REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-107/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Branki Crnogorac, zapisničarki, radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, državljanina treće zemlje: FĆKZ, rođen **.**.1991. u mjestu u Dakahliya, Egipat, državljanin Egipta, 12. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Potvrđuje se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Dvor, KLASA: UP/l-216-01/26-03/14, URBROJ: 511-10-14-26-1 od 5. siječnja 2026.
Obrazloženje
1. Ovaj Sud je zaprimio rješenje radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja temeljem članka 216. stavka 4. Zakona o strancima (Narodne novine, broj 133/20., 114/22., 151/22. i 50/25.; dalje: ZoS).
2. Citiranim je rješenjem državljanin treće zemlje smješten u Prihvatni centar za strance, s tim da ukupno vrijeme provedeno u Centru ne može biti duže od 2 mjeseca, a teče od dana donošenja rješenja (točka 1. i 2. izreke).
3. Prema članku 214. stavku 1. Zakona o strancima, državljanin treće zemlje može se smjestiti u Prihvatni centar za strance ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja Republike Hrvatske, a okolnosti koje na takav rizik upućuju propisane su u stavcima 2. i 3. navedenog članka.
4. Iz podataka spisa proizlazi da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Dvor, KLASA: UP/I-216-04/26-01/49, URBROJ: 511-10-14-26-2 od 5. siječnja 2026. državljanin treće zemlje protjeran iz Europskog gospodarskog prostora (u daljnjem tekstu EGP), određena mu je zabrana ulaska i boravka u EGP-u na vrijeme od jedne (1) godine računajući od dana prisilnog udaljenja, prestaje mu zakoniti boravak, po službenoj dužnosti mu je ukinuta dozvola za boravak i rad te se određuje da će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti u Egipat.
5. Iz Zapisnika KLASA: UP/I-216-04/26-01/49, URBROJ: 511-10-14-26-1 od 5. siječnja 2026. proizlazi da je državljanin treće zemlje izjavio da je 4. siječnja 2026. bio na privatnom turističkom putovanju u mjestu Grmušani, gdje je s dvojicom prijatelja obilazio groblje, da toga dana nije radio niti koristio aplikacije za prijevoz putnika, niti je o putovanju obavijestio poslodavca. Kao razlog dolaska u Grmušane s tri različita taksi vozila naveo je komfor te je odbio dodatno iskazivati o tom danu. Na upit o dodatnim okolnostima bitnim za donošenje rješenja naveo je da nema ništa za dodati.
6. Sud nalazi da je u konkretnom slučaju ispunjena okolnost iz članka 214. stavka 2. točke 2. Zakona o strancima, prema kojoj postojanje rizika od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske može proizlaziti iz činjenice da državljanin treće zemlje nema prijavljen boravak. Naime, iz podataka spisa proizlazi da je rješenjem od 5. siječnja 2026. tužitelju ukinuta dozvola za boravak i rad te je prestao njegov zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj. Time je, u trenutku donošenja odluke o smještaju u prihvatni centar, tužitelj objektivno ostao bez prijavljenog boravka i bez pravne osnove za daljnji boravak na teritoriju Republike Hrvatske. Sud ocjenjuje da za primjenu navedene zakonske odredbe nije odlučno iz kojih je razloga došlo do prestanka prijavljenog boravka, već postojanje te okolnosti u relevantnom trenutku odlučivanja, jer upravo takvo stanje otežava nadzor nad boravkom državljanina treće zemlje i povećava rizik njegove nedostupnosti radi provedbe odluke o povratku. Stoga sud prihvaća zaključak tuženika da je u konkretnim okolnostima ispunjen zakonski uvjet iz članka 214. stavka 2. točke 2. Zakona o strancima koji upućuje na postojanje rizika od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske.
7. U odnosu na mogućnost da se ista svrha (provedba prisilnog udaljenja i povratka) ostvari blažom mjerom od primijenjene mjere smještaja u centar, javnopravno tijelo je pravilno ocijenilo kako nema mjesta primjeni blaže mjere u smislu članka 213. stavak 1. u svezi članka 212. ZoS.
7.1. Određivanje obveze javljanja policijskoj postaji ne bi bilo svrhovito niti učinkovito, budući da imenovani više nema prijavljen boravak niti osiguranu adresu smještaja, a iz spisa ne proizlazi da je naveo bilo kakvu alternativnu adresu ili osobu kod koje bi boravio, čime ne postoje stvarne pretpostavke za učinkovit nadzor izvršavanja takve mjere.
7.2. Zabrana napuštanja određene adrese smještaj nije primjenjiva, jer imenovani više ne raspolaže zakonitim niti stvarnim mjestom boravka u Republici Hrvatskoj, s obzirom na ukidanje dozvole za boravak i rad te prestanak radnog odnosa, a nema obiteljskih, imovinskih ni drugih osobnih veza koje bi upućivale na stabilno zadržavanje na određenoj adresi.
7.3. Polog financijskih sredstava nije moguć, s obzirom na to da imenovani zbog ukidanja dozvole za boravak i rad više ne ostvaruje prihode u Republici Hrvatskoj, a imenovani tijekom postupka nije naveo postojanje vlastitih sredstava niti osoba koje bi mogle preuzeti jamstvo za njegovo ponašanje, zbog čega sud ocjenjuje da ova mjera ne bi imala stvarni osiguravajući učinak.
7.4. Iako imenovani raspolaže valjanom putnom ispravom, sud prihvaća zaključak tuženika da sama predaja putne isprave ne bi bila dostatna za osiguranje izvršenja obveze povratka, budući da imenovani nema prijavljen boravak, nema osiguranu adresu smještaja niti stabilne osobne ili imovinske veze u Republici Hrvatskoj, zbog čega postoji realan rizik da bi se, i bez putne isprave, učinio nedostupnim tijelima nadležnim za provedbu prisilnog udaljenja
8. Kako se državljaninu treće zemlje ograničava sloboda kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance uz obrazloženje roka određivanja ograničenja kretanja objektivnim okolnostima potrebnim za izvršenje obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske i prisilnog udaljenja – radi organizacije vraćanja u matičnu državu, Sud ocjenjuje kako u konkretnom slučaju takvo ograničenje temeljnih prava nije protivno postizanju zakonom propisne svrhe ograničenja kretanja, te je u konkretnom slučaju razmjerno naravi potrebe za ograničenjem kretanja.
9. Slijedom izloženog, sud je na temelju članka 216. stavak 4. ZoS u svezi članka 12. stavak 2. točka 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.) odlučio kao u izreci presude.
U Zagrebu, 12. siječnja 2026.
Sudac:
Ante Drezga
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. FĆ FĆK - Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova, [adresa] Dugo Selo, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82 – elektroničkom poštom uz dostavnicu
2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Postaja granične policije Dvor, Trg bana Josipa
Jelačića 6, [adresa] Dvor - poštom
3. U spis
