REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: Pn-91/2022-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sutkinji Martini Ivanković u pravnoj stvari tužitelja CE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Kovačić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnik Krešimir Franjo Šenjug i drugi odvjetnici iz Grgić & partneri odvjetničkog društva d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 27. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude 12. siječnja 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747 da tužitelju CE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] plati:

iznos od 17.329,94 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. prosinca 2019. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke,

i iznos od 2.266,57 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. siječnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747 da tužitelju CE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao rentu za tuđu pomoć i njegu plaća mjesečno iznos od 180,00 eura počevši od 1. siječnja 2019. pa nadalje s tim da sve dospjele i neisplaćene obroke plati odjednom u roku od 15 dana, a ostale kako budu dospijevali, najkasnije do svakog petog u mjesecu za tekući mjesec za zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa rente do isplate i to u razdoblju do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu iznosa od 0,01 eura za zakonskim zateznim kamatama od 29. studenog 2018. do isplate i isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 17.329,94 eura od 29. studenog 2018. do 30. studenog 2019.

IV Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu iznosa od 1.752,07 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 8. lipnja 2018. do isplate.

V Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu iznosa od 4.827,48 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 26. studenog 2025. do isplate.

VI Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747 da tužitelju CE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] namiri parnični trošak u iznosu od 10.831,36 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. siječnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 18. studenog 2022. podnio tužbu u kojoj navodi da se 8. prosinca 2017. na državnoj cesti D3 dogodila prometna nesreća u kojoj je on sudjelovao kao vozač osobnog automobila Golf registracijskih oznaka [registarska oznaka] dok je UE upravljao vozilom Ford Ka registracijskih oznaka [registarska oznaka] iz suprotnog smjera te je to vozilo prešlo iz svoje trake u traku za suprotni smjer kretanja i pritom prvo bočno udarilo u vozilo Passat registracijskih oznaka [registarska oznaka] koje se kretalo ispred tužitelja u njegovom smjeru kretanja, a nakon tog se zabilo u prednji više lijevi dio vozila kojim je upravljao tužitelj i koje je tada totalno uništeno. Prema navodima tužbe vozilo Ford Ka je u vrijeme prometne nesreće bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja], a tuženik je tužitelju u cijelosti isplatio štetu na vozilu. ŠE je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1308/2018 proglašen krivim za izazivanje ove prometne nesreće, a tužitelj je prvo saznanje o osobi koja mu je nanijela štetu imao nakon obavijesti ODO Zagreb o podizanju optužnice od 30. svibnja 2018. da bi konačno saznanje o odgovornosti i krivnji te osobe imao 19. prosinca 2018. kad je presuda postala pravomoćna. Budući da je tužitelj u prometnoj nesreći teško ozlijeđen, on od tuženika potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Tuženik je tužitelju u mirnom postupku isplatio iznos od 18.910,00 kn pa kako tužitelj smatra da mu time nije nadoknađena šteta koju je pretrpio u štetnom događaju, on tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi potražuje još iznos od 231.090,00 kn kao naknadu neimovinske štete sa zakonskim zateznim kamatama od 29. studenog 2018. do isplate, iznos od 20.000,00 kn kao naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu i naknadu troškova liječenja u iznosu od 13.501,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate. Tužitelj potražuje i rentu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.200,00 kn mjesečno od 19. ožujka 2021. pa nadalje s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio da se ovaj predmet spoji na predmet poslovni broj Pn-48/2021 u kojem su iste stranke i radi se o istom štetnom događaju. Priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, a ističe prigovor zastare potraživanja jer je tužba podnesena više od tri godine nakon štetnog događaja. Ističe i prigovor podijeljene odgovornosti i doprinosa tužitelja zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom i njegove brzine kretanja. Osporava i navode tužbe o opsegu neimovinske štete koju je tužitelj pretrpio te osnovu potraživanja rente za trajnu tuđu pomoć. Ističe da su nakon provedenog štetnog događaja kod tužitelja uredno sanirane sve posljedice ozljeda iz štetnog događaja te navodi da tužitelj od ranije ima zdravstvene tegobe i degenerativne promjene kao i da je prije ovog štetnog događaja 17. studenog 2017. pretrpio ozljedu na radu. Osporava i troškove liječenja i ističe prigovor zastare u odnosu na njih. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnog troška.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu tužitelj se u podnesku od 17. siječnja 2023. protivi spajanju ovog predmeta s predmetom poslovni broj Pn-48/2021, a prigovor zastare smatra neosnovanim jer je tužitelj proveo dugotrajno liječenje, a šteta je prouzročena kaznenim djelom. Neosnovan je i navod da je tužitelj vozio prebrzo i da bi time doprinio nastanku štetnog događaja i visini štete.

4. U podnesku od 26. studenog 2025. tužitelj je konačno specificirao svoje potraživanje tako da potražuje kao naknadu zbog povrede prava osobnosti iznos od 34.839,73 eura koji je umanjio za iznose tuženikovih uplata od 22. siječnja 2019. u iznosu od 2.509,78 eura i 25. studenog 2025. u iznosu od 15.000,00 eura pa potražuje naknadu u iznosu od 17.329,95 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 29. studenog 2018. do isplate. Potražuje i naknadu troškova liječenja u iznosu od 1.752,07 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 8. lipnja 2018. do isplate i naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 2.266,57 eura sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate. Tužitelj potražuje i rentu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 180,00 eura mjesečno počevši od 1. siječnja 2019. nadalje sa zakonskim zateznim kamatama na svaki mjesečni iznos od petog u mjesecu za tekući mjesec. U odnosu na plaćeni iznos od 15.000,00 eura potražuje dospjele zakonske zatezne kamate u iznosu od 4.827,48 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 26. studenog 2025. do isplate, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate. Tuženik je na ročištu 27. studenog 2025. izjavio da ne osporava izračun zateznih kamata u iznosu od 4.827,48 eura, ali osporava tijek zakonskih zateznih kamata iz tužbenog zahtjeva za razdoblje prije nego što je završeno liječenje koje je prema očitovanju medicinskih vještaka bilo u prosincu 2019. kad je stabilizirano tužiteljevo stanje.

5. Sud je pročitao isprave u spisu i to: presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1308/2018 (str. 6-8), zapisnik o očevidu (str. 10-16), račun (str. 17), medicinsku dokumentaciju (str. 18, 20-22, 24-34, 243-260), dopis ODO (str. 19), dopis tuženika (str. 23), zdravstveni karton (str. 59-74, CD medij str. 75). Saslušan je tužitelj i provedeno je kombinirano prometno i sudsko-medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima za promet Srećku Hlišću i za sudsku medicinu prof. dr. sc. Davoru Mayeru koji su izradili pisane nalaze i mišljenja (str. 94- 98, 100, 101) te se dodatno usmeno očitovali na prigovore tuženika na ročištu 28. listopada 2025. (str. 264, 265). Provedeno je i medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima za neurokirurgiju mr. sc. Srećku Vuletiću, dr. med. i psihijatru prim. SE, dr. med. koji su izradili pisani nalaz i mišljenje (str. 119- 125) i na ročištu 27. studenog 2025. (str. 284-286) su se usmeno očitovali na prigovore tuženika.

6. Nije saslušan svjedok UE jer je tuženik odustao od tog dokaza, a sud nije zatražio od nadležnih tijela podatke o tome ostvaruje li tužitelj pravo na doplatak za tuđu pomoć i njegu i osobnu invalidninu, na stručnu pomoć i njegu preko HZZO-a te prava prema propisima mirovinskog sustava i na naknadu za tjelesno oštećenje jer se pravična novčana naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje ne može umanjivati zbog toga što bi tužitelj ostvario neko od tih prava.

7. Na temelju tako provedenog postupka sud je, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u vezi s drugim dokazima, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan osim u dijelovima o kojima je odlučeno u točkama III, IV i V izreke presude.

8. Sud nije zatražio spajanje ovog predmeta na predmet poslovni broj Pn- 48/2021 u kojem je predmet tužiteljevog potraživanja izgubljena zarada zbog istog štetnog događaja jer je smatrao da se time ne bi ubrzalo raspravljanje u ovom sporu.

9. Među strankama nisu sporni nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija ni cijena sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 3,32 eura. Nije sporno ni da je tuženik tužitelju platio kao naknadu neimovinske štete 22. siječnja 2019. iznos od 18.910,00 kn odnosno 2.509,79 eura[1] i 25. studenog 2025. iznos od 15.000,00 eura. Sporni su odgovornost, je li nastupila zastara, opseg neimovinske štete, osnova potraživanja rente za tuđu pomoć i njegu te troškovi liječenja. Sporan je i tijek zakonskih zateznih kamata za razdoblje prije završetka tužiteljevog liječenja.

10. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1308/2018 koja je postala pravomoćna 19. prosinca 2018. (str. 6-8) okrivljenik UE je proglašen krivim za kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227 st. 1 i 2 Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 – dalje: KZ/11) jer je iz nehaja kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa u predmetnom štetnom događaju od 8. prosinca 2017. izazvao opasnost za život ili tijelo ljudi pa je zbog toga prouzročio tešku tjelesnu ozljedu tužitelja. Budući da je predmetna šteta prouzročena kaznenim djelom, tada prema čl. 231 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje: ZOO) zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona. Za kazneno djelo iz čl. 227 st. 1 i 2 KZ/11-a zapriječena je kazna zatvora do 3 godine pa u odnosu na to djelo zastara kaznenog progona prema čl. 81 st. 1 KZ/11-a nastupa nakon 10 godina pa je zastarni rok isto 10 godina. Tužba je podnesena 18. studenog 2022. odnosno manje od 5 godina nakon štetnog događaja pa prema čl. 231 st. 1 ZOO-a nije osnovan tuženikov prigovor zastare.

11. Sud je prema čl. 12 st. 3 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP) u parničnom postupku vezan za pravomoćnu osuđujuću presudu kaznenog suda u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja, no kako je građanskopravna odgovornost šira od kaznene, potrebno je ocijeniti tuženikov prigovor da postoji doprinos tužitelja nastanku štete zbog brzine i nevezivanja sigurnosnim pojasom.

12. Tužitelj je u svojem iskazu naveo da je bio vezan sigurnosnim pojasom i uvjeren je da ga je to spasilo. Iskazao je da je neposredno prije štetnog događaja natočio gorivo u svoje vozilo na benzinskoj stanici uz cestu, a samo mjesto štetnog događaja je oko 300 ili 400 metara udaljeno od te stanice tako da se on nije brzo kretao, možda 47 km/h, i dodao je da je tamo znak ograničenja 50 km/h i da često stoji policija tako da se i inače pridržava ograničenja.

13. Kako bi se utvrdilo je li tužiteljeva brzina doprinijela nastanku štetnog događaja i je li on bio vezan sigurnosnim pojasom te kako vezivanje ili nevezivanje tim pojasom utječe na zadobivanje ozljeda koje je tužitelj pretrpio u štetnom događaju provedeno je kombinirano prometno i sudsko-medicinsko vještačenje.

14. Prometni vještak Srećko Hlišć je u svojem pisanom nalazu i mišljenju utvrdio da je vozilo osiguranika tuženika Ford Ka u vožnji iz smjera sjevera prešlo na suprotnu stranu kolnika i izravno se sudarilo sredinom i lijevom stranom svog prednjeg dijela s prijelazom prednjeg lijevog u prednji dio lijevog boka tužiteljevog vozila VW Golf pod kutom od oko 15 stupnjeva. Brzina vozila Ford Ka je kod sudara iznosila oko 80 km/h, a vozila VW Golf oko 60 km/h s tim da je na mjestu nesreće ograničenje brzine za promet vozila iz smjera sjevera (smjer kretanja vozila Ford Ka) 50 km/h, a za promet vozila iz smjera juga (smjer kretanja tužiteljevog vozila) 70 km/h. Prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka vozilo VW Golf je u sudaru ostvarilo promjenu brzine od oko 46 km/h, a udarna sila je djelovala s prednje lijeve strane pod kutom od oko 21 stupanj u odnosu na uzdužnu os, što je imalo za posljedicu polijetanje tužiteljevog tijela izrazito prema naprijed i manje ulijevo. Prometni vještak je utvrdio da brzina vozila VW Golf nije doprinijela nastanku štetnog događaja jer mu je vozilo Ford Ka iz suprotnog smjera ulazilo u putanju.

15. Sudsko-medicinski vještak dr. Davor Mayer je u svojem pisanom nalazu utvrdio da je u dinamici odigravanja prometne nesreće kako je to utvrđeno prometnim vještačenjem tijelo tužitelja u trenutku sudara dvaju vozila imalo tendenciju naglog prisilnog polijetanja prema naprijed i nešto ulijevo. Tužiteljeva ozljeda, prijelom zglobne čašice lijevog kuka s pratećom lezijom ishijadičnog živca, nastala je u opisanom polijetanju, prijenosom sile duž osi noge, ispružene i oduprijete o podnicu vozila. Iz nalaza i mišljenja ovog vještaka proizlazi da okolnost uporabe sigurnosnog pojasa nema utjecaja na nastanak ove ozljede jer se opisani mehanizam ozljeđivanja može realizirati i u slučaju vezivanja i u slučaju nevezivanja sigurnosnim pojasom pa nije moguće zaključivati o tome je li tužitelj bio vezan ili ne.

16. Tuženik je imao prigovore na kombinirano vještačenje pa je na ročištu 28. listopada 2025. vještak dr. Mayer ponovio da je tužitelj ozljedu mogao zadobiti i da je bio vezan sigurnosnim pojasom i da nije te da je u mehanizmu ozljeđivanja koji je opisan u njegovom pisanom nalazu i mišljenju, opterećenjem lijeve noge u istom aktu došlo i do ozljede lijevog kuka i do lezije ishijadičnog živca. Vještak je naveo i da je doseg polijetanja tužiteljevog tijela prema naprijed različit kod nevezanih u odnosu na vezane osobe, no ponovio je da to nije imalo utjecaja na konkretnu ozljedu tužitelja. Vještak Hlišć je tada iskazao da ne može tehnički utvrditi što je bio razlog prelaska vozila osiguranika tuženika na lijevu stranu kolnika te da je činjenica jedino to da je to vozilo prelaskom na suprotnu stranu kolnika bilo u kontaktu s dva osobna vozila. Prvo je došlo do okrznuća lijevog bočnog dijela vozila osiguranika tuženika s osobnim vozilom VW Passat, a nakon toga dolazi do razdvajana ova dva vozila pri čemu vozilo osiguranika tuženika u nastavku prelaska na suprotni prometni trak udara prednjim lijevim dijelom u prednji lijevi dio osobnog vozila tužitelja (VW Golf).

17. Sud je nalaz i mišljenje oba vještaka u cijelosti prihvatio jer su izrađeni savjesno, objektivno i u skladu s pravilima struke na temelju dokumentacije u spisu, a vještaci su se iscrpno očitovali na prigovor tuženika i time ga u cijelosti otklonili.

18. Na temelju provedenog kombiniranog prometnog i sudsko-medicinskog vještačenja, čiji su rezultati opisani u točkama 14. i 15. obrazloženja, sud je utvrdio da brzina vozila VW Golf kojim je upravljao tužitelj nije doprinijela nastanku štetnog događaja jer mu je vozilo Ford Ka iz suprotnog smjera ulazilo u putanju kretanja i da korištenje sigurnosnog pojasa nema utjecaja na prijelom zglobne čašice lijevog kuka s pratećom lezijom ishijadičnog živca jer je tužitelj te ozljede mogao dobiti i da je bio vezan i da nije bio vezan sigurnosnim pojasom. Sud je stoga utvrdio da ne postoji tužiteljev doprinos nastanku štetnog događaja i štete zbog njegove brzine kretanja i nevezivanja sigurnosnim pojasom.

19. Štoviše, s obzirom na to da je tužitelj iskazao da je koristio sigurnosni pojas, da je u zapisniku o očevidu (str. 11) navedeno da je bio vezan sigurnosnim pojasom te da je prema provedenom kombiniranom vještačenju s obzirom na dinamiku štetnog događaja tužitelj zadobivene ozljede mogao pretrpjeti neovisno o tome je li bio vezan ili ne, sud je utvrdio da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio vezan sigurnosnim pojasom.

20. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je za nastanak štetnog događaja u cijelosti odgovoran UE koji je upravljao vozilom Ford Ka koje je bilo osigurano kod tuženika.

21. Kako bi utvrdio je li u štetnom događaju došlo do povrede prava osobnosti tužitelja sud je proveo medicinsko vještačenje. To vještačenje su proveli stalni sudski vještaci neurokirurg mr. sc. Srećko Vuletić, dr. med. i psihijatar prim. SE, dr. med. Medicinskim vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio kominutivni prijelom lijevog acetabuluma i traumatsku leziju i parezu ishijadičnog živca. Nakon provedenog liječenja kod tužitelja su zaostale trajne posljedice koje obuhvaćaju trajno smanjenje pokretljivosti lijevog zgloba kuka, djelomično ali trajno oštećenje ishijadičnog živca i razvila se reaktivna depresivna simptomatika s psihijatrijskog motrišta. Opisane posljedice trajno smanjuju životnu aktivnost objedinjeno za 53 %, a u tu ocjenu ne ulaze degenerativne promjene oba zgloba kuka, degenerativne promjene slabinske kralježnice i intervertebralnih diskova s povremenim napadima lumbalgije i lumboishialgije što je sve kod tužitelja postojalo prije ovog štetnog događaja. Iz nalaza i mišljenja medicinskih vještaka proizlazi da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta ukupno 5, dana, srednjeg intenziteta 10 dana, a slabog intenziteta 3 mjeseca. Povremeni bolovi slabog intenziteta koje trpi trajno od početka lipnja 2018. uključeni su u ocjenu smanjenja životne aktivnosti. Vještačenjem je utvrđeno i da je tužitelj prilikom štetnog događaja pretrpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, a nakon toga je do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na nastalo stanje trpio sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta ukupno do 3 dana, a nakon toga je trpio umjereni oscilirajući strah ukupno do 3 tjedna. Slabiji oscilirajući strah tužitelj je trpio ukupno do 8 tjedana, a zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj. Kod tužitelja postoje linearni crvenkasti poslijeoperacijski ožiljak u razini kože na lijevoj donjoj strane trbušne stjenke prema preponi veličine 150x15 mm i linenarni bjelkasti poslijepoperacijski ožiljak u razini kože u području lijevog gluteusa površine 230x20 mm i ti ožiljci kao i ukupna tužiteljeva pojavnost, odnosno način kretanja, zapinjanje i povlačenje lijevog stopala prema ocjeni medicinskih vještaka predstavljaju naruženje težeg stupnja. Iz provedenog medicinskog vještačenja proizlazi i da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna u razdoblju nakon završetka stacionarne bolničke rehabilitacije u Varaždinskim Toplicama 19. travnja 2018. do kraja 2018., što je ukupno 257 dana, po 3 sata dnevno za sve radnje van kuće, veći dio radnji vođenja kućanstva i dio radnji samozbrinjavanja i da kod njega postoji potreba za trajnom tuđom pomoći i njegom u trajanju od 2 sata dnevno za veći dio radnji van kuće i veći dio radnji vođenja kućanstva.

22. Očitujući se na prigovore tuženika na ročištu 27. studenog 2025. vještaci dr. Vuletić i dr. SE su istaknuli da se njihova ocjena smanjenja životne aktivnosti odnosi isključivo na predmetni štetni događaj i na nju nisu utjecale psihičke tegobe u okviru produljenog procesa žalovanja nakon smrti supruge opisane u zdravstvenom kartonu tužitelja za 2013. i 2014. Pojasnili su da se prema orijentacijskim kriterijima ozljeda ishijadičnog živca vrednuje od 35 do 45 %, ozljeda zgloba kuka s posljedično značajno smanjenom pokretljivošću do 17 %, a psihički poremećaj u konkretnom slučaju s 5 % pa objedinjena ocjena od 53 % obuhvaća sve trajne posljedice na tri organska sustava i tu ocjenu su donijeli na temelju osobnog pregleda tužitelja, svog stručnog znanja, kliničkog iskustva i pozitivne sudskomedicinske prakse. Vještaci su i pojasnili da je tužitelj prije ovog štetnog događaja uredno obavljao poslove vozača autobusa i brinuo se za kuću i okućnicu, a nakon završenog liječenja je okretan s dvije dolakatne štake po vani dok u zatvorenom prostoru koristi jednu štaku i može voziti osobno vozilo samo s automatskim mjenjačem pa je logično da mu je potrebna stalna tuđa pomoć u trajanju od dva sata dnevno. Dodali su da se tužiteljevo zdravstveno stanje može smatrati stabilnim i konačnim dvije godine nakon predmetnog štetnog događaja i to početkom prosinca 2019.

23. Sud je nalaz i mišljenje medicinskih vještaka u cijelosti prihvatio jer su izrađeni savjesno, objektivno i u skladu s pravilima struke na temelju dokumentacije u spisu i pregleda tužitelja, a vještaci su se iscrpno očitovali na prigovore tuženika i time ih u cijelosti otklonili. Sud stoga nije prihvatio tuženikov prijedlog da se provede novo medicinsko vještačenje.

24. Budući da je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj zadobio ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, osnovan je njegov zahtjev za isplatu novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u skladu s čl. 1046 u vezi s čl. 19 ZOO-a. Prilikom odlučivanja o pravičnoj naknadi za štetu koju je tužitelj pretrpio sud je uzeo u obzir jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha, nastalo naruženje, tužiteljevu životnu dob (rođen 1959.), cilj kojem služi dosuđena naknada te da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

25. Sud je tako u skladu s nalazom i mišljenjem liječnika vještaka ocijenio da tužitelju s obzirom na navedene okolnosti za povredu prava osobnosti pravična novčana naknada neimovinske štete iznosi 34.839,73 eura koliko i tužitelj potražuje. Međutim, kako je tuženik tužitelju već isplatio naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 17.509,79 eura, sud je tužitelju u točki I izreke dosudio tu naknadu u iznosu od 17.329,94 eura. Tužitelj na iznos pravične naknade za neimovinsku štetu potražuje zakonske zatezne kamate od 29. studenog 2018. jer je tuženiku podnio odštetni prijedlog 28. studenog 2018. što proizlazi iz odgovora tuženika na taj prijedlog (str. 23). Prema čl. 12 st. 4 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamata, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Međutim, kako su medicinski vještaci utvrdili da se tužiteljevo zdravstveno stanje stabiliziralo tek početkom prosinca 2019., stranke prije toga nisu imale saznanja o punom opsegu štete koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju pa je sud tužitelju na iznos od 17.329,94 eura dosudio zakonske zatezne kamate od 1. prosinca 2019. do isplate, a u točki III izreke odbio je kao neosnovan zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na taj iznos od 29. studenog 2018. do 30. studenog 2019.

26. Tužitelj je kao naknadu neimovinske štete potraživao iznos od 17.329,95 eura pa je sud u točki III izreke kao neosnovan odbio dio zahtjeva kojim tužitelj potražuje isplatu iznosa od 0,01 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 29. studenog 2018. do isplate.

27. Tužitelj uz to ima pravo i na naknadu za imovinsku štetu u skladu s čl. 1095 ZOO-a za tuđu pomoć i njegu i to za 771 sat (257 dana x 3 sata dnevno) pa bi ta naknada prema nespornoj cijeni od 3,32 eura iznosila 2.559,72 eura. Tužitelj potražuje manji iznos za ovu imovinsku štetu i to 2.266,57 eura pa mu je taj iznos i dosuđen sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate u skladu s čl. 12 st. 4 ZOOP-a.

28. Tužitelju je prema provedenom medicinskom vještačenju od 1. siječnja 2019. trajno potrebna tuđa pomoć i njega i to po 2 sata dnevno što mjesečno iznosi 60 sati tako da bi prema nespornoj cijeni od 3,32 eura po satu mjesečna renta za tuđu pomoć i njegu iznosila 199,20 eura. Međutim, tužitelj potražuje manji iznos ove rente i to 180,00 eura mjesečno pa mu je sud u skladu s čl. 1095 st. 2 ZOO-a u točki II izreke presude dosudio mjesečnu rentu za tuđu pomoć i njegu počevši od 1. siječnja 2019. nadalje s tim da pojedini iznos rente dospijeva do svakog petog u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa rente do isplate, u skladu s čl. 29 ZOO-a.

29. Tužitelj potražuje i naknadu troškova medicinske rehabilitacije u Varaždinskim Toplicama od 19. travnja do 8. lipnja 2018. u iznosu od 1.752,07 eura. Prema računu za to liječenje (str. 17) taj trošak iznosi 13.501,00 kn odnosno 1.791,89 eura. Medicinski vještaci su u svom nalazu i mišljenju utvrdili da je tužitelj nakon otpusta sa stacionarnog bolničkog liječenja u KB Dubrava 4. siječnja 2018. nastavio stacionarnu fizikalnu rehabilitaciju u Varaždinskim Toplicama do 19. travnja 2018., a nakon toga je još 50 dana tamo provodio fizikalnu rehabilitaciju tako što je osobno snosio troškove smještaja. Tuženik osporava i osnovu i visinu ovih troškova navodeći da je tužitelj mogao liječenje provesti na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje te da iznos računa obuhvaća i trošak pratnje koji nije bio opravdan i nije u uzročnoj vezi sa štetnim događajima, a tužitelj je u podnesku od 17. siječnja 2023. samo naveo da je taj trošak u cijelosti opravdan. Prema specifikaciji računa Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske Toplice od 8. lipnja 2018. njime je obuhvaćen trošak boravišne pristojbe, osiguranja i pansionskog smještaja za pokretne osobe ili pratnju tako da se radi o troškovima boravka i smještaja tužitelja u toj bolnici, a ne o troškovima liječenja tj. terapija. Tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je trošak njegovog smještaja bio nužan odnosno da bez njega ne bi mogao provoditi potrebnu fizikalnu terapiju pa se njegova tražbina u tom dijelu ne može ispitati. Sud je stoga u točki IV izreke odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova medicinske rehabilitacije u zatraženom iznosu od 1.752,07 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 8. lipnja 2018. do isplate.

30. Tužitelj je konačno specificiranim tužbenim zahtjevom od 25. studenog 2025. zatražio i isplatu zakonskih zateznih kamata na plaćeni dio u iznosu od 15.000,00 eura za razdoblje od 29. studenog 2018. do 25. studenog 2025. koje je obračunao u iznosu od 4.827,48 eura te na taj iznos potražuje i zakonske zatezne kamate od 26. studenog 2025. do isplate.

31. Kao što je već navedeno, tuženik ne spori ovaj obračun, ali s obzirom na to da su medicinski vještaci izjavili da je tužiteljevo zdravstveno stanje stabilizirano početkom prosinca 2019. tuženik spori razdoblje za koje je izvršen ovaj obračun jer ono obuhvaća i godinu dana prije stabilizacije. Sud je već u točki 25. obrazloženja objasnio da je tek kad je tužiteljevo zdravstveno stanje stabilizirano bilo moguće znati puni opseg pretrpljene štete pa zato zakonske zatezne kamate na naknadu neimovinske štete mogu teći tek od 1. prosinca 2019. i tada nije moguće prihvatiti i tužitelju dosuditi iznos obračunatih zakonskih zateznih kamata u iznosu od 4.827,48 eura jer je u taj obračun uključeno i razdoblje od godinu dana prije, a tužitelj nije naveo koliko iznose te zakonske zatezne kamate samo za razdoblje od 1. prosinca 2019. do dana plaćanja iznosa od 15.000,00 eura da bi mu sud mogao dosuditi obračunate zakonske zatezne kamate samo za to razdoblje.

32. Tužiteljev zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos obračunatih zakonskih zateznih kamata od 4.827,48 eura od 26. studenog 2025. do isplate nije osnovan jer prema čl. 31 st. 1 ZOO-a na dospjele a neisplaćene zatezne kamate ne teku zatezne kamate pa tužitelj nema pravo potraživati zakonske zatezne kamate na te neplaćene kamate sve dok glavno potraživanje iz kojeg one proizlaze ne bude podmireno. Slijedom navedenog, sud je u točki V izreke odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu obračunatih zakonskih zateznih kamata u iznosu od 4.827,48 eura sa zakonskim zateznim kamatama od

26. studenog 2025. do isplate.

33. S obzirom na to da se odbijeni dio tužbenog zahtjeva odnosi na potraživanje zakonskih zateznih kamata i troškova liječenja sud smatra da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi pa se odluka o parničnom trošku temelji na čl. 154 st. 5 i čl. 155 ZPP-a, a tužiteljev trošak je odmjeren prema troškovniku predanom u spis 26. studenog 2025.

34. Tužiteljev trošak zastupanja je odmjeren prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine radnje i on obuhvaća nagradu za sastav tužbe 1.000,00 eura prema Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, 107/25 – dalje: OT), za sastav tri obrazložena podneska od 18. siječnja 2023., 11. listopada 2024. i 24. siječnja 2025. po 1.000,00 eura za svaki te za sastav obrazloženog podneska od 26. studenog 2025. 500,00 eura prema Tbr. 8/1 OT, za zastupanje na tri ročišta 4. travnja 2023., 15. studenog 2023. i 28. listopada 2025. po 1.000,00 eura za svako te za zastupanje na ročištu 27. studenog 2025. 500,00 eura prema Tbr. 9/1 OT, odnosno ukupno 8.000,00 eura čemu treba pribrojiti 25 % PDV-a u iznosu od 2.000,00 eura. Tužiteljev parnični trošak obuhvaća i troškove medicinskog vještačenja u iznosu od 400,00 eura, sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 247,39 eura te sudsku pristojbu na presudu koja je tužitelju u skladu s čl. 7 st. 2 ZSP-a priznata u iznosu od 183,97 eura tj. 50 % od pristojbe na presudu propisane u Tbr. 2/1 Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 37/23) jer se ova presuda punomoćniku tužitelja dostavlja u elektroničkom obliku pa je on dužan platiti samo polovicu ove pristojbe ako je plati u roku od 3 dana od dostave ove presude. Ukupni tužiteljev parnični trošak iznosi 10.831,36 eura pa je tuženiku naloženo da mu namiri taj iznos sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude od isplate u skladu s čl. 151 st. 3 ZPP-a.

35. Tužitelju nije priznata nagrada za sastav odštetnog zahtjeva jer u spis nije dostavio taj podnesak. Nije mu priznat ni trošak pristojbe na rješenje o pristojbi na tužbu u iznosu od 13,27 eura jer je taj trošak skrivio sam tužitelj time što nije pravovremeno platio pristojbu na tužbu pa je sud morao donositi rješenje o pristojbi iz čl. 28 Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23).

36. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sesvetama 12. siječnja 2026.

Sutkinja

Martina Ivanković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

1. odvjetnik Zlatko Kovačić

2. odvjetnik Krešimir Franjo Šenjug