Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Poslovni broj: P-481/2021-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bogdan, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Leko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, stjecanja bez osnove, naknade štete i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 26. studenog 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika stranaka, te uz javnu objavu presude, 12. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I/ Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 9011001964 zaključenog između tužitelja AE, kao korisnika kredita i tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, kao kreditora dana 07.02.2006. god., koji je potvrđen kod javnog bilježnika Lidije Perić dana 08.02.2006. g. pod brojem OU- 276/2006-1, a koja u čl. 1. glasi: „...koji odgovara protuvrijednosti od...CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.“; u čl. 4. glasi: „...po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana...“; u čl. 6. glasi: „Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.“; u čl. 7. st. 2. glasi: „..plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja...U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“; u čl. 12. st. 8. glasi: „Potpisom ovog Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja PBZ d.d. s građanima i pristaju na njihovu primjenu. Ugovorne strane su suglasne da se na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju Opći uvjeti poslovanja PBZ d.d. s građanima, ostali akti Banke kojima je regulirano kreditiranje građana te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune...“; a u čl. 12. st. 9. glasi: „Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita i Protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.“.
II/ Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužitelju FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od ukupno 2.204,18 EUR-a (dvijetisućedvestočetirieura- osamnaestcenti) zajedno sa zateznim kamata koje teku na:
- iznos od 8,80 EUR od 01.11.2008. pa sve do isplate;
- iznos od 9,68 EUR od 01.01.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 11,80 EUR od 01.02.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 12,73 EUR od 01.03.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 9,80 EUR od 01.04.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 10,27 EUR od 01.05.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 6,45 EUR od 01.06.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 3,20 EUR od 01.07.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 3,93 EUR od 01.08.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 5,80 EUR od 01.09.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 5,59 EUR od 01.10.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 3,80 EUR od 01.11.2009. pa sve do isplate;
- iznos od 7,15 EUR od 01.12.2009. pa sve do isplate,
- iznos od 9,60 EUR od 01.01.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 13,53 EUR od 01.02.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 12,50 EUR od 01.03.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 17,58 EUR od 01.04.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 16,47 EUR od 01.05.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 18,78 EUR od 01.06.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 34,14 EUR od 01.07.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 30,86 EUR od 01.08.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 39,72 EUR od 01.09.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 36,87 EUR od 01.10.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 30,84 EUR od 01.11.2010. pa sve do isplate;
- iznos od 42,50 EUR od 01.12.2010. pa sve do isplate,
- iznos od 57,02 EUR od 01.01.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 47,01 EUR od 01.02.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 50,64 EUR od 01.03.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 45,76 EUR od 01.04.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 46,50 EUR od 01.05.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 65,90 EUR od 01.06.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 67,20 EUR od 01.07.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 83,94 EUR od 01.08.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 75,83 EUR od 01.09.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 66,88 EUR od 01.10.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 65,76 EUR od 01.11.2011. pa sve do isplate;
- iznos od 64,97 EUR od 01.12.2011. pa sve do isplate,
- iznos od 68,90 EUR od 01.01.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 73,04 EUR od 01.02.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 73,35 EUR od 01.03.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 70,57 EUR od 01.04.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 71,95 EUR od 01.05.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 73,24 EUR od 01.06.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 71,19 EUR od 01.07.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 71,88 EUR od 01.08.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 70,72 EUR od 01.09.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 67,77 EUR od 01.10.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 70,88 EUR od 01.11.2012. pa sve do isplate;
- iznos od 72,60 EUR od 01.12.2012. pa sve do isplate,
- iznos od 72,00 EUR od 01.01.2013. pa sve do isplate;
- iznos od 65,34 EUR od 01.02.2013. pa sve do isplate;
- iznos od 70,95 EUR od 01.03.2013. pa sve do isplate,
po stopi do 31. srpnja 2015. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.
III/ Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužitelju FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati trošak postupka u iznosu od 1.809,13 EUR-a (tisućuosamstodeveteura-trinaestcenti) sa zateznim kamatama koje teku od 12. siječnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.
IV/ Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi naveo da je 7. veljače 2006. s tuženikom zaključio Ugovor o kreditu broj 9011001964 koji je potvrđen kod javnog bilježnika Lidije Perić 8.2.2006. pod brojem OU-276/2006-1, a prema kojem mu je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 23.451,06 CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja. Nadalje, naveo je da je navedenim Ugovorom ugovoren rok otplate kredita od 84 mjeseca, te da su početno ugovoreni mjesečni anuiteti iznosili su 333,33 CHF u kunskoj protuvrijednosti (cca. 1.550,00 kn), ali da su se tijekom otplate kredita, radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF naspram kn, povećavali te su tijekom otplate kredita u dijelu razdoblja iznosili čak i preko 2.200,00 kn. Pored iznosa glavnice u kunskoj protuvrijednosti, naveo je da je sukladno čl. 4. navedenog Ugovora bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru bila promjenjiva sukladno odluci tuženika, a na dan zaključenja Ugovora ona je iznosila 5,17 % godišnje. Također, jednaki anuiteti u kunskoj protuvrijednosti su se plaćali po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja. Predmetni kredit, istaknuo je, otplaćen je u cijelosti. Isto tako, tužitelj je naveo da od tuženika nije zaprimio jedinstveni dokument iz kojeg bi bilo vidljivo koliki dio uplaćenog iznosa svakog anuiteta u HRK i u CHF se odnosi na glavnicu, a koliki na kamatu i koliki je tečaj na dan uplate banka primjenjivala, već mu je tuženik dostavio 2 odvojena izlistanja, zbog čega nije u mogućnosti postaviti točno određen tj. specificiran tužbeni zahtjev, već je vrijednost predmeta spora postavio okvirno na temelju znanih mu podataka. Tužitelj je pozvao na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda br: Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. kojom je u točki II. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, kojom se utvrđuje da je, između ostalih. Nadalje, tužitelj se pozvao i na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda br: Pž- 6632/2017-10 od 14.06.2018. kojom je u točki I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. god. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. Ista odluka je potvrđena odlukom VSRH-a br. Rev-2221/18-11 od 03.09.2019. Nadalje, tužitelj je naveo da je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima, dužan vratiti sve što primio na temelju ništetnih odredbi Ugovora, a sve to u svezi i s čl. 1111., čl. 1115. te čl. 1046. ZOO-a, te se također pozvao i na odredbu čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, navodeći pri tome da slično navodi i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (sada čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača NN 41/14 i 110/15). Tužitelj je naveo je da je iznos VPS-a postavio okvirno, a tek nakon provođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja te drugih predloženih dokaza na okolnost visine dugovanja tuženika, će specificirati tužbeni zahtjev, sve sukladno odredbi čl. 186.b st. 3. ZPP-a, uvažavajući i poštujući načelo „ravnopravnosti oružja“, odnosno davanja mogućnosti i tuženiku da se očituje na predloženi dokaz provođenja vještačenja, a pogotovo radi načela ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka.
1.1. Tijekom postupka tužitelj je navodio da se na konkretni slučaj treba primijeniti zastarni rok od 5 godina u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama, te da zastari rok teče od 14. lipnja 2014. god. (presuda VTS-a br. Pž-7129/13-4 donesena 13.06.2014. Nakon izrade Nalaza i mišljenja vještaka, tužitelj je podneskom od 4. veljače 2025. uredio tužbeni zahtjev. Nadalje, tijekom postupka (na ročištu održanom 23. listopada 2023.) tužitelj je naveo da je omaškom u toč. II/ tužbe navedeno da se treba provesti financijsko vještačenje radi utvrđenja pretplate po osnovi kamate i valute, te da je vještačenje potrebno provesti samo radi utvrđenja pretplate po osnovi valute.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da u cijelosti spori osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te da ističe prigovor zastare, te da je tužbeni zahtjev po osnovu preplaćene kamatne stope je nedvojbeno u zastari jer je postavljen nakon isteka petogodišnjeg zastarnog roka, a koji rok je istekao 13.6.2019. Nastavno, naveo je da je tužitelj cijelu svoju tužbu pogrešno koncipirao na način kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako je isti u cijelosti prestao isplatom kredita, ističući pri tome da sukladno odredbama ZZP-a, interes za podizanje tužbe iz odredbe čl. 131. ZZP/09 postoji samo ako i dok postoji povreda koju je potrebno otkloniti, odnosno potrebno je utvrditi da u trenutku donošenja odluke suda postoji povreda kolektivnih interesa potrošača koju je potrebno otkloniti, pa kako povrede, u trenutku podizanja tužbe (više) nema, istaknuo je. Nadalje, tuženik je naveo da je u konkretnom slučaju riječ o parnici radi utvrđenja i stjecanja bez osnove, pa da je pozivanje tužitelja na utvrđenja suda iz presude VTS-a broj PŽ-7129/13 pravno irelevantno u smislu odredbi čl. 138.a ZZP i 502.c. ZPP-a, pa su tužba i tužbeni zahtjev neuredni. Nadalje, naveo je da tužitelj prilikom razmatranja ponuđenog ugovora nije izdvojio niti jedno pitanje kao „sporno“ ili tražio bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza i/ili ugovorne pozicije, unatoč višestrukoj provjeri od strane službenika banke pa konačno i javnog bilježnika, te da iz takvog ponašanja tužitelja se može zaključiti da su mu bile jasne ugovorne odredbe te prava i obveze, a što u konačnici nedvojbeno proizlazi iz samih odredbi potpisanog i solemniziranog ugovora, pri tome ističući da banka ne može preuzeti odgovornost za potrošača već mu jedino može ponuditi onu uslugu za koju će on sam procijeniti da li odgovara njegovim potrebama i mogućnostima, što je tužitelj nesporno i učinio., od tuženika Osim toga, naveo je, potrošač/korisnik kredita je poslovno sposobna osoba koja je prije zaključenja ugovora dobio sva potrebna pojašnjenja i informacije, te je tu činjenicu i potvrdio potpisom ugovora, kao i da je tužitelju taj isti ugovor u pogledu međusobnih prava i obveza ugovornih stranaka ponovno pojašnjen od strane javnog bilježnika prilikom solemnizacije. Ugovor o kreditu, naveo je, sadrži jasnu i razumljivu odredbu da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke, a kriteriji za promjene sadržani su u općim uvjetima s kojima je klijent prethodno upoznat što proizlazi iz odredbe 12.8. ugovora. Sama činjenica da ugovor sadrži odredbu kojom je utvrđena kamatna stopa u vrijeme zaključenja ugovora, te da je ugovorena ovlast banke da prati kriterije promjenjivosti i sukladno njima, po potrebi, korigira kamatnu stopu, naveo je, čini činidbu određenom odnosno odredivom. Također, naveo je, iz odredbe 12.9. Ugovora o kreditu proizlazi da je tuženik upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF. Tuženik se, nadalje, izričito protivio svim dokaznim prijedlozima tužitelja, a posebice da se provede financijsko vještačenje na okolnost utvrđivanja razlike kamata i tečajne razlike. U konačnici, tuženik je istaknuo i prigovor zastare. Slijedom svega navedenog, predložio je sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja te da obveže tužitelja da mu naknadi troškove postupka.
2.1. Tijekom postupka tuženik je naveo da je d na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. izraženo mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., pa i ako se prihvati navedeni, po tuženiku, pogrešni stav o tijeku zastarnog roka od pravomoćnosti kolektivne odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1404/12 od 4. srpnja 2013.. koja je postala pravomoćna dana 13. lipnja 2014., tužbeni zahtjev po osnovu preplaćene kamatne stope je nedvojbeno u zastari jer je postavljen nakon isteka petogodišnjeg zastarnog roka, a koji rok je istekao 13.6.2019. U odnosu na početak tijeka zastarnog roka, naveo je da rok počinje teći od dana sklapanja ništavog pravnog posla. Nadalje, nakon što je tužitelj uredio tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja, tuženik se očitovao da ne pristaje na djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva.
3. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao Ugovor o kreditu (list spisa 6-10), Otplatnu tablicu s prikazom efektivne kamatne stope (list spisa 11-12), Pregled uplata po kreditu (list spisa 13-14), Plan otplate (list spisa 15-16), Nalaz i mišljenje vještaka (list spisa 66-72).
3.1. Sud nije proveo dokaz saslušanjem vještakinje Lidije Balog, jer na raspravi održanoj 26. studenog 2025. punomoćnik tužitelja naveo da nema pitanja niti primjedbi na nalaz vještaka, te da nije potrebno vještaka pozivati na ročište jer ne bi imao nikakva pitanja za vještaka, dok je punomoćnik tuženika naveo da nema prigovora na nalaz vještaka niti pitanja za vještaka, jer su prigovori pravne prirode, stoga nije potrebno vještaka pozivati na ročište. Isto tako, tužitelj nije saslušavan jer je punomoćnik tužitelja naveo da nije predložio dokazni prijedlog saslušanjem tužitelja iz razloga što je tuženik odustao od dokaznih prijedloga za saslušanjem bankara, a naveo je i da smatra da se na ovaj slučaj treba primijeniti presude donesene u kolektivnom sporu. Ističe se da niti tuženik nije predložio saslušanje tužitelja.
3.2. Na ročištu održanom 23. listopada 2023. tuženik je odustao od dokaznog prijedloga saslušanjem osobnog bankara i javnog bilježnika.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika radi isplate koju je tužitelj učinio tuženiku temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli sadržanih u predmetnom Ugovoru o kreditu, kao i utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, i odredbi o primjeni općih uvjeta (čl. 12. toč. 8. i 9. Ugovora o kreditu).
6. Među parničnim strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva te, jesu li potraživanja tužitelja u zastari i jesu li ništetne i nepoštene predmetne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu (dio čl. 1., čl. 4., čl. 6., 7.st. 2., 12.8 i 12.9.).
7. Među strankama nije sporno da su tužitelji i tuženik 8. veljače 2006. sklopili Ugovor o kreditu za iznos od 23.451,06 CHF-a na rok otplate 84 mjeseci s kamatnom stopom od 5,17% godišnje. Nije sporno ni da je kredit otplaćen tj. u cijelosti u veljači 2013.
8. Iz Ugovora o kreditu (list spisa 11-16), proizlazi da je sklopljen 8.veljače 2006. na iznos od 23.451,06CHF-a a radi kupnje vozila, na rok otplate 84 mjeseci, te da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,17% godišnje, te da je ugovorena valutna klauzula –CHF, kao i da su potpisom ugovora ugovorene strane upoznate s općim uvjetima poslovanja PBZ d.d. s građanima i pristaju na njihovu promjenu, te da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama uslijed promjene tečaja CHF-a.
9. Iz Otplatne tablice s prikazom efektivne kamatne stope (list spisa 11-12) proizlazi kada je trebalo biti dospijeće, kao i iznosi anuiteta koji su trebali biti isplaćivani.
10. Iz Pregleda uplata po kreditu (list spisa 13-14) proizlazi kada i u kojem iznosu su isplaćivani anuiteti.
11. Iz Nalaza i mišljenja vještakinje Lidije Balog, dipl. oec. (list spisa 66-72) proizazi da je vještakinja a kako bi izračunala ukupnu tečajnu razliku koju je tužitelj platio radi porasta važećeg tečaja za CHF, iznose anuiteta iz otplatnog plana u CHF pomnožila sa tečajem na dan isplate kredita (kolona 3) i sa tečajem na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta (kolona 5). Razlika između tako dobivenih kunskih iznosa anuiteta je tečajna je razlika koja je nastala radi povećanja tečaja za CHF tijekom otplate kredita (kolona 6). Nadalje, iz Nalaza proizlazi da je tečaj na dan isplate kredita 07.02.2006. iznosio je 4,711402, te da je podatak o datumu isplate kredita utvrdila iz otplatnog plan (list 11 spisa). Tijekom otplate kredita, uključujući i negativne stavke tečajne razlike, tečajna razlika iznosila je 14.644,15 HRK, a što prema važećem tečaju konverzije od 7,53450 iznosi ukupno 1.943,61 EUR. Tijekom otplate kredita tečajna razlika uključujući samo pozitivne stavke iznosila je 16.607,36 HRK, a što prema važećem tečaju konverzije od 7,53450 iznosi ukupno 2.204,18 EUR.
11.1. Nalaz i mišljenje vještakinje Lidije Balog, dipl. oec., sud je ocijenio vjerodostojnim jer je u skladu s pravilima struke, te je bez proturječnosti i nejasnoća. Tuženik je prigovarao Nalazu i mišljenju vještakinje financijsko-knjigovodstvene struke Tonke Vulić, navodeći da je predmetni nalaz i mišljenje baziran na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovoren fiksan tečaj, što niti je bila ugovorna volja stranaka, niti to proizlazi iz samog sadržaja predmetnog ugovora o kreditu. Međutim, tuženikove primjedbe nisu primjedbe na matematički izračun nego su primjedbe pravne naravi, te ističe da je nalaz sačinjen sukladno rješenju suda i temeljem dokumentacije Banke vezano za predmetni kredit.
12. Suprotno tuženikovim navodima tijekom postupka, pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđena ništetnost i nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, obvezuje stranke u ovom postupku.
12.1. Naime, u konkretnom slučaju sud je vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. te odlukom br. Revt- 575/16 od 03.10.2017. kao i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., a kojima je, među ostalim, utvrđeno:
- da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 dalje u tekstu ZZP/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. u nastavku: ZZP/07), kao i člancima 96. i 97. ZZP-a, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 155/23., u nastavku: ZOO)
- da je tuženik u razdoblju 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio protivno odredbama tada važećeg ZZP/03, u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO-a.
12.2. Odluka suda donijeta u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1 ZZP/14, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106 st. 1. toga Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP/14, a o čemu se radi u ovom konkretnom slučaju.
12.3. Naime, odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Pritom valja reći i da pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate.
12.4. Potrebno je reći da je teret dokazivanja činjenice da tužitelj prilikom sklapanja ugovora nije bio potrošač, na tuženiku (Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci poslovni broj Rev-18/2018-2 od 26.4.2020. jasno naveo kako je teret dokazivanja činjenice da tužitelj nije potrošač upravo na banci, a ne na tužitelju). Tužitelj, a niti tuženik nisu predložili dokaz saslušanjem tužitelja na navedene okolnosti, odnosno je li tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bio potrošač.
12.5. Nadalje, s obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, i to odredbom članka 2. tog ugovora ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama članka 138.a ZZP/07, članka 118. ZZP/14 i članka 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.
12.6. Isto tako, u postupku kolektivne zaštite povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđeno da su odredbe kojima je ugovorena promjena kamatne stope jednostranom odlukom banke, kao i odredba o valutnoj klauzuli, bile nejasne, nerazumljive i teško uočljive i da su uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, suprotno savjesnosti i poštenju.
13. Prema stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj U-III4372/2021 od 30. lipnja 2022., u postupcima koje potrošač pokrene individualnom tužbom protiv banke, tuženik ima pravo dokazivati da odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odnosno valuta u CHF nisu nepoštene jer su stranke o njima pojedinačno pregovarale.
13.1. Tuženik nije dokazao jesu li ugovorne strane pojedinačno pregovarale o valuti kredita (tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem osobnog bankara i javnog bilježnika), a tuženik nije niti predložio saslušanje tužitelja na navedene okolnosti. Potrebno je još jednom naglasiti da teret dokazivanja na tuženiku da je potrošač odnosno tužitelj bio u predugovornoj fazi sklapanja ugovora obaviješten o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, kao i da su ugovorne strane pregovarale o valuti kredita i promjenjivoj kamatnoj stopi.
1 0
13.2. Nadalje, ovaj sud je utvrdio da tužitelj ima status potrošača jer je su im sredstva iz kredita bila potrebna za kupnju motornog vozila, a tuženik nije niti predlagao izvođenje dokaza kojima bi se utvrdilo da je vozilo koje je kupljeno sredstvima kredita bilo namijenjeno za obavljanje poslovne djelatnosti, odnosno da vozilo nije kupljeno za osobne potrebe tužitelja. Slijedom navedenog, a budući da tuženik, na kojem je kao kreditoru teret dokazivanja činjenice da tužitelj nema svojstvo potrošača i da se radi o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu, nije niti dokazao, a niti je učinio vjerojatnim da bi namjena kredita bila korištena u svrhe namijenjene zanimanju ili poslovnoj/poduzetničkoj djelatnosti tužitelja u smislu odredaba ZZP-a, pa je utvrđen tužiteljev status potrošača (pravni stav zauzet u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 18/2018 od 26 svibnja 2020.).
13.3. Dakle, slijedom svega navedenoga, iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je tuženik informirao tužitelja o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, a to su rizik "valute utočišta" (siguran za tuženika kao ulagača, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan je za potrošača, jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti), kao i rizik zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti CHF, dok provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti EUR.
13.4. Stoga, a budući da je Ugovor o kreditu sklopljen 8. veljače 2006. dakle u razdoblju obuhvaćenom naprijed navedenim presudama s ugovorenom valutom uz koju je vezana glavnica CHF i ugovorenom redovnom kamatnom stopom promjenjivom u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika, a tužitelj se na spomenute odluke i pozvao, a tuženik, s druge strane, nije iznosio, pa time ni dokazao, nikakve posebne okolnosti, mimo onih iznijetih u kolektivnom sporu, a iz kojih bi se moglo zaključiti da zbog tih specifičnih okolnosti na predmetni Ugovor o kreditu nisu primjenjive naprijed navedene odluke (tako VSRH u Rev 18/2018-2 od 26.5.2020.).
14. Nadalje, a unatoč nespornoj činjenici kako je tužitelj u cijelosti otplatio kredit, navodi se kako tužitelj ima pravni interes za vođenje ovog konkretnog postupka. Ovo iz razloga što ništetan ugovor, odnosno ništetna odredba ugovora ne može protekom vremena konvalidirati, pa tako niti ispunjenjem ugovora već je tuženik temeljem čl. 323. st. 1. ZOO-a dužan vratiti sve što je primio s osnova ispunjenja ništetne ugovorne odredbe. Naime, odredbom čl. 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetosti ne gasi iz čega slijedi da svaka zainteresirana osoba (čl. 327. st. 1. ZOO-a) može uvijek isticati ništetnost bez obzira na je li ugovor ispunjen, odnosno u ovom slučaju, je li kredit otplaćen.
15. Budući da se nije pojedinačno pregovaralo odnosno da su slijedeće odredbe Ugovora o kreditu bile unaprijed formulirane od strane tuženika i da tužitelj nije imao utjecaja na njihov sadržaj, uzrokovalo je znatnu neravnotežu i pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja - potrošača, pa je stoga ovaj sud utvrdio da su odredbe o Ugovora kreditu u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu sukladno čl. 81. st. 1. u vezi čl. 87. st. 1. ZZP-a nepoštene, te ništetne. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je utvrdio ništetnost odredbe čl. 1. koja glasi „...koji odgovara protuvrijednosti od...CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.“; u čl. 4. koja glasi: „...po kamatnoj stopi koja
1 1
je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana...“; u čl. 6. koja glasi: „Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.“; u čl. 7. st. 2. koja glasi: „..plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja ... U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“
15.1. Ovdje se ističe da je sud utvrdio ništetnom i odredbe čl. 12. st. 8. i 12. st. 9. Ugovora o kreditu i iz razloga jer su navedene odredbe vezane za odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a koje ovise o općim aktima kreditora i svim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja kredita, koji su u trenutku potpisivanja ugovora o kreditu tužitelju bili nepoznati jer nije mogao znati niti predvidjeti kako će se mijenjati opći akti kreditora za vrijeme trajanja kredita. Slijedom navedenog, odlučeno kao pod toč. I/ izreke presude.
16. Dakle, budući su navedene odredbe Ugovora o kreditu ništetne, kao i da je ništetna ugovora odredba u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula ta se odredba među strankama ne može primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Stoga, a sukladno odredbi čl. 323. st. 1. i 1111. st. 1. ZOO-a, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta na ime razlike koja proizlazi iz promjene tečaja CHF sa zateznom kamatom od dana plaćanja pojedinog iznosa razlike do isplate, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, budući da se tuženika, koji je sastavio predmetne, nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.
17. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo financijsko vještačenje po sudskoj vještakinji Lidiji Balog, dipl.oec., a iz kojeg Nalaza i mišljenja proizlazi da je tijekom otplate kredita, uključujući i negativne stavke tečajne razlike, tečajna razlika iznosila je 14.644,15 HRK, a što prema važećem tečaju konverzije od 7,53450 iznosi ukupno 1.943,61 EUR. Tijekom otplate kredita tečajna razlika uključujući samo pozitivne stavke iznosila je 16.607,36 HRK, a što prema važećem tečaju konverzije od 7,53450 iznosi ukupno 2.204,18 EUR-a.
18. Prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz članka 1111. ZOO-a. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.
19. Slijedom navedenog, osnovano je potraživanje tužitelja na ime razlike između stvarno plaćenih anuiteta na način kako je to navedeno u izreci presude, a što je u skladu s Nalazom i mišljenjem vještaka, odnosno tijekom otplate kredita uslijed CHF valutne klauzule preplaćeno tečajnih razlika 2.204,18 EUR-a, uključujući samo pozitivne stavke, pa je stoga tužitelj dužan tuženiku platiti iznos od 2.204,18 EUR-a
1 2
sa zateznim kamatama koje su tekle na svaki preplaćeni mjesečni iznos, pa je stoga odlučeno kao pod toč. II/ izreke.
20. Tužitelju na preplaćeni iznos pripadaju zatezne kamate sukladno čl. 1114. u vezi odredbe čl. 1115. i čl. 29. ZOO-a. Navedeno iz razloga što je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa i tečaja rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, što nije učinio iako je toga morao biti svjestan. Stoga u svakom slučaju od trenutka uplate iznosa većeg od ugovorenog moralo je tuženiku biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada. U vezi s navedenim potrebno je reći da je tuženik bio nepošteni stjecatelj tijekom ugovornog odnosa od odobravanja i stavljanja kredita na raspolaganje korisniku kredita (čl. 1115. ZOO-a) pa do uplate svakog anuiteta. Naime, tuženik je povrijedio prava potrošača ugovarajući korisnicima kredita nepoštene (ništetne) odredbe o valutnoj klauzuli i koja pri zaključenju ugovora nije omogućio pojedinačno pregovaranje o tim odredbama, pa se stoga smatra nepoštenim stjecateljem.
21. Dakle, budući da je tuženik primitkom uplata svakog anuiteta bio nepošteni stjecatelj (čl. 1115. ZOO-a) tužitelju pripada pravo na isplatu zateznih kamata od uplate svakog anuiteta, jer je s tim danom dolazilo do uvećanja imovine tuženika.
22. Nadalje, u vezi početka i tijeka zastarnog roka u vezi zahtjeva za isplatom pretplaćenih iznosa zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule potrebno je reći da prema shvaćanju Vrhovnog suda RH iz presude Rev-2245/17 od 20.03.2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04.07.2013.:
- u odnosu na nepoštenost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13.06.2014., jer je ista u tom dijelu potvrđena Presudom Visokog
Trgovačkog suda od 13.06.2014. posl.br. Pž-7129/13
- u odnosu na nepoštenost odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14.06.2018. kada je potvrđena u tom dijelu presudom Visokog Trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14.06.2018. pa je zastara restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope počela teći 13.06.2014., a po osnovi ništetnosti valutne klauzule 14.06.2018. Navedeno proizlazi i iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela Su-IV-33/2022 od 31. siječnja 2022.
23. Dakle, nije osnovan prigovor zastare restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetnosti valutne klauzule. Naime, vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO. Zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Budući da je zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počela teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04.07.2013. u odnosu na nepoštenost odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14.06.2018. kada je potvrđena u tom dijelu Presudom Visokog Trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17
1 3
od 14.06.2018., odnosno zastara za restitucijske zahtjeve po osnovi ništetnosti valutne klauzule počela je teći 14. lipnja 2018., a tužba je podnesena 22. travnja 2021., odnosno unutar zastarnog roka od 5 godina. Ovdje se još jednom ističe da je tužitelj na ročištu održanom 23. listopada 2023. naveo da je u tužbi omaškom naveo da predlaže provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na kamatu i na valutu, te je vještačenje potrebno provesti samo za porast valute.
24. Nadalje, potrebno je reći i da sud postupa i odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, a tuženik tijekom postupka nije postavio odgovarajući zahtjev glede utvrđenog iznosa negativne razlike niti je istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja, a hrvatski pravni sustav ne poznaje prijeboj ex lege, kao niti uvjetni prijeboj, pa sud nema ovlaštenja samoinicijativno prebiti utvrđenu negativnu razliku od konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja (tako i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 549/2023-4.), stoga je ovaj sud tužitelju dosudio pretplaćeni iznos koji sadrži samo pozitivne stavke.
25. Prema ocjeni ovoga suda konkretno uređenje tužbenog zahtjeva od 4. veljače 2025. ne predstavlja preinaku niti djelomično povlačenje tužbe zbog posebne primjene odredbe čl. 186 b ZPP-a, odnosno jer je tužba bila podnesena sukladno čl. 186 b ZPP-a (tako u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 589/2021, Revd-3649/2023, Revd-2688/2021 i Revd-3152/2021), pa je ovaj sud odlučivao o tužbenom zahtjevu kako je to specificirano podneskom od 4. veljače 2025., pa stoga za ovu pravnu stvar nije niti odlučno što je tuženik navodio da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe. Ovdje se ističe da je tužitelj još u tužbi naveo da zbog nedostatka potrebnih znanja nije u mogućnosti postaviti točno određen tj. specificiran tužbeni zahtjev, već je vrijednost predmeta spora postavio okvirno na temelju znanih mu podataka.
26. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu po tužbenom zahtjevu od 4 veljače 2025. pa mu sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a pripada naknada troška postupka. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 7. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., u nastavku: Tarifa), trošak zastupanja na ročištu 15. ožujka 2025. u iznosu od 50,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife, trošak zastupanja na ročištima 23. listopada 2023. i 26. studenog 2025. u iznosu od 200,00 EUR-a za svako ročište sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak sastava podneska od 17. siječnja 2023., te podneska od 4. veljače 2025. u iznosu od 200,00 EUR-a za svaki podnesak sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, što sveukupno iznosi 1.050,00 EUR-a uvećano za 25% PDV-a iznosi 1.312,50 EUR-a. Navedenom trošku pridodan je trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR-a uvećano za 25% PDV-a što iznosi 125,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. toč.3. Tarife, što sveukupno iznosi 1.437,50 EUR-a. Navedenom trošku pridodan je trošak vještačenja u iznosu od 331,81 EUR-a i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,82 EUR-a, što sveukupno iznosi 1.809,13 EUR-a. Dakle, tuženik je dužan tužitelju naknaditi trošak postupka u iznosu od 1.809,13 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku od 12. siječnja 2025. pa do isplate sukladno čl. 29. st. 1. 2. ZOO-a u vezi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („ Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 94/14., 55/16., 73/17. i 131/20. i 114/22., u nastavku: OZ). Stoga je odlučeno kao pod toč. III/ izreke.
1 4
26.1. Tužitelju nije priznata naknada troška sastava podneska od 27. travnja 2021., 31. kolovoza 2023., 24. listopada 2023., jer nisu bili potrebni za ovu parnicu (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
27. Tuženik u sporu nije uspio pa mu ne pripada naknada troška postupka, te je stoga odlučeno kao pod toč. IV/ izreke.
Osijek, 12. siječnja 2026.
Sutkinja
Helena Topić Vuković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DOSTAVITI:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
