REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-722/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužiteljice ČĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Gelenčiru, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu – Filozofski fakultet, Zagreb, Ulica Ivana Lučića 3, OIB: 90633715804, zastupanog po punomoćniku Vladimiru Modriću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. prosinca 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice Ivana Gelečira, odvjetnika te zamjenice punomoćnika tuženika Snježane Turčin Paclik, odvjetnice, 12. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ČĐ koji glasi:

"1. Utvrđuje se da tužiteljica, ČĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od dana 2. ožujka 2024. godine ima pravo da tuženik, SVEUČILIŠTE U ZAGREBU, FILOZOFSKI FAKULTET, Zagreb, Ulica Ivana Lučića 3, OIB: 90633715804, sukladno čl. 36. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN 155/2023), dosadašnji naziv njezinog radnog mjesta prevede u radno mjesto Viši referent s koeficijentom 1,70.

2. Utvrđuje se da tužiteljica, ČĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od dana 2. ožujka 2024. godine nadalje kod tuženika, SVEUČILIŠTE U ZAGREBU, FILOZOFSKI FAKULTET, Zagreb, Ulica Ivana Lučića 3, OIB: 90633715804, obavlja poslove radnog mjesta Viši referent s koeficijentom 1,70.

3. Nalaže se tuženiku, SVEUČILIŠTE U ZAGREBU, FILOZOFSKI FAKULTET, Zagreb, Ulica Ivana Lučića 3, OIB: 90633715804, da tužiteljici, ČĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ponudi izmjenu ugovora o radu kojim će se radno mjesto tužiteljice prevesti u radno mjesto Viši referent s koeficijentom od 1,70, u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku, SVEUČILIŠTE U ZAGREBU, FILOZOFSKI FAKULTET, Zagreb, Ulica Ivana Lučića 3, OIB: 90633715804, da tužiteljici, ČĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamata koje teku od dana donošenja presude pa sve do isplate prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana. "

II. Nalaže se tužiteljici ČĐ naknaditi tuženiku Sveučilište u Zagrebu – Filozofski fakultet trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice ČĐ za naknadu troška postupka u iznosu od 1.000,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je predmet tužbe zahtjev tužiteljice da se ispravi pogrešno i protupravno prevođenje naziva njezinog radnog mjesta obzirom da je tuženik donio Odluku o odbijanju zahtjeva za ispravak, Klasa: 112-02/24-01/637, Ur. broj: 251-57-850-24-3 od 12. travnja 2024. (dalje: Odluka o odbijanju zahtjeva za ispravak), kojega je tužiteljica zaprimila 18. travnja 2024., a na što je tužiteljica 3. svibnja 2024. podnijela Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa. Nastavno na to, tuženik je 15. svibnja 2024. donio Odluku o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava, Klasa: 112-02/24-01/637, Ur. broj: 251-57-850-24-5 (dalje: Odluka na ZZP). Tuženik je u svojim Odlukama odbio prevesti dosadašnji naziv radnog mjesta tužiteljice – knjigovođa analitičkih knjigovodstava u Službi za računovodstvene i financijske poslove tuženika, u radno mjesto viši referent, koeficijent 1,70, a što je tužiteljica tražila podnesenim zahtjevom za ispravak od 9. travnja 2024. i zahtjevom za zaštitu prava od 3. svibnja 2024. Dakle, tužiteljica ovom tužbom traži da Naslovni sud utvrdi kako je tuženik pogrešno i protupravno preveo naziv radnog mjesta tužiteljice i da se radno mjesto tužiteljice prevede u radno mjesto Viši referent, koeficijent 1,70, sukladno Zakonu o plaćama u državnoj službi i javnim službama (dalje: ZPDSJS) i Uredbi o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (dalje: Uredba). Tužiteljica je Zahtjev za zaštitu prava podnijela 3. svibnja 2024., a tuženik je isti zaprimio 6. svibnja 2024. Slijedom navedenog, tužiteljica u zakonskom roku iz članka 133. Zakona o radu (dalje: ZR) podnosi ovu tužbu. Tužiteljica je temeljem sklopljenog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 3. srpnja 2000., broj: 01-15-366-2000, zaposlena na radnom mjestu Knjigovođa analitičkih knjigovodstava (samostalni tehničar III. vrste zvanja) u Službi za računovodstvene i financijske poslove tuženika. Međutim, tužiteljica već 20 godina kod tuženika radi na blagajni odnosno obavlja poslove radnog mjesta Blagajnik kako je to predviđeno i propisano tuženikovom internom sistematizacijom odnosno Pravilnikom o unutarnjem ustroju iz 2009. Također, tijekom tog razdoblja tužiteljica je preuzela i druge poslove za koje su u važećoj sistematizaciji prema složenosti poslova bili odgovorni voditelj računovodstva i viši referent. Kako su se tijekom godina poslovi na blagajni radnog mjesta Blagajnik udvostručili, opis stvarnih poslova za radno mjesto Blagajnik je puno veći i opsežniji nego opis poslova propisan u Pravilniku o unutarnjem ustroju. Dakle, opis poslova tužiteljičinog radnog mjesta je sljedeći: vođenje blagajne, čuvanje vrijednosnih papira i stvari, vođenje knjige putnih naloga (preko 2300 putnih naloga godišnje), isplate i vođenje akontacija, izrada ponuda (preko 500 ponuda godišnje), izrada faktura (preko 900 faktura godišnje), vođenje salda-konti i usklađivanje kartica, svakodnevno praćenje izvoda, isplate demonstratura, izrada plana vanjske suradnje, vođenje sve dokumentacije i izrada izvještaja vanjske suradnje, vođenje sve dokumentacije i izrada izvještaja mentorstva, izrada izvještaja doprinosa terenske nastave, ostali poslovi po nalogu nadležne osobe.

Radno mjesto Blagajnik, a sukladno Pravilniku o unutarnjem ustroju Poslodavca iz 2009., obuhvaća dva moguća radna mjesta temeljem stare Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama:

- radno mjesto službenika II. vrste – Viši stručni referent, koeficijent 1,00,

- radno mjesto službenika III. vrste – Stručni referent, koeficijent 0,88. Nadalje, temeljem Odluke Poslodavca od 11. travnja 2011., KLASA: 401-01/11-01/24, URBROJ: 3804-850-10-3 tužiteljici je odobrena isplata razlike plaće utvrđene prema koeficijentima složenosti poslova priznatih od strane nadležnog ministarstva, na način da se isplaćuje razlika od koeficijenta 0,90 na koeficijent 1,00. Ta razlika koeficijenta isplaćivana je tužiteljici cijelo razdoblje sve do stupanja na snagu nove Uredbe odnosno sve do ožujka 2024. Unatoč svemu do sada navedenom, tuženik je tužiteljici u ponuđenom Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme i s punim radnim vremenom, KLASA: 112-02/24-01/637, URBROJ: 251-57-850-24-1 preveo radno mjesto u Voditelj ustrojstvene jedinice III. vrste u organizacijskoj jedinici Službi za računovodstvene i financijske poslove, koeficijent 1,55. U svojim odlukama tuženik tvrdi kako je sukladno Tablici 1 nove Uredbe jasno navedeno kako se radno mjesto Voditelj ustrojstvene jedinice i pripadajući koeficijent 0,919 prevodi u radno mjesto Voditelj ustrojstvene jedinice III. vrste s koeficijentom od 1,55. Nadalje, temeljem članka 26. stavka 2. Uredbe propisano je: „Prevođenje pojedinih radnih mjesta iz stavka 1. ovoga članka provodi se prema načelu opisa poslova radnog mjesta koje zaposlenik obavlja, neovisno o nazivu radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor o radu. “ Nadalje, isto je utvrđeno i u Uputi Ministarstva znanosti i obrazovanja od 6. ožujka 2024., KLASA: 120- 01/24-01/00004, URBROJ: 533-04-24-0002. Odredbom članka 26. stavka 2. Uredbe propisano je da se prevođenje pojedinih radnih mjesta provodi prema načelu opisa poslova radnog mjesta koje zaposlenik obavlja, neovisno o nazivu radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor o radu. U skladu s navedenim, dio radnih mjesta ustanove će trebati i samostalno prevesti, ali i obavezno napraviti dodatnu kontrolu te prema potrebi izmijeniti automatizmom prevedena radna mjesta. Članak 26. stavak 1. Uredbe propisano je da kod prevođenja uputu po potrebi može dati i ministarstvo nadležno za rad te je stoga Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike donijelo sljedeću uputu: "Vezano za odgovarajuću razinu obrazovanja, ukoliko je neki drugi propis omogućavao da na radnom mjestu radi osoba nižeg stupnja stručne spreme, prema načelu zadržavanja povoljnijeg prava ali i prevođenja u skladu s načelom stvarnih poslova koji se obavljaju, zatečeni radnik se prevodi kao da ispunjava uvjet. Međutim, na navedeno radno mjesto ne može se naknadno zaposliti osoba koja ne ispunjava propisane uvjete." Pravilnikom o unutarnjem ustroju tuženika predviđeno je da na radnom mjestu Blagajnik može raditi osoba s višom ili srednjom stručnom spremom. Dakle, taj interni akt tuženika je drugi propis u smislu Upute Ministarstva rada koji je omogućavao da na tom radnom mjestu radi i osoba nižeg stupnja stručne spreme odnosno da na tom radnom mjestu radi tužiteljica iako ima srednju stručnu spremu (SSS). Osim toga, tuženik je od 2011. godine isplatom razlike koeficijenta iz vlastitih prihoda do koeficijenta od 1,00 faktički priznavao tužiteljici da radi na radnom mjestu Viši stručni referent. Također, prevođenjem radnog mjesta tužiteljice u radno mjesto Voditelj ustrojstvene jedinice III. vrste je pogrešno i iz razloga što tužiteljica na svojem dosadašnjem radnom mjestu nije imala nikakva voditeljska/upravljačka obilježja niti je vodila najnižu razinu unutarnje ustrojstvene jedinice kod tuženika. Upravo voditeljska/upravljačka obilježja radnog mjesta su uvjet za prevođenje na rukovodeća radna mjesta treće razine sukladno članku 9. Uredbe. Slijedom svega do sada navedenog, razvidno je kako je tužiteljica do donošenja nove Uredbe stvarno i faktički radila na radnom mjestu Viši stručni referent a koje radno mjesto se sukladno Tablici 1 nove Uredbe prevodi u radno mjesto Viši referent, koeficijent 1,70.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor prekluzije tužbe. Odredbom članka 36. Zakona o plaćama u državnoj ili javnoj službi predviđeno je da službenik i namještenik u javnoj službi koji smatra da mu je pogrešno utvrđeno prevođenje naziva radnog mjesta i novi koeficijent za obračun plaće ima pravo zatražiti ispravak. Ako čelnik javne vlasti odbije zahtjev za ispravak, službeni odnosno namještenik može sukladno odredbi članka 133. ZOR-a u roku od 15 dana od dostave odluke podnijeti tužbu sudu. U ovom slučaju tužba nije podnesena u roku od 15 dana od dostave odluke o ispravku te je nastupila prekluzija prava na podnošenje tužbe. Ukoliko sud smatra da prigovor prekluzije nije osnovan, tuženik se na tužbu očituje kako slijedi. Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbene zahtjeve. Tuženik smatra da ne postoji osnova za postavljanje tužbenog zahtjeva za utvrđenje pod točkom 1. i 2. tužbe te da iste valja odbaciti. Predmetni tužbeni zahtjevi su prvenstveno nejasni i nedopušteni jer tužiteljica traži da sud utvrdi kako ona ima pravo da tuženik dosadašnji naziv njezinog radnog mjesta prevede u radno mjesto Viši referent s koeficijentom 1,70, dok pod toč. 2. traži da se utvrdi da ona obavlja poslove radnog mjesta Viši referent s koeficijentom 1,70, što je i međusobno kontradiktorno. Tužbom za utvrđenje se ne konstituiraju novi, niti se preinačuju postojeći odnosi, a ne traži se ni određena činidba već joj je svrha da se donese presuda kojom će se zaštiti prava ili pravni interesi tužitelja. Tužiteljica na ovaj način ne bi osigurala i zaštitila svoja prava. Nadalje, tužiteljica nema ni pravni interes za postavljanje takvih tužbenih zahtjeva jer njima neće postići zaštitu svojih prava, a postavljanje takvih tužbenih zahtjeva nije ni dozvoljeno budući da je tužiteljica pod toč. 3. postavila kondemnatornu tužbu te traži da sud naloži tuženiku da joj ponudi izmjenu ugovora o radu kojim će se radno mjesto tužiteljice prevesti u radno mjesto Viši referent s koeficijentom od 1,70, u roku od 15 dana. Tužbeni zahtjev pod toč. 3. također je nedopušten jer sud nije ovlašten naložiti tuženiku da tužiteljici ponudi izmjenu ugovora o radu kojom će joj izmijeniti radno mjesto i koeficijent, s obzirom da je ugovor o radu konsenzualan ugovor te da je tuženik prilikom sklapanja ugovora o radu vezan nizom pravnih propisa, uključujući i prethodnu suglasnost nadležnog ministarstva vezano za financiranje tog radnog mjesta iz državnog proračuna. Ako bi postojala situacija da radnik nesporno obavlja jedan posao za koji nema pisani ugovor o radu, a ministarstvo to odbija prihvatiti jer za taj posao nije dalo suglasnost zbog čega ne želi financirati koeficijent u toj visini, ne postoji mogućnost da se sklopi takav ugovor o radu. Iz Upute Ministarstva znanosti i obrazovanja od 5. ožujka 2024., koju je u spis dostavila tužiteljica, proizlazi:

- Uredba je stupila na snagu 1. ožujka 2024.,

- čelnik javne službe dužan je u roku od 15 dana od dana stupanja na snagu Uredbe službenicima i namještenicima ponuditi izmjenu ugovora o radu,

- člankom 37. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama predviđeno je da je upravljačko tijelo javne službe obvezno donijeti opći akt o sistematizaciji radnih mjesta u skladu s Uredbom u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu Uredbe (dakle, do 1. rujna 2024.).

- kako bi se zaposlenicima isplatila plaća prema Uredbi, potrebno je izmijeniti ugovore o radu na temelju tablica za prevođenje koje su dio Uredbe,

- u razdoblju od dana stupanja na snagu Uredbe do rasporeda službenika i namještenika u skladu s općim aktom kojim se utvrđuje sistematizacija radnih mjesta u javnoj službi primjenjivat će se odredbe Uredbe o načinu provođenja dotadašnjih naziva radnih mjesta u nove nazive radnih mjesta, a stupanjem na snagu Uredbe smatrat će se da su dotadašnji nazivi radnih mjesta u općem aktu kojim se utvrđuje sistematizacija radnih mjesta u javnoj službi izmijenjeni u nove nazive radnih mjesta u skladu s prevođenjem utvrđenim u toj Uredbi.

- promjene nije potrebno dostavljati Ministarstvu jer će se radna mjesta s pripadajućim koeficijentima u Registru zaposlenih u državnoj službi i javnim službama prevoditi automatizmom u skladu s tablicama za prevođenje,

- postojeća rukovodeća radna mjesta prevode se prvenstveno prema tablici,

- u skladu s Odlukom o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama (NN broj 35/22), uputom Ministarstva znanosti i obrazovanja Suglasnost za odobrenje dodatnih proračunskih sredstava za rashode za plaću zaposlenih na teret proračunskih sredstava (klasa: 602-04/23-04/00001, urboj: 533- 04-23-0002) od 3. svibnja 2023. i obrazloženja iste od 16. svibnja 2023., za svaku promjenu u radnom odnosu zaposlenika zaposlenog na teret proračunskih sredstava, a koje zahtijeva osiguranje dodatnih proračunskih sredstava za rashode za plaću i dalje potrebno zatražiti prethodnu suglasnost tog Ministarstva. Iznimno, u svrhu prevođenja radnih mjesta prema novim odredbama, suglasnost Ministarstva nije potrebna jer će se ista u Registru zaposlenika provoditi automatizmom prema odredbama Uredbe i tablicama prevođenja koje su dio Uredbe. Svi postavljeni tužbeni zahtjevi su i neosnovani, što proizlazi iz sljedećeg. Netočno je da je tuženik pogrešno i protupravno preveo naziv radnog mjesta tužiteljice te da je postupio protivno Zakonu o plaćama u državnoj službi i javnim službama (u daljnjem tekstu: ZPDSJS) i Uredbi o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (u daljnjem tekstu: Uredba). Nesporno je da tužiteljica ima sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 3. srpnja 2000. za radno mjesto Knjigovođa analitičkih knjigovodstava (samostalni tehničar III. vrste zvanja), što je radno mjesto III. vrste. Međutim, tijekom trajanja radnog odnosa dolazilo je do promjene pravnih propisa za zaposlenike u javnim službama te se sukladno promjenama propisa usklađivao i naziv radnog mjesta i pripadajući koeficijent obračuna plaće. Sukladno tim usklađenjima, tužiteljica je do donošenja nove Uredbe u COP sustavu (preko kojeg se isplaćuje plaća na teret sredstava državnog proračuna) bila raspoređena na radno mjesto Voditelj ostalih ustrojstvenih jedinica kao položaj službenika III. vrste. Dakle, ministarstvo koje daje suglasnost za financiranje pojedinog radnog mjesta iz državnog proračuna, prihvatilo je financiranje radnog mjesta Voditelja ostalih ustrojstvenih jedinica te je tužiteljici bila isplaćivana plaća predviđena za to radno mjesto. Tužiteljica nikada ranije nije osporavala da bi radila na tom radnom mjestu već je prihvaćala isplatu plaće predviđene za to radno mjesto, nije osporavala rješenja o plaći za to radno mjesto, a u tužbi i sama navodi da je obavljala poslove koje obavlja voditelj. Stoga je netočno da tužiteljica nije radila na poslovima koji bi imali voditeljska obilježja već da je radila na poslovima blagajnika ili višeg stručnog referenta. Netočno je da je isplata razlike koeficijenta iz vlastitih prihoda do koeficijenta od 1,00 dokaz da je tužiteljica radila na radnom mjestu Viši stručni referent. Odredbom članka 26. stavka 1. Uredbe propisano je: ''Prevođenje radnih mjesta propisanih do sada važećim propisima, za koje uputu, po potrebi, daje ministar nadležan za rad, prevest će se prema tablicama za prevođenje iz članka 25. ove Uredbe.'' U tablicama za prevođenje, koje su sastavni dio Uredbe (u tablici 1) navedeno je da se radno mjesto 7 mjesto ''Voditelj ustrojstvene jedinice III. vrste'' s koeficijentom od 1,55. Na temelju navedene odredbe tuženik je tužiteljici ponudio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme KLASA: 112-02/24-01/637, URBROJ: 251-57-850-24-1 za radno mjesto Voditelj ustrojstvene jedinice III. vrste u organizacijskoj jedinici - Službi za računovodstvene i financijske poslove, s koeficijentom 1,55. Tuženik je sukladno odredbi članka 26. stavka 3. Uredbe, koja kaže da uputu vezano za primjenu Uredbe daje ministar nadležan za rad, zatražio uputu od ministra nadležnog za rad. Uputu Ministarstva rada tuženik je zaprimio 27. ožujka 2024., a u njoj je navedeno:

- da se zaposlenike na fakultetu prevodi prvenstveno prema tablicama prevođenja koje su prilog Uredbe,

- da je za novi naziv radnog mjesta odlučan naziv i koeficijent putem kojeg se isplaćuje plaća putem COP sustava i da se to primjenjuje na sva radna mjesta. Dakle, tuženik je u cijelosti postupio prema Uredbi, uputi koju je dobio od Ministarstva znanosti i obrazovanja od 5. ožujka 2024. i uputi ministra nadležnog za rad, koju je primio dana 27. ožujka 2024. Tužiteljica se neosnovano poziva na odredbu članka 26. stavka 2. Uredbe, kojom je propisano da je se prevođenje pojedinih radnih mjesta provodi prema načelu opisa poslova radnog mjesta koje zaposlenik obavlja, neovisno o nazivu radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor o radu, Uputu Ministarstva znanosti i obrazovanja od 5. ožujka 2024. godine te Uputu Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike koja je objavljena na internetskim stranicama ministarstva (u daljnjem tekstu: Uputa Ministarstva rada). Tužiteljica navodi kako je Uputom Ministarstva rada određeno da ukoliko je neki drugi propis omogućavao da na radnom mjestu radi osoba nižeg stupnja stručne spreme, prema načelu zadržavanja povoljnijeg prava ali i prevođenja u skladu s načelom stvarnih poslova koji se obavljaju, zatečeni radnik se prevodi kao da ispunjava uvjet, ali se na navedeno radno mjesto ne može se naknadno zaposliti osoba koja ne ispunjava propisane uvjete. Navedena uputa Ministarstva rada odnosi se na osobe koje su po ranijim promjenama pravnih propisa koji se primjenjuju na zaposlenike u javnim službama zadržale svoje povoljnije radno mjesto. To se odnosilo isključivo na zaposlenike koji su kroz COP sustav ranije raspoređeni na radna mjesta više stručne spreme iako nisu imali odgovarajuću stručnu spremu. To kod tužiteljice nije slučaj jer je tužiteljica u COP sustavu i Registru zaposlenih u javnom sektoru raspoređena na radno mjesto III. vrste. Tužiteljica tvrdi da je Pravilnikom o unutarnjem ustroju tuženika predviđeno da na radnom mjestu Blagajnik može raditi osoba s višom ili srednjom stručnom spremom. Smatra da je taj interni akt tuženika drugi propis u smislu Upute Ministarstva rada koji je omogućavao da na tom radnom mjestu radi i osoba nižeg stupnja stručne spreme odnosno da na tom radnom mjestu radi tužiteljica iako ima srednju stručnu spremu (SSS). Prije svega, nejasno je na kojem radnom mjestu tužiteljica tvrdi da je radila do donošenja Uredbe, s obzirom da malo navodi kako je radila kao viši referent, a malo da je radila kao blagajnik. Sada tvrdi da je radila kao blagajnik za kojeg je predviđena SSS pa da se samim time prevodi u višeg referenta kao da ispunjava uvjet. Neosnovanost tih navoda proizlazi iz sljedećeg. Odredbom članka 3. Uredbe radna mjesta predviđena su ovisno o razini obrazovanja odnosno kvalifikacije ne određenom radnom mjestu. Odredbom članka 23. Zakona o radu utvrđeno je da se ugovor o radu može sklopiti samo s osobom koja udovoljava uvjetima koji su zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu određeni kao posebni uvjeti za zasnivanje radnog odnosa. Radna mjesta III. vrste su radna mjesta za koje je opći uvjet srednja stručna sprema (SSS). Za voditelja ustrojstvene jedinice III. vrste predviđena je SSS i koeficijent 1,55. Radno mjesto viši stručni referent s koeficijentom 1,70 je člankom 11. stavkom 3. Uredbe predviđeno kao radno mjesto II. vrste za koje je kao uvjet završen sveučilišni prijediplomski studij ili stručni prijediplomski studij (razina HKO-a 6.sv ili 6.st), a tužiteljica taj uvjet ne zadovoljava. Dakle, tužiteljica ne udovoljava razini obrazovanja koja je uvjet za raspored na radno mjesto Viši stručni referent i koeficijent 1,70. Iz Upute ministra nadležnog za rad, koju je tuženik primio dana 27. ožujka 2024. proizlazi:

- da prevođenje nema za intenciju niti priznavanje stupnja obrazovanja zaposlenika koji imaju viši stupanj obrazovanja od onog koji zahtijeva radno mjesto na kojem se nalaze i za koje se isplaćuje plaća kroz COP,

- ako se radi o internom rasporedu koji nije pratila promjena u COP sustavu, zaposlenik ne može dobiti naziv i koeficijent više stručne spreme.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem zahtjeva za ispravkom od 9. travnja 2024. (list 9-10 spisa), odluke o odbijanju zahtjeva za ispravak od 12. travnja 2024. (list 11-13 spisa), zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa od 3. svibnja 2024. (list 14-17 spisa), odluke o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava od 15. svibnja 2024. (list 18-20 spisa), potvrda o primitku (list 21 spisa), Pravilnika o unutarnjem ustroju Filozofskog fakulteta od 20. srpnja 2009. (list 22-91 spisa), ugovora o radu od 3. srpnja 2000. (list 92-93 spisa), ugovora o radu na neodređeno vrijeme i s punim radnim vremenom od 5. ožujka 2024. (list 94-96 spisa), odluke od 11. travnja 2011. (list 97 spisa), obračuna isplaćenih plaća (list 98-103 spisa), dopisa Ministarstva znanosti i obrazovanja od 6. ožujka 2024. (list 104-108 spisa), upute (list 109 spisa), Tablice 1 Uredbe (list 110 spisa), ispisa osnovnih podataka odabranog zaposlenika (list 119 spisa), potvrde o zaposlenju od 11. lipnja 2014. (list 120 spisa), rješenja o plaći od 8. siječnja 2020. (list 121-122 spisa), rješenja o plaći od 15. svibnja 2023. (list 123 spisa), dopisa Ministarstva znanosti i obrazovanja od 5. ožujka 2024. (list 124-128 spisa), dopisa Sveučilišta u Zagrebu, Filozofskog fakulteta od 19. ožujka 2024. (list 129-130 spisa), dopisa Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike od 27. ožujka 2024. (list 131-132 spisa) i druge dokumentacije koja je priložena u sudski spis te je proveden dokaz saslušanjem svjedokinje ĐĐ i tužiteljice ČĐ.

4. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.

- službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25.) dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za prevođenjem njezinog radnog mjesta sukladno članka 36. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama ("Narodne novine" broj 155/23.; dalje: ZPDSJS) i Uredbi o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 22/24., dalje: Uredba), budući tužiteljica tvrdi da je poslodavac pogrešno preveo njeno radno mjesto i koeficijent plaće.

6. Tuženik ističe prigovor nepravovremenosti tužbe smatrajući da tužba nije podnesena u roku od 15 dana od dana kada je čelnik javne vlasti odbio zahtjev za ispravak.

7. Člankom 133. stavkom 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.; dalje: ZR) određeno je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Stavak 2. istog članka propisuje da ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

8. Člankom 36. stavkom 6. ZPDSJS-a propisano je da službenik i namještenik u javnoj službi koji smatra da mu je pogrešno utvrđeno prevođenje naziva radnog mjesta i novi koeficijent za obračun plaće ima pravo zatražiti ispravak. Ako čelnik javne službe utvrdi da je zahtjev osnovan, obavijestit će službenika i namještenika pisanim putem o prihvaćanju njegova zahtjeva, a ako utvrdi da zahtjev nije osnovan, dužan je donijeti odluku o odbijanju zahtjeva, a službenik i namještenik može tražiti zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom sukladno općem propisu o radu.

9. U konkretnom slučaju, tužiteljici je ponuđeno sklapanje ugovora o radu za radno mjesto Voditelja ustrojstvene jedinice III. vrste i koeficijent složenosti poslova 1,55. Tužiteljica je, na temelju članka 36. stavka 6. ZPDSJS-a, 9. travnja 2024. podnijela zahtjev za ispravak. Tuženik je 12. travnja 2024. donio odluku o odbijanju zahtjeva za ispravak koju je tužiteljica zaprimila 18. travnja 2024. (što tuženik nije osporio). Tužiteljica je pravovremeno 3. svibnja 2024. podnijela zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik odlukom od 15. svibnja 2024. odbio. Navedenu odluku tužiteljica je zaprimila 21. svibnja 2024. (list 192 spisa). Tužiteljica je u roku od 15 dana od dana zaprimanja odluke o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava podnijela tužbu. Slijedom navedenog, prigovor nepravovremenosti tužbe nije osnovan.

10. Na temelju rezultata provedenog postupka sud je utvrdio:

- da tužiteljica ima srednju stručnu spremu (dalje: SSS),

- da je tužiteljica s tuženikom 3. srpnja 2000. sklopila ugovor o radu za radno mjesto knjigovođa analitičkih knjigovodstava (samostalni tehničar III. vrste zvanja),

- da je odlukom tuženika od 11. travnja 2011. na teret sredstava tuženika odobrena isplata razlike plaće od koeficijenta 0,90 na koeficijent 1,00 te da navedena odluka važi za razdoblje od ožujka do svibnja 2011.,

- da iz obračuna plaće za siječanj i veljaču 2024. proizlazi da je tužiteljici plaća obračunata na temelju koeficijenta 1,00,

- da je Pravilnikom o unutarnjem ustroju Filozofskog fakulteta od 20. srpnja 2009. (dalje: Pravilnik) u Službi za računovodstvene i financijske poslove sistematizirano mjesto Blagajnika koji odgovara radnom mjestu službenika II. vrste – Viši stručni referent s koeficijentom 1,00 i radnom mjestu službenika III. vrste – Stručni referent s koeficijentom 0,88. Uvjet za rad na radnom mjestu Blagajnika u smislu stručne spreme bio je viša stručna sprema (VŠS) ili srednja stručna sprema (SSS),

- da je u članku 11. Pravilnika određeno da zaposlenici koji nemaju školsku spremu utvrđenu ovim Pravilnikom, a zatečeni su na odgovarajućim radnim mjestima zadržavaju svoja radna mjesta do prestanka radnog odnosa na Fakultetu ako zakonom, drugim propisom ili ugovorom o radu nije drugačije propisano,

- da je u službenim evidencijama tuženika evidentirano da tužiteljica obavljala poslove Voditelja ostalih ustrojstvenih jedinica (list 119 spisa),

- da je temeljem Rješenja o plaći od 8. siječnja 2020. tužiteljici zaposlenoj na radnom mjestu voditelja ostalih ustrojstvenih jedinica utvrđen koeficijent složenosti poslova 0,873, zatim Rješenjem od 15. svibnja 2023. tužiteljici zaposlenoj na radnom mjestu voditelja ostalih ustrojstvenih jedinica utvrđen koeficijent složenosti poslova 0,917,

- da je 1. ožujka 2024. na snagu stupila Uredba te da je tuženik radi prevođenja tužiteljičinog naziva radnog mjesta i koeficijenta tužiteljici ponudio sklapanje novog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme s punim radnim vremenom od 5. ožujka 2024. kojim je tužiteljičino radno mjesto temeljem navedene Uredbe preveo u radno mjesto Voditelj ustrojstvene jedinice III. vrste u Službi za računovodstvene i financijske poslove sa koeficijentom 1,55.

11. Tijekom postupka sud je saslušao svjedokinju ĐĐ koja je u svom iskazu navela da je kod tuženika zaposlena na radnom mjestu glavnog tajnika te da je obavljala poslove prevođenja radnih mjesta prema novoj Uredbi, pri čemu se plaća određuje prema koeficijentu radnog mjesta koji se množi s osnovicom, a radna mjesta su razvrstana u I., II., III. i IV. vrstu. Prema uputi Ministarstva postojeća radna mjesta trebala su se prevoditi prema novoj Uredbi na temelju podataka iz centralnog obračuna plaća (dalje: COP) uz korištenje tablica prevođenja radnih mjesta. Tužiteljicu poznaje i navodi da je ona i prije i nakon prevođenja radnog mjesta obavljala poslove Blagajnika u Službi za računovodstvene i financijske poslove, dok je u COP-u bilo evidentirano da obavlja poslove Voditelja ostalih ustrojstvenih jedinica pa je, sukladno tome, njezino radno mjesto prevedeno u Voditelja ustrojstvene jedinice III. vrste. U internim aktima tuženika prije prevođenja nije bilo sistematizirano radno mjesto Voditelja ostalih ustrojstvenih jedinica, a ta je oznaka u COP unesena još 2010. godine. Svjedokinja nema saznanja kako i zašto je to uneseno niti zašto je tužiteljica tada dobila veći koeficijent. Ističe da tužiteljica u ovom postupku traži prevođenje na radno mjesto Viši referent s koeficijentom 1,7, ali tuženik to nije mogao provesti jer tužiteljica nema traženu višu stručnu spremu, te je njezino radno mjesto prevedeno na Voditelja ustrojstvene jedinice III. vrste s koeficijentom 1,55, čime joj je priznat najviši koeficijent za srednju stručnu spremu. Nakon nove sistematizacije, koja je stupila na snagu nakon prevođenja, radno mjesto Voditelj ustrojstvene jedinice III. vrste postalo je rukovodeće radno mjesto, dok svjedokinja nema saznanja da bi radno mjesto Blagajnika bilo rukovodeće. U vezi s Pravilnikom o unutarnjem ustroju tuženika iz 2009. svjedokinja navodi da je za tužiteljičino radno mjesto bilo predviđeno da te poslove može obavljati radnik sa srednjom ili višom stručnom spremom. Radnik sa srednjom stručnom spremom radio je na radnom mjestu Referenta s nižim koeficijentom, a radnik s višom stručnom spremom na radnom mjestu Višeg referenta s višim koeficijentom. Odredba o priznanju više stručne spreme nalazi se u prijelaznim i završnim odredbama tog Pravilnika i primjenjivala se 2009. kada je Pravilnik stupio na snagu, pa se tužiteljičino radno mjesto nije moglo prevesti na Višeg referenta jer tužiteljica nema višu stručnu spremu. U pogledu Odluke o povećanoj plaći iz 2010. svjedokinja navodi da tada nije bila zaposlena kod tuženika te o razlozima donošenja nema saznanja, ali općenito ističe da tuženik iz vlastitih sredstava isplaćuje povećanu plaću uslijed povećanog opsega posla te da se tužiteljici i nakon prevođenja radnog mjesta i dalje isplaćuje povećana plaća zbog povećanog opsega posla. Nadalje navodi da je novi Pravilnik stupio na snagu prije dva dana, da je unutar Službe predviđeno postojanje odjela i pododjela, pa tako i Odjeljka za blagajničke poslove kojim bi tužiteljica trebala rukovoditi. Potvrđuje da kod tuženika postoje radnici sa srednjom stručnom spremom koji su prevedeni na radna mjesta na kojima se traži VŠS ili VSS, ali pojašnjava da je kod tih radnika u COP-u prethodno bila evidentirana viša stručna sprema, kao što je i tužiteljici ranije bilo uneseno radno mjesto voditelja ostalih ustrojstvenih jedinica. Navodi da je kod tuženika zaposlena šest godina i da u tom razdoblju nije bilo takvih unosa u COP, a za razdoblje prije njezina zaposlenja nema saznanja. U pogledu prigovora da se prevođenje nije provelo prema stvarnim poslovima radnika, već prema podacima iz COP-a, svjedokinja ističe da Ministarstvo znanosti nikada nije dalo uputu da se radnik sa srednjom stručnom spremom može prevesti na radno mjesto za koje se traži viša stručna sprema, te da su prilikom prevođenja zatražili mišljenje Ministarstva rada kao nadležnog ministarstva, koje je u svom mišljenju navelo da se ne može priznavati drugačija stručna sprema od stvarno stečene. U vezi s generalnom uputom Ministarstva rada prema kojoj se, ako je drugi propis omogućio rad osobi nižeg stupnja stručne spreme, zatečeni radnik prevodi kao da ispunjava uvjet, svjedokinja navodi da joj je ta uputa poznata, ali pojašnjava da se odnosi na situacije kada je radnicima temeljem Pravilnika iz 2009. priznata viša stručna sprema i kao takva unesena u COP, dok to kod tužiteljice nije bio slučaj.

11.1. Sud vjeruje iskazu svjedokinje ĐĐ u dijelu u kojem je njezin iskaz u skladu s dokumentacijom koja je priložena u sudski spis.

12. Tužiteljica je iskazala da je zaposlena kod tuženika od 1999., a zadnjih 15 godina radi na radnom mjestu Blagajnika u ustrojstvenoj jedinici koja je tada postojala, a to je Služba za računovodstvo. Ima srednju stručnu spremu, a poslovi Blagajnika nisu bili rukovodeći poslovi. Tužiteljica navodi da se dodatak koji joj se isplaćivao do koeficijenta 1,00 i to prije prevođenja radnog mjesta, odnosio na dodatak za stručnog suradnika. Tužiteljica je sporila da je zaprimila rješenje o plaći u kojem bi bilo navedeno da je naziv njezinog radnog mjesta Voditelj ostalih ustrojstvenih jedinica. Nadalje je navela da im je obećano da će se prvom prilikom u centraliziranom obračunu plaća ispraviti činjenice da obavljamo poslove stručnog suradnika te je očekivala da će kod prevođenja to biti i učinjeno te da će dobiti koeficijent 1,7. Tužiteljica je navela da i nakon prevođenja radnog mjesta i dalje obavlja poslove Blagajnika. Tužiteljica je dodatno navela da je Odluka o povećanju koeficijenta donesena iz razloga što se povećao opseg poslova, složenost poslova, a također je preuzela u rad i dio poslova voditelja računovodstvene službe.

12.1. Sud vjeruje tužiteljici u djelu koji nije u suprotnosti s iskazom svjedokinje ĐĐ te drugom dokumentacijom koja je priložena u sudski spis. Sud vjeruje tužiteljici da ista ima srednju stručnu spremu, da je ista u dijelu perioda obavljala poslove Blagajnika, ali ne i poslove radnog mjesta „stručni suradnik“ jer navedeno ne proizlazi niti iz jedne isprave koja je priložena u sudski spis. Također, sud nije povjerovao tužiteljici da nije zaprimila rješenje o plaći u kojem je utvrđeno da je u službenim evidencijama tuženika njezino radno mjesto evidentirano kao voditelj ostalih ustrojstvenih jedinica. U prilog činjenici da je tužiteljica znala da joj je u službenim evidencijama evidentirano radno mjesto Voditelj ostalih ustrojstvenih jedinica govori i potvrda o zaposlenju od 11. lipnja 2014. (list 120 spisa) koja je izdana tužiteljici u svrhu upisa djeteta u produženi boravak. Sud ne vjeruje tužiteljici da bi se odluka tuženika od 11. travnja 2011. odnosila upravo na radno mjesto „stručnog suradnika“ jer iz navedene isprave to ne proizlazi. Druge odluke iz kojih bi sud nedvojbeno mogao utvrditi da je tužiteljici iz centraliziranog obračuna plaće isplaćivana plaća za radno mjesto službenika II. vrste – viši stručni referent i kojim bi dokazala osnovanost svog tužbenog zahtjeva, tužiteljica nije priložila u sudski spis.

13. 1. siječnja 2024. stupio je na snagu Zakon o plaćama u državnoj službi i javnim službama, kojim je člankom 36. propisano da će se Uredbom iz članka 14. stavka 4. tog Zakona propisati prevođenje dotadašnjih naziva radnih mjesta u javnim službama u nove nazive radnih mjesta na način da se uz nazive radnih mjesta utvrđene dotadašnjim propisima navedu novi nazivi radnih mjesta s pripadajućim platnim razredom i koeficijentom za obračun plaće. Člankom 14. stavkom 4. ZPDSJS propisano je da nazive radnih mjesta, uvjete za raspored, klasifikaciju radnih mjesta i pripadajući platni razred te koeficijente za obračun plaće u javnim službama utvrđuje Vlada uredbom na prijedlog tijela državne uprave nadležnog za rad, uz prethodno mišljenje Vijeća za praćenje i unapređenje sustava plaća u državnoj službi i javnim službama. Prema članku 26. stavku 1. Uredbe, prevođenje radnih mjesta propisanih do sada važećim propisima, za koje uputu, po potrebi, daje ministar nadležan za rad, provest će se prema tablicama za prevođenje iz članka 25. ove Uredbe. Člankom 26. stavkom 2. Uredbe, propisano je da se prevođenje pojedinih radnih mjesta iz stavka 1. ovoga članka provodi prema načelu opisa poslova radnog mjesta koje zaposlenik obavlja, neovisno o nazivu radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor o radu. Prema članku 25. Uredbe, Tablice prevođenja radnih mjesta od broja 1 do 62 nalaze se u prilogu Uredbe i čine njezin sastavni dio. U skladu s Tablicama prevođenja radnih mjesta koje su sastavni dio Uredbe navedeno je da se radno mjesto Stručni referent i pripadajući koeficijent 0,897 prevodi u radno mjesto Referent s koeficijentom 1,43, radno mjesto Viši stručni referent s koeficijentom 0,97 u radno mjesto Stručni referent s koeficijentom 1,70, a radno mjesto Voditelj ostalih ustrojstvenih jedinica s koeficijentom 0,917 u radno mjesto Voditelj ustrojstvene jedinice III. vrste s koeficijentom 1,55.

14. Ministarstvo znanosti i obrazovanja je u dopisu od 5. ožujka 2024. dalo opću uputu za prevođenje radnih mjesta te navelo da je potrebno izmijeniti ugovore o radu na temelju tablica za prevođenje koje su dio Uredbe. Također se u dopisu navodi da je odredbom članka 26. stavka 2. Uredbe propisano da se prevođenje pojedinih radnih mjesta provodi prema načelu opisa poslova radnog mjesta koje zaposlenik obavlja, neovisno o nazivu radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor o radu. U skladu s navedenim, dio radnih mjesta ustanove će trebati i samostalno prevesti, ali i obavezno napraviti dodatnu kontrolu te prema potrebi izmijeniti automatizmom prevedena radna mjesta. Nadalje se navodi da u skladu s Odlukom o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama (NN broj 35/22), uputom Ministarstva znanosti i obrazovanja Suglasnost za odobrenje dodatnih proračunskih sredstava za rashode za plaću zaposlenih na teret proračunskih sredstava (klasa: 602-04/23- 04/00001, urboj: 533 04-23-0002) od 3. svibnja 2023. i obrazloženja iste od 16. svibnja 2023., za svaku promjenu u radnom odnosu zaposlenika zaposlenog na teret proračunskih sredstava, a koje zahtijeva osiguranje dodatnih proračunskih sredstava za rashode za plaću i dalje je potrebno zatražiti prethodnu suglasnost tog Ministarstva. Iznimno, u svrhu prevođenja radnih mjesta prema novim odredbama, suglasnost Ministarstva nije potrebna jer će se ista u Registru zaposlenika provoditi automatizmom prema odredbama Uredbe i tablicama prevođenja koje su dio Uredbe.

15. Iz dopisa Ministarstva rada od 27. ožujka 2024. proizlazi da se zaposlenike na fakultetu prevodi prvenstveno prema tablicama prevođenja koje su prilog Uredbe, da je za novi naziv radnog mjesta odlučan naziv i koeficijent putem kojeg se isplaćuje plaća putem COP sustava i da se to primjenjuje na sva radna mjesta, da prevođenje nema za intenciju priznavanje stupnja obrazovanja zaposlenika koji imaju viši stupanj obrazovanja od onog koji zahtijeva radno mjesto na kojem se nalaze i za koje se isplaćuje plaća kroz COP, te ako se radi o internom rasporedu koji nije pratila promjena u COP sustavu, zaposlenik ne može dobiti naziv i koeficijent više stručne spreme.

16. Tužiteljica navodi da joj je temeljem Odluke tuženika od 11. travnja 2011. (list 97 spisa) odobrena isplata razlike plaće utvrđene prema koeficijentima složenosti poslova priznatih od strane nadležnog ministarstva, na način da se isplaćuje razlika od koeficijenta 0,90 na koeficijent 1,00 te je ta razlika koeficijenta isplaćivana tužiteljici sve do stupanja na snagu nove Uredbe. Stoga tužiteljica smatra da je donošenjem navedene Odluke i isplaćivanjem razlike koeficijenta do 1,00 tužiteljica bila stvarno i faktički zaposlena na radnom mjestu Blagajnik - Viši stručni referent pa je njeno radno mjesta trebalo prevesti u radno mjesto Viši referent s koeficijentom 1,70.

17. Pregledom i čitanjem Odluke tuženika od 11. travnja 2011. (list 97 spisa) sud je utvrdio da je tuženik tužiteljici odobrio isplatu razlike plaće utvrđene prema koeficijentima složenosti poslova priznatih od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja i koeficijenta složenosti poslova priznatih ovom odlukom, na način da se tužiteljici isplaćuje razlika plaće od koeficijenta 0,90 do koeficijenta 1,00 te je navedeno da ta odluka važi za isplatu ožujak – svibanj 2011. i tereti zajednička sredstva Fakulteta. Tužiteljica je u iskazu obrazložila da je takva odluka tuženika donesena iz razloga što joj je povećan opseg i složenost poslova te je preuzela i dio poslova voditelja računovodstva (u kojem djelu sud vjeruje tužiteljici). Svjedokinja ĐĐ potvrdila je da tuženik iz vlastitih sredstava radnicima isplaćuje povećanu plaću zbog povećanog opsega poslova, a da se iz tog razloga tužiteljici i nakon prevođenja radnog mjesta isplaćuje povećana plaća zbog povećanog opsega poslova.

17.1. Valja reći da tužiteljica s tuženikom nije sklopila pisani ugovor o radu za radno mjesto Viši stručni referent s koeficijentom 1,00. Tuženik je tužiteljici iz vlastitih sredstava isplaćivao razliku plaće do koeficijenta 1,00 iz razloga povećanja opsega i složenosti poslova, stoga tužiteljica neosnovano smatra da je stekla pravo na plaću obračunatu primjenom koeficijenta 1,00. Naime, takva tvrdnja tužiteljice nije osnovana, jer navedena razlika plaće do koeficijenta 1,00 nije tužiteljici isplaćivana iz Državnog proračuna iz kojeg se isplaćuju plaće tuženikovim zaposlenicima, nego iz sredstava Fakulteta. Tužiteljici nije mogla biti isplaćena plaća temeljem koeficijenta 1,00 iz Državnog proračuna jer se plaća iz Državnog proračuna isplaćuje za ono radno mjesto za koje zaposlenik ima sklopljen ugovor o radu. Naime, tuženik predstavlja javnu službu u smislu članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/2001, 39/2009), a navedeni Zakon predstavlja prisilni propis pa tuženik nije mogao tužiteljici obračunavati plaću suprotno odredbama navedenog Zakona niti prema koeficijentu složenosti poslova koji je različit od koeficijenta složenosti poslova koji je propisan za tužiteljičino radno mjesto Uredbom o koeficijentima složenosti poslova (Narodne novine 38/2001).

18. Tužiteljica je 3. srpnja 2000. zaključila s tuženikom ugovor o radu za obavljanje poslova Knjigovođe analitičkih knjigovodstava (samostalni tehničar III. vrste zvanja). Tuženik je u službenim evidencijama evidentirao da je tužiteljica od 15. veljače 2010. raspoređena na radno mjesto „Voditelj ostalih ustrojstvenih jedinica“ te je shodno tome donosio i Rješenja o plaći (list 121-123). Tužiteljica je do donošenja nove Uredbe u COP sustavu, preko kojeg se isplaćuje plaća na teret sredstava državnog proračuna, bila evidentirana kao Voditelj ostalih ustrojstvenih jedinica (list 123 spisa). Činjenica što je tuženik tužiteljici isplaćivao razliku koeficijenta (do 1,00) iz vlastitih prihoda nije dokaz da je tužiteljica radila na radnom mjestu Viši stručni referent. Prema uputama Ministarstva prevođenje se prvenstveno provodi na temelju tablica za prevođenje radnih mjesta koje su dio Uredbe, te je za novi naziv radnog mjesta primarno bio odlučan naziv i koeficijent putem kojeg se isplaćuje plaća putem COP sustava te prevođenje nema za intenciju priznavanje stupnja obrazovanja zaposlenika koji imaju viši stupanj obrazovanja od onog koji zahtijeva radno mjesto na kojem se nalaze i za koje se isplaćuje plaća kroz COP, a ako se radi o internom rasporedu koji nije pratila promjena u COP sustavu, zaposlenik ne može dobiti naziv i koeficijent više stručne spreme, te za svaku promjenu u radnom odnosu zaposlenika zaposlenog na teret proračunskih sredstava, a koje zahtijeva osiguranje dodatnih proračunskih sredstava za rashode za plaću, potrebno je zatražiti prethodnu suglasnost tog Ministarstva.

19. Nakon provedenog postupka, sud utvrđuje da je tužiteljica u posljednjih najmanje šest godina obavljala poslove Blagajnika, što proizlazi iz suglasnih iskaza tužiteljice i svjedokinje ĐĐ. Sud prihvaća da je u trenutku stupanja na snagu ZPDSJS-a i Uredbe tužiteljica faktično obavljala poslove Blagajnika, dok je istodobno u COP sustavu bila evidentirana kao Voditelj ostalih ustrojstvenih jedinica. Svjedokinja ĐĐ, zaposlena kod tuženika šest godina, nema neposredna saznanja o poslovima koje je tužiteljica obavljala prije njezina zapošljavanja, a tužiteljica tijekom postupka nije dokazala od kada obavlja poslove Blagajnika, niti da je u trenutku stupanja na snagu Pravilnika obavljala poslove Blagajnika – Višeg stručnog referenta, pa se na nju ne može primijeniti članak 11. Pravilnika. U prilog tvrdnji da tužiteljica nije obavljala poslove Blagajnika – Višeg stručnog referenta u trenutku stupanja na snagu Pravilnika, tuženik je dostavio ispis iz službenih evidencija iz kojeg proizlazi da je tužiteljica 15. veljače 2010. raspoređena na mjesto internog naziva Voditelj ostalih ustrojstvenih jedinica. Sud dodatno napominje da tužiteljica, kako u tužbi, tako i u svom iskazu, navodi da je preuzela obavljanje dijela poslova rukovodećeg radnog mjesta Voditelj računovodstva, slijedom čega sud zaključuje da je tužiteljica u trenutku stupanja na snagu Pravilnika obavljala poslove radnog mjesta internog naziva Voditelj ostalih ustrojstvenih jedinica. Stoga je u konkretnom slučaju prevođenje radnog mjesta trebalo provesti temeljem odredbe članka 26. stavka 2. Uredbe.

20. Pravilnikom je mjesto Blagajnika u Službi za računovodstvene i financijske poslove sistematizirano je kao radno mjesto službenika II. vrste – Viši stručni referent (VŠS, koeficijent 1,00) i službenika III. vrste – Stručni referent (SSS, koeficijent 0,88). Budući da tužiteljica ima srednju stručnu spremu, sud zaključuje da je ona mogla biti raspoređena samo na mjesto Blagajnik – Stručni referent, kao radno mjesto III.vrste. Prema tablicama prevođenja iz Uredbe, radno mjesto Stručni referent s koeficijentom 0,897 prevodi se u radno mjesto Referent s koeficijentom 1,43, dok se radno mjesto Viši stručni referent s koeficijentom 0,97 prevodi u Stručni referent s koeficijentom 1,70. Radno mjesto Viši referent s koeficijentom 1,70 je, prema članku 11. stavku 3. Uredbe, radno mjesto II. vrste za koje je uvjet završen sveučilišni ili stručni prijediplomski studij (razina HKO-a 6.sv ili 6.st), što tužiteljica ne ispunjava.

21. Slijedom toga, sud ocjenjuje da je tuženik bio dužan primijeniti članak 26. stavak 2. Uredbe i radno mjesto tužiteljice prevesti prema stvarnim poslovima koje je tužiteljica obavljala, ali u okviru razine stručne spreme koju tužiteljica posjeduje, odnosno u radno mjesto Referent s koeficijentom 1,43. Zahtjev tužiteljice da se njezino radno mjesto prevede u Viši referent s koeficijentom 1,70 sud je ocijenio neosnovanim, jer tužiteljica ne ispunjava propisani uvjet više razine obrazovanja za to radno mjesto niti je tuženik imao suglasnost Ministarstva za takvo prevođenje.

22. Neovisno o navedenom, sud nalazi da je zahtjev tužiteljice kojim traži da se tuženiku naloži ponuditi joj izmijenjeni ugovor o radu nedopušten i neosnovan. Radni odnos je ugovorni odnos, pa ni sud ne može prisiliti poslodavca da sklopi ili izmijeni ugovor o radu određenog sadržaja. Zaključenje ugovora o radu pretpostavlja suglasnu volju obiju ugovornih strana, osobito kod javnih službi u kojima je poslodavac dodatno vezan propisanim uvjetima i potrebom prethodne suglasnosti nadležnog ministarstva za financiranje radnih mjesta.

23. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

24. Ostali priloženi dokazi i navodi stranaka nisu posebno ocjenjeni jer isti nisu bili odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

25. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1. ZPP-a i članku 155. stavku 1. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23., 107/25.; dalje: Tarifa). S obzirom da je tužiteljica izgubila parnicu, dužna je, temeljem članka 154. stavka 1. ZPP-a, tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka. Tuženiku je, u smislu odredbe članka 155. ZPP-a, a prema Tarifi priznat trošak jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7/2 Tarife) i to za sastav odgovora na tužbu, zastupanje na ročištima 2. lipnja 2025. i 22. rujna 2025. te za sastav podneska od 10. studenog 2025. te trošak u dodatnom iznosu od 100,00 EUR za zastupanje na ročištu 9. prosinca 2025. (Tbr. 7/2 Tarife), što uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46 Tarife) sveukupno iznosi 750,00 EUR. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

26. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka odbijen je temeljem članka 154. stavka 1. ZPP-a te je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

27. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP-a.

28. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 12. siječnja 2026.

Sutkinja

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (članak 335. stavak 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.