Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Stalna služba u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-268/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, STALNA SLUŽBA U SLAVONSKOM BRODU, po sutkinji Danijeli Martini Maoduš, u pravnoj stvari tužitelja AGROSTROJEVI DADIĆ društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i usluge, OIB: 05092792046, Županja, Josipa Jurja Strossmayera 223, protiv tuženika FB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao vl. obrta [obrt], [adresa], radi: isplate, V.P.S.: 1.625,00 eura, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 27. studenog 2025. u nazočnosti zakonskog zastupnika tužitelja DB, na ročištu za donošenje, objavu i uručenje presude 12. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku FB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao vl. obrta [obrt], [adresa], isplatiti tužitelju AGROSTROJEVI DADIĆ društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i usluge, OIB: 05092792046, Županja, Josipa Jurja Strossmayera 223, iznos od 1.625,00 eura sa zateznom kamatom koja teče od 1. kolovoza 2025. do 20. kolovoza 2025.

II Tužitelj AGROSTROJEVI DADIĆ društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i usluge, OIB: 05092792046, Županja, Josipa Jurja Strossmayera 223, se odbija sa zahtjevom za isplatom zateznih kamata na iznos od 1.625,00 eura od 11. prosinca 2022. do 30. srpnja 2025.

III Nalaže se tuženiku FB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao vl. obrta [obrt], [adresa], isplatiti tužitelju AGROSTROJEVI DADIĆ društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i usluge, OIB: 05092792046, Županja, Josipa Jurja Strossmayera 223, iznos od 132,72 eura s osnova naknade troškova postupka, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV Tužitelj AGROSTROJEVI DADIĆ društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i usluge, OIB: 05092792046, Županja, Josipa Jurja Strossmayera 223, se odbija sa zahtjevom s naknadom troškova postupka za iznos od 182,88 eura.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopušten tužbeni zahtjev tužitelja AGROSTROJEVI DADIĆ društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i usluge, OIB: 05092792046, Županja, Josipa Jurja Strossmayera 223, kojim traži utvrđenje da je tuženik FB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao vl. obrta [obrt], [adresa], prekršio ugovor o isporuci kontejnera i klima uređaja te da je prekršio obveze prema ponudi i računu.

Obrazloženje

1. Tužitelj AGROSTROJEVI DADIĆ društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i usluge, OIB: 05092792046, Županja, Josipa Jurja Strossmayera 223, u daljnjem tekstu: tužitelj, podnio Općinskom sudu u Vinkovcima tužbu 12. svibnja 2025. te ispravljenu i dopunjenu tužbu od 5. lipnja 2025. protiv tuženika FB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u daljnjem tekstu: tuženik kojoj navodi da traži naknadu štete u iznosu od 1.625,00 eura sa zateznim kamatama od 11. prosinca 2022. do dana podnošenja tužbe 12. svibnja 2025.

2. Općinski sud u Vinkovcima se rješenjem poslovni broj: P-211/2025-5 od 15. srpnja 2025. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje te je nakon pravomoćnosti rješenja predmet ustupio Trgovačkom sudu u Osijeku kao stvarno nadležnom sudu.

3. Tuženiku je tužba uredno dostavljena uz poziv na odgovor na tužbu dana 16. lipnja 2025. i tuženik u ostavljenom roku od 30 dana nije dao odgovor na tužbu, ali nisu bili ispunjeni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe jer u prilogu tužbe nisu dostavljeni dokazi na okolnost visine zahtjeva, iz kojeg razloga je sud zakazao pripremno ročište.

4. Tužitelj je na okolnost visine zahtjeva predložio da se sasluša zakonski zastupnik koji prijedlog je sud usvojio.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid: u račun-ponudu tuženika tužitelju broj 201/2022 od 8. listopada 2022. s dokazom o plaćanju po ponudi-potvrda o provedenom nalogu za plaćanje od 11. listopada 2022., u račun tuženika tužitelju broj 064-1-1 od 31. listopada 2022., u obavijest tužitelja tuženiku o podnošenju kaznene prijave, u dopis-prijedlog za mirno rješenje spora tužitelja tuženiku od 25. studenog 2024., u e.mail komunikaciju stranaka – dokaz o uručenju (str. 10-11 fizičkog spisa), u obavijest o podnošenju kaznene prijave tužitelja tuženiku od 21. studenog 2024., u rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima broj KP- DO-597/2024-2 od 6. prosinca 2024., u ponudu INSTALMONT KOPIĆ d.o.o. tužitelju broj 15/PP1/1 od 12. svibnja 2025. na iznos od 1.625,00 eura za strojarsko- montažerske radove, u ispis poruka između tužitelja i tuženika (str. 44-46 spisa), u izvod iz obrtnog registra za tuženika, te je izvršen dokaz saslušanjem direktora tužitelja.

6. Tužitelj navodi da je iznos visine štete koju traži, jer mu tuženik nije isporučio naručene klima uređaje, utužio prema ponudi koju mu je za dva klima uređaja zajedno s naknadom za ugradnju istih specifikacija kao što su bile klime naručene od tuženika dostavio drugi prodavatelj klima uređaja INSTALMONT KOPIĆ d.o.o., iz koje ponude proizlazi cijena 1.625,00 eura, a kamate traži od 11. prosinca 2022. (datum za kojeg iz dokaznog postupka proizlazi da je bio datum kada je tuženik trebao izvršiti ugovoreni posao, a taj rok je bio 60 dana od uplate, a je tužitelj izvršio uplatu 11. listopada 2022.)

7. Međutim tužitelj nije naručio klime i ugradnju od INSTALMONT KOPIĆ d.o.o. nego od trećeg društva TERMOL d.o.o. iz Vinkovaca dana 2. srpnja 2025. i tada je tužitelj platio 1.009,44 eura za klime, ali bez montaže, montažu je tužitelj morao dodatno platiti i to je platio 600,00 eura.

8. Zakonski zastupnik tužitelja u tužbi navodi: da tuženik nikada nije vratio novčani iznos koji mu je tužitelj uplatio za klime i montažu, iako nije izvršio naručenu usluge prema ponudi, a tužitelj mu je s osnova naknade za ugovoreni posao uplatio 113.846,86 kn, a ugovoreni posao je bila izrada dva kontejnera sa svom opremom.

9. Tužitelj smatra da je tuženik obavio posao s nedostatcima i u okviru tih nedostataka je bilo to što nije isporučio klime i nije ih ugradio u kontejnere kod tužitelja, zbog čega je tužitelj imao štetu i morao je sam naručiti klime i platiti montažu, a utužio je tužitelj u ovom postupku upravo iznos štete koju je tužitelj imao iz ugovornog odnosa s tuženikom samo u dijelu koji se odnosi na neisporuku klime uređaja i neodrađenu montažu tih uređaja.

10. Saslušanjem direktora tužitelja na ročištu 27. studenog 2025. utvrđeno je: da je direktor tužitelja osobno dogovarao poslovni odnos s tuženikom, da je ugovor sklopljen usmeno na način da je tužitelj prihvatio pisanu ponudu tuženika, a usmeno su dogovorili da tuženik prije izvršenja ugovorenog poslova i isporuke robe plati 100 % dogovorenog iznosa naknade uz rabat od 5 %, što je tužitelj u cijelosti izvršio.

11. Utvrđeno je da su stranke dogovorile rok isporuke 60 dana, a tuženik je isporučio robu s nedostatcima za više od 4 mjeseca.

12. Utvrđeno je da stranke nisu raskidale ugovor, a da je tužitelj odmah prigovarao nedostatcima kada je primio kontejnere (to proizlazi iz sadržaja dopisa tužitelja tuženika i e.mail komunikacije), da je tuženik obećao da će nedostatke otkloniti što nije izvršio u odnosu na isporuku i ugradnju dva klima uređaja, to proizlazi iz sadržaja e.mail komunikacije stranaka, ali i iz saslušanja direktora tužitelja.

13. Tužitelj je sam otklonio nedostatke ugovorenog djela tako da je nabavio nove klime od treće osobe, posebno je platio montažu, a prethodno je tražio od treće osobe koja se bavi isporukom i ugradnjom klima uređaja ponudu, a prema visini te ponude je utužio naknadu štete u ovom postupku.

14. Tužitelj je nove klime nabavio od TERMAL d.o.o. Vinkovci, platio je nove klime 1.009,44 eura bez montaže, a montažu je platio u iznosu od 600,00 eura.

15. Sud u cijelosti usvaja kao vjerodostojan iskaz direktora tužitelja u pogledu bitnih činjenica ugovornog odnosa, ostavljanja tuženiku dodatnog roka za otklanjanje nedostataka, neizvršenja ugovorne obveze tuženika, te u pogledu visine utužene tražbine jer je iskaz logičan i u cijelosti suglasan dostavljenoj pisanoj dokumentaciji.

16. Po čl. 591. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) smatra se da su stranke bile u ugovornom odnosu ugovora o djelu jer je razlog angažiranja tuženika bio upravo rad tuženika na montiranju kontejnera sa svom pripadajućom opremom sukladno pisanoj ponudi tuženika.

17. Po odredbi čl. 262. st. 1. ZOO-a vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi, a po čl. 597. stavak 1. ZOO-a izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke, a kada dužnik ne ispuni obvezu vjerovnik ima pravo zahtijevati po čl. 360. ZOO-a naknadu štete koju je uslijed toga pretrpio, vjerovnik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi koje je dužnik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora, a s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate.

18. Na ugovornu obvezu naknade štete koja nastaje zbog povrede ugovora, ako odredbama ZOO-a u odsjeku o pravima na naknadu štete u glavi III nije drukčije propisano na odgovarajući način se primjenjuju odredbe ZOO-a o naknadi izvan ugovorne štete.

19. Po čl. 1005. ZOO-a u svezi s čl. 269. ZOO-a koji drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

20. Opće pretpostavke za naknadu štete su šteta, štetne radnje štetnika i uzročna veza između štetne radnje i štete te protupravnost štetne radnje koje sve moraju biti ispunjene. Štetne radnje se po mišljenju tužitelja neizvršavanje ugovorne obveze predati u posjed tužitelju ugovoreno djelo- kontejnere s klima uređajima u roku od 60 dana od dana kada je tužitelj izvršio isplatu ugovorene naknade kao akontacije te činjenica što tuženik nije otklonio taj nedostatak, iako se na to obvezao u SMS komunikaciji stranaka. Tužitelj smatra da mu je nastala šteta u iznosu koji je platio trećoj osobi za isporuku i ugradnju klima uređaja jer je na taj način u tom dijelu otklonio nedostatak djela tuženika.

21. Prethodno pitanje za utvrđenje odgovornosti tužitelja prema tuženiku za štetu je da li je djelo imalo nedostatak je li tuženik pravovremeno reklamirao nedostatke i utječe li činjenica vremena reklamacije na pravo tužitelja na naknadu štete, te o kakvom se nedostatku radi, da li se radi o manjem nedostatku i da li je djelo neuporabljivo zbog predmetnog nedostatka.

22. Po odredbi čl. 604. st. 1. ZOO-a naručitelj je dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostatcima bez odgađanja obavijestiti izvođača.

23. Po čl. 605. stavak 1. ZOO-a ako se kasnije pokaže neki nedostatak koji se nije moga otkriti uobičajenim pregledom, naručitelj se može pozvati na njega, pod uvjetom da o njemu obavijesti izvođača što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana od njegova otkrivanja.

24. Po čl. 605. stavak 1. ZOO-a istekom dviju godina od primitka obavljenog posla, naručitelj se više ne može pozvati na nedostatke.

25. Tuženik se ne poziva u ovom predmetu na gubitak takvog prava tužitelja, a proizlazi da je tužitelj izvršio djelo s nedostatkom četiri mjeseca od dospjelosti, koju činjenicu tuženik ne osporava, a dospjelost je nastupila 60 dana od plaćanja naknade, dakle 11. studenog 2022., dakle proizlazi da je djelo izvršeno s nedostatkom u trećem mjesecu 2023., a tužba je podnesena dana 21. kolovoza 2025., ali se radi o nedostatku koju tuženiku nije mogao ostati nepoznat i tuženik se ne poziva na gubitak prava tužitelja s osnova nedostatka.

26. Po čl. 610. ZOO-a kad obavljeni posao ima nedostatak zbog kojeg djelo nije neuporabljivo, naručitelj je dužan dopustiti izvođaču da nedostatak ukloni.

27. Uzevši u obzir vrijednost ugovorenog djela prema ponudi tuženika 113.846,86 kn, što je preračunato u eure prema fiksnom tečaju konverzije 7,5345 iznosi 15.110,07 eura, u poredbi s iznosom koji proizlazi iz ponude treće osobe za otklanjanje nedostatka - 1.625,00 eura, uzevši u obzir zaključak suda da su kontejneri funkcionalni i bez ugrađenih klima uređaja, proizlazi da se radi o manjem nedostatku zbog neugrađivanja klima uređaja djelo nije neuporabljivo pa dolazi do primjene čl. 610. ZOO-a u pogledu prava tužitelja vezano za predmetni nedostatak i prava na naknadu štete.

28. Iz tog propisa proizlazi dužnost tužitelja kao naručitelja pružiti mogućnost izvođaču, tuženiku da nedostatak ukloni što je tuženik i učinio slanjem dopisa i mail komunikacijom za tuženikom.

29. Proizlazi da se je tužitelj koristio svojim pravom da otkloni nedostatak na račun tuženika po čl. 610. stavak 3. ZOO-a, a nije izjavio da traži sniženje naknade.

30. Po čl. 610. stavak 5. ZOO-a tužitelj, naručitelj, koji se je koristio svojim pravom da otkloni nedostatak na račun tuženika, ima pravo tražiti naknadu štete koju tužitelj utužuje u ovom postupku.

31. Uvidom u dopise proizlazi da je tuženik reklamirao posao odmah nakon što nije posao izvršen u roku jer je poslao nekoliko dopisa s datumima odmah nakon isteka ugovorenog roka u koji traži otklanjanje nedostataka, a iz SMS poruka proizlazi da je tuženik obećao otkloniti nedostatak, a tužitelj navodi što tuženik ne osporava da je djelomično tuženik otklonio nedostatke u odnosu na postavljanje podova i ugradnju toaletne školjke u kontejnere, ali da nije otklonio nedostatak u odnosu na postavljanje dvije klime.

32. Tuženik ne spori činjenicu da nije otklonio nedostatak u odnosu na postavljanje dvije klime.

33. Sud smatra da u pogledu utvrđivanja visine štete može pokloniti vjeru ponudi treće osobe. Šteta je tužitelju nastala kad je saznao za štetu i štetnika i visinu štete.

34. Za štetnika je tužitelj saznao kada tuženik nije niti naknadno otklonio nedostatak, dok je za visinu štete saznao kada je obratio trećoj osobi da mu izradi ponudu za otklanjanje nedostataka vezano za nepostojanje klima uređaja, a iz spisa proizlazi da je treća osoba tu ponudu izradila 22. svibnja 2025. (str. 19 spisa), ponudu je dalo INSTALMONT KOPIĆ d.o.o., da je tada tužitelja informirao da je trošak otklanjanja nedostatka 1.625,00 eura, ali tada tužitelju šteta nije nestala iako je tužitelj u cijelosti ranije akontacijom tužitelju uplatio cijeli iznos ugovorene naknade kako proizlazi iz naloga – 11. listopada 2022.

35. Tužitelj, međutim, kamate na iznos štete zahtjeva od dana kada je tuženik trebalo djelo u cijelosti izvršiti od 11. prosinca 2022.

36. Tužitelju šteta nije nastala kad je uplatio iznos ugovorene naknade akontacijom i nema pravo od tuženika od tada tražiti isplatu iznosa u visini troškova popravka jer tužitelj niti ne navodi da je raskinuo ugovorni odnos s tuženikom zbog predmetnog nedostatka, pa se tužitelju ne može priznati po pravilu za stjecanje bez osnove iznos u visini povrata iznosa naknade za postavljanje klima uređaja.

37. Tužitelju je šteta na imovini nastala kad je stvarno platio trošak otklanjanja nedostataka, a iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja proizlazi da je 2. srpnja 2025. platio klime i da je dodatno platio još i trošak ugradnje tih klima, a kada je to bilo, o tome ne iskazuje niti dostavlja o tome dokaze.

38. Sud zaključuje da je logično da je najkasnije početkom kolovoza 2025, obzirom na druge utvrđene činjenice, tužitelj izvršio otklanjanje predmetnog nedostataka vezano za klime i platio i taj trošak pa da je tada dospio tužiteljev zahtjev za naknadom štete.

39. Stoga sud zaključuje, sa stupnjem izvjesnosti, da je dospijeće obveze tuženika platiti naknadu štete nastupilo 1. kolovoza 2025. i od tog datuma sud tužitelju dosuđuje kamatu na iznos glavnice, a odbija zahtjev djelomično za isplatom kamata za razdoblje od 11. prosinca 2022. do 30. srpnja 2025.

40. Kamate na dosuđeni iznos s osnova naknade štete, sud tužitelju dosuđuje od 1. kolovoza 2025. do 20. kolovoza 2025, dakle od dospjelosti zahtjeva za naknadu štete do dana podnošenja tužbe jer je tužba podnesena 21. kolovoza 2025.

41. Tužitelj, naručitelj, koji je imao namjeru zadržati pravo na kamate od dana uplate naknade, jer je uplata naknade izvršena akontacijom, trebao se koristi pravom tražiti sniženje naknade, a ne pravom na otklanjanje nedostatka na račun izvođača, jer bi mu u tom slučaju sud mogao dosuditi iznos s osnova pretplaćenog iznosa naknade s kamatama od kada ih traži, što prema rezultatu dokaznog postupka, zahtjevu i navodima tužitelja nije moguće.

42. Tužitelj je prema sadržaju tužbe postavio dva tužbena zahtjeva. Prvi tužbeni zahtjev je tužitelj postavio na način da traži utvrđenje da je tuženik prekršio ugovor o isporuci kontejnera i klima uređaja te da je prekršio obveze prema ponudi i računu.

43. Dakle, tužitelj postavlja prvenstveno deklaratorni tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje činjenica od značenja za pravo tužitelja tražiti naknadu štete koji tužbeni zahtjev tužitelj postavlja nakon deklaratornog tužbenog zahtjeva tako da traži s osnova naknade štete isplatu iznosa od 1.625,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 11. prosinca 2022. do "danas", kako navodi u tužbi, dakle tužitelj kamate traži do dana podnošenja tužbe, a iz spisa proizlazi da je tužba podnesena dana 21. kolovoza 2025. (prijemni pečat suda).

44. Po čl. 187. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave.

45. Tužitelj, međutim, traži utvrđenje činjenica iz kojeg razloga je prvi postavljeni deklaratorni tužbeni zahtjev nedopušten pa ga je sud odbacio po čl. 187. stavak 1. ZPP-a.

46. Tužitelj nije uspio u sporu samo u neznatnom dijelu u odnosu na zahtjev za isplatom kamata, a uspio je u sporu u cijelosti u odnosu na zahtjev za isplatom glavnice pa se smatra da je u cijelosti uspio u sporu u odnosu na postavljeni zahtjev za isplatom, dok u cijelosti nije uspio u sporu u odnosu na postavljeni deklaratorni tužbeni zahtjev.

47. Prema čl. 154. stavak 1. ZPP-a stranka koja izgubi parnicu dužna se protivnoj strani nadoknaditi parnični trošak, a po čl. 155. st. 1. ZPP-a sud tužitelju može dosuditi one troškove koji su bili nužni za vođenje parnice.

48. Da bi sud tužitelju mogao naknaditi troškove, potrebno je da tužitelj određeno postavi zahtjev do zaključenja glavne rasprave prema čl. 164. stavak 1. ZPP-a.

49. Tužitelj je do zaključenja glavne rasprave određeno postavio zahtjev samo u dijelu u kojem se odnosi na zahtjev za plaćanjem pristojbe na tužbu i presudu, jer na pripremnom ročištu traži s osnova pristojbe na tužbu i na presudu za svaku od radnji po iznos od 80,00 eura.

50. Iz spisa proizlazi da je tužitelj prema V.P.S.-a zahtjeva za isplatu bio zadužen za pristojbu na tužbu za iznos od 66,36 eura, koja obveza mu je dospjela danom podnošenja tužbe 21. kolovoza 2025., a tužitelj nije dokazao da je tu pristojbu tada platio, nego iz spisa proizlazi da je sud izdao rješenje za plaćanje pristojbe kojem je obračunao tužitelju trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 eura uz trošak pristojbe na rješenje u iznosu od 13,27 eura zbog neplaćanja pristojbe na tužbu na vrijeme.

51. Stoga je nužan trošak tužitelja samo trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 eura, koliko je i nužan trošak pristojbe na presudu, pa je sud tužitelju kao nužan trošak bez obzira na uspjeh u sporu priznao osnovni trošak pristojbe na tužbu i presudu od 132, 72 eura, (66,36 eura x 2).

52. Dakle, nije osnovan zahtjev za naknadom troškova postupka s osnova troška pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 27,28 eura.

53. Nakon što je glavna rasprava već bila zaključena, a zaključena je dana 22. studenog 2025., tužitelj dostavlja dana 27. studenog 2025. još i zahtjev za naknadom troškova postupka u kojem traži naknadu putnih troškova, izgubljenog radnog dana, sudske pristojbe u iznosu od 79,63 eura, pripreme dokumentacije, komunikacije i dopisa, ukupno 155,60 eura.

54. Tužitelj se odbija sa zahtjevom s naknadom troškova postupka za iznos od 155,60 eura prema podnesku tuženika od 27. studenog 2025.

55. Ukupno je tužitelj tražio s osnova naknade troškova postupka iznos od 315,60 eura, a sud je tužitelju priznao naknadu u iznosu od 132,72 eura pa je tužitelj odbijen s dijelom zahtjeva za iznos od 182,88 eura.

56. Zatezne kamate na dosuđeni trošak pristojbe na tužbu i presudu nisu priznate jer ih tužitelj po čl. 151. stavak 3. ZPP-a nije određeno zatražio.

57. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slavonskom Brodu 12. siječnja 2025.

Sutkinja:

Daniela Martini Maoduš

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu u roku od 15 (petnaest) dana putem ovog suda. Presuda se može pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč.3 ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

Žalba se odgađa ovrhu ove presude.

Rok za žalbu tužitelju teče od 12. siječnja 2025. jer je tužitelj uredno primio poziv za ročište za objavu presudu, a tuženiku od dana dostave ove presude putem e-poštom jer tuženik nije uredno primio poziv za ročište za objavu presude do dana održavanja tog ročišta.

DNA:

- Tužitelju, e-Oglasna ploča

- Tuženiku,e-pošta