REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13, 35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Pn-199/2022-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji ovog suda Jadranki Babić- Milberg, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja UD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Ivanu Lalić, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, OIB: 57500462912, Ulica Stjepana Širole 4, Zagreb, zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Zagoršćak i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 27. studenog 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ivana Lalić, odvjetnika i za tuženika zamjenika punomoćnika CD, odvjetnice iz [adresa], nakon javne objave presude 12. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, OIB: 57500462912, Ulica Stjepana Širole 4, Zagreb, da tužitelju UD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime naknade štete isplati iznos od 2.576,33 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 2.015,46 eura teku počev od 22. siječnja 2020. a na iznos od 560,87 eura počev od 16.srpnja.2025. do isplate, po stopi zateznih kamata koja se do 31. prosinca 2022. obračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva na ime zakonskih zateznih kamata na iznos glavnog dugovanja od 2.015,46 eura u periodu počev od 1. svibnja 2019. do 21. siječnja 2020., i na iznos glavnog dugovanja od 560,87 eura u periodu počev od 1. svibnja 2019. do 15. srpnja 2025., kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.844,41 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj s dijelom troškova postupka u iznosu od 126,31 eura kao neosnovanim.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 21. listopada 2019. godine, u večernjim satima dogodila prometna nesreća kojom prilikom je sin tužitelja ĆD upravljao osobnim automobilom marke: BMW serija 5 reg. oznake: [registarska oznaka] južnom kolničkom trakom autocestom A-3 GP Bregana – Zagreb – Slavonski Brod – GP Bajakovo. Tom prilikom je na kolnik autoceste iznenadno istrčala divljač (lisica) i nalet osobnim automobilom na lisicu vozač nije mogao predvidjeti niti izbjeći.

1.1 Navodi da je vozač vozila tužitelja poštivao sve odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama a posebice ograničenje brzine.

1.2. Uslijed štetnog događaja na osobnom vozilu tužitelja nastala je imovinska šteta, dok je divljač nakon udara na mjestu uginula. Policijski službenici Prometne policije Slavonski Brod izašli su na mjesto događaja, a nakon obrade događaja ophodari hrvatskih autocesta – TJ Slavonski Brod preuzeli su uginulu lisicu.

1.3. U nesreći je oštećena obloga prednjeg branika, rešetke zraka branika, pokrov fara za maglu lijevi, far za maglu lijevi, pokrov kućišta kotača prednjeg lijevog, štitnik prostora motora, a tužitelj je štetu utvrdio u ovlaštenom servisu 20. listopada 2019.

1.4. Poziva se na čl. 943., čl. 1045. st. 1. i 1063. Zakona o obveznim odnosima prema kojem je tuženik dužan nadoknaditi štetu. Tužitelj smatra da je ulazak divljači na kolnik autoceste nastao kao isključivi propust u održavanju zaštitne ograde, što ugrožava sigurnost prometa, ljudi i sudionika u prometu.

1.5. Odgovornost tuženika temelji na čl. 81. Zakona o cestama prema kojem tuženik ima obvezu upravljanja i održavanja autoceste, a prema odredbama čl. 26. istog Zakona dužni su održavati javne ceste u smislu poduzimanja mjera zaštite cesta i sigurnosti prometa na njima.

1.6. Postavlja tužbeni zahtjev i potražuje materijalnu štetu na vozilu u iznosu od 2.015,46 eura skupa sa zakonskim zateznim kamatama od 21.10.2019. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno ističe neosnovanost tužiteljeve tvrdnje kako je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja, a da se pri tom ne navodi niti jedna relevantna zakonska odredba iz koje to proizlazi. Iz tužbe nije razvidno o kakvom se propuštanju od strane tuženika radi, odnosno što je tuženik napravio ili propustio napraviti kako bi spriječio nastanak štetnog događaja.

2.1. Navodi da je odgovornost trgovačkog društva koje upravlja javnom cestom za štetu koju divljač nanese na javnim cestama uređena Zakonom o cestama, odredbom čl. 50. st. 1. prema kojoj ista odgovaraju za štetu po osnovi krivnje, ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

2.2. Poziva se na stav Ustavnog suda Republike Hrvatske u kojem se navodi da se krivnja pravne osobe koja upravlja cestom odnosno koncesionara može sastojati samo u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači. Pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara po načelu kulpoznosti temeljem čl. 50. Zakona o cestama, dok lovoovlaštenici i lovozakupnici odgovaraju po načelu kauzaliteta temeljem odredbi čl. 1045 st.3. i 1063-1067 Zakona o obveznim odnosima.

2.3. Ističe se prigovor promašene pasivne legitimacije.

2.4. Osporava odgovornost i uzročno-posljedičnu vezu između postupanja tuženika i štetnog događaja, s obzirom na to da je ophodarska služba tuženika u cijelosti postupila sukladno propisima i pravilima struke glede održavanja i zaštite javnih cesta, odnosno u skladu s Pravilnikom o održavanju cesta i Pravilnikom o ophodnji javnih cesta, a sve sukladno odredbama Zakona o cestama.

2.5. Navodi da radi zaštite ceste i korisnika od ulaska životinja, autocesta je čitavom dužinom ograđena zaštitnom žičanom ogradom sukladno Projektu prometne signalizacije i opreme odnosno u skladu s Općim tehničkim uvjetima i važećim hrvatskim normama te se ista održava na način da se redovito pregledava, po potrebi popravlja ili zamjenjuje i u slučaju potrebe, otklanja se sve što bi moglo ugroziti sigurnost i nesmetano odvijanje prometa na autocesti.

2.6. Tuženik ističe kako predmetnog dana prilikom ophodnje dionice autoceste gdje se dogodila prometna nesreća nisu postojala, niti su primijećena ikakva oštećenja, a pogotovo ne oštećenja zaštitne žičane ograde.

2.7. Nadalje, prema odredbi čl. 3. Pravilnika o ophodnji javnih cesta, ophodnja se obavlja najmanje tri puta dnevno, s time da se prema odredbi čl. 12. istog Pravilnika ophodnja smatra obavljenom ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u dvanaest sati, odnosno najmanje 3 puta u 24 sata. Sukladno Pravilniku o ophodnji javnih cesta ophodarski dnevnik dokaz je da je ophodnja stvarno izvršena uredno i da nije bilo nikakvih propusta u izvršavanju ophodnje. Putni radni list, dnevnik rada i ophodarski dnevnik mjerodavne su i vjerodostojne isprave iz kojih je vidljivo da je ophodnja na autocesti obavljena, kao i sve radnje koje se poduzimaju radi odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa. Iz putnog radnog lista ophodarske službe za prvu smjenu nesporno proizlazi da je ophodarska služba na kvalitetan način vršila kontrolu stanja kolnika.

2.8. Ističe da objektivno nije bilo moguće reagirati i spriječiti nalet vozila na lisicu, s obzirom na činjenicu da je lisica na kolnik autoceste očito dospjela neposredno prije nesreće, a ophodarska se služba ne može naći u svako vrijeme na svakom mjestu.

2.9. Odmah nakon štetnog događaja radnici tuženika pregledali su zaštitnu žičanu ogradu od 168 km +250 m do 170 km + 250 m u oba smjera, lijevu i desnu stranu i na istoj nisu pronašli oštećenja, niti zadignuća, a što je razvidno iz putnog radnog lista, i ophodarskog dnevnika za drugu smjenu.

2.10. Navode da pojava divljači na kolniku autoceste nije propust trgovačkog društva koje upravlja autocestom, niti je divljač - lisica u vlasništvu istog. Smatra da je isključiva odgovornost lovačkog društva koje gospodari lovištem u neposrednoj blizini dionice autoceste na kojoj se dogodio štetni događaj, a iz kojeg lovišta je divlja životinja izašla na kolnik autoceste. Za štetu nastalu naletom vozila na divljač koja iznenada iskoči na cestu, a koja se smatra opasnom stvari, odgovara ovlaštenik prava lova na području iz kojeg je divljač iskočila na cestu, budući da gospodarenje lovištem i divljači obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači te se ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

2.11. Ističe da nema uzročne veze između postupanja tuženika i predmetnog štetnog događaja. Naime, bitne pretpostavke odgovornosti za štetu su: subjekti, štetna radnja, šteta, uzročno posljedična veza i protupravnost štetne radnje. U ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene navedene pretpostavke u odnosu na tuženika, zbog čega tuženik nije odgovoran za naknadu potraživanja tužitelja, jer je za njegovu odgovornost potrebno protupravno postupanje.

2.12. Tuženik osporava i visinu štete na vozilu u cijelosti, obzirom da tužitelj nije dostavio izvid štete, odnosno dokaze na temelju kojih se može utvrditi koja su oštećenja nastala na vozilu, odnosno visina štete. Kalkulacija servisa AC Vuko d.o.o. u ovom predmetu nije mjerodavna, jer je napravljena dana 20. studenog 2019.ili jedan mjesec nakon predmetnog štetnog događaja.

2.13. Osporava i zahtjev za tijek zakonskih zateznih kamata, obzirom da sukladno odredbi čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima, zatezne kamate na naknadu nenovčane imovinske štete teku od dana donošenja presude pa do isplate.

2.14. Zaključno, tuženik osporava pasivnu legitimaciju, odgovornost, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te postojanje bilo kakve radnje ili propusta na strani tuženika koje bi se moglo dovesti u uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem, u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva koju tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnom, te se predlaže sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U nastavku postupka stranke su u bitnom ostale kod svojih navoda.

4. Tijekom postupka sud je u smislu odredbe članka 220. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) proveo dokaze uvidom u potvrdu MUP PP Slavonski Brod od 30.10.2019. (str. 5-6 spisa), u kalkulaciju AC Vuko d.o.o. od 20.11.2019. (str. 7-12 spisa), u dopis tužitelja od 22. siječnja 2020. (str. 13-14 spisa), u obavijest tuženika od 31.1.2020. (str. 15 spisa), u putne radne listove s dnevnicima rada i ophodarskim dnevnicima, sve od 21.10.2019. (str. 26-33 spisa), u zapisnik o prometnoj nesreći s fotodokumentacijom (str. 34-38spisa), u dnevnik rada referenta – operatera za praćenje prometa (str. 39-40 spisa), u mape županijskog lovišta (str. 41-42 spisa), u kroki skicu (str. 94 spisa), u fotodokumnetaciju očevida na CD-u, u nalaz prometnog vještaka dipl. ing. Gorana Rukavine od 10. lipnja 2025. (str. 104-112 spisa) te u dopunu nalaza – očitovanje vještaka od 10.studenog 2025. (str. 126-128 spisa). Proveden je i dokaz saslušanjem tužitelja ŽD, i svjedoka PD i ED, te dokaz neposrednim saslušanjem vještaka na glavnoj raspravi.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete proizašle iz štetnog događaja, prometne nesreće od 21. listopada 2019. koja se dogodila na južnom traku autoceste A3 na području općine Rešetari, na 169 km + 250 m, u kojoj je ĆD učestvovao upravljajući vozilom marke BMW serija 5 reg. oznake: [registarska oznaka] u vlasništvu tužitelja.

6. Između stranaka nije sporno da se dogodio štetni događaj na način kako je to navedeno u tužbi i potvrdi MUP PP Slavonski Brod od 30.10.2019. (str. 5-6 spisa).

7. Sporna je pasivna legitimacija tuženika. Sporno je da li za nastalu štetu postoji odgovornost tuženika. Sporan je osnov i visina štete.

8. Na sporne okolnosti proveden je dokaz uvidom u materijalnu dokumentaciju spisa, saslušanjem tužitelja ŽD i svjedoka PD i ED, te dokaz prometnim vještačenjem i neposrednim saslušanjem vještaka na glavnoj raspravi.

9. Tužitelj ŽD u svom iskazu navodi da se 21.listopada 2019. prevozio kao putnik odnosno suvozač u vozilu kojim je upravljao njegov sin ĆD. Sjeća se da negdje otprilike kada su prolazili pokraj motela Staro Petrovo Selo, da je njima s lijeve strane u odnosu na pravac njihovog kretanja, istrčala lisica koju su zgazili i koja je ostala na cesti. Zvali su policiju, a oni ophodare koji su došli i pokupili lisicu i dijelove s vozila. Siguran je da njegov sin nije upravljao brzinom preko 110 do 120 km/h jer je na tom dijelu auto cesta oštećena i ne može se brže upravljati. Lisica je udarila u lijevu stranu vozila i nastala su oštećenja na prednjem dijelu vozila i na bočnom lijevom dijelu. Vozilo su osposobili za promet i sa istim došli do kuće. Nakon ove nezgode obraćali su se prvo HAC-u koji ih je uputio na Croatia osiguranje d.d. a oni su odbili bilo što postupiti po zahtjevu jer je polica osiguranja istekla. Poslije su bili upućeni u HOK osiguranje ali su ih i oni odbili. Nakon toga su se ponovno obratili tuženiku koji je rekao da se obratimo lovačkom društvu. Lovačko društvo im je reklo da oni ne odgovaraju za divljač na auto cesti zbog čega su ponovno išli kod tuženika. Tuženik je tada otklonio svaku svoju obvezu naknade štete. Na kraju su izvid napravili u ovlaštenom servisu AC Vuko. Vezano uz sam događaj istakao da ophodari kada su došli, oni su pokupili lisicu i otišli su, tako da nema saznanja da bi obilazili, barem ne hodom, mjesto prije i nakon štete, a vezano uz kontrolu ispravnosti zaštitne ograde. Štetu su otklonili kako su mogli odnosno kako su imali novčanih sredstava. Iskazao je i da je pristiglo više e-mailova od tuženika i da su ga samo upućivali na razne adrese vezano uz prijavu štete.

10. Svjedok ĆD u svom iskazu navodi da se sjeća da je te noći išao po oca u Kutinu i vozio ga nazad za [adresa] i da je nakon prolaska izlaza za Novu Gradišku, njima s lijeve strane u odnosu na pravac njihovog kretanja izletjela lisica na kolnik i da ju je zgazio. U to vrijeme se kretao brzinom od oko 110 km/h. U nezgodi je oštećeno vozilo u vlasništvu njegovog oca i to da je polupana maglenka, branik, zaštitne plastike ispod vozila i nije se mogao sjetiti što još. Nakon nezgode pozvali su policiju, a oni ophodare koji su došli na lice mjesta i pokupili lisicu te slikali vozilo. Nije se mogao sjetiti da su ophodari obilazili mjesto štete odnosno zaštitnu ogradu pokraj mjesta štete. Sjeća se da su prelazili preko zaštitne ograde ali misli da nisu gledali zaštitnu ogradu već eventualno ostatke dijelova vozila. Vezano uz postupanja nakon prometne nezgode iskazao je u bitnome kao i tužitelj, odnosno da se javio odmah sutra dan tuženiku koji ga je uputio na svog osiguratelja Croatia osiguranje d.d. skupa s brojem police koji su mu rekli da takav broj ne postoji pa je ponovno zvao tuženika koji mu je dao broje police, a nakon kontakta sa Croatia osiguranjem dobio je informaciju da je polica istekla 20-tak dana prije. Ponovno je zvao tuženika koji ga je uputio na HOK osiguranje. U poslovnici HOK-a u Slavonskom Brodu prijavio je štetu i popunio izvješće te priložio potvrdu policije. Nakon toga od njih je dobio informaciju da tuženik ima policu osiguranja od odgovornosti samo u slučaju naleta na domaće životinje. Nakon toga ponovno se obratio tuženiku koji ga je uputio na lovačko društvo. U kontaktu s lovačkim društvom rečeno mu je da oni ne odgovaraju za štete od naleta na divljač na području auto ceste. Nakon toga obratio se ponovno tuženiku kojem je i prijavio štetu skupa s dokumentacijom vezano uz očevid da bi u konačnici dobio od njih odgovor da se ne smatraju odgovornim za nastalu štetu jer je auto cesta ograđena zaštitnom ogradom. Cjelokupna komunikacija s tuženikom je išla putem e-maila. Zbog cjelokupnog prethodnog postupka otišao je u ovlašteni servis i sačinio Izvid štete s konstatiranim oštećenjima kao i procjenu štete na taj dan. Svjedok je iskazao da je popravio vozilo i da ga je popravak koštao oko 20.000,00 –tak kuna i da nema račun popravka jer je popravljao kako je mogao, odnosno da su vozilo popravljali on i otac i da bi ga u konačnici prodali ispod cijene. Istakao je i da ispred njih nije bilo vozila te da je upravljao pod dugim svjetlima.

11. Svjedok ED u svom iskazu je naveo da se sjeća da ih je navedenog dana nazvao služba Centar veze i da su išli na mjesto za koje im je javljeno da se dogodila šteta. Kada su dobili obavijest već su bili u redovnoj ophodnji na auto cesti prema Novoj Gradiški, koja ophodnja se obavlja dva puta u tijeku noći. Kada su došli na lice mjesta zatekli su vozilo i tužitelja kao i lisicu na auto cesti. Nakon toga je došla policija sačiniti uviđaj. Dok je policija pravila uviđaj dvojica zaposlenika kojima se nije mogao sjetiti imena obilazili su zaštitnu ogradu i to kilometar u jednom smjeru i kilometar u drugom smjeru, s obje strane auto ceste a nezgoda se dogodila oko kilometar i pol nakon izlaza za Novu Gradišku. Na samom mjestu štete obilazak zaštitne ograde traje oko pola sata. O samom daljnjem tijeku postupka rješavanja štete nije mu poznato ništa. Iskazao je i da točno zna koliko se obilazi u odnosu na mjesto nastanka štete jer postoje oznake na autocesti koje su tzv. "kilometarske oznake", a stupići su postavljeni u razmaku od 50 m. Vidljivih oštećenja nije bilo, odnosno on nema neposrednih saznanja jer nije išao u obilazak, ali su mu kolege rekle. Iskazao je i da se inače u noćnim uvjetima ophodnja vrši vožnjom 40 km/h zaustavnim trakom pod jakim reflektorima, odnosno bez njih ukoliko se obavlja kontrola po danu te da je zaštitna ograda udaljena 5 do 6 m od zaustavnog traka i da ne zna što je bilo iza zaštitne ograde. Iskazao je i da se čvorišta ne mogu ograditi, a da se nesreća dogodila kilometar i pol iza čvorišta.

12. Sud je u cijelosti priklonio vjeru iskazu tužitelja i saslušanog svjedoka PD jer su suglasni i logični, te u skladu s materijalnom dokumentacijom spisa. Iskaz svjedoka ED nije doveden u sumnju, izuzev u dijelu u kojem navodi da su ophodari, njih dvojica, pješice obilazili zaštitnu ogradu u dužini od 1 kilometar na jednu i drugu stranu i to s obje strane auto ceste što je manje logično jer bi svaka osoba u tom slučaju trebala prijeći 4 kilometra (tamo i nazad s obje strane autoceste u jednom pravcu i tako u drugom), što je manje logično, ali iskaz svjedoka u tom dijelu nije bio bitan za donošenje odluke o glavnoj stvari.

13. Radi objektivnog utvrđivanja činjenica vezanih uz nastanak prometne nesreće i visinu štete, provedeno j vještačenje po vještaku prometne struke VD, dipl ing.

14. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka dipl. ing. Gorana Rukavine od 9. lipnja 2025. (str. 104-112 spisa) proizlazi da je uzrok nastanka štetnog događaja pojava životinje-lisice na južnom kolniku autoceste A3, na dionici iz smjera Zagreba u smjeru Slavonskog Broda na 169 km + 250 m pri čemu je došlo do ostvarivanja fizičkog kontakta OA BMW serije 5 reg. oznake [registarska oznaka] prednjim lijevim dijelom automobila u donjoj zoni branika naletom na životinju, pri čemu je nastala materijalna šteta na vozilu a životinja je uginula na mjestu nastanka štete.

14.1. Navodi da je mišljenja kako su nastala oštećenja na osobno automobilu u vlasništvu tužitelja mogla nastati i pri manjim brzinama od najveće dopuštene brzine 130 km/h, te da nema elemenata za točno utvrđivanje brzine kretanja vozila.

14.2. Vezano uz visinu štete navodi da je ista opisana Izvidom štete ovlaštenog autoservisa Vuko d.o.o. Slavonski Brod te da su i vidljiva na fotodokumentaciji sa mjesta nastanka štetnog događaja.

14.3. Prema cijenama dijelova u Audatex i servisnim radnjama ovlaštenog servisa Vuko d.o.o. na dan 20.11.2019 visina štete na vozilu je iznosila 2.015,36 eura (15.184,70 kn) a prema cijenama dijelova u ovlaštenom servisu Vuko d.o.o. Slavonski Brod na dan 10.06.2025 i servisnim radnjama navedenom ovlaštenom servisu visina štete iznosi 2.576,33 eura u koji iznos je uključen PDV od 25%.

15. Tuženik je istakao primjedbe na navedeni nalaz vještaka, i u svezi osnova i u svezi visine štete, zbog čega je vještak dostavio dopunu očitovanja i neposredno saslušan na glavnoj raspravi 27. studenog 2025.

16. U dopuni očitovanja na primjedbe tuženika vještak je pojasnio na koji način je došao do izračuna visine štete na dan izrade kalkulacije i dan 10. lipnja 2025. , kao dan izrade nalaza.

16.1. Vezano uz način nastanka štete, istakao je da je nalaz temeljio na materijalnoj dokumentaciji spisa. U svezi prigovora tuženika zbog neutvrđivanja doprinosa vozača nastanku štetnog događaja, uvažavajući brzinu kretanja vozila, vještak je iskazao da nema prometno tehničkog doprinosa vozača nastanku i visini štete.

16.2. Vezano uz visinu štete istakao je da je izvid štete s cijenama popravka sačinio AC Vuko d.o.o. Slavonski Brod kao ovlašteni servis za BMW vozila i to dana 20.11.2019 te da navedene cijene odgovaraju cijeni koštanja na dan kalkulacije jer takav izvid štete predstavlja i svojevrsnu Ponudu o popravku jer se radi o BMW. Ponovno je istakao da vidljiva oštećenja na fotodokumentaciji odgovaraju popisanim oštećenjima kod Izvida štete.

16.3. Istovremeno kod izrade vještačenja 10.lipnja.2025. zatražena je analiza gore navedene kalkulacije popravka u ovlaštenom servisu AC Vuko d.o.o. Slavonski Brod, a zbog proteka vremena od približno 5,5 godina i povećanja cijena pojavila se razlika u visini štete u odnosu na dan kalkulacije.

16.4. Ostao je u cijelosti kod navoda u pisanom nalazu od 10.lipnja.2025. a jednako tako i u neposrednom saslušanju na glavnoj raspravi.

17. Tuženik nakon saslušanja vještaka nije predlagao daljnje dokaze niti je istakao primjedbe na iskaz vještaka i dopunu nalaza.

18. Tužitelj je podneskom od 16. srpnja 2025. u skladu s nalazom vještaka, postavio tužbeni zahtjev u visini od 2.576,33 eura, skupa sa zakonskim zateznim kamatama od

1. svibnja 2019. do isplate.

19. Tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva koju preinaku je sud dopustio temeljem odredbe čl. 190. st.3. ZPP-a, jer je dopuštanje preinake svrsishodno za konačno rješenje spora između stranaka i iz razloga što bi nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju bilo nametnuto ograničenje prava na pristup sudu, koje pravo je jedan vid „prava na sud“ sadržanog u pravu na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj: 18/97,6/99-pročišćeni tekst,8/99-isp., 14/02 i 1/06: dalje Konvencija) te je stoga u svakom pojedinom slučaju primjenom testa razmjernosti potrebno ispitati je li takvim ograničenjem narušena sama bit toga prava, dakle da li dolazi do povrede prava na pristup sudu. U situaciji kada tužitelj zbog proteka vremena od preko 5 godina od dana nastanka štetnog događaja i sačinjene kalkulacije ponude popravka, nakon prometnog vještačenja i iskazivanja cijena u vrijeme izrade nalaz vještaka, postavi tužbeni zahtjev u skladu s nalazom vještaka , nedopuštanje preinake tužbe koja je uslijedila odmah nakon provedenog vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl.190.st.1.ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer je legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a povećanje tužbenog zahtjeva odmah nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije utjecaja na dužinu i trajanje ovoga postupka. Stoga, odluka kojom se ne bi dopustila preinaka tužbe ne bi bila razmjerna legitimnom cilju iz odredbe čl.190.st.1.ZPP-a, čime bi bila narušena sama bit tužiteljeva prava na pristup sudu, zbog čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

20. Ocjenom svakog provedenog dokaza zasebno te svih zajedno i primjenom čl. 8. ZPP-a sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

21. Odluka o glavnoj stvari temelji se na odredbi članka 1045. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) kojom je propisano da tko drugome prouzroči štetu dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

22. Odredbom članka 50. stavak 1. i 2. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 4/23, 133/23 ; dalje: ZC) propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, te da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

22.1. Nadalje, odredbom članka 26. ZC-a je propisano da poslovi održavanja javnih cesta u smislu ovoga Zakona jesu: – planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima, – redovito i izvanredno održavanje javnih cesta, – ustupanje radova redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta, – stručni nadzor i kontrola kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, – ustupanje usluga stručnog nadzora i kontrole kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, – osiguranje uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s javne ceste, – ophodnja.

22.2. Odredbom članka 82. stavak 1. ZC-a je propisano da državnim cestama, upravlja, gradi ih, rekonstruira i održava trgovačko društvo Hrvatske ceste društvo s ograničenom odgovornošću sa sjedištem u [adresa], dok je stavkom 3. predmetnog članka između ostalo propisano i da je predmet poslovanja Hrvatskih cesta obavljanje poslova održavanja iz članka 26. ovoga Zakona .

22.3. Odredbom članka 78. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama („Narodne novine“ broj: 92/19 dalje: Pravilnik) propisano je da su žičane ograde namijenjene zaštiti prometa od divljači i drugih životinja te sprečavanja prijelaza vozila i pješaka sa okolnih putova na trasu autoceste.

23. Imajući u vidu navedene odredbe Zakona o cestama i Pravilnika, proizlazi da je dužnost tuženih Hrvatskih cesta d.o.o. bilo postavljenje i održavanje zaštitne ograde na predmetnoj brzoj cesti upravo radi zaštite prometa na cesti od divljači. Nadalje, prema odredbi članka 17. stavak 1. istog Zakona, javne ceste se planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, kao i sukladnost javnih cesta s drugim zahvatima u prostoru i s okolišem kroz koji se protežu.

24. Slijedom navedenog, budući da se divljač, konkretno lisica, našla na kolniku autoceste, za održavanje koje je nadležan tuženik, ovaj sud smatra neosnovanim istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika. Jednako tako smatra i da postoji odgovornost tuženika u smislu (presumirane) krivnje tuženika za propust u održavanju zaštitne ograde, kao što je i Vrhovni sud Republike Hrvatske naveo u odluci poslovni broj Rev-x 230/12 od 8. studenoga 2012., da "upravo činjenica što se divljač našla na kolniku ukazuje na to da zaštitna ograda ili nije bila pravilno postavljenja ili nije bila pravilno održavana od strane pravne osobe koja upravlja cestom, odnosno pojava divljači ne može se smatrati slučajem koji je mogao nastati uz ispravnu zaštitnu ogradu i ispravno održavanje, već je pojava divljači na brzoj cesti posljedica stanja ceste – neadekvatne zaštitne ograde postavljene uz nju pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku ".

25. Za spomenuti je i daljnju odluku Vrhovnog suda poslovni broj Rev-1272/2021 od 24.svibnja 2023. u kojoj se zauzima stav i navodi ".. Stoga činjenica da je postojala ograda te da je tuženik obavljao redovite preglede zaštitne ograde, što su utvrdili nižestupanjski sudovi iz ophodarskih dnevnika, nisu dovoljne za zaključak da je do nesreće došlo bez tuženikove krivnje…".

26. Tuženik nije dokazao u postupku da postoji suodgovornost tužitelja nastanku i visini štete. Naprotiv, nalazom vještaka je suodgovornost tužitelja isključena, odnosno vještak je konstatirao da su nastala oštećenja na osobno automobilu u vlasništvu tužitelja mogla nastati i pri manjim brzinama od najveće dopuštene brzine 130 km/h, te da nema elemenata za točno utvrđivanje brzine kretanja vozila.

27. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da tužitelju pripada pravo na naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja.

28. Tužitelj je sam otklonio, u cijelosti ili djelomično, nastalu materijalnu štetu a vještak je u svome nalazu izračunao koliko je ista iznosila u vrijeme nastanka štete a koliko u vrijeme izrade vještačkog nalaza.

29. Prema odredbi članka 1089. stavka 2. ZOO visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo.

30. Vrhovni sud je u odluci Rev-634/2021-2, pozivajući se na odredbe Zakona o obveznim odnosima (čl. 1085. st. 1. i 4., čl. 1086. st. 1., čl. 29. st. 1.), izričito potvrdio da “zatezne kamate teku od trenutka kada je tužitelj podnio zahtjev za isplatu naknade štete, a ne od trenutka nastanka štete” odnosno, ako je tužitelj prije sudskog postupka poslao štetniku pismeni zahtjev za naknadom štete, kamata teče od dana kada je taj zahtjev dostavljen. U konkretnom slučaju bez računa popravka i s vlastitim utroškom sredstava, kamata na naknadu materijalne štete na vozilu teče od dana formalnog zahtjeva za naknadom a ne od dana kada je šteta nastala ili otklonjena (Rev-634/2021- 2).

31. Nesporno je da je tužitelj uputio u mirnom traženju dopis tuženiku 22. siječnja 2020. (str. 13-14 spisa), u svezi kojeg je zaprimio obavijest tuženika od 31.1.2020. (str. 15 spisa).

32. Jednako tako je nesporno da je tužitelj postavio svoje konačno traženje u skladu sa izračunom vještaka i prema cijenama u vrijeme izrade nalaza (a ne prema cijenama u vrijeme nastanka štete iz priložene kalkulacije), tako da mu je sud na iznos od 2.015,46 eura (visina odštetnog i prvotnog tužbenog zahtjeva) dodijelio pravo na zakonske zatezne kamate počev od 22. siječnja 2020. kada se obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom, a na iznos od 560,87 eura (preinačeni dio) počev od 16. srpnja 2025. kao dana postavljanja preinačenog tužbenog zahtjeva, sve do isplate.

33. Slijedom navedenog, u pogledu prava na štetu i visine štete, odlučeno je kao pod I. izreke presude.

34. U preostalom dijelu tužbenog zahtjeva na ime zakonskih zateznih kamata na iznos glavnog dugovanja od 2.015,46 eura u periodu počev od 1. svibnja 2019. do 21. siječnja 2020., i na iznos glavnog dugovanja od 560,87 eura u periodu počev od 1. svibnja 2019. do 15. srpnja 2025., tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan, kako je to i navedeno pod II. izreke presude.

35. O troškovima postupka odlučeno je u smislu odredbe 154.st. 1 i 5. u vezi s odredbom čl.155.ZPP-a.

35.1. Tužitelj je u ovom postupku uspio u cijelosti sa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom te mu sud u cijelosti priznati pravo tužitelju na nužne i potrebne troškove.

35.2. Trošak tužitelja priznat je u skladu s vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa), i to trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr.7/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 22.2.2024., 29.4.2024. i 27.11.2025., za svako po 200,00 eura ili ukupno 600,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/3 Tarife), trošak sastava podneska od 16.7.2025. u iznosu od 200,00 (Tbr. 8/1 Tarife), ili ukupni troškovi zastupanja po punomoćniku u iznosu od 1.100,00 eura s pridodanim PDV-om u iznosu od 275,00 eura, ukupno 1.375,00 eura

35.3 Tužitelju je priznat i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 33,30 eura i pristojbe na presudu u iznosu od 36,11 eura kao i trošak naknade za prometno vještačenje u iznosu od 400,00 eura.

35.4. Ukupni priznati troškovi tužitelja iznose 1.844,41 eura.

36. Na priznati trošak tužitelju su priznate i kamate od dana donošenja presude u skladu sa zatraženim u skladu sa zatraženim te primjenom čl. 151. st.3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022, 6/2024).

37. Slijedom navedenog, u pogledu prava na troškove postupka, odlučeno je kao pod III. izreke presude.

38. Sud je odbio tužitelja s daljnjim zatraženim troškom u visini od 126,31 eura na ime troška podneska od 3.9.2024. kojim dostavlja dokaz o plaćenom predujmu, sve iz razloga što sud ima uvida o plaćanju predujma pošto se isti uplaćuje na račun suda. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom na ime troška pristojbe na tužbu preko plaćenog iznosa od 33,30 eura do zatraženih 66,61 eura, kao i troška pristojbe na presudu preko iznosa od 36,11 eura koliko ona stvarno iznosi, do zatraženih 66,61 eura.

39. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod IV. izreke presude.

Slavonski Brod, 12. siječnja 2026.

Sutkinja

Jadranka Babić-Milberg

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. ZPP-a). Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. ZPP-a).

O tome obavijest:

1. Odvj. Ivan Lalić, Slavonski Brod,

2. OD Zagoršćak i partneri, Zagreb.