REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, 20 350 Metković

Poslovni broj P-197/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu tog suda Anti Šprlji, u pravnoj stvari tužitelja MO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opun. Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu, protiv tužene Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću, Građansko – upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, dana 12. siječnja 2026.godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj MO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine oznake dio kat. čest. zem. [katastarska čestica], ZU 618, k.o.

Orah, označen kao lik A,B,C,D,E,F,G,H,I,J,K,L,N,O,P,Q,R,S,T,U,V,W,X,Y,Z, AA,AB, AC,A površine od 811 m2 i to baš onog dijela koji je u skici Marka Vukše, dipl. ing. geod., od 18.ožujk 2024. g. prikazan crvenom iscrtanom linijom, a koja skica se proglašava sastavnim dijelom ove Presude, što mu je tužena dužna priznati.

II. Tužitelj je ovlašten temeljem ove Presude i prijavnog lista zatražiti uknjižbu prava vlasništva na nekretnini iz toč. 1., na svoje ime, za cijelo, uz istodobnu uknjižbu brisanja toga prava s imena tužene.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kod zk. odjela Općinskog suda u Metkoviću, na nekretnini oznake kat. čest. zem. [katastarska čestica], ZU 618, k. o. [katastarska općina], upisana RH, kao vlasnik za cijelo. Kod DGU, Područnog ureda za katastar Split, Ispostava u Vrgorcu, na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica], zv. „Proširenje puta“, u pov. 8669 m2, upisana je RH, kao posjednik za cijelo; Iz Izvoda digitalnog katastarskog plana, vidljiv je i položaj navedene nekretnine u geografskom prostoru. Bez obzira na stanje zemljišne knjige i podataka u katastarskom operatu, tužitelj je vlasnik i posjednik geometrijski odijeljenog dijela nekretnine iz toč. 1., u površini od 811 m2, koja površina je za potrebe uređenja imovinskih odnosa na istoj, identificirana u skici stalnog sudskog vještaka Marka Vukše od svibnja 2024. g. Nekretnina tamo prikazana je u naravi kuća i dvorište (iscrtano crvenom linijom), položena neposredno uz asfaltnu cestu, a koja kuća je građena prije 1968 godine - sve sukladno uporabnoj dozvoli koju je predlagatelj ishodio u svrhu adaptacije iste. Vlasništvo nekretnine iz toč. 3. Tužbe, tužitelj stječe darovanjem od svog oca, sada pok. UO pok. AO, a koji je to pravo stekao nasljeđivanjem iza smrti svog oca, sada pok. AO, a koji pravni slijed i darovanje su opisani u Rješenju zk odjela OS Vrgorac, br. Z 115/05, u tekstu Rješenja o nasljeđivanju br. O 50/05, Izjavi br, OV 106/12 od 17.01.2012. g. Otac tužitelja, stječe vlasništvo dosjelošću, a i građenjem, budući su nekretnine iz toč. 1. obuhvaćene izgradnjom kuće koju je njihov prednik izgradio do 1968. godine. Naime, nekretnina iz toč. 1. je bila povijesno vlasnost djeda tužitelja, a koji je to pravo stekao temeljem činjenice uzdržavanja sada pok. TO, koja je bila prednik sada pok. AO, a koja je živjela i umrla u kući na nekretnini iz toč. 3. Sukladno pozitivnim propisima, smatra se da je neizgrađeno građevinsko zemljište koje se nalazilo u društvenom vlasništvu, dobilo svog titulara vlasništva stupanjem na snagu Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (NN 90/92). Dakle, stajalište je da je Zakonom o lokalnoj samoupravi i upravi posredno provedena pretvorba neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, te da je stupanjem na snagu tog zakona zemljište postalo vlasništvo novonastalih pravnih subjekata (Općine, Županije i Gradovi). Zemljište je postalo vlasništvo novonastalih subjekata neovisno o tome da li su oni doista međusobno i proveli podjelu imovine propisanu čl. 87 ovog zakona. Znači, razgraničenje prostornog plana je od krucijalne važnosti, pa tako šuma i šumsko zemljište su pretvorbom postali vlasništvo RH (Zakon o šumama), poljoprivredno zemljište također sukladno Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, a ovdje je riječ o građevinskom zemljištu koji je shodno rečenim odredbama Zakona o lokalnoj upravi i samoupravi vlasništvo Općine (lokalne uprave), koje je pogrešno upisano na ime i vlasništvo RH. Tužitelj se prije podnošenja tužbe obratio zz tužene radi mirnog rješenja spora, koji zahtjev je predan pošti preporučeno dne 12.05.2025. g. Dana 22.05.2025. g. tužena je svojim dopisom NDO 33/25 uputila tužitelja na pokretanje postupka osiguranja dokaza, na što se tužitelj očitovao podneskom od 02.06.2025. g., na koji dopis se tužena oglušila. Obzirom na prednje, tužitelj predlaže da sud donese,presudu.

2. Tužena u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe kako smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 186 a. ZPP-a. Među strankama je nesporno kako je tužena u postupku povodom zahtjeva za mirno rješenje spora tužitelja, istog pozvala da zahtjev dopuni sukladno odredbama čl. 106 Zakona o parničnom postupku radi dostave relevantne dokumentacije te je ODO Metković radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja i izvođenja potrebnih dokaza, pozvao ovdje tužitelje na primjenu odredbe čl. 186 a st. 10. Zakona o parničnom postupku u dijelu u kojem se podnositelju zahtjeva daje ovlaštenje da od suda zatraži da, primjenjujući na odgovarajući način odredbe tog zakona za osiguranje dokaza, izvede dokaze za koje smatra da su nužni radi utvrđivanja činjenica o kojima će ovisiti zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva protivne stranke za mirno rješenje spora, kojem prijedlogu ovdje tužitelj nije udovoljio, odnosno dopisom od 02.06.2025. izrijekom odbio postupanje. Sukladno odredbama čl. 38 i 39. Zakona o državnom odvjetništvu, Državno odvjetništvo pozvat će podnositelja zahtjeva na ispravak odnosno dopunu zahtjeva ako zahtjev ne sadrži sve što mora sadržavati tužba ili je nerazumljiv te mu ostaviti rok od 15 dana za ispravak i dopunu, uz upozorenje na posljedice propisane stavkom 4. ovoga članka. Ako podnositelj zahtjeva u roku od 15 dana ne vrati državnom odvjetništvu ispravljeni zahtjev ili ga vrati bez ispravka ili dopune, smatrat će se da zahtjev za mirno rješenje spora nije bio niti podnesen. Državno odvjetništvo može zatražiti od podnositelja zahtjeva za mirno rješenje spora pokretanje postupka osiguranja dokaza radi utvrđivanja činjenica o kojima ovisi donošenje odluke o osnovanosti njegova zahtjeva za mirno rješenje spora. S obzirom na navedeno, tužena je mišljenja kako, protivno navodima tužitelja, nisu ispunjeni uvjeti odredbe čl. 186 a u svezi odredbi čl. 106. i 109. Zakona o parničnom postupku i čl. 38 i 39. Zakona o državnom odvjetništvu budući ovdje tužitelj nije podnio Zahtjev za mirno rješenje spora koji bi imao sadržaj predviđen kogentnim normama ZPP-a, a nakon što je pismenim putem upozoren nije pokrenuo odgovarajući postupak sukladno odredbama čl. 186 a st. 10. ZPP-a. Ovdje tužena uopće nije bila u mogućnosti opredijeliti stajalište o osnovanosti predmetnog zahtjeva s obzirom da su ovdje tužitelj odbio izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka, a izvođenje istih dokaza predlaže u ovom postupku. Po mišljenju tužene navedeno bi predstavljalo razlog za odbačaj predmetne tuže, a tužitelj svakako ne bi ima pravo potraživati troškove postupka s obzirom da su vlastitim postupanjem prouzročio sve predstojeće sudske troškove. U ovom trenutku, s obzirom na odsutnost relevantnih dokaza, tužena može samo istaknuti kako tužitelj, po mišljenju tužene, ne dokazuju jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, odnosno ne dokazuju tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću. Tužitelj je dužan dokazati da bi njegovi prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, način na koji su njegovi prednici posjedovali predmetnu nekretnine i koje kvalitete je bio taj posjed. Nadalje, stjecanje od osoba koje nisu bili vlasnici predmetne nekretnine nesporno ne predstavlja pravnu osnovu koja bi bila valjani pravni temelj posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužitelja i po kojoj bi osnovi isti mogao steći pravo vlasništva. Pregledom isprava na koje se poziva tužitelj nije vidljivo da bi predmetna nekretnina bila predmet raspolaganja označenih prednika tužitelja u utuženoj površini i obliku. Pored navedenog tužitelj se pozivaju i na niz navodnih pravnih prednika no evidentno je kako su među istima prisutne brojne linije nasljeđivanja, te čak da su isti imali osnova za raspolaganje predmetnom nekretninom, što se spori. Nedovoljno je jasan slijed kojim bi vlasništvo predmetne nekretnine navodno pripalo isključivo tužitelju. U daljnjem tijeku postupka potrebno je prvenstveno dopuniti priloženu skicu lica mjesta koordinatama ili prepoznatljivim referentnim točkama na način da bude pogodna za raspravljanje u sudskom postupku. Predlaže se zatim skicu lica mjesta dopuniti fotografijama lica mjesta. Nakon što predmet spora bude nedvojbeno identificiran, potrebno je raspraviti i da li predmetna nekretnina u dijelu predstavlja javno dobro sukladno odredbama Zakona o cestama i Zakona o komunalnom gospodarstvu te se u tom smislu predlaže pribaviti očitovanje Grada Vrgorca kao nadležnog upravitelja nerazvrstanih prometnica na svom području. Predlaže se pribaviti i podatke Informacijskog sustava prostornog uređenja o izgrađenosti predmetne nekretnine u slojevima od 1968. godine preko Hrvatske osnovne karte (1954. - 2009.) do danas. Predlaže se pribaviti i katastarske planove Habsburškog carstva te planove vojnih izmjera za predmetni lokalitet. Predlaže se također pozvati Grad Vrgorac, sa intervencijskim efektom radi sudjelovanja u predmetnom postupku. Tužena se obvezuje pribaviti sve predložene isprave i potvrde u primjerenom roku određenom od strane suda ali tek nakon nedvojbene mogućnosti identifikacije predmeta spora i samim time izdavanja potvrda u vezi istog. U predmetnom je postupku tužitelj je dužan predložiti relevantne dokaze na okolnosti dokazivanja sljedništva predmetne nekretnine, jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću, neprekinutu sukcesiju i na koji su način označeni prednici posjedovali predmetnu nekretninu i koje kvalitete je bio taj posjed te je potrebno raspraviti pitanje njihove savjesnosti, a radi same nesavjesnosti odnosno nepoštenja ne mogu biti ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću niti po odredbama OGZ-a, ZOVO-a ili ZVDSP-ima (paragraf 328 OGZ, čl. 72. st. 2. ZOVO, čl. 18. st. 5. ZVDSP.). Radi navedenoga tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti do izvođenja dokaza potrebnih radi utvrđenja činjeničnog stanja i to očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka kao i razrješenjem spornog pitanja da li dio predmetne nekretnine predstavlja javno dobro nakon čega će tužena konačno moći opredijeliti svoje stajalište o konkretnoj pravnoj stvari. S obzirom na navedeno, tužena predlaže sudu odbaciti, a podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelja obvezati da tuženoj nadoknadi trošak sastava odgovora na tužbu, sve prema tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, do izvođenja dokaza meritornih u predmetnoj pravnoj stvari.

3. Među strankama je sporno da li je tužitelj stekao vlasništvo nasljeđivanjem od svog oca UO, UO od svog oca AO, a AO od TO rođ- AO kao njenu starinu, sve to dosjelošću i građenje.

4. Tijekom postupka su radi utvrđenja spornih činjenica izvedeni predloženi dokazi pregledom svih isprava u spisu, uviđajem na licu mjesta uz nazočnost vještaka mjernika, te saslušanjem svjedoka i stranaka.

5. Ocjenom provedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a, sud utvrđuje da je i tužbeni zahtjev osnovan kao u izreci, a takav svoj zaključak sud temelji na sljedećim dokazima i na njima izvedenim zaključcima i primjenjenom pravu.

6. Prije svega valja istaknuti da je po traženju tužene obaviješten i Grad Vrgorac koji se nije miješao u spor, a uviđajem na licu mjesta je od strane Komunalnog redara utvrđeno da predmet spora ne predstavlja javnu površinu, odnosno da se spor ne tiče Grada Vrgorca.

7. Iz ZK izvatka proizlazi pasivna legitimacija tužene jer je RH upisan kao vlasnik

8. Iz posjedovnog lista 610 za k. o. [katastarska općina] proizlazi da se predmet spora vodi kao put, dok je na licu mjesta utvrđeno da predmetna nekretnina nema nikakve veze s putem, niti je u naravi put, već stara kamena kuća u zaseoku Tolji omeđena suhozidom stare gradnje gusto isprepletena podzidama stare gradnje te su zatečene i masline iza kuće koje se obnavljaju. Ujedno i iz skice lica mjesta proizlazi da predmet spora nije u naravi put, a tužitelj je u naravi povukao tužbu za lik označen u vještvu Marka Vukše kao L, M, N, L površine 20 m2 te je ono dosuđeno u izreci u naravi dvorište i okoliš tužiteljeve stare kuće.

9. Iz karte Habsburškog carstva iz 19 st. vidljivo je da se sam zaseok zove Tolji, što ukazuje da su predaci tužitelja od davnina obitavali na tom predjelu, te je logično da su imali svoje nekretnine na tom području.

10. Iz osnovne karte te izvatka iz ISPU proizlazi da je na predmetu spora postojala kuća već 1968.g., a kako je sud već utvrdio na licu mjesta da se radi o vrlo staroj građevini i podzidama, jasno je da je predmet spora bio u posjedu i obradi čovjeka daleko prije 1968.g.

11. Iz rješenja o nasljeđivanju iza smrti UO pok. [adresa] proizlazi da ga je za predmet spora naslijedio sin MO – tužitelj.

12. Iz rješenja o nasljeđivanju O-50/05 iza smrti AO pok. RO rođ. 1916.g. proizlazi da ga je naslijedio za cijelo UO pok. AO

13. Iz izjave UO ovjerene 17.01.2012.g. proizlazi da je isti izjavio da je brojilo električne energije za kuću koju posjeduje i koji je dobio u posjed od svog oca AO, a koji je to dobio od TO uzdržavanjem, darovao svome sinu MO i to i kuću i dvorište i sat.

14. Iz uporabne dozvole proizlazi da je kuća na predmetu spora izgrađena prije 15.02.1968.g.

15. Iz zapisnika II R-49/80 proizlazi da je TO AO ustupila svoju imovinu, a koju je naslijedila iza svog oca pok. AO M, dakle istog prezimena kao što se i naselje zove, što upućuje na stoljetno posjedovanje predmeta spora u neprekinutom nizu od strane navedenih osoba.

16. Iz izjave TO od 21.03.1980.g. proizlazi da je ista ovjerila svoju izjavu da je dala nakon smrti sve nekretnine tom AO.

17. Iz dopisa DO, odnosno GO i njegove kćeri U (Millie) Zuehlsdorff proizlazi da je 01.3.1982.g. od istih potvrđeno da AO pripada kuća i teren te bunar.

18. Sud je saslušao na licu mjesta i svjedoke koji su pokazali dobro znanje te su vjerljivo iskazivali o slijedu posjedovanja i načinu stjecanja sve od tužitelja, preko njegova oca UO, djeda A koji je to dobio uzdržavanjem TO rođ. AO koja nije imala djece i koja je to naslijedila od svog oca RO. Svjedoci su iskazivali detaljno, suglasno ispravama u spisu te su govorili o intenzivnom posjedovanju i gradnji stare kuće prema lokalnoj predaji početkom 1900-tih. Sud je stoga poklonio vjeru u cijelosti svjedocima i tužitelju jer su iskazi bili životni, međusobno sukladni i provjerljivi ispravama u spisu, a i stanje na terenu je ukazivalo na točnost njihovih navoda.

19. Na ovako utvrđene činjenice sud je primijenio materijalno pravo iz § (paragrafa) 1472. Općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" 1/1811, 1. siječnja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u Karlovačkoj Granici, 1. kolovoza 1815. u Istri, 1. siječnja 1816. u Dalmaciji, a 1. svibnja 1853. na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji) koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, "Narodne novine" broj 73/91, dalje: „OGZ“), sadržajno u svezi s načelnim mišljenjem zauzetim na sjednici Saveznog vrhovnog suda SFRJ od 4. travnja 1960., neimenovane odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80 i 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, dalje: „ZOVO“), te čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: „ZV“).

20. Nekretnine se mogu steći, a time i njihov zakonit posjed (čl. 18. st. 1. ZV), na četiri načina: na temelju pravnog posla, odluke suda ili druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, što je danas propisano čl. 114. do 160. ZV, a ranije bivšim zakonima i pravnim pravilima koji su regulirali područje stvarnog prava. Što se tiče nasljeđivanja kao temelja stjecanja, po čl. 128. st. 1. ZV vlasništvo se stječe u času otvaranja nasljedstva. Dakle, samom činjenicom smrti i ispunjenjem zakonskih pretpostavki nasljednog temelja: srodstva i nasljednog reda - ako se nasljeđuje temeljem zakona, odnosno oporuke - ako se nasljeđuje temeljem oporuke. Rješenje o nasljeđivanju je samo deklaratornog značaja. Prelazak vlasništva s pretka na nasljednika uslijedio je čak i ako nije vođen ostavinski postupak, i ako nije doneseno rješenje o nasljeđivanju.

21. 1. siječnja 1997. stupio je na snagu propis iz čl. 388. st. 4. tad novog ZV koji je propisao: "U rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana." Dakle, ako uzmemo u obzir da su nekretnine tad već po zakonu vlasništvo Republike Hrvatske i da vrijedi presumpcija poštenja, potrebno je ispuniti dvostruke rokove izvanrednog dosjedanja, dakle 40 godina.

22. Navedena odredba čl. 388. st. 4. ZV ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. (odredba je prestala važiti 14. prosinca 1999.), nakon što je skoro dvije godine bila na snazi, da bi ju ubrzo zamijenjena druga, sasvim suprotnog sadržaja (od 12. prosinca 2001.). U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 974/2017 od 7. svibnja 2019. je pak, posebice pod utjecajem presuda pred Europskim sudom za ljudska prava, jasno istaknuto: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."

23. Izloženo pravno shvaćanje Vrhovnog sud Republike Hrvatske, kao potpuno pravilno, prihvaća i primjenjuje i ovaj sud.

24. U ono vrijeme, 1. siječnja 1997., kako to proizlazi iz raspravne građe, nitko drugi osim tužiteljevih pravnih prednika nije polagao vlasnička prava na predmetnim nekretninama, odnosno za to nitko nije istako bilo kakvu primjedbu ili prigovor. Pritom se kod nevrijeđanja vlasničkih prava poglavito misli na osobe koje bi bile ovlaštene za naknadu imovine oduzete za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine po odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj: 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: ZNI). A zahtjevi ovlaštenika naknade su i motivirali Ustavni sud Republike Hrvatske da ukine bivšu odredbu čl. 388. st. 4. ZV. Iz podataka u zemljišnim knjigama (vlasnički list) te dopisa tijela koje vodi postupke povrata, ne proizlazi da bi itko ikada zahtijevao naknadu po ovom zakonu.

25. Kako je dakle tužitelj dokazao povijest posjedovanja od najmanje početka 1900tih, to je stekao vlasništvo nasljeđivanjem ili darovanjem od oca, koji je to stekao u najgorem slučaju dosjelošću zajedno sa svojim ocem AO i njegovom prednicom TO u razdoblju 1959.-godine do 1999. godine kao najkasnije posve sigurno utvrđenom vremenkom razdoblju, pa je zbog svega izloženog presuđeno kao u izreci ove presude.

Metković, 12. siječnja 2026.godine

S u d a c :

Ante Šprlje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

DNA:

1. Odvjetnik Mateo Barbir

2. Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, GUO