Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-98/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog IB, zbog prekršaja iz članka 38.a stavka 2. u svezi stavka 1. točke 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj: 75/2013., 36/2015., 46/2017., 152/22.), odlučujući o žalbi okrivljenika zastupanog po braniteljici ŽB, odvjetnici u [adresa], podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pp-360/2025-7 od 5. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 12. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okrivljenog IB, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni IB (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

oslobađa se od optužbe

što je dana 12. listopada 2024. u 16,15 sati u Karlovcu, u mjestu Brezova Glava kod kbr. 8C, kao odgovorna osoba u pravnoj osoba HTZ d.o.o., omogućio da njihovim teretnim vozilom marke Scania registarske oznake i broja [registarska oznaka], koje je opremljeno digitalnim tahografskim uređajem kojem je bilo pridodano priključno vozilo registarske oznake i broja [registarska oznaka], upravlja vozač ČB, rođen **.**.1987., krećući se naseljem Brezova Glava od smjera Slunja u smjeru Karlovcu, da rukuje sa digitalnim tahografskim uređajem, odnosno karticom vozača na način koji je doveo do tajenja, odnosno prikrivanja podataka o aktivnostima vozača koji su trebali biti pohranjeni na njegovoj kartici vozača, odnosno da u tahografu nije imao umetnutu karticu vozača,

dakle, postupao je suprotno odredbi čl. 32. st. 3. Uredbe (EU) 165/2014 Europskog parlamenta i vijeća,

čime je kao odgovorna osoba u pravnoj osobi počinio prekršaj kažnjiv po članku 38a. stavku 2. u svezi stavka 1. točke 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu.

II. Uslijed odluke iz točke I. izreke ove presude, žalba okrivljenika postala je bespredmetna.

III. Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. tog Zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okrivljeni IB proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 38.a stavka 2. u svezi stavka 1. točke 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, činjenično opisanog u izreci presude, te je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.980,00 eura. Okrivljenik je ujedno propisno upozoren da će se novčana kazna smatrati plaćenom u cijelosti ako u određenom roku plati dvije trećine izrečene kazne.

1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura.

2. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno po braniteljici podnio žalbu iz svih žalbenih razloga, u bitnome ponavljajući navodi obrane kako nije omogućio imenovanom vozaču da postupa na način naveden u činjeničnom opisu djela. Žalitelj predlaže da se žalba prihvati.

3. Žalba je bespredmetna.

4. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), kao drugostupanjski sud, utvrdio je da je pobijanom presudom povrijeđeno prekršajno materijalno pravo iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika, jer djelo, na način kako je činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude, nije prekršaj.

4.1. Naime, odredbom članka 38.a stavka 2. u svezi stavka 1. točke 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu propisano je da će se za prekršaj kazniti počinitelj odgovorna osoba u pravnoj osobi „ako naredi, dopusti ili omogući da vozač prikrije, taji ili uništi podatke zabilježene na tahografskom listiću ili podatke pohranjene u tahografu ili kartici vozača ili podatke ispisane s tahografa, rukuje tahografom, tahografskim listićem ili karticom vozača na način koji može dovesti do prikrivanja, tajenja ili uništavanja podataka i/ili ispisanih informacija, ili se u vozilu nalazi uređaj koji bi se mogao koristiti u navedene svrhe (članak 32. stavak 3. Uredbe (EU) br. 165/2014 ili članak 12. stavak 8. AETR-a)“.

4.2 Iz takvog zakonskog opisa navedenog prekršaja proizlazi da djelo može biti počinjeno naredbom, dopuštenjem ili omogućavanjem vozaču da rukuje tahografom, tahografskim listićem ili karticom vozača na način koji može dovesti do prikrivanja, tajenja ili uništavanja podataka. Međutim, u činjeničnom opisu djela u izreci pobijane presude navedeno je da je okrivljenik „omogućio“ vozaču da upravlja vozilom bez umetnute kartice u tahografski uređaj, pri čemu nije navedeno na koji način je okrivljenik, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi HTZ d.o.o., to omogućio. Za ocjenu je li ostvareno obilježje prekršaja „omogućavanjem“ nužno je u činjeničnom opisu navesti u čemu se sastoji takvo omogućavanje te nije dovoljno samo navesti zakonsko obilježje prekršaja jednom od tri moguća načina počinjenja prekršaja (ovdje je to „omogući“). Stoga činjenični opis prekršaja koji navodi samo zakonsko obilježje prekršaja, bez opisa kako je konkretno zakonsko obilježje ostvareno, ne sadrži obilježje prekršaja ( istovjetno stajalište iskazano u Presudi Vrhovnog suda RH od 11. studenoga 2025., broj: Kzz-30/2025-3).

4.3. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

4.4. S obzirom da činjenični opis prekršaja ne sadrži način ostvarenja zakonskog obilježja navedenog prekršaja (nije navedeno kako je to okrivljenik imenovanom vozaču omogućio protupravno postupanje), ostvarena je povreda materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona jer djelo, na način kako je činjenično opisano u izreci presude, nije prekršaj,

4.5. Stoga je ovaj Sud po službenoj dužnosti preinačio prvostupanjsku presudu na način da je okrivljenika oslobodio od optužbe za djelo opisano u izreci, primjenjujući članak 182. točku 1. Prekršajnog zakona.

5. Uslijed ove odluke žalba okrivljenika postala je bespredmetna.

6. Kako je okrivljenik oslobođen od optužbe za terećeno djelo, to je temeljem članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona u pogledu troškova prekršajnog postupka odlučeno da isti padaju na teret proračunskih sredstava.

7. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 12. siječnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović v.r.

Katica Lučić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.