Poslovni broj: Us I-2766/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice ŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Državnog sudbenog vijeća (OIB: 66951444283; skraćeno DSV), Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi davanja odobrenja za pokretanje kaznenog postupka protiv suca, odlučujući o tužbi tužiteljice od 14. studenog 2025., izvanraspravno 12. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba u ovom upravnom sporu kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 14. studenog 2025. podnijela tužbu protiv Odluke Državnog sudbenog vijeća KLASA: 711-30/25-01/33, URBROJ: 452-01/04-25-4 od 02. listopada 2025. kojom je odbijen njen zahtjev za davanje odobrenja za pokretanje kaznenog postupka protiv sutkinje Marine Boko, sutkinje Općinskog suda u Splitu i Zorana Ivaniševića, suca Županijskog suda u Splitu zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291., krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279., nezakonitog pogodovanja iz članka 292. i trgovanja utjecajem članka 295. KZ/11.

2. Tužiteljica u tužbi, u bitnom, navodi da podnosi upravnu tužbu radi ukidanja predmetne Odluke DSV-a za koju ne postoji pravo žalbe, a koja Odluka da je donesena u neustavnom i protupravnom tajnom postupku jer da je to kolektivno tijelo na temelju nejasnih i nepoznatih kriterija odlučilo da ne postoje razlozi za usvajanje zahtjeva. Također navodi da je sličan zaključak donio i Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, kao i da je podnositeljica, ovdje tužiteljica, upoznata sa sudskom praksom upravnih sudova iz koje je razvidno da protiv odluke Državnog sudbenog vijeća ne postoji djelotvorno pravno sredstvo, jer ne postoji mogućnost izjavljivanja žalbe na meritornu odluku, kao i da u svezi s tim nije omogućen ni pristup sudu i sudski postupak povodom te odluke, već da je moguća sudska kontrola samo postupovnog dijela pred upravnim sudom, a što da je nedostatno jer da ne omogućava sudsko preispitivanje meritorne odluke tuženika te se pritom poziva na rješenje Upravnog suda u Splitu broj Us I-895/2023-5. Međutim, da i pored navedenog podnositeljica ipak podnosi ovu tužbu, premda da je jasno da upravni sud neće odlučivati o meritumu odluke Državnog sudbenog vijeća, jer da je Državno sudbeno vijeće postupilo suprotno odredbama mjerodavnih zakona, Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i drugih međunarodnih dokumenata više pravne snage čija je potpisnica Republika Hrvatska, radi čega predlaže da sud donese presudu kojom se ukida odluka Državnog sudbenog vijeća te se predmet vraća na ponovno razmatranje i odlučivanje, podredno predlaže da upravni sud sam donese odluku kojom se prihvaća zahtjev podnositeljice za davanje odobrenja za kazneni progon sudaca Općinskog i Županijskog suda u Splitu Marine Boko i Zorana Ivaniševića.

3. Tužba nije dopuštena.

4. Prema odredi članka 2. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje ZUS-a) cilj Zakona je osigurati zakonitost i sudsku zaštitu prava i pravnih interesa fizičkih i pravnih osoba i drugih stranaka povrijeđenih pojedinačnom odlukom ili postupanjem javnopravnog tijela, dok prema stavku 2. toga članka javnopravnim tijelom u smislu toga zakona smatra se tijelo državne uprave i drugo državno tijelo, tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravna osoba koja ima javnu ovlast i pravna osoba koja obavlja javnu službu (pružatelj javnih usluga).

5. Člankom 3. stavkom 1. točkom 1. do 4. ZUS-a je propisano da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke javnopravnog tijela (upravnog akta), ocjena zakonitosti postupanja i propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisi te ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora, s time da je točkom 1. toga stavka upravni akt određen kao pojedinačna odluka kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari. U tom smislu, elementi pojma pojedinačne odluke pretpostavljaju određenog nosioca, autoritativnost, pravno djelovanje, konkretnost i da se takva odluka donosi u nekoj upravnoj stvari.

6. Prema članku 2. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje ZUP-a), upravnom stvari smatra se svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka (u daljnjem tekstu: stranke) neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje.

7. U skladu s naprijed citiranim odredbama ZUS-a i ZUP-a proizlazi da moraju biti ispunjene kumulativne pretpostavke da bi se pojedini predmet smatrao upravnom stvari koja bi bila podvrgnuta upravno - sudskoj kontroli: a) odlučivanje od javnopravnog tijela, b) odlučivanje u upravnom postupku, c) odlučivanje o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičkih ili pravnih osoba ili drugih stranaka i, krajnje, d) neposredna primjena zakona, drugih propisa ili općih akata, kojima je uređeno pojedino upravno područje.

8. Valja istaći da je primarni cilj ZUS-a osigurati zakonitost i sudsku zaštitu prava i pravnih interesa fizičkih i pravnih osoba i drugih stranaka povrijeđenih pojedinačnim odlukama ili postupanjem javnopravnih tijela (članak 2. stavak 1. ZUS-a). Tom cilju je podređena cjelokupna regulacija, od legitimacije za pokretanje upravnog spora, položaja tužitelja i zainteresiranih osoba, tijek postupka, poglavito osiguranje usmene rasprave, ovlasti suda da sam utvrđuje činjenično stanje, da odlučuje o meritumu, odnosno pravu, obvezi ili pravnom interesu tužitelja (tzv. spor pune jurisdikcije) i konačno osiguranje izvršenja sudske odluke. U drugom je planu osiguranje objektivnog prava. Ono se, u pravilu, štiti kroz odlučivanje o subjektivnim pravima tužitelja, budući da se štiteći ta prava koja su povrijeđena odlukama ili postupanjem javnopravnih tijela, štiti i objektivni pravni poredak. Samo malobrojnim normama ZUS- a (primjerice ocjena zakonitosti općih akata) primarni je cilj zaštita objektivnog prava, a ne subjektivnog prava, iako se i u tim situacijama kroz zaštitu objektivnog prava štite subjektivna prava fizičkih i pravnih osoba. Stoga se može zaključiti i da je zakonodavac, uređujući novo pravno uređenje upravnog spora, naglasak stavio na zaštiti prava fizičkih i pravnih osoba, uglavnom tužitelja od odluka i/ili postupanja javnopravnih tijela, najčešće tuženika u upravnom sporu.

9. U konkretnom slučaju nije sporno da je tužiteljica zatražila upravno-sudsku zaštitu, tražeći ocjenu zakonitosti odluke DSV-a, kojom je odbijen njen zahtjev za davanje odobrenja za pokretanje kaznenog postupka protiv sutkinje Marine Boko, sutkinje Općinskog suda u Splitu i Zorana Ivaniševića, suca Županijskog suda u Splitu zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291., krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279., nezakonitog pogodovanja iz članka 292. i trgovanja utjecajem članka 295. KZ/11., a koje je svrstano u glavu XXVIII. Kaznena djela protiv službene dužnosti.

10. Djelokrug poslova DSV-a je propisan člankom 42. Zakona o Državnom sudbenom vijeću ("Narodne novine", broj 116/10., 57/11., 130/11., 13/13., 28/13., 82/15., 67/18., 126/19., 80/22. i 16/23., dalje ZDSV).

11. Člankom 8. stavkom 3. ZS-a je propisano da sudac ne može u postupku pokrenutom zbog kaznenog djela učinjenog u obavljanju sudačke dužnosti biti pritvoren niti mu može biti određen istražni zatvor bez odobrenja Državnog sudbenog vijeća, a, iznimno, sudac može biti pritvoren ili mu može biti određen istražni zatvor bez odobrenja Državnog sudbenog vijeća ako je zatečen u činjenju kaznenog djela počinjenog u obavljanju sudačke dužnosti za koje je propisana kazna zatvora u trajanju duljem od pet godina, a o čemu se izvješćuje predsjednik Državnog sudbenog vijeća.

12. Prema odredbi članka 8. stavku 4. ZS-a za kaznena djela za koja se postupak pokreće po privatnoj tužbi, prijedlogu ili se radi o preuzimanju kaznenog progona od strane oštećenika, kazneni postupak protiv suca ne može se pokrenuti niti voditi bez odobrenja Državnog sudbenog vijeća.

13. Teleološki tumačeći norme ZUS-a, ZUP-a, ZDSV-a, ZS-a i KZ-a pojedinačno i u njihovim združenim učincima te povezujući ih s normama kojim je, u biti, tužiteljici kao eventualnom oštećeniku osigurana druga učinkovita pravna zaštita, a polazeći od položaja, cilja osnivanja i zadaća DSV-a kao samostalnog i neovisnog pravosudnog tijela, ali polazeći i od pravnog dobra koje se zaštićuje inkorporiranjem u tekst KZ-a kaznenih djela protiv službene dužnosti, sud smatra da u konkretnom predmetu nije riječ o pojedinačnoj odluci javnopravnog tijela kojom se odlučuje o ikakvim pravima i pravnim interesima tužiteljice na području upravnog prava i da nije riječ o odluci čiju se zakonitost razmatra unutar upravno-sudske kontrole. Nije riječ o odluci koja bi bila predmet ocjene u upravnom sporu i o situaciji u kojoj bi tužiteljici bila osigurana upravno-sudska zaštita. Naime, zahtjev tužiteljice za davanjem navedenog odobrenja se odnosi na ovlast (ne)pokretanja kaznenog postupka (progona), što je primarno u javnom interesu.

14. Sud smatra i da u konkretnom predmetu tužiteljici upravno-sudska zaštita nije osigurana ni primjenom odredbi članka 121. u vezi s člankom 42. ZUP-a. Naime, tim normama ZUP-a uređena je upravno-pravna i upravno-sudska zaštita zbog ne pokretanja postupka po službenoj dužnosti od nadležnog javnopravnog tijela radi zaštite javnog interesa. No, ta je pravna zaštita u cilju očuvanja javnog interesa (i bez povrede osobnih prava) osigurana samo ako je riječ o upravnom postupku i području upravnog prava.

15. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, predmetna Odluka DSV-a ne predstavlja pojedinačnu odluku i/ili postupanje javnopravnog tijela koja bi bila predmet ocjene u upravnom sporu. Pogotovo nije riječ o pojedinačnoj odluci kojom se dira, odnosno odlučuje o ikakvom pravu, obvezi ili pravnom interesu tužiteljice neposredno primjenjujući propise kojima je uređeno neko upravno područje u smislu odredbi članka 3. ZUS-a i članka 2. stavka 1. ZUP-a.

16. Izložena pravna shvaćanja su u suglasju i s pravnih stajalištima koje je Visoki upravni sud Republike Hrvatske zauzeo u odlukama poslovni broj Usž-753/17- 2 od 11. svibnja 2017., posl. br. Usž-4316/18-2 od 4. travnja 2019 te posl. br. Usž- 2502/2023-2 od 15. studenog 2023.

17. Stoga, a budući da ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora, valjalo je na temelju odredbi članka 46. stavka 1. točke 2. i 7. ZUS-a, odbaciti tužbu tužiteljice kao nedopuštenu, odnosno riješiti kao u izreci.

U Splitu 12. siječnja 2026.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka istog, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljici

- u spis