REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

STALNA SLUŽBA U LABINU

G. Martinuzzi 2, 52220 Labin

Poslovni broj: Pn-90/2023-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Zdenki Raguž Zupičić, na prijedlog sudske savjetnice Nine Brljafa, u pravnoj stvari tužiteljice ENB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Dean Ilijevski, odvjetnik u Labinu, protiv tuženika EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Boris Radman, odvjetnik u Zadru, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 5. prosinca 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno i punomoćnika Deana Ilijevskog, odvjetnika u Labinu te punomoćnika tuženika Borisa Radmana, odvjetnika u Zadru i odvjetnice Tine Magaš Karuza, 12. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe predložena po tužiteljici podneskom od 29. kolovoza 2025..

i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku EN, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici ENB, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete isplati iznos od 14.721,87 EUR (četrnaest tisuća sedamsto dvadeset i jedan euro i osamdeset i sedam centa), uvećan za zatezne kamate koje teku kako slijedi:

- na iznos od 11.200,00 EUR od 24.travnja 2023. do isplate,

- na iznos od 2.066,00 EUR od donošenja prvostupanjske presude do isplate,

- na iznos od 206,88 EUR od 10. kolovoza 2022. do isplate,

- na iznos od 238,52 EUR od 10. rujna 2022. do isplate,

- na iznos od 252,26 EUR od 10. listopada 2022. do isplate,

- na iznos od 153,82 EUR od 10. studenog 2022. do isplate,

- na iznos od 13,21 EUR od 19. srpnja 2022. do isplate,

- na iznos od 16,32 EUR od 26. kolovoza 2022. do isplate,

- na iznos od 5,89 EUR od 21. srpnja 2022. do isplate,

- na iznos od 12,77 EUR od 19. kolovoza 2022. do isplate,

- na iznos od 8,90 EUR od 30. srpnja 2022. do isplate,

- na iznos od 6,43 EUR od 13. kolovoza 2022. do isplate,

- na iznos od 4,39 EUR od 21. rujna 2022. do isplate,

- na iznos od 175,19 EUR od 9. listopada 2022. do isplate,

- na iznos od 131,40 EUR od 29. listopada 2022. do isplate,

- na iznos od 131,40 EUR od 21. prosinca 2022. do isplate,

- na iznos od 25,49 EUR od 15. rujna 2022. do isplate,

- na iznos od 39,82 EUR od 21. rujna 2022. do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 11. studenog 2022. godine do isplate,

a koje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II Nalaže se tuženiku EN, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici ENB, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 5.100,78 EUR (pet tisuća sto eura i sedamdeset i osam centa), uvećan za zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

III Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi naknade štete.

1.1. U tužbi navodi da je 11. srpnja 2022. tužiteljicu napao tuženikov pas u kojem štetnom događaju je tuženikov pas ugrizao tužiteljicu na nekoliko mjesta. Uslijed navedenog napada i ugriza, tužiteljica je pretrpjela povrede u vidu prijeloma, rana, contraktura art. MCP V manus dex, sudeck manus dex. Obzirom na zadobivene tjelesne povrede za koje je odgovoran tužitelj jer nije opasnog psa držao pod nadzorom, tužiteljica postavlja zahtjev za naknadu štete neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu 7.300,00 eura i to zbog: pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 3.800,00 eur-a, za pretrpljeni strah iznos od 1.200,00 eur-a, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 1.500,00 eur-a te za duševne bolove zbog naruženja iznos od 800,00 eur-a. Tužiteljica potražuje i naknadu imovinske štete i to: uslijed zadobivenih povreda tužiteljica je trebala kontinuiranu tuđu pomoć i njegu te za koju potražuje isplatu iznosa od 550,00 eur-a, a sve obzirom na cijenu jednog sata iste u visini od 4,00 eur-a, sa pripadajućim kamatama od donošenja prvostupanjske presude, zbog odlaska iz mjesta prebivališta u [adresa] u [adresa] liječnicima i na terapiju i povratka(52 odlaska uz udaljenost u oba smjera od 20 km), zatim odlaska liječniku u Pulu(dvaput bez putnog naloga uz udaljenost od mjesta prebivališta u oba smjera 105 km) i povratka kući, uz trošak puta u visini od 0,50 eur-a / 1km, potražuje se na ime putnih troškova radi odlazaka liječnicima na preglede, kontrole i terapije iznos od 626,00 EUR-a, sa pripadajućim kamatama od donošenja prvostupanjske presude, uslijed zadobivenih povreda tužiteljica je bila na bolovanju i u to u mjesecu srpnju, kolovozu, rujnu te listopadu 2022.godine, te je za vrijeme bolovanja ostvarivala manju plaću od one koju bi ostvarivala da nije bila na bolovanju i to u ukupnom iznosu 851,27 eur-a, odnosno za mjesec srpanj 2022. godine iznos od 206,88 eur-a, za mjesec kolovoz 2022. godine iznos od 238,52 eur-a, za mjesec rujan 2022. godine iznos od 252,26 eur-a, te za mjesec listopad 2022. godine iznos od 153,82 eur-a, te sukladno tomu tužiteljica s osnova izgubljene zarade potražuje od tuženika isplate navedenih iznosa zajedno sa pripadajućim zateznim kamata sukladno dospijeću istih, troškove plaćenih računa za liječenje, participacije, terapije, pregleda i nabavku lijekova u ukupnom iznosu od 604,42 eur-a pa od tuženika potražuje i naknadu tih troškova liječenja, sa pripadajućim kamatama od donošenja prvostupanjske presude. Tužiteljica se vansudskim zahtjevom dana obratila tuženiku sa zahtjevom za naknadom štete, međutim tuženik po tako postavljenom zahtjevu nije postupio. Temeljem svega navedenog, budući tuženik po postavljenom vansudskom zahtjevu protekom zakonskog roka za utvrđenje obveze i isplatu štete do današnjeg dana istu nije naknadio, tužiteljica predlaže da sud, nakon provedenog postupka, donese presudu kojom se nalaže tuženiku da tužiteljici naknadi štetu isplatom iznosa od 9.931,90 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koje po stopi propisanoj čl.29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena teku kako slijedi: na iznos od 7.300,00 eur-a od dana 24.travnja 2023.godine, sve do isplate, na iznos od 206,88 eur-a od dana 10.kolovoz 2022.godine, sve do isplate, na iznos od 238,52 eur-a od dana 10.rujan 2022.godine, sve do isplate, iznos od 252,26 eur-a od dana 10.listopad 2022.godine, sve do isplate, iznos od 153,82 eur-a od dana 10.studeni 2022.godine, sve do isplate, na iznos od 1.176,00 eur-a od dana donošenja presuđenja sve do isplate, na iznos od 13,21 eur-a od dana 19.srpnja 2022.godine, sve do isplate, na iznos od 16,2 eur-a od dana 26.kolovoza 2022.godine, sve do isplate, na iznos od 5,89 eur-a od dana 21.srpnja 2022.godine, sve do isplate, na iznos od 12,77 eur-a od dana 19.kolovoza 2022.godine, sve do isplate, iznos od 8,90 eur-a od dana 30.srpnja 2022.godine , sve do isplate, na iznos od 6,43 eur-a od dana 13.kolovoza 2022.godine, sve do isplate, na iznos od 4,39 eur-a od dana 21.rujna 2022.godine, sve do isplate, na iznos od 175,19 eur-a od dana 09. listopada 2022.godine, sve do isplate, na iznos od 131,40 eur-a od dana 29.listopada 2022.godine, sve do isplate, na iznos od 131,40 eur-a od dana 21.prosinca 2022.godine, sve do isplate, na iznos od 25,49 eur-a od dana 15.rujna 2022.godine, sve do isplate, na iznos od 39,82 eur-a od dana 21.rujna 2022.godine, sve do isplate, na iznos od 33,18 eur-a od dana 11.studeni 2022.godine, sve do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe te kojom se nalaže tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak sa pripadajućom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refiniciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom od dana presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan i iskonstruiran. Tuženik prije svega osporava pasivnu legitimaciju tuženika, a sve kako tužiteljica ničime nije dokazala da bi predmetne ozljede nastale od psa koji bi bio u vlasništvu tuženika. Tuženik osporava osnov, visinu i odgovornost tuženika te sam nastanak predmetnog štetnog događaja. Tuženik ističe doprinos tužiteljice za nastanak navodnog štetnog događaja. Tuženik navodi kako sukladno dosadašnjoj sudskoj praksi ozljede koje je tužiteljica zadobila u ovom štetnom događaju ne opravdavaju visinu tužbom traženog iznosa od 7.300,00 eura na ime neimovinske štete. U odnosu na navode tužiteljice da bi ista zbog predmetnog događaja pretrpjela strah, tuženik navodi kako se taj isti strah odnosio samo na prepast tog trenutka kada se navodni događaj i odvio, a ne da bi ista zbog toga i nadalje osjećala bilo kakav strah. S tim u svezi, tuženik ukazuje kako je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanoj dana 29. studenog 2002. zauzet sljedeći pravni stav: "Pravičnu novčanu naknadu za pretrpljeni strah dosuđuje se ako okolnosti slučaja, a osobito trajanje i jačina straha to opravdavaju." Slijedom navedenoga, životno je logično kako trajanje i jačina straha tužiteljice, ukoliko je isti uopće i pretrpjela, a nije, ne opravdavaju dosudu pravične novčane naknade. U odnosu na zaostalo naruženje, tuženik ističe kako tužiteljica niti jednim dokazom ne potvrđuje kako joj je predmetnim štetnim događajem zaostao bilo kakav ožiljak odnosno nije jasno može li se isti otkloniti ili bitno smanjiti, u kojem slučaju tužiteljici ne bi pripadalo pravo na pravičnu novčanu naknadu s ovog osnova. Tužiteljica ničime nije dokazala da bi pretrpjela smanjenje životne aktivnosti niti u čemu bi se ono sastojalo. Sukladno tome, tuženik ukazuje na Zaključak broj 6., III. sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. ožujka 1987. iz kojeg proizlazi: "1. Smanjenje životne aktivnosti, kao posebni osnova za naknadu štete zbog duševnih bolova, obuhvaća sva ograničenja u životnim aktivnostima oštećenika koje je ostvarivao ili bi ih po redovnom tijeku stvari u budućnosti izvjesno ostvarivao. Pod ograničenjem se podrazumijeva i obavljanje aktivnosti uz povećane napore ili pod posebnim uvjetima. uputnice liječnika opće prakse odnosno isti su mogli biti i na teret zdravstvenog osiguranja, u slučaju da su uopće biti potrebni. Nadalje, tuženik ističe kako tužbi ne prileže recepti za podizanje lijekova za koje su izdani računi čiju naknadu troškova tužiteljica traži ovim postupkom. Pored toga, tuženik ističe kako predmetni računi nisu čitki i jasni te se ne može sa svakog računa utvrditi za što su i kada su izdani. U odnosu na troškove prijevoza tuženik ističe kako prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja pokrivaju i naknadu troškova prijevoza u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Slijedom navedenoga, pravilo o teretu dokazivanja sukladno sudskoj praksi obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju koristi nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Stoga ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će se primjenom o teretu dokazivanja, a sve sukladno čl. 221. ZPP-a. S tim u svezi, tuženik ističe kako tužiteljica nije dokazala da bi tuženik imao u vlasništvu psa koji da bi izvan njegovog dvorišta napao tužiteljicu. S tim u svezi, nije ni životno ni logično da bi pas iz ,,čista mira'' napao tužiteljicu a da nije bilo bilo kakvog doprinosa tužiteljice. Pored toga, a sukladno ranijim navodima, tužiteljica nije dokazala visinu štete koju potražuje ovom tužbom. Slijedom svega navedenoga, tuženik predlaže sudu nakon provedenog postupka odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Podneskom od 29. kolovoza 2025., tužiteljica je preinačila tužbu na način da predlaže sudu donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 14.721,87 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena teku kako slijedi: na iznos od 11.200,00 EUR-a od dana 24. travnja 2023. godine do isplate, na iznos od 2.066,00 EUR-a od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, na iznos od 206,88 EUR-a od dana 10. kolovoza 2022. godine do isplate, na iznos od 238,52 EUR-a od dana 10. rujna 2022. godine do isplate, na iznos od 252,26 EUR-a od dana 10. listopada 2022. godine do isplate, na iznos od 153,82 EUR-a od dana 10. studenog 2022. godine do isplate, na iznos od 13,21 EUR-a od dana 19. srpnja 2022. godine do isplate, na iznos od 16,32 EUR-a od dana 26. kolovoza 2022 .godine do isplate, na iznos od 5,89 EUR-a od dana 21. srpnja 2022. godine do isplate, na iznos od 12,77 EUR-a od dana 19. kolovoza 2022. godine do isplate, na iznos od 8,90 EUR-a od dana 30.srpnja 2022.godine do isplate, na iznos od 6,43 EUR-a od dana 13. kolovoza 2022. godine do isplate, na iznos od 4,39 EUR-a od dana 21. rujna 2022. godine do isplate, na iznos od 175,19 EUR-a od dana 09. listopada 2022. godine do isplate, na iznos od 131,40 EUR-a od dana 29. listopada 2022. godine do isplate, na iznos od 131,40 EUR-a od dana 21.prosinca 2022. godine do isplate, na iznos od 25,49 EUR-a od dana 15. rujna 2022. godine do isplate, na iznos od 39,82 EUR-a od dana 21. rujna 2022. godine do isplate, na iznos od 33,18 EUR-a od dana 11. studenog 2022. godine do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe te kojom će naložiti tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovoga spora sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na dosuđeni iznos od dana donošenja prvostupanjske presude sve do isplate i to po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

3.1. Sud je dopustio predmetnu preinaku tužbe jer je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

4. U ovom postupku, među strankama su sporne osnova i visina eventualno nastale štete.

4.1. Kako bi utvrdio sporne činjenice, sud je saslušao tužiteljicu i tuženika, svjedoke ĆN i NN te stalnog sudskog vještaka mr.sc.dr.med. Harija Jurdanu te je pročitao platne liste tužiteljice na stranicama 4-10, 47 i 100-101 spisa, izvansudski zahtjev za naknadu štete na stranicama 11-12 spisa, potvrdu na stranici 14 spisa, medicinsku dokumentaciju na stranicama 15-38 i 94-99 spisa, račune na stranicama 39-46 i 102-113 spisa, dokumentaciju dostavljenu od strane PP Labin na stranicama 66-93 spisa, podatke o lijekovima na stranicama 137-157 spisa, kao i nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka na stranicama 190-193 spisa.

4.2. Dokaze koji su tijekom postupka izvedeni, a koje sud nije posebno obrazlagao, nisu od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Također, tijekom postupka, tužiteljica je odustala od dokaznih prijedloga za saslušanjem svjedoka MN te za provođenjem financijskog vještačenja te vještačenja po vještaku psihijatru.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. U svojem iskazu, tužiteljica navodi kako se predmetni nesretni događaj dogodio 11. srpnja 2022. godine negdje između 19.00 i 19.30 sati. Napominje da se u to vrijeme kretala po svom dvorištu jer je htjela otići do svoje sada pokojne majke, a čija je kuća spojena s njezinom kućom. U tom trenu je tuženikov pas preskočio zidić koji se nalazi na samom ulasku u njezino dvorište jer ne postoji nikakva ograda te je pas prvo skočio prema njezinom vratu te ju ugrizao ispod desnog pazuha, a poslije čega ju je ugrizao za desnu šaku te ju nije htio pustiti. Tada su na terasi njezine kuće sjedili dečko njezine kćerke AN te njegov prijatelj MN. AN je počeo vikati te posegnuo za metlom te potom pas tuženika pustio njezinu šaku. Bila je tada u šoku te se čak od straha i pomokrila. Na desnoj šaci primijetila je tada tri ugriza s jedne strane i četiri s druge strane šake, dok je pod pazuhom primijetila manju ranu, a koja je i sama zacijelila nakon 20-tak dana. AN, MN i ĆN su je potom odvezli na hitnu gdje su joj rane očistili te su je uputili da se javi svojoj liječnici KN, a koja ju je sljedećeg dana uputila na higijensku epidemiološku službu, kao i da napravi rendgen, a koji je pokazao da joj je slomljena peta metakarpalna kost te su je potom uputili na traumatološki odjel u Pulu gdje su joj stavili longetu te je započela antibiotsku terapiju. Napominje da su joj stavili longetu 12. srpnja te da je potom odlazila u Pulu na kontrolne preglede i to 19. srpnja i 26. srpnja te joj je na traumatologiji završilo liječenje 9. kolovoza kad joj je longeta izvađena. 18. kolovoza je otišla na pregled fizijatara u [adresa] te je na Domu zdravlja u Labinu započela s fizikalnom terapijom 22. kolovoza pa sve do 2. rujna, no napominje kako joj predmetna fizikalna terapija nije pomogla te je stoga 13. rujna ponovo otišla na traumatološki odjel u Pulu jer je od prije imala zakazan termin te su joj tada dijagnosticirali sudekovu distrofiju desne šake. Tada joj je bila cijela šaka natečena te su je uputili da je jedino što joj tada može pomoći bila limfna drenaža, a koju nažalost nisu obavljali u [adresa] te je stoga morala otići privatno na predmetnu limfnu drenažu. Ističe kako je pronašla dr. E u [adresa] koja joj je predmetnu drenažu mogla obaviti, ali joj je problem bio putovanje do Pule jer je sve do rujna bila nesposobna za vožnju te su joj potom preporučili da predmetnu limfnu drenažu obavi u Spinalisu u [adresa] što je i obavila. Posljedice predmetnog nesretnog događaja osjeća i danas i to zbog toga što joj je kost krivo zarasla. Ne može normalno stisnuti desnu šaku te joj je otežano obavljanje posla zbog toga što pretežiti dio radnog dana provodi uz kompjuter, treba tipkati po tipkovnici, a što joj je veoma teško zbog ozljede. Što se tiče obavljanja kućanskih poslova ističe da joj je to otežano pa kao jedan najjednostavniji primjer navodi da ne može sama otvoriti staklenku te da joj tada pomažu suprug i kćerka. 2019. godine je pronašla jednoga psa lutalicu u selu te ga je udomila i zapravo tada počinje cijela priča s tuženikovim psom Ć. Pretpostavlja da je tuženikov pas stvorio averziju prema njezinom psu te su stoga tuženik i ona zapravo imali dogovor da svaki puta kada tuženik planira pustiti svog psa da se istrči da joj pošalje poruku te ona potom svog psa skloni. To je sve neko vrijeme funkcioniralo, nakon čega joj je tuženik prestao slati poruku. Te kritične zgode tuženik je pustio svog psa da se istrči i to je čula njezina kćerka ĆN te je taman u tom trenu ponijela psa kod njezine majke nakon čega se stvorio tuženikov pas u njezinom dvorištu. Zbog predmetnog događaja bila je na bolovanju od 12. srpnja do 5. listopada 2022.. Napominje kako je početkom rujna čak i pokušala raditi te stoga provela četiri dana na poslu, ali je tada shvatila da nije u stanju obavljati svoje radne zadatke zbog predmetne ozljede. Za vrijeme korištenja bolovanja ističe da je ostvarivala plaću umanjenu za 20% svoje plaće. Na upit punomoćnika tužiteljice je li Ističe kako je sve lijekove plaćala sama i to počevši od Brufena, Nalgesina, Olfen gel, zatim je kupila mitelu tj. pomagalo joj je kako bi joj ruka stajala uspravno u longeti zatim Gavezovu mast te posebne pamučne rukavice koje je preko noći stavljala na ruku kako bi se mast bolje upila. Ističe kako je sve navedene lijekove i pomagala kupovala po preporuci liječnika. Ističe da je za san prvih par dana koristila Normabel, a potom Persen. Ističe kako je Normabel imala od prije kući zbog toga što je ponekad boli kralježnica, ali ističe kako je to bilo veoma rijetko. Na terapije i liječenje su je vozili kćer, suprug i jednom prijateljica. Smatra da joj je prst krivo zarastao zbog toga što, kako su joj 12. srpnja kad je došla na Hitnu u Pulu, rekli kako nisu skloni operacijama takvih ozljeda koje su prouzrokovane od strane životinje zbog toga što je vrlo vjerojatno da bi došlo do bakterijske infekcije jer životinja ima mnogo bakterija unutar usne šupljine. Na pregledima joj je skidana longeta od strane liječnice KN. 12. srpnja joj je postavljena longeta te joj je potom skidana u periodu od dva tjedna, na previjanjima koja su se odvijala otprilike dva do tri puta tjedno. Samo skidanje longete nije boljelo, ali ju je boljelo prilikom ponovnog stavljanja longete. Bolnost četvrtog prsta desne šake osjetila je istovremeno s događajem i liječnici su to smatrali normalnim za takvu vrstu ozljede. Ističe kako joj je treći prst desne šake u cijelosti bio otečen te kako ju je bolio. Prvih 15 dana od napada osjećala je kontinuiranu bol, ali da to nije bol, što i prirodno koja je trajala 24 sata na dan, već da bi kad bi osjećala bol popila Brufen nakon čega bi joj se bol smanjila te je to ponavljala tri do četiri puta na dan. Povremenu bol je osjećala prilikom stavljanja longete te na fizikalnoj terapiji i kasnije u Spinalisu. To su tada bili jači bolovi zbog toga što je u Spinalis odlazila mjesec dana svaki dan osim nedjelje. Cijela joj je šaka bila otečena te je povremeno bila crvena i sjajna te su joj po šaci počele rasti dlačice za što su joj doktori rekli da je uobičajena pojava kod sudekove distrofije. Fizikalnu terapiju obavljala je pri Domu zdravlja u Labinu u dvije ture i to prvoj turi koja je trajala od 22. kolovoza do 2. rujna. te drugoj turi koja se obavljala u 11. mjesecu. Predmetna fizikalna joj nije pomogla, nisu joj pripremili nikakve vježbe za kod kuće, već su joj samo dali lopticu koju je također morala kupit, a koju nije mogla koristit jer su joj četvrti i peti prst bili kompletno blokirani. Medicinsko osoblje na fizikalnoj terapiji na Domu zdravlja u Labinu primijetilo je da je cijela šaka otečena i nemogućnost funkcioniranja četvrtog i petog prsta, ali su je samo uputili da pliva što je i činila koliko je mogla te su je po okončanju fizikalne terapije uputili na pregled kod fizijatra u [adresa]. Ručni zglob ju je bolio nakon skidanja longete. Nikad nije imala zadebljane sve prste desne ruke, već samo dva prsta - palac i kažiprst. Fizikalna terapija na Domu zdravlja u Labinu ističe bila joj je propisana dva puta po 10 dana. Ističe kako je prvi puta čekala 4 dana početak fizikalne terapije od trenutka propisivanja predmetne terapije što je prihvatljivo te da joj je drugi puta prepisana 27.09., a da je terapija započela tek sredinom 11. mjeseca. Tijekom fizikalne terapije u Spinalisu, za vrijeme vježba, osjetila je takvu bol da je morala jaukat od boli. Na terapiji u Spinalisu bila je od 21. rujna 2022. do 20. prosinca 2022. Zaposlena je u informatičkoj podršci u Valamaru i to za sustave recepcijskog poslovanja, mjenjačkog poslovanja i dijela koji se odnosi na poskase. Za vrijeme radnog vremena ne mora obavljati teške ili teže fizičke poslove kao što su nošenje rukama, prenošenje rukama, dizanje rukama, ali joj je bilo manje bolno nositi kasu, a što je nekad bio jedan od njezinih radnih zadataka, nego konstantno tipkati po tipkovnici. Kod kuće je obavljala poslove kao što su primjerice metenja kuće i to je obavljala lijevom rukom, čak i za vrijeme kad je nosila longetu, dok su poslovi kao što je primjerice rezanje mesa, guljenje krumpira, čišćenje kuće općenito obavljali ostali ukućani i to sve do rujna 2022. godine. Trenutno je manja otečenost ruke njezino normalno stanje nakon ozljede, ali kad bi primjerice prala prozore ili slično tada bi prsti jako otekli. Ističe da više ne odlazi kod liječnika zbog predmetne ozljede, ali da joj je liječnik TN preporučio da nastavi s fizikalnom terapijom. Protekle su tri godine od predmetne ozljede te smatra da se njezino stanje ne može poboljšati.

6.1. U svojem iskazu, tuženik navodi da je u vrijeme nastanka štetnog događaja sam živio s tim psom te da je otvorio vrata kuće kako bi pas izašao i kako bi se istrčao. U tom trenu, njegov pas je primijetio jednog manjeg psa na cesti te se zatrčao za njim i sljedeće što je primijetio, s obzirom na to da se sve odvijalo u periodu od 15 do 20 sekundi, je njegov pas u dvorištu tužiteljice te ga je tada uhvatio i odvezao kući. Tada je otišao do tužiteljice koja je sjedila u autu i plakala te ju je njezina kćer planirala odvesti na Hitnu u [adresa]. Ponudio se da je odveze, a što je njezina kćerka odbila, te je tada predložio da za njima dođe na hitnu, a što je i učinio. Tamo su ga, kad je došao, verbalno napali tužiteljičina kćer i njezin dečko. Sljedeći dan je otišao do tužiteljice te joj je ponudio svoju pomoć što god joj treba te joj je čak ponudio da ju vozi na preglede te joj nadoknaditi troškove liječenja i neimovinsku štetu, a na što je tužiteljica odgovorila da će se sve dogovoriti. Nakon dva mjeseca ju je sreo dok je šetala svog psa te joj je ponovo ponudio da joj nadoknadi štetu na što je tada odgovorila da čeka sudskog vještaka da procijeni štetu. Tužiteljica se nije javljala te je nakon nekog vremena zaprimio dopis njenog punomoćnika kojim potražuje naknadu štete u visini od 14.000,00 eura, a što njemu nije bilo prihvatljivo. Ističe kako mu je veoma žao zbog nesretnog događaja te kako bi radije da se to njemu dogodilo nego tužiteljici. U vrijeme nastanka štetnog događaja pas je imao 9 godina te kroz 9 godina nije pokazivao bilo kakav oblik agresivnosti prema ljudima. Nakon nastanka štetnog događaja, tužiteljica i on su se porukama dogovarali oko puštanja psa kako se isti ne bi ponovio. Ističe da je vidio tužiteljicu nakon nastanka štetnog događaja kako kosi travu ispred kuće motornom kosilicom. Ističe kako mu se tužiteljica nije tužila na bolnost ili bilo što. Tužiteljica je vlasnica automobila i vidio je da za vrijeme liječenja upravlja automobilom. Ističe da zna da se tužiteljica liječila nakon ozljede, ali ne zna koliko je to trajalo.

6.2. Saslušana kao svjedokinja, kćerka tužiteljice ĆN iskazala je da se sjeća da su njezin dečko NN i prijatelj MN došli kod nje na kavu i sjeli na terasu. Ona je tada išla po svog psa N koji je bio na uzici cijelo vrijeme dok je bio s njima. Čula je lavež pasa u selu, vidjela je Draženov auto pa je svog psa išla zatvoriti u noninu kuću, a koji je ulaz do njih i išli su u dnevni boravak. Bile su ona i njezina baka. Čula je susjedu da se dere „ Ć“. To je tuženikov pas. Taj pas joj je od ranije bio poznat pa je zvala mamu da provjeri gdje su njihove mačke jer je i ranije napadao i mačke i pse. Vidjela je da Ć trči, preskočio je zidić kojim je ograđen njihov vrt, a zidić ne nešto manje od metra. Skočio je na mamu, pokušao ju je ugristi za vrat pazuh, onda je vidjela kada ju je ugrizao za ruku, a vidjela je sve jer je bila udaljena nekih 7-8 metara. Počela je plakati, a baka ju je smirivala. Vidjela je da je njezin dečko uzeo metlu i da je otjerao M. Ć je mješanac jazavčara, a to pretpostavljam jer je veći od uobičajenih jazavčara i dosta je snažan pas. Vidjela je da je njezin dečko mami zamotao ruku. Bila je u velikom šoku, bojala se za mamu, majka je bila izvan sebe. Tada su išli u auto kako bi mamu odveli na hitnu, a na to je došao FN, ispričao se njezinoj mami, ali ju je uvjeravao da ozljeda nije strašna i došlo je do prepirke jer u smatrali da nam trati vrijeme. Mama je bila u lošem psihičkom stanju jer je i dalje bila u šoku. Na hitnoj u [adresa] očistili su joj ranu, a što je trajalo nekih pola sata, a AN je otišao doma. Poznaje tuženika, on im je susjed. Zna da se bavi lovom i ima puno pasa. Zadnjih 10-ak godina ima jazavčare, a problematičan je upravo taj pas Ć. Na početku je pas Ć bio pušten, odnosno nije bio vezan, ali kako su oni udomili psa za Božić 2019. prema kojem je Ć bio agresivan, dogovor između njegove mame i FN bio je da će im javiti porukom kada pusti psa na istrčavanje pa bi onda oni maknuli njihovog. FN je psa puštao na istrčavanje, većinom bi on bio s njim, ali nije ga imao pod nadzorom, odnosno pas se jako udaljavao i trčao po selu. Njihova nekretnina je dosta velika, jedan dio je ograđen, ali dio koji graniči s Draženovom nekretninom nije ograđen. Nikad im FN nije rekao da Ć nije njegov pas. Živi sa svojom majkom u istom domaćinstvu tako da joj je poznato da je mama bila na bolovanju sigurno dva mjeseca. Mama s desnom rukom nije mogla gotovo ništa, kada je krenula raditi pokušavala je što više koristiti lijevu ruku, a u kućanskim poslovima su joj pomagali sigurno četiri mjeseca nakon ozljede. Mama je informatičarka. Mama je imala gips prvih par tjedana pa joj je trebala pomoć oko tuširanja i oblačenja, općenito oko osobne higijene. Pomagali su joj ona, tata i baka. Imala je velike bolove, poznato joj je da je uzimala tablete protiv bolova. Ona ju je vozila i na terapije. Ona je mamu vozila na hitnu pa kod obiteljske liječnice na Dom zdravlja u [adresa], na previjanja. Sjeća se kad je majka odlazila na previjanja nekih tjedan dana pa je tek onda utvrđeno da je zapravo došlo do prijeloma te su je uputili u OB Pula gdje su mami stavili gips. Tuženik s njom nakon ovog događaja nije razgovarao, nikad ju nije pitao kako je mama. Nakon toga dana pas Ć je vezan. Mamu i danas zna boljeti desna ruka zbog komplikacija koje su se pojavile radi tog ugriza i ostao joj je ožiljak.

6.3. Svjedok NN u svojem iskazu navodi kako ja on u vezi s kćerkom tužiteljice ĆN. Sjeća se događaja zbog kojeg se vodi ovaj postupak. Ne može se sjetiti točnog datuma, ali je bio ljetni dan. Tog dana u ljeto prijatelj MN i on bili su na kavi kod ĆN, na adresi tužiteljice. Sjeća se da su bili vani i pili su kavu, a tužiteljica se nalazila na terasi kod njezine pokojne majke, možda 5 metara udaljena od njih. Zapravo se radi o vrtu na njezinoj nekretnini. On je tada čuo susjedu da zove nekog M. Tada je vidio velikog psa, mješanca jazavčara. Pas je preskočio zidić kojim je ograđena nekretnina tužiteljice. Čuo je zapomaganje tužiteljice, vidio je kad je pas skočio na nju i ugrizao je za pazuh i za desni dlan. Ja sam se od straha ukočio, ali sam tražio neku krpu ili nešto čime mogu maknuti psa, našao sam metlu, ali je pas onda sam pustio tužiteljicu. Ruka joj je krvarila i skoro je pala u nesvijest. Uzeo je ručnik iz kuće kako bi je omotali, a kada su krenuli prema autu, do njih je došao FN, kojeg do tada nije poznavao, ali je po pričama znao tko je o te je odugovlačio njihov odlazak na hitnu pomoć. Bili su parkirani s autom u vrtu tužiteljice, a on je imao parkiran auto iza nas. Pokušavao ih je uvjeriti da nije ništa, ali se nakon 2-3 minute maknuo. Otišli su na hitnu s tužiteljicom, a auto je vozila ĆN. On je ranije čuo za tog psa M da mora paziti kada dolazi kod ĆN, ali ga prije nije nikada vidio. Bio je cijelo vrijeme prisutan na hitnoj. Tada je otišao kući, ali mu je poznato da tužiteljica cijelu sezonu nije mogla raditi. Ruka joj je bila u potpunosti izobličena. Kasnije nije bio u kontaktu s FN. Nije mu poznato ima li FN neke druge pse samo mu je poznato da se bavi lovom.

7. U pogledu osnove tužbenog zahtjeva, odnosno nastanaka nezgode i dinamike same nezgode, iskazi saslušanih stranaka i svjedoka su suglasni te stoga sud iste, u tom dijelu, ocjenjuje vjerodostojnima, a sama dinamika nezgode utvrđena je i pravomoćnom presudom Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj: K-269/2022-2 od 17. studenog 2022., kojom je izdan kazneni nalog protiv ovdje tuženika, kojim se oglašava krivim zbog predmetne nezgode (stranice 90-93 spisa).

7.1. Također, nesporno je i da je štetni događaj počinjen od strane psa u vlasništvu tuženika te da za eventualno nastalu štetu odgovara tuženik kao vlasnik opasne stvari / psa (članak 1064. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 I 156/22; dalje: ZOO)).

8. Dakle, s obzirom na to da je dinamika štetnog događaja nesporno utvrđena, preostaje utvrditi je li istim tužiteljici prouzročena šteta te visinu eventualno nastale štete na strani tužiteljice pa je stoga provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr.sc.dr.med. Hariju Jurdani.

8.1. U svojem nalazu, medicinski vještak navodi da je tužiteljica u predmetnom događaju zadobila ozljedu i to ugriz psa u predjelu desnog pazuha i desne šake. U predjelu desne šake došlo je do otvorenih rane te gnječenja mekih tkiva i prijeloma pete metakarpalne kosti. Liječenje je provedeno konzervativno sa previjanjima te uzimanjem antibiotika kao prevenciju razvoja infekcije. Aktivno liječenje je trajalo pet mjeseci. U toku liječenja, došlo je i do razvoja Sudekove distrofije, a to je poremećaj na razini mikrocirkulacije uz otok te bolnost i ograničenje kretnji. Zbog toga je bilo potrebno provođenje dugotrajne fizikalne terapije. Posljedice koje su zaostale nakon ove ozljede su: kontraktura petog MCP i PIP zgloba petog prsta, ožiljne promjene i promjene nakon Sudekove distrofije u predjelu desne šake(povremeno oticanje, bolnost i slabiji stisak šake). Zbog tih posljedica, tužiteljica je ograničena u obavljanju fizičkih poslova sa tom desnom šakom u vidu bolova umora otoka nakon dužeg rada i nemogućnosti potpunog hvata zbog kontrakture petog prsta. Zbog toga trpi duševne smetnje i ima smanjenju životnu aktivnost za 8%. Ističe kako je tužiteljica pretrpjela fizičke bolove: jakog intenziteta u momentu traume, srednjeg intenziteta - povremeno su se javljali u periodu iduća tri mjeseca kod nošenja imobilizacije - previjanja i u toku razgibavanja te slabijeg intenziteta - dva mjeseca i to povremeno kod razgibavanja, fizikalne terapije i upotrebe desne šake. Ističe kako je tužiteljica pretrpjela strah jakog intenziteta u momentu traume, srednjeg intenziteta - u trajanju dva mjeseca kao zabrinutost za ishod liječenja te slabijeg intenziteta - tri mjeseca kao zabrinutost za ishod liječenja. U pogledu naruženja, ističe kako je tužiteljičino naruženje slabijeg do srednjeg stupnja kada je ruka otečena nakon fizičkog rada, dok u pogledu tužiteljičine potrebe za tuđom pomoći ističe da je ista bila potrebna dva mjeseca po 4 sata dnevno kod oblačenja, higijene i svih fizičkih poslova kod kojih se opterećuje desna ruka. Iduća dva mjeseca dva sata dnevno kod svih poslova koje zahtijevaju fizički rad i upotrebu desne ruke. Svi odlasci na pregled kod liječnika i na fizikalnu terapiju su, prema mišljenju vještaka, opravdani.

8.2. Nalaz medicinskog sudskog vještaka tužiteljica je prihvatila u cijelosti, dok je tuženik istaknuo primjedbe navodeći da vještak u svom mišljenju navodi da su zaostale posljedice nakon predmetne ozljede kontraktura petog MCP i PIP zgloba petog prsta, ožiljne promjene i promjene nakon Sudekove distrofije u predjelu desne šake (povremeno oticanje, bolnost i slabiji stisak šake) te da je zbog tih posljedica tužiteljica ograničena u obavljanju fizičkih poslova s tom desnom šakom u vidu bolova umora otoka nakon dužeg rada i nemogućnosti potpunog hvata zbog kontrakture petog prsta te da zbog toga trpi duševne smetnje i ima smanjenu životnu aktivnost za 8%. U konkretnom slučaju, radilo se o manjoj ugriznoj rani i prijelomu pete metakarpalne kosti, što ne predstavlja tešku traumu visokog intenziteta koja bi nužno dovela do ovako ozbiljnih posljedica, a naročito u pogledu smanjene životne aktivnosti, stoga se smatra da je zaključak vještaka u naročitom dijelu svog nalaza i mišljenja suviše paušalan i spekulativan. Napominje se da je vještak u svom nalazu i mišljenju naveo mjerenja fleksije MSP, PIP i DIP zglobova 5. prsta desne šake, no iz navedenih brojki proizlazi da je pokretljivost djelomično očuvana, a ne u potpunosti blokirana. Oštećenje petog prsta (mali prst) šake ima znatno manji utjecaj na ukupnu funkciju šake nego ozljeda palca ili primjerice kažiprsta, a što je kao takvo nedvojbeno i životno. Stoga, zaključak o 8% smanjenju životne aktivnosti zbog ograničenja pokretljivosti jednog prsta i to malog prsta šake, u potpunosti je ocjenjeno kao visoko i nesrazmjerno stvarnoj funkcionalnoj važnosti tog prsta. K tome, vještak nije uopće stavio u svezu duži rad, niti opisao koji se to rad smatra nužnim, a niti je stavio u svezu rad tog prsta i rad tužiteljice u svakodnevnici tim prstom, niti opisao niti zauzeo stav o bolnosti kod takvog rada, a kamoli bolnost prsta u stanju mirovanja prsta, kao ni samo kraći rad pa se stoga i zbog manjkavosti svih navoda, ne može odrediti pravična novčana naknada ni po kojem vidu. Nalaz i mišljenje ovog vještaka ne samo da je paušalan i odokativan i neutemeljen i u odnosu na trajanje pretrpljenih fizičkih bolova. Naime, vještak navodi da je srednji intenzitet fizičkih bolova povremeno se javljao u periodu od tri mjeseca kod nošenja imobilizacije – previjanja i u toku razgibavanja, pri čemu se naglašava da je tužiteljica najprije ranu previjala ukupno osam dana, nakon čega je ruka bila imobilizirana kroz vrijeme od 2 tjedna odnosno do 26.7.2022. kada je evidentirano da je rana u potpunosti sanirana, dok je 09.08. evidentirano da nema znakova upale, a 09.08. 2022. je imobilizacija odstranjena, što govori da je od 11.07. do 09.08. da se sve navedeno odvilo kroz vrijeme od 29 dana, što samo za sebe isključuje srednji intenzitet fizičkih bolova u trajanju od tri mjeseca, tim više što je tužiteljici preporučeno pasivno razgibavanje, a analgetici su joj propisani tek 13.09.2022., kao i fizikalna terapija, dakle nakon dva mjeseca obzirom da je tek tada posjetila traumatologa, što da ukazuje da kroz prethodno vrijeme joj analgetici nisu bili potrebni, a što odnosni vještak nije percipirao i što samo za sebe isključuje intenzitet srednje teških fizičkih bolova, pri čemu, a uslijed činjenice da kroz to vrijeme nije odlazila na preglede traumatologu, govori da je preporuka analgeticima uslijedila i zbog nekog drugog događaja zbog ovećeg vremenskog odmaka. Ili drugog razloga, kao što je primjerice neosnovanog traženja veće štete. Stoga, kada se uzme u obzir sama težina ozljede tužiteljice, njezin tijek liječenja i stavi u odnos sa kud i kamo težim ozljedama drugih osoba, proizlazi da je vještak u svom mišljenju za tužiteljicu označio neosnovano ne samo kud i kamo duže trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, već i pretrpljenog straha, odnosno duševnih smetnji i smanjene životne aktivnosti i naruženja, a koje potonjenje niju uopće ni pravno osnovano, a što govori i o evidentnoj pristranosti vještaka u korist tužiteljice. Da je tome doista tako, govori i sudska praksa i to odluka Vrhovnog suda RH posl.br: Rev 2002/2001-2, kada je ozlijeđenom tužitelju zbog amputacije dva prste jedne ruke i ožiljka na trećem prstu utvrdio da je tužitelj trpio boli jakog intenziteta 3 do 4 dana, srednje jakog intenziteta 10 dana, a lakog intenziteta mjesec dana, zatim potreba tuđe pomoći i njege kroz vrijeme od mjesec dana po dva do tri sata dnevno, a slabiji strah uopće nije kod takvih ozljeda postojao. Nalaz i mišljenje vještaka navodi potrebu za tuđom pomoći kroz ukupno četiri mjeseca i to tako da je za za prva dva mjeseca potrebno čak četiri sata dnevno, a u iduća dva mjeseca 2 sata dnevno, što je potpuno nesrazmjerno prirodi ozljede i standardnom vremenu cijeljenja ozljede. Ovakva ozljeda ne dovodi do trajne nesposobnosti za brigu o osnovnim higijenskim potrebama niti opravdava višemjesečno oslanjanje na tuđu pomoć u tolikom opsegu. Čak i u prvih nekoliko dana nakon ozljede, pomoć drugih osoba je u pravilu minimalna i privremena, obzirom da je tužiteljica sposobna za obavljanje uobičajenih kućanskih poslova, samostalno se hraniti, obavljati osobnu higijenu i kretati se. Pomoć druge osobe, tužiteljici bi životno i eventualno bila potrebna pri obavljanju težih kućanskih poslova ili nošenja kakvih težih predmeta. Takva povremena pomoć koja bi tužiteljici bila potrebna, a koja kao takva nije svakodnevno nužna, a i kada je potrebna ona traje svega par minuta, niti je ista u većem opsegu, ne predstavlja tuđu pomoć u smislu pravnog standarda za dosudu naknade štete temeljem Zakona o obveznim odnosima, budući da se ne radi o kontinuiranoj i nužnoj asistenciji potrebnoj za osnovne nužne aktivnosti, a druge vještak ni ne spominje. Stoga, nalaz i mišljenje sudskog vještaka i u ovom dijelu je neosnovan, nepotkrijepljen, a podredno i prekomjerno određen. Kada se taj dio nalaza stavi i u svezu s bolovima nakon dužeg rada, proizlazi i evidentna proturječnost nalaza i mišljenja vještaka, jer duži rad je evidentno povremen a ne stalan, što samo za sebe po takvom nalazu vještaka isključuje potrebu za tuđom pomoći i njegom ukoliko nema težeg rada a time i bolnosti. Nalazom vještak nije istaknuo niti jednu jedinu činjenicu koja iziskuje potrebu tuđe pomoći i njege u svakodnevnici, tim više što teži kućanski poslovi koje navodi vještak se ne obavljaju svakodnevno, što potvrđuje da je neosnovan navod vještaka kada označuje dnevnu potrebu za tuđom pomoći i njegom. Vještak navodi da je tužiteljica pretrpjela strah jakog intenziteta u trenutku traume, srednjeg intenziteta kroz iduća dva mjeseca kao zabrinutost za ishod liječenja te slabijeg intenziteta u iduća tri mjeseca u svezi istog prije navedenog argumenta, iako nije priložen nikakav psihijatrijski nalaz niti dijagnoza trajnog psihičkog poremećaja (posttraumatskog stresnog poremećaja, anksiozni poremećaj i sl.), koja bi mogla potvrditi dugotrajni utjecaj incidenta na duševno stanje oštećenice. S aspekta stručne i životne logike, prirodno je da osoba koja doživljava intenzivan strah ili zabrinutost u trajanju od čak 5 mjeseci potraži profesionalnu pomoć, bilo u obliku posjeta psihologu, psihijatru ili savjetovalištu za mentalno zdravlje. Takvi kontakti i eventualni pisani nalazi predstavljaju standardan dokaz o postojanju i trajanju duševnih bolova te su nužni za objektivno ocjenjivanje prava na naknadu, a što u konkretnom slučaju u potpunosti izostaje. Kratkotrajni osjećaj straha, zabrinutosti ili emocionalne nelagode, u trenutku i netom nakon traumatskog događaja, uobičajena su i očekivana reakcija. Oni sami po sebi ne mogu predstavljati osnovu za naknadu duševnih bolova u opsegu koji se sugerira ovim nalazom, jer ne dokazuju dugotrajnu ili značajnu promjenu mentalnog zdravlja oštećenice, a koji se po vještaku neutemeljeno prolongira na čak 5 mjeseci. Za priznavanje vjerodostojnosti i da bi se ovakva tvrdnja vještaka mogla uzeti kao utemeljena, potrebno je dokumentirati trajne ili kliničke utvrđene i potvrđene posljedice, što u ovom slučaju nije učinjeno, a niti ima valjanih medicinskih dokumenata koji bi takvom nalazu i mišljenju išli u korist. Iz provedenog nalaza i mišljenja, jasno je da je isti sačinjen od strane specijalista ortopedije i traumatologije, iako se predmetni dio vještačenja odnosi na procjenu intenziteta i trajanja proživljenog straha, što predstavlja psihološku, odnosno psihijatrijsku kategoriju koja kao takva ne spada u područje stručnosti ovog vještaka. Procjena emocionalnih i psiholoških posljedica učinjenog djela zahtjeva specifična znanja iz područja psihologije i/ili psihijatrije, zbog čega ovako provedeno vještačenje nije stručno niti relevantno u dijelu koji se odnosi na strah. S tim u svezi i ovaj dio stručnog nalaza i mišljenja u potpunosti je izvan domene struke ovog vještaka, a k tome je i neživotan, prekomjerno ocijenjen i subjektivno interpretiran. Uostalom, u ovom dijelu glede pretrpljenog straha vještak taj dio nalaza i mišljenja temelji bez dokumentacije, jer tužiteljica nije dostavila nikakav dokaz o tome, što govori da je vještak odokativno i krajnje paušalno odredio taj vid štete jer je bez medicinskog utemeljenja, trajanje straha i postojanje istog bez dokumentacije tretirao kao brigu za ozdravljenje. Vještak ortoped može i po sudskoj praksi ocijeniti trajanje straha isključivo po medicinskoj dokumentaciji izdanoj od strane stručnjaka psihijatra/psihologa i time se jednako rukovoditi kada uzima u obzir brigu za ozdravljenje, a ukoliko takve dokumentacije nema kao u ovom slučaju te isti nije kao ortoped stručan a niti ovlašten davati ocjenu o strahu jer to može jedino, samo i isključivo vještak psihijatrije, a podredno i psihološke struke. Sudska praksa naglašava da se naknada za pretrpljeni strah dosuđuje samo ako je strah bio intenzivan i trajao dulje vrijeme, odnosno ako je došlo do narušavanja psihičke ravnoteže oštećenog u duljem vremenskom razdoblju (Gž 545/2023-2), a što ovdje nije slučaj te je s tim u svezi važno naglasiti da osnova za naknadu štete ni u ovom dijelu nema. Uostalom, ne postoji nikakav dokaz o postojanju narušene psihičke ravnoteže, a kamo li glede duljeg trajanja što i samo za sebe isključuje u tome dijelu nalaz i mišljenje ovog vještaka. Nastavno, vještak u svom nalazu i mišljenju nije jasno precizirao o kakvom navodnom strahu je riječ, odnosno radi li se i u kojem intenzitetu o primarnom, sekundarnom ili trajnom strahu. Prema sudskoj praksi, primarni strah nastaje neposredno prije očekivanog štetnog događaja, dok je sekundarni strah onaj do kojeg dolazi nakon štetnog događaja u kojem su pretrpljene ozljede. Kao što je ranije objašnjeno, a što je potkrijepljeno i sudskom praksom (Gž 545/2023-2), naknada za strah dosuđuje se samo ako je strah bio intenzivan i duljeg trajanja, a ako je intenzivan strah kratko trajao, naknada se dosuđuje ako je u duljem vremenskom trajanju narušena psihička ravnoteža oštećenog, što nije slučaj u ovoj pravnoj stvari, obzirom da oštećena nije niti jednom zatražila psihološku pomoć u niti jednom smislu te riječi, a što se potvrđuje, kako je i ranije opisano, izostankom bilo kakve medicinske dokumentacije. U konkretnom slučaju, pretrpljeni strah jakog intenziteta bio je prisutan kod oštećene samo i isključivo u momentu traume, dok je sekundarni strah mogao biti prisutan do odlaska kod liječnika, a što je oštećena učinila istog dana, gdje joj je rana sterilno previjena, bez bilo kakvog drugog medicinskog ili operativnog zahvata. Već nakon dva tjedna, 26.07.2022., prilikom kontrolnog pregleda kod traumatologa, navodi se da je rana gotovo u potpunosti sanirana, pa se postavlja životno i logično pitanje, kako je vještak mogao ocijeniti i prolongirati trajanje straha na čak ukupno 5 mjeseci, uzimajući u obzir da je zarastanje rane i ozdravljenje oštećene od dana štetnog događaja pa već do 09.08.2022.,imobilizacija šake odstranjena, a rana od ugriza u potpunosti sanirana. Za zaključiti je, da je ukupno, realno, životno i logično trajanje straha i to u iznimno smanjenom intenzitetu, obzirom da je prilikom prvog posjeta liječniku i to istog dana kada je i nastupio štetni događaj, rana bila tek sterilizirana i previjena, postojanje istog moglo biti očekivano eventualno do dana 26.07.2022. godine, kada je oštećena obaviještena da je rana gotovo u potpunosti sanirana, da nema infekcija, kao ni potrebe za strahom za daljnji tijek ozdravljenja, a što i dalje pokazuje kako je nalaz i mišljenje ovog vještaka u potpunosti nevjerodostojan i proturječan dokazima u vidu liječničke dokumentacije. U predmetnom mišljenju vještak navodi da je naruženost oštećene slabijeg do srednjeg intenziteta kada je ruka otečena nakon fizičkog rada. Naruženost kao nematerijalna šteta, mora biti trajne naravi, a ne kao privremena posljedica ozljede, a kamoli kao posljedica fizičke aktivnosti. U konkretnom slučaju i gore navedenim navodom, vještak je implicitno ukazao da ukoliko ne bi bilo fizičkog rada, naruženosti uopće ne bi bilo. Mjerilo naruženosti mora biti prirodno stanje ruke i bez utjecaja vanjskih čimbenika poput fizičkog napora, otežanog rada ili drugih opterećenja. Procjena stanja ruke nakon fizičkog rada dovodi do potpuno pogrešne i umanjene ocjene stvarnog učinka ozljede, a koja ozljeda mora biti uzročno – posljedično povezana sa štetnim događajem, čija posljedica koja se uzima kao mjerilo naruženosti, ponavlja se, mora biti trajne naravi. Stoga, kada se naruženost sagleda prema objektivnom i relevantnom kriteriju, odnosno stanju ruke u svakodnevnom, prirodnom i normalnom okruženju, dolazi se do zaključka da naruženosti uopće nema, te da tvrdnja vještaka ni u tom dijelu nije vjerodostojna niti se može uzeti u obzir i svezu s predmetnim događajem. Slijedom rečenog, određivanje zbog naruženosti u vidu slabijeg do srednjeg intenziteta je potpuno neosnovano. Na koncu je za zaključiti da je opis posljedica događaja, intenzitet i trajanje pretrpljene fizičke boli, razina smanjenja životne aktivnosti, procjena pretrpljenog straha, potreba za tuđom pomoći, kao i stopa naruženosti, uveliko prekomjerno, paušalno i neosnovano određena, a sve iz razloga kako je ranije objašnjeno. Predlaže da se vještak o primjedbama očituje ili pismeno ili da se pozove na raspravu.

8.3. Kako bi utvrdio osnovanost primjedbi tuženika, sud je izveo dokaz saslušanjem medicinskog vještaka mr.sc.dr.med. Harija Jurdane. Isti je u svom iskazu naveo da u pogledu smanjene životne aktivnosti tužiteljice ustraje kod svoje ocjene što je iznio u vještačenju jer prema med. dokumentaciji i pregledu tužiteljice posljedice koje su zaostale od ozljede uzrokuju duševne smetnje i smanjenu životnu aktivnost od 8 % i to zato jer se radilo o prijelomu pete metakarpalne kosti, nagnječenju mekih tkiva u predjelu šake te razvoju određene bolesti koja se zove sudekova distrofija, koja se očitije kao bolnost i otok te uzrokuje zahvaćanje svih okolnih tkiva – šaku, liječenje je dugotrajno, odnosno nekoliko mjeseci, a posljedice mogu biti da dođe do promjene od koštanih do promjene na mekim tkivima, a u tužiteljičinom slučaju je došlo do poremećaja funkcije u malom prstu na nivou dva zgloba te posljedice otoka i bolnosti kod fizičkog naprezanja u predjelu desne šake. Tužiteljica je dešnjak te se stoga radi o dominantnoj ruci. Na upit punomoćnika tuženika vještaku da imajući u vidu da je na RTG pregledu u OB Pula 12. srpnja 2022. godine evidentirana fraktura broj 5MC kosti desno, dana 26. srpnja 2022. godine RTG bez sekundarnog pomaka, a 4. studenog 2022. godine po RTG se nadzire, citira: „jedna tanka frakturna pukotina“ pa imajući u vidu navedeno kako vještak tumači da je do te tanke frakturne pukotine došlo, kada je došlo i da li je moguće da je do te pukotine došlo nakon ugriza i radnjom ili pokretnom tužiteljice ili na koji drugi način, vještak je naveo kako prema njegovom mišljenju prikaz još jedne tanke frakturne pukotine u studenom 2022. godine zapravo predstavlja nepotpuno sraštavanje metakarpalne kosti desne šake, a sve kao posljedica štetnog događaja koji se dogodio u srpnju 2022. godine. Nadalje, navodi kako je sraštavanje u tužiteljičinom slučaju bilo sporije zbog razvitka sudekove distrofije. Na daljnji upit pun. tuženika je li moguće da ta „još jedna tanka frakturna pukotina“ nastupi i na neki drugi način i isključuje li vještak tu mogućnost, vještak je istaknuo da ne može u potpunosti isključiti tu mogućnost, ali da je tužiteljičina ruka bila imobilizirana otprilike mjesec dana nakon ozljede i nakon toga u tom periodu tj. do studenog 2022. godine vještak nema evidentirano u med. dokumentaciji da bi tužiteljica pala. Na pitanje pun. tuženika je li do bolnosti 4. prsta desne šake koje je evidentirano u med. dokumentaciji 9. kolovoza 2022. godine moglo doći i zbog neke samostalne radnje ili pokreta nastalog nakon štetnog događaja, vještak je naveo sa smatra da do predmetne bolnosti nije moglo doći zbog neke samostalne radnje ili pokreta tužiteljice nakon štetnog događaja zbog toga što je njezina šaka bila imobilizirana zbog štetnog događaja iz srpnja 2022. godine te zbog razvitka sudekove distrofije. Na pitanje pun. tuženika da vještak objasni zbog čega je došlo do otekline cijele desne šake koja je prvi puta medicinski evidentirana po fizijatru 18. kolovoza 2022. godine odnosno 9. dan nakon skidanja imoblizacije i jesu li eventualne radnje tužiteljice ili bilo što drugo uključujući i liječenje doprinijele toj oteklini cijele šake, vještak je naveo da je oteklina desne šake posljedica razvoja sudekove distrofije, a i sama ozljeda – ugriz psa bez obzira što se navodi da nije došlo do infekcije ističe kako zna da takva vrsta ozljede predstavlja inficiranu ranu zbog toga što se radi o životinji te da zbog toga dolazi do zahvaćenosti tkiva. U konkretnom slučaju postoji više faktora, a to su vrsta ozljede, koja ovisi o intenzitetu samog ugriza životinje, nakon skidanja imoblizacije trebalo je započeti sa razgibavanjem šake te onda tu dolazi do oticanja tkiva i razvoja sudekove distrofije. Na pitanje pun. tuženika na koji način liječnik traumatolog utvrđuje usporeno zacjeljivanje kosti, vještak navodi da je normalan period zacjeljivanja kosti oko mjesec i pol dana, a ovisi o tome o kojoj se kosti radi, o tipu prijeloma. Od mjesec i pol dana do šest mjeseci se radi o produljenom sraštavanju, a sve nakon šest mjeseci se može smatrati kao da kost nije srasla. Na pitanje pun. tuženika što sve općenito dovodi do sudekove distrofije, vještak navodi da se ne zna pravi uzrok nastanka, jer se ponekad javlja kod banalnih ozljeda kao primjerice uganuća gležnja, međutim vezana je uz ozljede te u svojoj praksi nije vidio da bi se sudekova distrofija pojavila na pojedinom ekstremitetu bez prethodnog ozljeđivanja. Na pitanje pun. tuženika je li u konkretnom slučaju do nastanka sudekove distrofije moglo dođi uslijed ustegnuća ruke, vještak navodi da je to općenito moguće, ali da u konkretnom slučaju je sudekova distrofija posljedica predmetnoga ugriza životinje. Na pitanje pun. tuženika je li moguće da je do sudekove distrofije kod tužiteljice došlo zbog istezanja prilikom obavljanja fizikalne terapije, vještak ističe da tu mogućnost isključuje zbog toga što je do sudekove distrofije došlo zbog štetnog događaja, a sama fizikalna terapija nije doprinijela nastanku sudekove distrofije te je sama fizikalna terapija bila nužna, a istezanje je bolno, ali neophodno. Na pitanje pun. tuženika jesu li se za vrijeme fizikalne terapije tužiteljice provodile vježbe istezanja šake, vještak navodi da ne zna, ali da bi se trebalo raditi o uobičajenim vježbama razgibavanja šake, a sve po pravilima struke i uz nadzor stručne osobe. Na pitanje pun. tuženika zna li vještak točno kada su tužiteljici propisani analgetici, vještak navodi da iz med. dokumentacije koju posjeduje proizlazi da su joj propisani 18. kolovoza 2022. godine i to Olfen mast, i Paracetamol i Nalgesin u obliku tableta. Na daljnji upit pun. tuženika smatra li da su prilikom izvođenja fizikalne terapije tužiteljice učinjene određene pogreške u samom procesu izvođenja, vještak navodi da nije bio prisutan prilikom izvođenja fizikalne terapije, da u medicinskoj dokumentaciji nema zabilježeno da bi se dogodile pogreške te da smatra da se kod nas fizikalne terapije provode stručno. Na daljnji upit pun. tuženika kada je nastupila ograničena fleksija desne šake, vještak navodi da sukladno medicinskoj dokumentaciji koju posjeduje ograničenje fleksije zamjećuje od 13. rujna 2022. Na upit pun. tuženika s obzirom na težinu ozljede tužiteljice je li tužiteljica u periodu od trenutka ozljede do trenutka pregleda kod vještaka smjela samostalno obavljati fizičke polove – rad i ako je koje, vještak navodi da od trenutka nastanka ozljede pa za svo vrijeme koje je desna šaka bila imobilizirana, tužiteljica nije mogla samostalno obavljati fizičke poslove - do 9. kolovoza 2022. godine. Od skidanja imobilizacije pa naredna 2 mjeseca tužiteljica je bila znatno onesposobljena u samostalnom obavljanju kućanskih poslova, čišćenja i pranja te smatra da joj je bilo otežano obavljanje poslova vlastite higijene. Iduća dva mjeseca smatra da je mogla provoditi nekakve fizičke poslove od oblačenja, hranjenja, češljanja. Čak je i zbog sudekove distrofije preporučljivo razgibavanje šake u pogledu obavljanja određenih poslova, na kontroli 4. studenog 2022. godine utvrđeno je da je prijelom konsolidiran, a što predstavlja preduvjet za jedno jače fizičko opterećenje šake. Na daljnje pitanje pun. tuženika da vještak pojasni dio pisanog nalaza u kojem ističe da je tužiteljica ograničena u obavljanju fizičkih poslova sa desnom šakom u vidu bolova, umora, otoka nakon dužeg rada pa da u pogledu toga pojasni što podrazumijeva pod pojmom duži rad i kada isti nastupa, vještak je naveo da ako se radi o nekom intenzivnijem radu da do bolova i oticanja šake dolazi već nakon cca pola sata, a ako se radi o radu slabijeg intenziteta npr. rada na računalu, onda se radi o periodu od sat vremena. Na pitanje pun. tuženika što u pisanom nalazu podrazumijeva pod pojmom duševnih smetnji tužiteljice, vještak navodi da je to jedan vid nematerijalne štete, a da se očituje u nemogućnosti obavljanja određenih fizičkih poslova koje tužiteljica uobičajeno obavlja te da se u tome očituju tužiteljičine duševne patnje. Na pitanje pun. tuženika da vještak odredi od kada do kada su trajali tužiteljičini bolovi srednjeg intenziteta, vještak navodi da su trajali u periodu od dva mjeseca počevši od momenta ozljede, te da su trajali dnevno prema iskustvu vještaka te, prema dokumentaciji koju posjeduje, da su kroz ta dva mjeseca trajali otprilike jedan sat dnevno, ali ističe da je nemoguće u potpunosti utvrditi precizno trajanje boli kroz dan jer nije bio prisutan s tužiteljicom u to vrijeme. Nadalje, ističe kako u tom periodu od dva mjeseca, počevši od nastanka ozljede, nisu bili prisutni samo bolovi srednjeg intenziteta, već se podrazumijeva da su bili prisutni i bolovi slabijeg intenziteta i to također otprilike jedan sat na dan. Ističe kako su u periodu od rujna do prosinca 2022. godine kod tužiteljice bili prisutni bolovi slabijeg intenziteta zbog već spomenute potrebe razgibavanja desne šake i to tužiteljica je svaki dan razgibavati šaku te stoga procjenjujem da su bolovi slabijeg intenziteta trajali svaki dan po dva sata. Na daljnje pitanje pun. tuženika je li u procijenjeno umanjenje životne aktivnosti tužiteljice uračunao i umanjenje njezine radne sposobnosti, vještak ističe kako je uračunao. Na pitanje suda uračunava li se uobičajeno radna sposobnost u umanjenje životne aktivnosti, vještak ističe da da te da bi za slučaj da se umanjenje radne sposobnosti ne uračuna u smanjenu životnu aktivnost, smanjenje životne aktivnosti tužiteljice iznosili 4%. Na pitanje pun. tuženika koje je sve parametra vještak uzimao prilikom procjene umanjenje životne aktivnosti tužiteljice, vještak ističe da je uzimao okolnost da je tužiteljici dominantna desna ruka, uobičajene aktivnosti za osobu te dobi, ostale radne aktivnosti, a sve temeljeno na medicinskoj dokumentaciji. Vještak nadalje ističe da je kod tužiteljice utvrdio posebno povećane fizičke napore i posebne aktivnosti iz razloga što je predmet tužiteljičinog zanimanja rad na računalu te, koliko se sjeća, pomaganje drugim članovima obitelji. Na pitanje pun. tuženika postoje li kod tužiteljice trajno povećani fizički napori te trajne posebne aktivnosti te trajne posljedice, vještak ističe da postoje. Na pitanje pun. tuženika je li postojao period u kojem su te posljedice bile privremene, vještak ističe da je i to u periodu dok je trajalo aktivno liječenje. Na pitanje pun. tuženika što je vještak cijenio prilikom procjene naruženja tužiteljice, vještak navodi je uzeo u obzir izgled same desne šake i otok koji se javlja nakon određenog perioda fizičkog naprezanja. Vještak ističe kako se radi o naruženje pretežito slabijeg intenziteta. Na pitanje pun. tuženika da li je iste okolnosti uzimao za procjenu naruženja i duševnih boli tužiteljice, vještak navodi da nije. Na pitanje pun. tuženika koji su subjektivni, a koji objektivni element kod tužiteljice uzimani za procjenu naruženja kod tužiteljice, vještak ističe da su subjektivni tužiteljičina percepcija fizičkog izgleda svoje desne šake, deformitet odnosno ožiljci koji su slabo vidljivi i ta otečenost šake, a objektivni su deformitet i otek šake. Na pitanje pun. tuženika je li vještak u odnosu na fizičke bolove utvrđivao u koji stupanj osjetljivosti spada peti prst desne ruke tužiteljice te je li vještak kod fizičkih boli utvrđivao gradaciju (nervnu, stanje mišića, vrstu mišića, da li je riječ o prugastim mišićima te kakvo je vanjsko stanje tkiva te u što isto spada), vještak je naveo da je utvrđivao je li očuvana osjetljivost prsta, a koje je na sreću očuvana te ističe da je bolnost bila kombinirana jer se radi o ozljedi koju je zahvatila više vrsta tkiva. Na pitanje pun. tuženika jesu li korišteni isti ili drugi parametri kod utvrđenja fizičke boli s jedne strane i umanjenje životne aktivnosti s druge strane, vještak je naveo da su korišteni jednaki parametri, ali da se radi o drugačijim periodima procjene jer je jedno period u kojem se tužiteljica liječila, a drugo period u kojem se utvrđuje umanjenje životne aktivnosti. Na pitanje pun. tuženika koje je elemente koristio za utvrđenje intenziteta straha tužiteljice, vještak je naveo da se, sukladno medicinskom dokumentaciji, radilo o dosta teškoj tjelesnoj ozljedi pa smatra da je taj strah jakog intenziteta bio prisutan u trenu napada životinje. Strah srednjeg intenziteta nije bio prisutan 24 sata na dan nego bi se očitovao u vidu zabrinutosti za učinkovitost liječenja i ishoda samog liječenja te je otprilike trajalo pola sata na dan u periodu od dva mjeseca. Strah slabijeg intenziteta trajalo je nadalje dodatnih tri mjeseca i to isto tako u trajanju od pola sata dnevno. Istaknuo je kako je u umanjenje životne aktivnosti zaračunao i tužiteljičin strah od pasa i ponavljanja takvog slučaja. Na pitanje pun. tuženika je li elemente straha cijenio kod duševnih smetnji, vještak je istaknuo da je. Na pitanje pun. tuženika je li imao na raspolaganja nalaze psihijatra ili psihologa, vještak ističe da nije nego je to procijenio na temelju vlastitog iskustva i na temelju pregleda tužiteljice. Na pitanje pun. tuženika ima li vještak saznanja da bi se kod tužiteljice primijenila neka agresivna ili neprijatna metoda liječenja, vještak ističe da nema tih saznanja. Na pitanje pun. tuženika ima li vještak saznanja da bi tužiteljica zbog pretrpljene ozljede i straha uzimala kakvu medikamentoznu terapiju, vještak navodi da nije to ispitao kod tužiteljice. Na pitanje suda tužiteljici je li zbog pretrpljenog straha koristila kakvu medikamentoznu terapiju, tužiteljica navodi da nije. Na pitanje pun. tuženika je li vještak proveo analizu ličnosti i osobnosti tužiteljice prilikom utvrđivanja straha, vještak navodi da nije. Na pitanje pun. tuženika je li na strah tužiteljice mogla utjecati i činjenica uspjeha liječničkih tretmana i bojazni odnosno strah od liječničke pogreške, vještak navodi da u pogledu činjenice uspjeha liječničkih tretmana je moguć utjecaj na strah tužiteljice, postoje komplikacije kod liječenja dok u pogledu liječničke pogreške je moguće strah. Zaključno, na pitanje pun. tužitelja ostaje li vještak kod pisanog nalaza i mišljenja, vještak je naveo da ostaje uz pojašnjenja koja su istaknuta na današnjem ročištu.

9. Dakle, predmet spora je tužiteljičin zahtjev za naknadu neimovinske štete u iznosu od 11.200,00 EUR zbog povrede prava osobnosti, pri čemu iznos od 6.500,00 EUR potražuje na ime pretrpljenih fizičkih bolova, iznos od 1.500,00 EUR potražuje na ime straha, na ime umanjena životne aktivnosti potražuje iznos od 2.000,00 EUR te na ime duševnih boli zbog naruženja potražuje iznos od 1.200,00 EUR. Tužiteljica potražuje i naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.440,00 EUR. U preostalom dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu imovinske štete i to u pogledu izgubljene zarade, troškova odlaska liječnicima na preglede i na terapije te povratka kući, kao i trošak liječenja po plaćenim računima ista potražuje isplatu iznosa od 2.081,99 EUR, odnosno na ime izgubljene zarade ista potražuje isplatu iznosa od 851,57 EUR, na ime putnih troškova odlaska liječnicima na preglede i na terapije te povratka kući ista potražuje isplatu iznosa od 626,00 EUR, dok na ime troškova liječenja ista potražuje iznos od 604,42 EUR.

10. Na temelju članka 19. ZOO-a, svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu Zakona podrazumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost obiteljskog i osobnog života, slobodu i drugo.

11. Člankom 1100. ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

12. Polazeći od navedene zakonske odredbe, kao i važećih Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda RH (dalje u tekstu: Orijentacijski kriteriji) te nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka iz područja medicine (dalje u tekstu: nalaz vještaka), a koji ovaj sud prihvaća kao objektivno i stručno sačinjen, tužiteljica, po mišljenju ovog suda, ima pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete na ime pretrpljenih bolova u zatraženom iznosu od iznosu od 6.500,00 EUR (1 dan jakih bolova x 98,21 EUR, 90 dana bolova srednjeg intenziteta x 58,40 EUR te 60 dana bolova slabijeg intenziteta x 18,58 EUR, pri čemu je sud tužiteljici dosudio i 30,00 EUR iznad iznosa koji bi tužiteljici pripao sukladno Orijentacijskim kriterijima zbog pada vrijednosti novca od donošenja Orijentacijskih kriterija 2020. godine do presuđenja).

13. U pogledu visine pravične novčane naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenog straha, sud je, uzimajući u obzir Orijentacijske kriterije sukladno kojima se pravična novčana naknada za strah može dosuditi u iznosu od 583,98 EUR do 7.963,37 EUR te nalaz vještaka prema kojem je tužiteljica pretrpjela strah jačeg intenziteta u trajanju 1 dana (u trenutku traume), strah srednjeg intenziteta u trajanju od 2 mjeseca (60 dana) te strah slabijeg intenziteta u trajanju od 3 mjeseca (90 dana), utvrdio da tužiteljica ima pravo na pravičnu naknadu neimovinske štete zbog pretrpljenog straha u zatraženom iznosu od 1.500,00 EUR.

14. Na ime pravične novčane naknade nematerijalne štete zbog naruženja, sud je, uzevši u obzir Orijentacijske kriterije i nalaz vještaka koji navodi kako je naruženje kod tužiteljice slabijeg do srednjeg stupnja kad je ruka otečena nakon fizičkog rada, utvrdio kako tužiteljici pripada pravo na naknadu predmetne štete u zatraženom iznosu od 1.200,00 EUR.

15. Nadalje, nalazom vještaka utvrđeno je kako je tužiteljici predmetnom nezgodom umanjena životna aktivnost za 8 %. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir Orijentacijske kriterije kojima je za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti do 25% propisan iznos od minimalno 1.990,84 EUR za svakih 10%, sud je, na ime pravične novčane naknade nematerijalne štete zbog umanjena životne aktivnosti, tužiteljici kao pravičan priznao u cijelosti zatražen iznos od 2.000,00 EUR.

16. Na priznate iznose pravične naknade nematerijalne štete, tužiteljici se priznaju i zatezne kamate koje teku od 24. travnja 2023. pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a. Naime, člankom 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. U konkretnom slučaju, tužiteljica je tuženiku podnijela pisani zahtjev 24. ožujka 2023. (stranice 11 do 12 spisa) te je tada tuženikova obveza dospjela, ali isti tužbenim zahtjevom zahtijeva zatezne kamate od 24. travnja 2023. pa mu je sud stoga od tog datuma priznao tijek zatezne kamate pa do isplate jer bi, u protivnom, prekoračio postavljeni tužbeni zahtjev.

17. Na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege, tužiteljica potražuje isplatu iznosa od 1.440,00 EUR. Prema članku 1095. stavku 1. ZOO-a, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan mu je naknaditi troškove liječenja i sve druge potrebne troškove s tim u vezi. Tuđa pomoć i njega utvrđuje se prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu, u kojem je tuđa pomoć i njega pružena, bila sposobna takvu uslugu pružati, a ukoliko takva osoba ne postoji, visina naknade utvrđuje se prema slobodnoj ocjeni, primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a. S tim u vezi, nalazom vještaka utvrđeno je kako je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć dva mjeseca po 4 sata dnevno kod oblačenja, higijene i svih fizičkih poslova kod kojih se opterećuje desna ruka. Iduća dva mjeseca dva sata dnevno kod svih poslova koje zahtijevaju fizički rad i upotrebu desne ruke. Dakle, tužiteljici je ukupno, sukladno mišljenju vještaka, bilo potrebno 360 sati tuđe pomoći. S obzirom na to da su iskazi svjedokinje ĆN i tužiteljice suglasni u pogledu činjenice da su tužiteljici pomoć pružali kćer ĆN i tužiteljičin suprug, a da tuženik isto nije osporio, to je sud visinu sata tuđe pomoći utvrdio sukladno članku 233. Zakona o parničnom postupku, odnosno u visini od 4 EUR stoga je tužiteljici po toj osnovi dosuđen iznos naknade štete u visini od 1.440,00 EUR (360 sati x 4 EUR). U konkretnom slučaju, tužiteljici su pomoć i njegu pružale nestručne osobe pa se dakle radi o tzv. nenovčanoj imovinskoj šteti i njezina se visina utvrđuje prema cijenama u vrijeme presuđenja, zbog čega zatezna kamata na ovaj vid štete tužiteljici pripada od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a.

18. Nadalje, tužiteljica potražuje i naknadu putnih troškova zbog odlaska iz mjesta prebivališta u [adresa] u [adresa] liječnicima i na terapiju i povratka (ukupno 52 odlaska uz udaljenost u oba smjera od 20 km), zatim odlaska liječniku u Pulu (dvaput bez putnog naloga uz udaljenost od mjesta prebivališta u oba smjera 105 km) i povratka kući, uz trošak puta u visini od 0,50 EUR za 1 km pa ukupno potražuje naknadu putnih troškova u visini od 626,00 EUR, uvećano za pripadajuće zatezne kamate. Prvenstveno, valja istaknuti da je medicinski vještak u svojem nalazu istaknuo kako su svi odlasci na pregled kod liječnika i na fizikalnu terapiju opravdani. Sud je pročitao i popis datuma pružanja usluga u studiu Spinalis u [adresa] na stranici 44 spisa i speciifkaciju putnih troškova na stranicama 45-46 spisa te je utvrdio da je tužbeni zahtjev u dijelu zatražene naknade putnih troškova osnovan. Naime, sukladno Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o porezu na dohodak "Narodne novine" broj: 10/17, 128/17, 106/18, 1/19, 80/19, 1/20, 74/20, 1/21, 102/22, 112/22, 156/22, 1/23, 56/23, 143/23 i 16/2025; dalje: Pravilnik) primitak po osnovi korištenja prijevoznih sredstava u privatne svrhe utvrđuje se prema stvarnom opsegu korištenja na način da se za cestovna motorna vozila iznos dobije tako da se ukupno prijeđena kilometraža u privatne svrhe pomnoži s do 0,50 EUR po prijeđenom kilometru. U konkretnom slučaju, tužiteljica je radi odlaska na terapije i preglede prešla 1250 kilometara te kad se isti pomože s priznatih 0,50 centa po 1 kilometru dobije se iznos od 626,00 EUR. Na priznati iznos od 626,00 EUR, sud je tužiteljici priznao i zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a.

19. Uslijed zadobivenih povreda, tužiteljica je bila na bolovanju i to u mjesecima srpnju, kolovozu, rujnu te listopadu 2022. te je za vrijeme bolovanja ostvarivala manju plaću od one koju bi ostvarivala da nije bila na bolovanju i to u ukupnom iznosu od 851,57 EUR, odnosno za mjesec srpanj 2022. iznos od 206,88 EUR, za mjesec kolovoz 2022. iznos od 238,52 EUR, za mjesec rujan 2022. iznos od 252,26 EUR te za mjesec listopad 2022. iznos od 153,82 EUR. S tim u vezi, na ročištu održanom 5. prosinca 2025., tuženik je učinio nespornim predmetni iznos izgubljene zarade tužiteljice. Na priznati iznos imovinske štete u vidu izgubljene zarade, tužiteljici se priznaju i zatezne kamate kako slijedi: na iznos od 206,88 EUR-a od 10. kolovoza 2022. do isplate, na iznos od 238,52 EUR-a od 10. rujna 2022. do isplate, na iznos od 252,26 EUR-a od 10. listopada 2022. do isplate te na iznos od 153,82 EUR-a od 10. studenog 2022. do isplate, a koje teku po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a.

20. Nadalje, tužiteljica potražuje i isplatu troškova plaćenih računa za liječenje, participacije, terapije, pregleda i nabavku lijekova u ukupnom iznosu od 604,42 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od plaćanja svakog pojedinog računa. Sud je pročitao po tužiteljici dostavljene račune na stranicama 102 do 113 spisa, kao i recepte ljekarne na stranicama 138 do 157 spisa te je utvrdio da su zatraženi troškovi plaćenih računa za liječenje, participacije, terapije, pregleda i nabavku lijekova opravdani. Slijedom navedenog, tužiteljici su priznati: iznos od 13,21 EUR uvećan za zatezne kamate koje teku od 19. srpnja 2022. do isplate, iznos od 16,32 EUR uvećan za zatezne kamate koje teku od 26. kolovoza 2022. do isplate, iznos od 5,89 EUR uvećan za zatezne kamate koje teku od 21. srpnja 2022. do isplate, iznos od 12,77 EUR uvećan za zatezne kamate koje teku od 19. kolovoza 2022. do isplate, iznos od 8,90 EUR uvećan za zatezne kamate koje teku od 30. srpnja 2022. do isplate, iznos od 6,43 EUR uvećan za zatezne kamate koje teku od 13. kolovoza 2022. do isplate, iznos od 4,39 EUR uvećan za zatezne kamate koje teku od 21. rujna 2022. do isplate, iznos od 175,19 EUR uvećan za zatezne kamate koje teku od 9. listopada 2022. do isplate, iznos od 131,40 EUR uvećan za zatezne kamate koje teku od 29. listopada 2022. do isplate, iznos od 131,40 EUR uvećan za zatezne kamate koje teku od 21. prosinca 2022. do isplate, iznos od 25,49 EUR uvećan za zatezne kamate koje teku od 15. rujna 2022. do isplate, iznos od 39,82 EUR uvećan za zatezne kamate koje teku od 21. rujna 2022. godine do isplate te iznos od 33,18 EUR uvećan za zatezne kamate koje teku od 11. studenog 2022. do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a.

21. Punomoćnici stranaka dostavili su troškovnike.

21.1. Odluka o trošku ovog parničnog postupka donesena je na temelju članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: SL SFRJ 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, i NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 5 7/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), dok je sud visinu troška utvrđivao primjenom pravila Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022 i 138/2023; dalje: Tarifa) i utvrđenoj vrijednosti predmeta spora koja iznosi 14.721,87 EUR.

21.2. U ovoj pravnoj stvari, tužiteljica je u cijelosti uspjela s postavljenim tužbenim zahtjevom, kako u pogledu osnove, tako i u pogledu visine tužbenog zahtjeva. Člankom 154. stavkom 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka pa je slijedom navedenog sud odlučivao samo o osnovanosti zatražene naknade parničnog troška od strane tužiteljice.

21.3. Tužiteljica potražuje trošak sastava tužbe u visini od 250,00 EUR, za zastupanje na raspravama: 8. studenog 2023. iznos od 250,00 EUR, 2. veljače 2024. iznos od 250,00 EUR, 27. listopada 2025. iznos od 625,00 EUR te 5. prosinca 2025. iznos od 625,00 EUR. Nadalje, za sastav podnesaka: od 23. listopada 2024. iznos od 250,00 EUR, od 4. ožujka 2024. iznos od 250,00 EUR, od 29. kolovoza 2025. iznos od 625,00 EUR, od 21. listopada 2025. iznos od 625,00 EUR te od 12. studenog 2025. iznos od 625,00 EUR. Također, tužiteljica potražuje i naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 72,89 EUR te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 72,89 EUR te trošak provođenja medicinskog vještačenja u iznosu od 580,00 EUR.

21.4. Od zatraženih troškova tužiteljice, sud je ocijenio osnovanim za sastav tužbe iznos od 250,00 EUR s uključenim PDV-om (Tbr. 7.t.1. Tarife), za zastupanje na raspravama: 8. studenog 2023. iznos od 250,00 EUR s uključenim PDV-om (Tbr.9.t.2. Tarife), 2. veljače 2024. iznos od 250,00 EUR s uključenim PDV-om (Tbr.9.t.1.Tarife), 27. listopada 2025. iznos od 625,00 EUR s uključenim PDV-om (Tbr.9.t.1. Tarife) te 5. prosinca 2025. iznos od 625,00 EUR s uključenim PDV-om (Tbr.9.t.1. Tarife). Nadalje, tužiteljici se priznaju i troškovi sastava podnesaka: od 23. listopada 2024. u iznosu od 250,00 EUR s uključenim PDV-om (Tbr.8.t.1. Tarife), od 4. ožujka 2024. u iznosu od 250,00 EUR s uključenim PDV-om (Tbr.8.t.1. Tarife), od 29. kolovoza 2025. u iznosu od 625,00 EUR s uključenim PDV-om (Tbr.8.t.1. Tarife), od 21. listopada 2025. u iznosu od 625,00 EUR s uključenim PDV-om (Tbr.8.t.1. Tarife) te od 12. studenog 2025. u iznosu od 625,00 EUR s uključenim PDV-om (Tbr.8.t.1. Tarife).Također, tužiteljici se priznaju i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 72,89 EUR te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 72,89 EUR te trošak provođenja medicinskog vještačenja u iznosu od 580,00 EUR. Dakle, ukupno priznati trošak iznosi 5.100,78 EUR.

21.5. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 5.100,78 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana te je, posljedično, odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška ovog parničnog postupka.

22. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Labin, 12. siječnja 2026.

SUTKINJA

Zdenka Raguž Zupičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu odluke za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1/ Tužiteljici putem pun.

2/ Tuženiku putem pun.