteljica svojom tužbom pobija. Imajući u vidu prethodno navedeno, tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže da Sud, nakon provedene rasprave donese odluku kojom se odbija tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti, te se tužiteljici nalaže naknada troškova ovog postupka.
4. U sporu je održana rasprava 11. prosinca 2025., a čime je kao i dostavom podneska strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/2024; dalje: ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik pa je rasprava održana u njeovoj odsutnosti.
4.1. Tužiteljica je na raspravi navela da u cijelosti ustraje u podnesenoj tužbi kao i svim navodima iznijetim u istoj, kao i navodima iz podneska od 5. travnja 2024. kojim se ista očitovala u odnosu na navode iz odgovora na tužbu tuženika. Posebno ističe da je uz zahtjev temeljem kojeg je pokrenut predmetni upravni postupak, dostavila dokument u kojem je sadržan raspored dežurstava po nadnevcima i satima trajanja tih dežurstava, a koji je potpisan po zamjeniku zapovjednika kriznog stožera odnosno sanitetskog stožera za Srednju i Sjevernu [adresa] prof. dr. ĐC, da je ujedno priložila i izjavu potpisanu od strane tadašnjeg zamjenika zapovjednika sanitetskog stožera o obavljanju poslova od strane tužiteljice. Nadalje ističe da je u osporenim rješenjima odbijen njezin zahtjev iz razloga da ista nije priložila dokaz na koji način je pridonijela obrani suvereniteta RH, te ističe da je točno da navedeni pisani dokaz nije priložila uz predmetni zahtjev, međutim da je isti dostavila 1. ožujka 2024. iz kojeg je razvidno koje je poslove obavljala i po nalogu koga su isti obavljani. Ističe da je povjerenstvo dalo svoje mišljenje 17. siječnja 2024., a iz čega je razvidno da povjerenstvo predmetnim pisanim dokazom kojim je dostavljen 1. ožujka 2024. nije niti je moglo raspolagati. Tužiteljica drži da je u konkretnom slučaju službena osoba bila dužna sukladno čl.47. Zakonom o općem upravnom postupku pozvati tužiteljicu zaključkom da u primjernom roku dostavi taj dokaz, a što ovdje nije učinjeno te je na takav način povrijeđen zakon na štetu tužiteljice. Ističe da je predmetne poslove u stožeru obavljala izvan radnog vremena, bez ikakve naknade, da je poslove i zadaće obavljala po nalogu zapovjednika stožera, da se radilo o poslovima koji su vezani za Domovinski rat, da je predmetni stožer osnovan od strane Ministarstva zdravstva te su određeni njegovi nadležnosti i poslovi pa stoga drži neosnovanim utvrđenje tuženika da predmetne poslove nije obavljala po nalogu tijela državne vlasti. Na okolnosti osnivanja sanitetskog i kriznog stožera, poslova, naloga, po čijim nalozima i koje je poslove obavljala te od kakvog su značaja navedeni poslovi, tužiteljica predlaže da se saslušaju kao svjedoci prof. dr. GC, zapovjednik sanitetskog stožera, svjedok dr. ĐC, zamjenik zapovjednika sanitetskog stožera i zapovjednik kriznog te svjedok ĆC, glavna sestra bolnice i član stožera.
5. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledao cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
6. Sud je odbio dokaze prijedloge tužiteljice za saslušanjem svjedoka prof. dr. GC, dr. ĐC i ĆC kao suvišno, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom.
7. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.
8. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj Sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.
9. Predmet ovog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
10. Člankom 15. stavkom 1. ZHBDR-a je propisano da je sudionik Domovinskog rata osoba koja nema priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, a koja je prilikom obavljanja vojnih ili drugih dužnosti po nalogu nadležnih tijela državne vlasti Republike Hrvatske ili pravnih osoba u vlasništvu ili pretežnom vlasništvu Republike Hrvatske ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba pridonijela obrani suvereniteta i uspostavi neovisnosti Republike Hrvatske kao: a) pripadnik odreda Narodne zaštite, osim osoba iz članka 3. ovoga Zakona; b) medicinsko osoblje ili pripadnik Glavnog sanitetskog stožera Republike Hrvatske, osim osoba iz članaka 7., 11. i 13. ovoga Zakona; c) ratni izvjestitelj, osim osoba iz članaka 7., 11. i 13. ovoga Zakona; d) pripadnik vatrogasnih postrojbi, osim osoba iz članaka 7., 11. i 13. ovoga Zakona; e) pomorac, osim osoba iz članaka 7., 11. i 13. ovoga Zakona; f) član posade brodova trgovačke mornarice, osim osoba iz članaka 7., 11. i 13. ovoga Zakona; g) pripadnik Civilne zaštite ili h) druga osoba koja nema priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, a koja je prilikom obavljanja vojnih ili drugih dužnosti po nalogu nadležnih tijela državne vlasti Republike Hrvatske ili pravnih osoba u vlasništvu ili pretežnom vlasništvu Republike Hrvatske ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba pridonijela obrani suvereniteta i uspostavi neovisnosti Republike Hrvatske.
11. Prema članku 4. stavku 1. Pravilnika, podnositelj zahtjeva dužan je uz zahtjev priložiti sljedeće dokaze:
a) dokaz da je vojne ili druge dužnosti obavljao po nalogu nadležnih tijela državne vlasti Republike Hrvatske ili pravnih osoba u vlasništvu ili pretežnom vlasništvu Republike Hrvatske ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba (ugovor o radu, ugovor o djelu i sl.);
b) dokaze o tome na koji način je pridonio obrani suvereniteta Republike Hrvatske;
c) druge dokaze na kojima temelji svoj zahtjev.
11.1. Postupak odlučivanja po predmetnom zahtjevu predviđa (članak 6. Pravilnika) da nadležno tijelo iz članka 3. ovoga Pravilnika donosi rješenje uz prethodno mišljenje Povjerenstva koje, prema članku 7. Pravilnika imenuje i razrješuje ministar hrvatskih branitelja. Mišljenje se daje na obrascu koji je sastavni dio Pravilnika (članak 8. stavak 2. Pravilnika) i to natpolovičnom većinom glasova članova Povjerenstva prisutnih na sjednici.
12. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica 24. srpnja 2023. podnijela zahtjev za ostvarivanje statusa sudionika Domovinskog rata u kojem je navela da je obavljala dežurstvo u Sanitetskom stožeru za Srednju i Sjevernu Dalmaciju i Kriznom stožeru zdravstva Splitsko-dalmatinske županije od 7. srpnja 1991. do 12. lipnja 1994.
13. U povodu tog zahtjeva proveden je upravni postupak te je kao nedovjbeno utvrđeno da tužiteljica nema priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, da ne ostvaruje prava radi oštećenja organizma kao O iz Domovinskog rata, te nije osuđena za kaznena djela iz članka 21. ZHBDR-a, te da je tužiteljica bila zaposlena na random mjestu u Upravi KBC Split, te da je bila dežurna u upravi bolnice u razdoblju od 7. srpnja 1991. do 12. lipnja 1994. kroz 34 dežurstva dragovoljno odradila 287 sati.
14. Tuženik je odbio zahtjev tužiteljice uz obrazloženje da tužiteljica nije dostavila, u skladu s predviđenim člankom 4. stavkom 1. Pravilnika, dokaze da je vojne ili druge dužnosti obavljala po nalogu nadležnih tijela državne vlasti Republike Hrvatske ili pravnih osoba u vlasništvu ili pretežnom vlasništvu Republike Hrvatske ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, te dokaze o tome na koji način je pridonijela obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Pri tome je dano obrazloženje da je na osnovu prikupljenih dokaza utvrđeno da tužiteljica ne ispunjava uvjete za priznanje statusa sudionika iz Domovinskog rata i to u skladu s predviđenim člankom 8. Pravilnika pribavljenog Mišljenja Povjerenstva za ostvarivanje statusa sudionika Domovinskog rata (KLASA: 029-03/23-02/48, URBROJ: 522-2/2-24-4 od 17. siječnja 2024).
15. Iz u spisu upravnog postupka priloženog mišljenja Povjerenstva za ostvarivanje statusa sudionika Domovinskog rata KLASA: 029-03/23-02/48, URBROJ: 522-2/2-24-4 od 17. siječnja 2024. zaključno proizlazi da tužiteljica ne ispunjava uvjete za priznavanje statusa sudionika Domovinskog rata jer nije dostavila dokaze da je vojne ili druge dužnosti obavljala po nalogu nadležnih tijela državne vlasti Republike Hrvatske ili pravnih osoba u vlasništvu ili pretežnom vlasništvu Republike Hrvatske ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, te dokaze o tome na koji način je pridonijela obrani suvereniteta Republike Hrvatske prema članku 4. stavku 1. Pravilnika, pa nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje predmetnog statusa.
16. Tužiteljica tužbom i tijekom ovog spora prigovara da činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno i da je pogrešno primjenjeno materijalno pravo ističući da nije točno da tužiteljica nije dostavila dokaz da je vojne i druge dužnosti u službi dežurstva u stožeru u vrijeme rata obavljale po nalogu nadležnih tijela, što se vidi i izjave od 06.07.2024. koju je uz zahtjev zajedno s rasporedom dežurstva priložila tuženiku, a Sanitetski stožer i Krizni stožer u vrijeme rata da su utemeljeni od strane tuženika tj. Ministarstva zdravstva RH koji je tijelo državne vlasti, a KBC Split je tada, a i danas bolnica u državnom vlasništvu, a što da potvrđuje i tuženiku u dopisu od 22.02.2024.
(KLASA:UP/I-562-01/23-02/38, URBROJ:534-01/12-24-12). Nadalje, prigovora da je tuženik povrijedio odredbu članka 47. ZUP-a jer nije zaključkom pozvao tužiteljicu da u primjerenom roku dostavi dokaz o tome na koji način je pridonijela obrani suvereniteta, , pa ukoliko to tužiteljica ne učini , tek onda njen zahtjev odbiti rješenjem, kako je propisano stavkom. 4. navedenog članka Zakona.Tužiteljica uz tužbu prilaže, a navodeći da je isto dostavljeno i u spis upravnog tijela pored ranije dostavljene Izjave gospodina prof. dr. sc. ĐC kao Dopisa prof. dr. sc. ĐC od 1. ožujka 2024. s opisom poslova koje je tužiteljica obavljala.
17. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske i podzakonske odredbe ovaj Sud nalazi da je osporenim rješenjem tuženika povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
18. Naime, osnovano prigovora tužiteljica da je tuženik bio dužan u skladu s odredbom članka 47. stavka 3. ZUP-a zaključkom pozvati tužiteljicu u primjerenom roku na dostavu dokumentacije koja nije priložena predmetnom zahtjevu, a što u konkretnom slučaju nije učinjeno, a čime je povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
18.1. Stoga, ovaj Sud ne može otkolniti prigovore tužiteljice u pogledu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ovo tim više jer je tužiteljica uz tužbu dostavila dopis prof. dr. sc. ĐC koji je datiran s datumom od 1. ožujka 2024. s opisom poslova koje je tužiteljica obavljala.
19. U izloženom osporeno rješenje tuženika nije pravilno i zakonito, pa je stoga valjalo pozivom na odredbu članka 117. stavka 1. ZUS-a poništiti osporeno rješenje tuženika i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.
20. U ponovnom postupku tuženik će uzimajući u obzir svu priloženu dokumentaciju ponovno zatražiti mišljenje Povjerenstva za ostvarivanje statusa sudionika Domovinskog rata, te po pribavljenom mišljenju donijeti novu odluku o predmetnom zahtjevu tužiteljice uz valjano obrazloženje pridržavajući se pri tome pravnog shvaćanja i primjedbi ovog suda u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.
U Splitu 12. siječnja 2026.
S U T K I NJ A
Danijela Čipčić Buzov
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nije dopuštena je žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a).
DNA:
- Tužiteljici,
- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela
- u spis.
