Poslovni broj: Us I-13/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Zrinki Pivac, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja RL, Metković, Matice Hrvatske 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1., OIB: 66486182714, zastupanog po opunomoćeniku KL, zaposleniku tuženika (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 11. prosinca 2025. u nazočnosti tužitelja i opunomoćenika tuženika, 12. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II 560-01/24-01/397, Urbroj: 512-2501- 24-2 od 2. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 560-01/24-01/397, Urbroj: 512- 2501-24-2 od 2. prosinca 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP/I 560- 01/24-01/173, Urbroj: 512M2-6504-24-2 od 23. listopada 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredbima Narodne zaštite MZ Centar – Metković za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

3. U pravodobnoj tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika tužitelj u bitnom navodi da je dana 5. lipnja 2024. podnio zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog dragovoljca iz Domovinskog rata iako je bio pripadnik odreda Narodne zaštite, što je sve argumetirao, međutim da je odbijenj njegov zahtjev. Ističe i da je njegov tadašnji zapovjednik JL, koji je bio zapovjednik obrane grada Metkovića to pismeno ovjerio kod javnog bilježnika. Naveo je da mu nije jasno kako se nekim prizna status na osnovu svjedoka, a nekom ne. Iz navoda tužbe proizlazi da tužitelj traži poništenje osporenog rješenja tuženika.

4. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da navodi tužitelja nisu utemeljeni. Citira i poziva se na odredbu članka 3. stavka 1. i 2. i članka 179. točke a. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23; dalje: ZHBDR), te u bitnom ponvalja navode iz obrazloženja osporenog rješenja tuženika. Ističe da prema stajalištu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi psolovni broj Usž-3683/22-2 od 24. svibnja 2023. pripadnost bilo kojoj sastavnici hrvatske vojske prvenstveno dokazuje podacima službene evidencije, a s obzirom da i u ovom slučaju iz podataka službene evidencije nadležnih tijela Ministarstva obrane RH proizlazi da tužitelj u predmetnom razdoblju Domovinskog rata nije evidentiran na popisima pripadnika NZ. Tužitelj svojim navodima da nije doveo u sumnju navedenu činjenicu, jer ne raspolaže nikakvim materijalnim dokazima koji bi dokazivali da je bio pripadnik OSRH, niti saslušani svjedok posjeduje bilo kakve dokaze koji bi išli u prilog njihovim tvrdnjama, Nadalje, uvidom u izjave tužitelja i svjedoka, razvidno je da je imenovani u traženom razdoblju obavljao stražarske dužnosti, te ostale zadaće organizacijske prirode, poput čuvanja vitalnih objekata u Mjesnoj zajednici. Navedene aktivnosti ne mogu se smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom, sukladno citiranoj odredbi članka 3. stavka 2. ZHBDR-a. Tužitelj da ni u tužbi nije ponudio pravno relevantne razloge zbog kojih bi ova upravna stvar bila drugačije riješena, pa slijedom navedenog tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

5. U sporu je održana rasprava 11. prosinca 2025., a čime je, kao i dostavom podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, te je pregledan cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Stranke drugih dokaznih prijedloga nisu imale.

8. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a po ocijeni ovog Suda tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredbima Narodne zaštite MZ Centar – Metković za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

10. Odredbom članka 3. stavka 1. ZHBDR-a propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i; f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite kjoi je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

10.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Repbulike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovog članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 05. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

11. Odredbom članka 179. stavak 1. točka a) ZHBDR-a propisano je status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenog upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi evidenciju.

12. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut po zahtjevu tužitelja od 16. svibnja 2024. kojim traži utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredbima Narodne zaštite MZ Centar – Metković za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; da je u zahtjevu naveo da je kao pripadnik naoružanih odreda obavljao zadaće zaštite Doma zdravlja Metković, prijem ranjenika na ulazu u ratnu bolnicu, kontrolirao promet vozila i stranaca u Mektoviću (Centar), organizirao izgradnju objekata (rovova) na području Slatine, u akciji „Male Bare“ organizirao prijem oružja; da je tužitelj upisan u vojnu evidenciju 3.3.1986. i da je odslužio vojni rok od 5.8.1985. do 28.8.1986. ; da nije evidentiran na popisima ONZ MZ Centar - Metković; da je tužitelj evidentiran kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kao pripadnik VP2138 od 4.1.1992. do 29.5.1992., od 29.7.1993. do 10.10.1993., od 02.12.1993. do 206.6.1994. i od 4.8.1995. do 20.01.1996.; da spisu predmeta prileži izjava tužitelja kao stranke dana na zapisnik pred prvostupanjskim tijelom od 29.5.2024. i ovjerene izjave svjedoka JL i FL.

13. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, prema ocjeni ovog Suda, osporeno rješenje tuženika je pravilno i zakonito, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

14. Naime, polazeći od citiranih odredbi ZHBDR-a te podataka spisa predmeta iz kojih je razvidno da tužitelj nije evidentiran na službenom popisu pripadnika ONZ MZ Centar-Metković, a posebno imajuću u vidu iskaza samog tužitelja, a koji iskaz u bitnome potvrđuje i svjedok JL, zapovjednik ONZ Grada Metkovića, u svojoj javnoovjerovljenoj izjavi iz kojeg proizlazi da je tužitelj u traženom razdoblju obavljao stražarske dužnosti, te ostale zadaće organizacijske prirode, poput čuvanja vitalnih objekata u Mjesnoj zajednici (zgrada Mjesne zajednice, zgrada Doma zdravlja, Ratne bolnice Metković, granični prijelazi prem BiH), organiziranje izgradnju objekata (rovova) na području Slatine, organiziranje prijema oružja, zamračenje u centru, kontroliranje svih važnih komunikacija zajedno s policijom, osmatranje i javljanje o kretanju neprijateljskih elemenata, kontrola prometa vozila, prijem ranjenika na ulazu u ratnu bolnicu. Nadalje, tužitelj je u izjavi na zapisnik pred prvostupanjskim tijelom izričito naveo da u to vrijeme nije bilo borbenog djelovanja, pa je slijedom navedenog, prema ocjeni ovog Suda, pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo kada je odbilo predmetni zahtjev tužitelja odnosno tuženik kada je odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.

15. Prema ocjeni ovog suda, pravilno je utvrđenje tuženika i prvostupanjskog tijela da tužitelj ne ispunjava (kumulativne) zakonske uvjete za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata propisane gore citiranom odredbom članka 3. stavka 1. u svezi stavka 2. ZHBDR-a. Naime, pravilno tuženik utvrđuje da se aktivnosti koje sam tužitelj i svjedok navode da je tužitelj obavljao i to čuvanja vitalnih objekata u Mjesnoj zajednici (zgrada Mjesne zajednice, zgrada Doma zdravlja, Ratne bolnice Metković, granični prijelazi prem BiH), organiziranje izgradnje objekata (rovova) na području Slatine, organiziranje prijema oružja, zamračenje u centru, kontroliranje svih važnih komunikacija zajedno s policijom, osmatranje i javljanje o kretanju neprijateljskih elemenata, kontrola prometa vozila, prijem ranjenika na ulazu u ratnu bolnicu, ne mogu smatrati pružanjem otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom u smislu naprijed citirane odredbe članka 3. stavka 2. ZHBDR-a. Štoviše i sam tužitelj u svojoj izjavi na zapisnik pred prvostupanjskim tijelom izričito navodi da nije bilo izravnog borbenog djelovanja, a što je jedan od kumulativnih uvjeta za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Kod ovakvog stanja stvari, nije bilo potrebe za daljnjim izvođenjem dokaza u upravnom postupku.

16. U izloženom, po ocjeni ovog Suda, tuženik je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, upravo suprotno tužbenim prigovorima, te pri tome u upravnom postupku koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, dok tužbeni prigovori, imajući u vidu prethodno navedeno, nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

17. Stoga, a budući je osporeno rješenje tuženika zakonito, te nisu ostvareni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21), na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.

U Splitu 12. siječnja 2026.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju,

- tuženiku, uz spis upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis.