REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: Pn-240/2025-137

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Sesvetama po sucu tog suda Ivi Raos, u pravnoj stvari tužiteljice PČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Gordanu Škari, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., [adresa], OIB: 94472454976, (ranije: Jadransko osiguranje d.d., [adresa], OIB: 94472454976), zastupanog po punomoćniku Hrvoju Pelclu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. u [adresa], radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 28. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice te punomoćnika tuženika, 12. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku, Adriatic osiguranje d.d. iz [adresa], Listopadska 2, OIB: 94472454976, da isplati tužiteljici, PČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.149,241 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 29.09.2016. godine pa do dana 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. pa do dana isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te da joj naknadi parnični trošak uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do dana isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem se nalaže tuženiku Adriatic osiguranje d.d. iz [adresa], Listopadska 2, OIB: 94472454976, da isplati tužiteljici, PČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 495,94 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 29.09.2016. godine pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 9.730,01 eur sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12. siječnja 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 21.376,77 eur sa zateznim kamatama.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 7.147,48 eur.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Šibeniku posl.br. Gž-800/2022 od 08.05.2023. u točki I. izreke djelomično su odbijene žalbe tužiteljice i tuženika te je u dijelu toč. I. izreke potvrđena presuda ovoga suda posl. br. Pn-144/2019 od 13.07.2022. kojim je tužiteljici dosuđen iznos od 61.985,35 kn sa zakonskim zateznim kamatama te je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 69.332,15 kn i iznos zakonske zatezne kamate na dan 15. listopada 2015. godine kao i u toč. II. izreke. Djelomično je u toč. I. izreke navedene presude preinačena odluka o zateznim kamatama na način da je usvojen zahtjev tužiteljice za isplatom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 61.985,35 kn i za daljnje razdoblje od 16. listopada 2015. godine do 15. ožujka 2016. godine dok je u toč. III. izreke kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 18.373,32 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. rujna 2016. godine do isplate dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen, u točki IV. izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu 41.457,81 kn sa zateznim kamatama tekućim od 13. srpnja 2022. godine do isplate te u točki V. izreke kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu 89.823,44 kn kao neosnovan, ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

2. U obrazloženju ukidnog rješenja Županijskog suda u Šibeniku posl.br. Gž- 800/2022 od 08.05.2023. navedeno je kako će u nastavku postupka prvostupanjski sud ukloniti ukazane propuste i povrede te dati jasne i valjane razloge po pitanju kolika je razlika između pretpostavljenih plaća tužiteljice u utuženom periodu i onog što je primala, te će u tom pravcu izvesti sve do sada provedene dokaze a po potrebi i nove, pa će pravilnom primjenom procesnog i materijalnog prava donijeti novu i na zakonu utemeljenu presudu. Vezano za dio prvostupanjske odluke kojim je odlučeno o zahtjevu za naknadu štete zbog izgubljene dobiti (toč. III. izreke) navedeno je kako iz obrazloženja pobijane presude i stanja spisa predmeta proizlazi da je provedeno financijsko vještačenje po sudskom vještaku Zrinku Ručeviću koji je u svom nalazu i mišljenju dao dvije moguće varijante – visinu izgubljene zarade tužiteljice kao razlike između potencijalnih plaća te primljenih plaća i naknada plaća u utuženom razdoblju od 1. prosinca 2014. do 31. listopada 2016. godine u ukupnom neto iznosu 59.729,11 kn neto (za mjesece u kojima je tužiteljica primala neto naknade plaće) i daljnjih 6.238,04 kn bruto (za mjesece u kojima je tužiteljica primala bruto plaću) ili 66.961,83 kn neto (za mjesece u kojima je tužiteljica primala neto naknade plaće) i daljnjih 6.820,96 kn bruto (za mjesece u kojima je tužiteljica primala bruto plaću) i to u slučaju ako sud utvrdi da je trebala primati plaću u skladu s Ugovorom o radu od 25. listopada 2010. Usmeno saslušan na ročištu glavne rasprave, vještak je iskazao da poslodavac nije ispostavio ispravne iznose pretpostavljenih plaća tužiteljice te da bi se isto moglo razjasniti da se od poslodavca zatraži cjelokupni obračun pretpostavljenih plaća tužiteljice u predmetnom razdoblju, od bruto do neto plaće. Tuženik je nakon toga predložio pribavljanje ove dokumentacije na koju je vještak ukazao, no prvostupanjski je sud odbio ovaj dokazni prijedlog te da je u provedenom postupku ostalo još uvijek nerazjašnjeno kolika je stvarna šteta koju tužiteljica trpi po ovom osnovu.

2. Naime iz obrazloženja presude Županijskog suda u Šibeniku posl.br. Gž- 800/2022 od 08.05.2023. kojim je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda ovoga suda posl. br. Pn-144/2019 od 13.07.2022. navedeno je kako među strankama nije sporno da je tužiteljica nastradala kao putnica u vozilu kojim je upravljala osiguranica tuženika u štetnom događaju dana 29. studenog 2014. godine te da u trenutku nezgode nije bila vezana sigurnosnim pojasom. Tužiteljica je, nadalje, tijekom postupka nespornim učinila svoju suodgovornost u omjeru 20%. Navedeno je kako je u prvostupanjskoj presudi potpuno i pravilno utvrđeno sljedeće: da iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka dr. sc. Miroslava Gjurašina i dr. OČ proizlazi da je tužiteljica utužene prigode zadobila nagnječenje mozga desno i lijevo čeono i sljepoočno, traumatsko krvarenje ispod mekih moždanih ovojnica, krvni podljev ispod tvrde moždane ovojnice čeono-sljepoočno-tjemen lijevo, prijelom lubanje sljepoočno desno, prijelom baze lubanje u području etmoidne, sfenoidne kosti i desne očne šupljine, prijelom sinusa gornje čeljusti obostrano, ranu razderotinu lica čeono lijevo dužine 10 cm, periorbitalni krvni podljev lijevog oka, da je uslijed navedenih povreda zaostalo smanjenje životne aktivnosti u omjeru 50% koje se očituje u razvoju posttraumatskog psihoorganskog sindroma i organskog afektivnog poremećaja i psihičkih posljedica kao i lijevostrane hemipareze lakog stupnja i posttraumatske stabilne epilepsije bez napadaja; da je tužiteljica trpjela jaku fizičku bol 4 dana, srednju bol 8 dana, slabu kroz 50 dana; da nije trpjela primaran strah jer je izgubila svijest, sekundarni strah jačeg intenziteta trajao je tjedan dana, srednjeg intenziteta mjesec dana, slabijeg tri mjeseca kumulativno; da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu po 4 sata dnevno kroz 3 mjeseca, potom po 2 sata dnevno kroz 9 mjeseci, a ubuduće po 4 sata tjedno trajno, a odnosi se na pomoć kod prenošenja tereta, pospremanja stana i većih nabavki; da je naruženje srednjeg stupnja i uvijek vidljivo drugima; da su troškovi liječenja i pribave naočala/leća utvrđeni pregledom priloženih računa; da tužiteljica nije dokazala vrijednost uništenih osobnih stvari dok je tuženik po tom osnovu izvansudskim putem isplatio iznos od 1.000,00 kn. Nadalje, iz zajedničkog nalaza i mišljenja vještaka dr. Davora Mayera i ing. TČ proizlazi da je do teških ozljeda glave tužiteljice došlo uslijed toga što ista nije bila vezana sigurnosnim pojasom u trenutku sraza. Temeljem naprijed pravilno i potpuno utvrđenih činjenica, prvostupanjski je sud pravilno odlučio o suodgovornosti stranaka primjenom članka 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), kada je suodgovornost tužiteljice utvrdio u omjeru 30%, te se žalbeni navodi tužiteljice i tuženika istaknuti u tom pravcu ukazuju neosnovanima i istima se preocjenjuju dokazi pravilno ocijenjeni po sudu prvog stupnja. Nadalje, kad se uzmu u obzir naprijed utvrđene činjenice glede obima pretrpljene neimovinske štete pravilno je prvostupanjski sud primijenio članak 1100. st. 2. ZOO-a kada je temeljem kriterija navedenih u toj odredbi utvrdio da je ukupna visina pretrpljene neimovinske štete, uz odbitak nesporno plaćenog iznosa i suodgovornosti u omjeru 30% 60.500,00 kn, dok je za preostali dio potraživanja tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Visina štete je utvrđena sukladno novim Orijentacijskim kriterijima o iznosima za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-5. U odnosu na visinu pretrpljene imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege pravilno je prvostupanjski sud primijenio članak 1093. ZOO-a kada je istu utvrdio u visini 18.439,00 kn (1 sat pružene pomoći i njege = 20 kn), te uz odbitak suodgovornosti tužiteljice dosudio iznos od 12.907,44 kn, a za ubuduće rentu u iznosu 242,48 kn mjesečno, a tuženik nije u pravu kada ističe da je zakonsku zateznu kamatu na ovaj oblik štete sud trebao dosuditi od dana presuđenja. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio članak 1093. ZOO i kada je s osnova troška liječenja i pribave naočala/leća dosudio iznos od 1.265,35 kn, uz prethodni odbitak nesporno izvršene uplate u iznosu 3.162,50 kn i utvrđene suodgovornosti u omjeru 30%. Što se pak tiče naknade imovinske štete zbog uništene odjeće, obuće i torbe, pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a. ZPP) sud je odbio zahtjev u ovom dijelu jer tužiteljica nije dokazala visinu tako nastale štete, dok je tuženik u mirnom postupku po ovom osnovu isplatio 1.000,00 kn. Međutim, ispitujući pobijanu presudu u ovom dijelu u granicama istaknutih žalbenih razloga, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava kada je tužiteljici na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete dosuđena zakonska zatezna kamata od dana podnošenja tužbe. Naime, prema članku 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, pa kako se tužiteljica nesporno obratila tuženiku prije pokretanja ovog postupka s odštetnim zahtjevom koji je zaprimljen 15. listopada 2015. kad je tražbina i dospjela, godine to je pravilnom primjenom materijalnog prava odlučeno kao u toč. II. izreke drugostupanjske odluke.

4. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. revd 3647/2023 od 22. studenog 2023. odbijen je prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku posl.br. Gž-800/2022 od 08.05.2023.

5. Slijedom navedenog, u ovom stadiju postupka valjalo je odlučiti o dijelu tužbenog zahtjeva tužiteljice za naknadu štete zbog izgubljene dobiti te o troškovima parničnog postupka.

6. U dokaznom postupku izvršen je uvid u presudu Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, posl.br. K-63/15 od 09. ožujka 2015 (list 6-9 spisa), ispis iz baze HUO-a (list 10 spisa), presliku medicinske dokumentacije za tužiteljicu (list 11-65 spisa), preslika izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad od prosinca 2014. do veljače 2016.(list 66-81 spisa), preslika obračuna isplaćene plaće/naknade plaće od prosinca 2014. do veljače 2016 (list 82-96 spisa), ispis obračuna razlike neto primanja tužiteljice od prosinca 2014. do veljače 2016. (list 97 spisa), presliku računa (list 98-103 spisa), presliku odštetnog zahtjeva i povratnice (list 104-107), presliku prigovora i povratnice (list 108-110 spisa), fotografski elaborat i skica lica mjesta nezgode (list 125-133), obavijest o primitku odštetnog zahtjeva (list 149 spisa), dopis tuženika od 20. listopada 2015. (list 149 spisa), odgovor tuženika na odštetni zahtjev (list 151 spisa), presliku kontrolnog nalaza od 08. travnja 2016. (list 157 i 158 spisa), presliku izjave o namirenju od 10. ožujka 2016. (list 162 spisa), izvješće društva Agram detektiv d.o.o. (list 189-196 spisa), potvrde o isplaćenim naknadama za bolovanje (list 213 spisa), izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad od 31. svibnja 2016. do 07. listopada 2016. (list 214-218 spisa), potvrdu društva Rosip d.o.o. o visini isplaćenih naknada tužiteljici (list 229 spisa), Ugovor o radu tužiteljice od 25. listopada 2010. (list 230 i 231 spisa), dopis HZZO s podacima o utvrđenoj naknadi plaće za tužiteljicu (list 232 i 233 spisa), potvrda izabranog liječnika tužiteljice od 03. siječnja 2017. (list 236 spisa), provedeno je kombinirano sudsko medicinsko-prometno vještačenje po dr. Davoru Mayeru i ing. TČ (list 240-247 spisa), sudski vještaci dr. Davor Mayer i ing. TČ usmeno su obrazložili nalaz i mišljenje (list 260-261 spisa), saslušana je tužiteljica PČ (list 285 i 286 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po dr. Miroslavu Gjurašinu i dr. OČ (list 292-295 spisa), izvršen je uvid u dopis Centra za socijalnu skrb Zagreb od 02. prosinca 2019. (list 324 spisa), dopis HZMO-a od 04. prosinca 2019. (list 327 spisa), sudski vještaci dr. Miroslav Gjurašin i dr. OČ usmeno su obrazložili nalaz i mišljenje (list 328-330 spisa), provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću (list 344-350 spisa), sudski vještak Zrinko Ručević usmeno je obrazložio nalaz i mišljenje (list 562-563 spisa), izvršen je uvid u obračun pretpostavljenih plaća tužiteljice u predmetnom razdoblju, od bruto do neto plaće (list 747. – 751. spisa), pročitani su dopunski nalazi i mišljenja vještaka Zrinka Ručevića od 09. svibnja 2025 (list 768-772 spisa) te od 11. studenog 2025. (list 791-794 spisa).

7. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Tužiteljica je u tužbi s osnova izgubljene zarade potraživala ukupan iznos od 33.820,62 kn sa zateznim kamatama tekućim od 29. rujna 2016. Vezano uz nakandu imovinske štete s osnova izgubljene zarade koje tužiteljica potražuje u tužbi, tuženik je istaknuo prigovor zastare u odnosu na povišeni zahtjev s osnova izgubljene zarade kako je to ista zatražila podneskom od 17. studenog 2020. navodeći da je tužiteljica preinačila tužbeni zahtjev u odnosu na traženje izgubljene zarade njegovim povišenjem protekom vremena dužeg od 3 godine pa imajući u vidu da je zadnje uređenim tužbenim zahtjevom podneskom od 29. rujna 2016. potraživala izgubljenu zaradu za razdoblje uključujući rujan 2016. u iznosu od 50.411,23 da je podneskom od 17. studenog 2020. preinačila tužbeni zahtjev na način da je povisila traženje izgubljene zarade za isto razdoblje potražujući naknadu štete s osnova izgubljene zarade u iznosu od 78.782,79 kn.

9. Prema odredbama čl. ZOO-a tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila (st. 1.), a u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala (st. 2).

10. Sud ovdje ističe kako je predmetnom odredbom određen subjektivni i objektivni rok, gdje je subjektivni rok zastare tri godine od dana kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu počinila, dok je objektivni rok pet godina od dana kad je šteta nastala čime početak subjektivnog roka za tražbine naknade prouzročene štete ovisi kumulativno o dvjema činjenicama i to o saznanju oštećenika za štetu i o saznanju oštećenika za osobu koja je počinila štetu. Pod saznanjem oštećenika za nastalu štetu smatra se ne samo saznanje o postojanju štete već i o njenom obujmu tj. o elementima njene visine. Nadalje, pod saznanjem oštećenika za nastalu štetu smatra se ne samo saznanje o postojanju štete već i o njenom obujmu tj. o elementima njene visine, dok je tužiteljica obujam štete tj. elemente njene visine po predmetnoj osnovi doznala tek po provedenom vještačenju tijekom postupka (nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića), time je evidentno kako niti u tom slučaju nema govora o nastupu zastare predmetnog potraživanja, kako po prvotno postavljenom tako i po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu obzirom na to da tužiteljica nije postavila novi, drugačiji tužbeni zahtjev, već za isto razdoblje koje je utuženo unutar zastarnog roka potražuje isplatu iznosa koji je usklađen s nalazom i mišljenjem vještaka. Slijedom svega navedenog, sud je prigovor zastare ocijenio u cijelosti neosnovanim.

11. Odredbom čl. 1069. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) propisano je da za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik. Takva odgovornost u ovome slučaju prelazi na osiguravatelja, odnosno, tuženika, koji niti ne spori pasivnu legitimaciju, s obzirom na činjenicu da je predmetno vozilo u tome trenutku bilo osigurano kod tuženika. Tuženik, kao osiguratelj odgovara tužiteljici, koja se vozila u automobilu kao putnica, bez obzira na krivnju, s obzirom da se radi o opasnoj stvari koju predstavlja motorno vozilo u pogonu i njezino svojstvo treće osobe.

12. Odredbom čl. 1092. ZOO propisano je pravilo za naknadu štete u slučaju kada postoji doprinos oštećenika vlastitoj šteti, a odredba glasi: (1) Oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila, ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. (2) Kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja.

13. Sukladno odredbi čl. 1106. ZOO-a određeno je kako odredbe o doprinosu oštećenika vlastitoj šteti i sniženju naknade koje vrijede za imovinsku štetu na odgovarajući se način primjenjuju i na neimovinsku štetu.

14. U pravomoćnoj ranijoj presudi primjenom odredbe čl. 1092. ZOO-a, doprinos tužiteljice nastaloj šteti ocijenjen je u omjeru od 30%. Takav se doprinos očitovao u činjenici što tužiteljica u vožnji nije bila vezana sigurnosnim pojasom, a što je bila dužna sukladno odredbi čl. 136. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne Novine“ 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14 - u daljnjem tekstu ZOSPC) prema kojem su vozač i putnici tijekom vožnje u motornom vozilu dužni koristiti pojas na sjedalima na kojima su ugrađeni sigurnosni pojasevi, pa je to nevezivanje bilo u uzročno-posljedičnoj vezi s dobivenim ozljedama jer da je bila vezana iste bi izostale. Uzrok nezgode leži u nepropisnoj vožnji osiguranika tuženika s kojim se tužitelj kao putnik vozio u automobilu, jer je osiguranik tuženika skrivio nezgodu time što se iznenadnim prelaskom na suprotni prometni trak sudario s nailazećim vozilom iz suprotnog pravca, pa je sraz vozila uvjetovao daljnje posljedice, a da sraza nije bilo i unatoč nevezivanju, tužiteljica ne bi zadobila utvrđene povrede. (Takvo pravno shvaćanje primjerice je zauzeto u odlukama Vrhovnog suda broj Rev-x 759/11-2 od 30. studenoga 2011., Rev-x 715/09 od 4. listopada 2010. i Rev-1031/10 od 20. svibnja 2015.). Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći utvrđene činjenice i to posebice trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, duševnih boli zbog naruženosti te duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, kao i vrstu ozljeda, sud nalazi da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, a čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2 u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima – Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO).

15. Na okolnost osnovanosti i opsega potraživanja s osnove izgubljene zarade i tuđe njege i pomoći provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. te je utvrđeno kako visina izgubljene zarade tužiteljice kao razlike između potencijalnih plaća te primljenih plaća i naknada plaća u utuženom razdoblju od 1. prosinca 2014. do 31. listopada 2016. iznosi ukupno- 59.729,11 kn neto (za mjesece u kojima je tužiteljica primala neto naknade plaće) i daljnjih 6.238,04 kn bruto (za mjesece u kojima je tužiteljica primala bruto plaću), ako sud utvrdi da je tužiteljica trebala primati plaću u skladu s isplaćenom bruto plaćom u prosincu 2014. i siječnju 2015. ili 66.961,83 kn neto (za mjesece u kojima je tužiteljica primala neto naknade plaće) i daljnjih 6.820,96 kn (za mjesece u kojima je tužiteljica primala bruto plaću) ako sud utvrdi da je tužiteljica trebala primati plaću u skladu s Ugovorom o radu 25. listopada 2010. Naknada tuđe pomoći tužiteljici za razdoblje od 26. veljače 2016. do 31. srpnja 2020. iznosi ukupno 18.439,20 kn, a pojedini mjesečni iznosi iskazani su u tabeli koja prileži nalazu i mišljenju. Počevši od 01. kolovoza 2020. na bazi prosjeka posljednjih 6 obrađenih mjeseci (veljača 2020. do srpnja 2020) mjesečna renta iznosi 346,40 kn.

16. U svom usmenom obrazloženju nalaza i mišljenja vještak Zrinko Ručević je naveo kako je podneskom od 16. studenog 2020. tuženik prigovorio nalazu i mišljenju ističući kako je po njegovom mišljenju potvrda poslodavca na kojoj je iskazana visina izgubljene zarade tužiteljice relevantnija od izračuna vještaka, stoga što je poslodavac taj koji isplaćuje plaću i koji zna koliko je manje isplaćeno tužiteljici za vrijeme bolovanja u pogledu čega je vještak naveo kako je relevantnije ono što vještak izračuna, imajući u vidu da poslodavac zna samo koliko je tužiteljici isplaćeno naknada bolovanja ali ne i koliko bi joj bila isplaćena plaća u predmetnom razdoblju. Naveo je kako iz predmetne potvrde poslodavca proizlazi kako je poslodavac stvarno isplatio bolovanje tužiteljici za siječanj 2014. u iznosu većem nego što bi bila isplaćena plaća, pa je očito vidljivo kako poslodavac nije iskazao ispravne iznose pretpostavljenih plaća tužiteljice. Neto naknada koju je tužiteljica primila za prosinac 2014. jednaka je potencijalnoj neto plaći koju je vještak iskazao za taj mjesec, kao i za kasnije mjesece, a kako se naknada bolovanja na teret poslodavca izračunava na temelju primanja prethodnih mjeseci, očito je kako je poslodavac tužiteljice tu neto naknadu izračunao na temelju prosječne neto plaće tužiteljice u prethodnom razdoblju, a koja je bila isplaćivana na temelju bruto plaće u iznosu 10.000,04 kn. je Istaknuo je kako je neprihvatljivo, neutemeljeno na stvarnim podacima i netočno da poslodavac navodi kako bi neto plaća tužiteljice u predmetnom razdoblju bila niža od neto plaće u prethodnom razdoblju, pa čak niža i od neto plaće koja proizlazi iz ugovorene bruto plaće (koja je bila niža od stvarno isplaćene bruto plaće tužiteljice). Dodatno, naveo je kako je poslodavac u svojoj potvrdi iskazao, a onda ga i uključio u ukupan zbroj, negativan iznos razlike za prosinac 2014. što je matematički i pravni nonsens, jer proizlazi da tužiteljica treba nešto vratiti za taj mjesec, a zapravo se radi o tome da ona taj mjesec nije gubila na zaradi. U pogledu prigovora tuženika bruto razlici iskazanoj za mjesec siječanj 2015. naveo je kako je razliku iskazao jer se radi o mjesecu u kojem je tužiteljica u jednom dijelu razdoblja primila bruto naknadu plaće na ime bolovanja i na teret poslodavca, a u drugom dijelu mjeseca je primila neto naknadu bolovanja na teret HZZO-a, u kojem smislu su iskazane obje razlike. Istaknuo je kako spisu ne prileži izračun iz kojeg bi se vidjelo iz koje bruto plaće je poslodavac došao do neto iznosa, a iz njegovih izračuna je vidljivo kako niti primjenom ugovorene neto plaće niti isplaćene plaće se ne dolazi do navedenog iznosa, u oba izračuna pretpostavljena neto plaća je veća nego što navodi poslodavac, a on je naveo iznos od 6 300,02 kuna. Vještak je naveo kako je mjesec listopad 2016. uključen u potvrdi poslodavca sa lista 229 spisa, a koja je dostavljena 15. studenog 2016. i da potvrda liječnika primarne zdravstvene zaštite na listu 236 spisa potvrđuje da se radilo o bolovanju tužiteljice neprekinuto od 1.12.2014. do 30.10.2016. Slijedom iznesenog, a kako je nalaz i mišljenje izradio temeljem dokumentacije u spisu predmeta u cijelosti je ostao kod danog nalaza i mišljenja.

17. U dopunskom nalazu i mišljenju od 09. svibnja 2025. vještak Zrinko Ručević, a odgovarajući na zadatak suda da po uvidu u spis i priloženu dokumentaciju, raniji nalaz i mišljenje od 7. rujna 2020., a posebno u vidom u cjelokupni obračun pretpostavljenih plaća tužiteljice u predmetnom razdoblju, od bruto do neto plaće koji je dostavljen u spis predmeta u ponovljenom postupku (godišnji karton radnika, te Obrasci IP (podaci o plaći) za 2014., 2015. i 2016. list 747. – 751. spisa) od strane društva ROSP d.o.o., utvrdi visinu izgubljene zarade tužiteljice kao razlike između potencijalnih plaća te primljenih plaća i naknada plaća u utuženom razdoblju od 1. prosinca 2014. do 31. listopada 2016., vještak je naveo da je u skladu s utvrđenjima i izračunima iz osnovnog i ovog dopunska nalaza, mišljenja kako visina izgubljene zarade tužiteljice, kao razlike između potencijalnih plaća, te primljenih plaća i naknada plaća, u utuženom razdoblju od 1. prosinca 2014. do 31. listopada 2016. iznosi ukupno 7.849,43 EUR neto (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) (za mjesece u kojima je tužiteljica primila neto naknade plaće) i daljnjih 848,88 EUR bruto (konvertirani iznos) (za mjesece u kojima je tužiteljica primila bruto plaće), ako sud utvrdi da je tužiteljica trebala primati plaću u skladu s primljenom prosječnom bruto plaćom u razdoblju od siječnja 2014. do siječnja 2015. pojedini mjesečni iznosi i dospijeća istih dani su u Tabeli 2b iz ove dopune ili 7.589,46 EUR neto (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) (za mjesece u kojima je tužiteljica primila neto naknade plaće) i daljnjih 827,93 EUR bruto (konvertirani iznos) (za mjesece u kojima je tužiteljica primila bruto plaće), ako Sud utvrdi da je tužiteljica trebala primati plaću u skladu s Ugovorom o radu od 25. listopada 2010. Pojedini mjesečni iznosi i dospijeća istih dani su u Tabeli 2.1. iz ove dopune. Iznosi iz nalaza i mišljenja iskazani u kunama konvertirani su u EUR, u skladu s odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 57/2022. i 88/2022.), uz primjenu fiksnog konverzijskog tečaja (1 EUR = 7,53450 kn). S obzirom na novi zadatak, da se izračun izgubljene zarade sačini na temelju nove dokumentacije koju je tuženik dostavio u spis (list 747. – 751. spis), vještak je izvršio komparaciju dostavljenih obračuna plaća, i utvrdio da su u obje dokumentacije, iskazane identične bruto i neto plaće isplaćene tužiteljici, s razlikom da je u novoj dostavljenoj dokumentaciji obuhvaćeno i razdoblje prije prosinca 2014. (cijela 2014.) i razdoblje nakon listopada 2016. (cijela 2016.). Prema tome, kako vještak u trenutku izrade nalaza i mišljenja, nije imao podatke o isplaćenim plaćama tužiteljice prije prosinca 2014., u nastavku u tabelarnom pregledu (Tabela 1a) daje se pregled isplaćenih plaća tužiteljice za razdoblje od siječnja 2014. do siječnja 2015. Prema tome, razvidno je da je tužiteljica u navedenom razdoblju ostvarila prosječnu bruto plaću u iznosu od 9.579,03 kn. Nadalje, ponovnim uvidom u dani nalaz i mišljenje, vještak je utvrdio da u siječnju 2015. omaškom nije iskazao isplatu tužiteljici od strane poslodavca, društva Rosip d.o.o. u iznosu od 2.546,50 kn za 56 sati bolovanja, već je samo evidentirao neto iznos od 2.902,69 kn, koji je tužiteljici isplaćen za bolovanje za 120 sati od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Slijedom svega iznesenoga, u nastavku u tabelarnim pregledima, daju se novi izračuni izgubljene zarade tužiteljice, kao razlike izmeñu obračunatih potencijalnih primanja i obračunatih primanja, u dvije inačice na temelju obračunate potencijalne bruto plaće u iznosu od 9.579,03 kn, te na temelju ugovorene bruto plaće u iznosu od 9.421,16 kn, a uz ispravku isplaćenih iznosa u siječnju 2015.Svi ostali elementi izračuna, kao i metodologija izračuna ostaju isti kao i u danom osnovnom nalazu i mišljenju.

18. Očitujući se na dopunski nalaz i mišljenje vještaka tužiteljica je navela da je vještak sačinio dvije varijante/inačice izračuna izgubljene zarade tužiteljice u utuženom periodu i to prvu, sadržanu u Tabeli 2.1. gore naznačenog dopunskog nalaza i mišljenja, sačinjenu prema podacima o primanjima tužiteljice iz ugovora o radu s iznosima izgubljene zarade u utuženom periodu od 7.589,46 EUR neto i 827,93 EUR bruto te drugu, sadržanu u Tabeli 2b gore naznačenog dopunskog nalaza i mišljenja, sačinjenu prema podacima o stvarno isplaćenim/ostvarenim prosječnim primanjima tužiteljice s iznosima izgubljene zarade u utuženom periodu od 7.849,43 EUR neto i 848,88 EUR bruto. Tužiteljica prihvaća i smatra relevantnom u smislu odredbe čl. 1089. st. 3. ZOO-a isključivo varijantu/inačicu iskazanu u Tabeli 2b. gore naznačenog dopunskog nalaza i mišljenja, jer je ista sačinjena prema podacima o stvarno isplaćenim/ostvarenim prosječnim primanjima tužiteljice s iznosima izgubljene zarade u utuženom periodu od 7.849,43 EUR neto i 848,88 EUR bruto. S time u vezi, obzirom na preostali dio tužbenog zahtjeva te nespornu isplatu koju je izvršio tuženik s osnova izgubljene zarade, tužiteljica je od tuženika potraživala iznos od 8.698,31 EUR (prema gore navedenom izračunu vještaka), umanjeno za utvrđenih 30% doprinosa tužiteljice, dakle iznos od 6.088,82 EUR te umanjeno za nesporno plaćenih 25.205,61 KN / 3.345,36 EUR (prema navodima i specifikaciji tuženika iz podneska od dana 16.11.2020.g., uz napomenu da se razlika do iznosa od 33.274,64 KN odnosi na zakonske zatezne kamate na isplaćenu glavnicu s tog osnova u iznosu od ukupno 25.205,61 KN), dakle preostali iznos od 2.743,46 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 29.09.2016.g. do isplate (koji je datum uzet ekonomičnosti radi prema posljednje postavljenom zahtjevu kojim se potraživala naknada za izgubljenu zaradu, a kako to tuženik i sam navodi u podnesku od dana 16.11.2020.g. prilikom obrazlaganja plaćanja zakonskih zateznih kamata na nesporno plaćeni dio glavnice naknade štete odnosno prilikom obrazlaganja nespornog dospijeća tog dijela zahtjeva tužiteljice).

19. Tuženik se protivio preinaci tužbe te je podredno osporavao tijek zateznih kamata. Predložio je sudu pozvati vještaka da se očituje o visini izgubljene zarade u neto iznosima.

20. Očitujući se na prigovore na nalaz i mišljenje tuženika vještak je u dopunskom nalazu i mišljenju od 11. studenog 2025. naveo kako je u skladu s utvrđenjima i izračunima iz dopunskog nalaza od 5. svibnja 2025. i ove dopune mišljenja da ako sud utvrdi da tužiteljica ima pravo samo na neto iznose, tada visina izgubljene zarade tužiteljice, kao razlike izmeñu potencijalnih plaća, te primljenih plaća i naknada plaća, u utuženom razdoblju od 1. prosinca 2014. do 31. listopada 2016., iznosi ukupno: o 7.849,43 EUR neto (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa), pod pretpostavkom da je tužiteljica trebala primati plaću u skladu s primljenom prosječnom bruto plaćom u razdoblju od siječnja 2014. do siječnja 2015.; pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu ‘i1’ Tabele 2b iz dopunskog nalaza od 5. svibnja 2025. il 7.589,46 EUR neto (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa, pod pretpostavkom da je tužiteljica trebala primati plaću u skladu s Ugovorom o radu od 25. listopada 2010.; a pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu ‘i1’ Tabele 2.1. iz dopunskog nalaza od 5. svibnja 2025., ako Sud utvrdi da tužiteljica ima pravo na neto i bruto iznose, tada visina izgubljene zarade tužiteljice, kao razlike između potencijalnih plaća, te primljenih plaća i naknada plaća, u utuženom razdoblju od 1. prosinca 2014. do 31. listopada 2016., iznosi ukupno 7.709,03 EUR neto (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) (za mjesece u kojima je tužiteljica primila neto naknade plaće) i daljnjih 848,88 EUR bruto (konvertirani iznos) (za mjesece u kojima je tužiteljica primila bruto plaće), ako Sud utvrdi da je tužiteljica trebala primati plaću u skladu s primljenom prosječnom bruto plaćom u razdoblju od siječnja 2014. do siječnja 2015.; pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu ‘i1’ odnosno u stupcu ‘g1’ Tabele 2c iz ove dopune ili 7.460,87 EUR neto (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) (za mjesece u kojima je tužiteljica primila neto naknade plaće) i daljnjih 827,93 EUR bruto (konvertirani iznos) (za mjesece u kojima je tužiteljica primila bruto plaće), ako Sud utvrdi da je tužiteljica trebala primati plaću u skladu s Ugovorom o radu od 25. listopada 2010.; pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu ‘i1’ odnosno u stupcu ‘g1’ Tabele 2.2 iz ove dopune. Datumi dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa dani su u stupcu stupcu 'j' Tabele 2.1., 2.2., 2b i 2c danih nalaza. Što se tiče prigovora tuženika na tijek zateznih kamata, vještak napominje kako je kao datum isplate tj. datum dospijeća naveo datum koji je označen na obračunskim listama plaće/naknade plaće kao datum isplate, pa ostaje pri iskazanim datumima.

21. Tužiteljica je u podnesku od 13. studenog 2025. navela da je vještak predmetnom dopunom tj. očitovanjem pojasnio svoje prethodno sačinjene izračune i ispravio manju omašku sadržanu u istima, a čemu tužiteljica ne prigovara, već isto prihvaća na način da ne iznosi prigovore niti primjedbe. Tužiteljica i nadalje smatra da joj pripada i da je tuženik u obvezi istoj isplatiti vještačenjima utvrđene neto i bruto iznose izgubljene zarade, a to obzirom na ranije iznesena očitovanja i obrazloženja vještaka, iz kojih je razvidno da dio iznosa koji je utvrđen u bruto iznosima nije niti moguće iskazati u neto iznosima. Također, tužiteljica i nadalje smatra relevantnima, u smislu odredbe čl. 1089. st. 3. ZOO-a, one izračune vještaka koji su sačinjeni prema podacima o stvarno isplaćenim/ostvarenim prosječnim primanjima tužiteljice s iznosima izgubljene zarade u utuženom periodu, a koje vještak utvrđuje u (sada korigiranim) iznosima od 7.709,03 EUR neto i 848,88 EUR bruto. Slijedom toga, tužiteljica od tuženika potražuje ukupan iznos od 8.557,91 EUR (prema gore navedenom izračunu vještaka iz dva posljednja dopunska vještačenja), umanjeno za utvrđenih 30% doprinosa tužiteljice, dakle iznos od 5.990,54 EUR te umanjeno za nesporno plaćenih 25.205,61 KN / 3.345,36 EUR (prema navodima i specifikaciji tuženika iz podneska od dana 16.11.2020.g., uz napomenu da se razlika do iznosa od 33.274,64 KN odnosi na zakonske zatezne kamate na isplaćenu glavnicu s tog osnova u iznosu od ukupno 25.205,61 KN), dakle preostali iznos od 2.645,18 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 29.09.2016.g. do isplate (koji je datum uzet ekonomičnosti radi prema posljednje postavljenom zahtjevu kojim se potraživala naknada za izgubljenu zaradu, a kako to tuženik i sam navodi u podnesku od dana 16.11.2020.g. prilikom obrazlaganja plaćanja zakonskih zateznih kamata na nesporno plaćeni dio glavnice naknade štete odnosno prilikom obrazlaganja nespornog dospijeća tog dijela zahtjeva tužiteljice).

22. Tuženik je očitujući se na podnesak tužiteljice naveo kako ostaje kod odgovora na tužbu i svih dosadašnjih navoda te nije iznosio primjedbe na konačno specificiran tužbeni zahtjev iz podneska tužiteljice od 13. studenog 2025. dok se ujedno u odnosu na ranije istaknut prigovor navodi kako se smanjenje tužbenog zahtjeva ne može smatrati preinakom tužbenog zahtjeva već povlačenjem tužbe, a kojem se tuženik u odnosu na konačno postavljen zahtjev nije protivio. Tuženik je naveo kako s obzirom na to da tužiteljica nije dokazala iznos od 848,88 Eur u neto iznosu, primjenom pravila o teretu dokazivanja, smatra da se tužiteljica s navedenim dijelom potraživanja treba odbiti u cijelosti.

23. Nalaz i mišljenje vještaka te dopunski nalazi i mišljenja vještaka Zrinka Ručevića prihvaćeni su u cijelosti, s obzirom na to da su jasni i u skladu s ispravama koje prileže spisu te suz izradom dopunskih nalaza i mišljenja otklonjeni svi prigovori na nalaz i mišljenje vještaka dok na posljednji dopunski nalaz i mišljenje vještaka od 11. studenog 2025. stranke nisu imale primjedbi.

24. Dakle, u postupku utvrđenim proizlazi kako se zbog posljedica povreda zadobivenih u štetnom događaju tužiteljica nalazila na bolovanju od 1. prosinca 2014. do 31. listopada 2016.

25. Odredbom čl. 87. ZR-a određeno je kako (stavak 1.) "za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom ili kolektivnim ugovorom, radnik ima pravo na naknadu plaće.", (stavak 3.) "Radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.", (stavak 5.) "Ako ovim ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca.",

26. U smislu odredaba čl. 1085. ZOO-a, prema kojima je (stavak 1.) "Odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala.", (stavak 3.) "Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.".

27. Pa tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. Rev 491/2022 od 11. listopada 2022. navodi: „... Plaća na koju radnik ima pravo i koju je legitimiran zahtijevati, čini bruto plaća. No, u konkretnom slučaju tužitelj ne ostvaruje i ne zahtjeva isplatu plaće (ili naknadu plaće) već zahtjeva naknadu štete u vidu izgubljene zarade (plaće). Stoga i naknadu štete u vidu izgubljene zarade (plaće) valja promatrati u svjetlu odredbe čl. 155. ZOO, tj. u svjetlu izmakle koristi. Tužitelj i da nije bilo predmetnog štetnog događaja ne bi ostvarivao korist u visini bruto plaće već u visini neto plaće (razlika - porezi, prirez i doprinosi su prihod države, jedinice lokalne samouprave i fondova). Stoga tužitelj niti nema pravo na razliku između potencijalne neto i bruto plaće.“

28. Odredbom čl. 1095. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO) određeno je da, ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu.

29. Pa tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. Rev-976/2023 od 25.11.2024. navodi kako se oštećenik se mora dovesti u situaciju kao da štetnog događaja nije bilo odnosno, u situaciju realne zarade koju bi ostvario. Stoga oštećenik ima pravo na naknadu štete u visini u kojoj je istu zaista pretrpio, a to su neto iznosi razlike plaće i invalidske mirovine (u tom smislu i Rev 234/2022-2 od 9. ožujka 2022., Revd-2720/2020 od 17. studenog 2020., Rev 676/2022-2 od 15. veljače 2023. i dr.), a koji pravni stav se primjenjuje i na konkretan slučaj.

30. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u presudi Revd-2720/2020 od 17. studenog 2020. ispravljenoj rješenjem od 21. siječnja 2021. izrazio pravno shvaćanje glede ovakvih potraživanja naknade štete kao u ovom postupku, da oštećenik/tužitelj u sporu koji vodi radi naknade štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti ima pravo na naknadu imovinske štete s naslova izgubljene zarade kao razlike između prosječnog neto iznosa plaće koju je primao prije štetnog događaja i naknade neto plaće koju prima za vrijeme bolovanja.

31. Pri odlučivanju o izgubljenoj zaradi sud se rukovodio odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a uz primjenu odredbe čl. 21. i 29. ZOO-a, utvrđujući osnovom nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, izgubljenu zaradu tijekom bolovanja zbog posljedice ozljeđivanja u predmetnoj nezgodi , pa je stoga sud primjenom odredbe čl. 1095. ZOO-a zahtjev tužitelja za izgubljenom zaradom ocijenjen osnovanim.

32. U odnosu na navod tužiteljice da je istoj trebalo isplatiti po konkretnoj osnovi i pripadajuće doprinose i poreze navodi se da se u ovom slučaju ne radi o potraživanju naknade plaće od poslodavca nego o naknadi štete koja se dosuđuje u visini onoga što bi oštećeni mogao ostvarivati da nije bilo štetnog događaja zbog čega tužitelju pripada pravo na neto iznose s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća do isplate. Naime, sukladno članku 8. stavku 2. točki 2.5. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 115/16 i 106/18 – dalje u tekstu Zakon) dohotkom se ne smatraju odštete ukoliko nisu u svezi s gospodarskom djelatnošću. Primici iz članka 8. stavka 2. Zakona smatraju se oporezivim ukoliko su u svezi sa ostvarivanjem dohotka iz članka 5. stavka 2. Zakona.

33. Sud je stoga utvrdio da tužiteljica ima pravo samo na neto iznose, tada visina izgubljene zarade tužiteljice, kao razlike između potencijalnih plaća, te primljenih plaća i naknada plaća, u utuženom razdoblju od 1. prosinca 2014. do 31. listopada 2016., a kako je iskazano u dopunskom nalazu i mišljenju vještaka od 11. studenog 2025. iznosi ukupno 7.849,43 EUR neto (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa), pod pretpostavkom da je tužiteljica trebala primati plaću u skladu s primljenom prosječnom bruto plaćom u razdoblju od siječnja 2014. do siječnja 2015.; pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu ‘i1’ Tabele 2b iz dopunskog nalaza od 5. svibnja 2025. umanjeno za utvrđenih 30% doprinosa tužiteljice, dakle iznos od 2.354,829 eur te umanjeno za nesporno plaćenih 25.205,61 kn / 3.345,36 eur (prema navodima i specifikaciji tuženika iz podneska od dana 16.11.2020.g., uz napomenu da se razlika do iznosa od 33.274,64 kn odnosi na zakonske zatezne kamate na isplaćenu glavnicu s tog osnova u iznosu od ukupno 25.205,61 kn), tužiteljici je kao osnovan valjalo dosuditi iznos od 2.149,241 eur. sa zateznim kamatama tekućim od 29. rujna 2016. do isplate te je stoga u preostalom dijelu zahtjev iste odbijen kao neosnovan.

34. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 2. ZPP-a kojim je propisano da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Dakle, odlučujući o troškovima sud je uzeo u obzir konačno postavljen tužbeni zahtjev te smatra da tuženik nema pravo na posebno određivanje troškova za povučeni dio zahtjeva budući se nije protivio povlačenju tužbe, pa se smatra da je tuženik pristao na smanjenje tužbenog zahtjeva te je ujedno do smanjenja tužbenog zahtjeva došlo posljedično uplatama na ime utuženog iznosa koje je tuženik vršio tijekom postupka.

35. Na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021. zauzeto je pravno shvaćanje: "Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika.". Prema pravnom shvaćanju ovog suda, citirano shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, treba tumačiti na način da se tuženik može protiviti smanjenju tužbenog zahtjeva, tj. ne dati pristanak da tužitelj smanji tužbeni zahtjev, jer se smanjenje tužbenog zahtjeva kvalificira kao djelomično povlačenje (a povlačenju se tuženik može protiviti). Međutim, u situaciji kada se tuženik ne protivi povlačenju, tada to znači da je on pristao na smanjenje tužbenog zahtjeva, a kod smanjenja tužbenog zahtjeva nema pravo na naknadu troškova (za iznos za koji je smanjen tužbeni zahtjev), već sud odluku donosi u odnosu na konačno postavljen tužbeni zahtjev i u odnosu na takav zahtjev odlučuje o troškovima postupka. Kada bi se prihvatile tvrdnje tuženika da mu pripada trošak u odnosu na smanjeni dio zahtjeva (povučeni dio) tada bi došlo do apsurdne situacije da se tuženiku dva puta priznaje trošak za iste radnje (tako to on i potražuje, jer dostavlja dva troškovnika), jednom u odnosu na smanjeni (povučeni) dio, a drugi put kroz obračunavanje razmjernog troška sukladno konačnom uspjehu u sporu.

36. Obzirom na navedeno, ovaj sud smatra da je tuženik pristao na smanjenje tužbenog zahtjeva, jer se nije protivio povlačenju i da se u takvom slučaju sud o troškovima odlučuje primjenom članka 154. ZPP-a uzimajući u obzir konačno postavljen tužbeni zahtjev, a ne odlučuje primjenom članka 158. ZPP-a.

37. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP- a tako što je najprije utvrđeno da je tužiteljica uspjela u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 45%, a u dokazivanju pravne osnove sa 90% s obzirom na to da je utvrđen njen doprinos predmetnom ozljeđivanju u visini od 10% (pored priznatog doprinosa od 20% kao razlika do utvrđenog doprinosa od 30%), a što ukupno iznosi 135%, dok je tuženik uspio u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 55%, a u dokazivanju pravne osnove sa 10% što ukupno iznosi 65% pa je valjalo od postotka tužiteljice oduzeti tuženikov postotak jer je tužiteljica stranka koja je u većoj mjeri uspjela. Na taj način utvrđen je uspjeh tužiteljice od 70%, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobiva se tužiteljičin konačni uspjeh u sporu od 35%.

38. Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14. i 118/14. i ) i to za sastav odštetnog zahtjeva u visini od 746 bodova (Tbr. 28 bodova), sastav prigovora od 14.12.2015., sastav podneska od 21.03.2016., 03.01.2017., 16.05.2018., 28.10.2019., 17.11.2020., 21.05.2021., 17.02.2022. u visini od 50 bodova (Tbr. 7/1 ) sastav tužbe u visini od 620 bodova (Tbr. 7/1), sastav četiri obrazložena podneska od 20.06.2016 u visini od 627 bodova te sastav podnesaka od 26.09.2016., 20.10.2016. i 19.07.2017. u visini od po 643 boda za svaki podnesak. (Tbr. 8/1), zastupanja na ročištu 11. listopada 2016., 22.03.2018., 01. listopada 2018., 05.03.2020. u visini od po 643 boda te za zastupanje na ročištu 01.06.2022. u visini od 250 bodova (Tbr. 9/1), te za zastupanje na ročištu 12.12.2019. u visini od 321,5 boda te 06.04.2022. u visini od 125 bodova, a koja su odgođena prije početka raspravljanja o glavnoj stvari (Tbr. 9/2), za sastav žalbe protiv presude u visini od 312,50 bodova (Tbr 10/1), za sastav podnesaka od 27.08.2022. u visini od 250 bodova (Tbr 8/1), za sastav podneska od 20.09.2023. u visini od 50 bodova (Tbr 8/3), za sastav podnesaka od 14.09.2023. i 30.09.2023., 06.06.2025. i 13.11.2025. u visini od 100 bodova (Tbr 8/1), za zastupanje na ročištima 27.03.2024., 28.11.2024., 23.09.2025. i 28.11.2025. u visini od po 100 bodova za svako ročište (Tbr 9/1). Ukupno je tužiteljici priznato 9.003,00 bodova što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 euri uvećano za 25% PDV-a iznosi 22.507,50 eur. Također je priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 663,61 eur i sudske pristojbe za presudu u iznosu 663,61 eur te na žalbu u iznosu od 663,61 eur, tj. ukupno 24.498,33 eur. Uvažavajući uspjeh tužiteljice u sporu od 35% tužiteljici je priznat trošak u iznosu od 8.574,41 eur. Trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 358,35, trošak financijskog vještačenja u iznosu od 331,81 eur te za dopusnko vještačenje u iznosu od 200 eur te za pristup vještaka u iznosu od 265,44 eur priznat joj je u cijelosti, jer je bio potreban bez obzira na uspjeh u sporu. Stoga je tužiteljici ukupno dosuđen trošak u iznosu od 9.730,01 eur. Tužiteljici nije priznat kao osnovan zatražen trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije u visini od 150 bodova s troškom sudske pristojbe na isti obzirom na to da je ista s navedenim prijedlogom odbijena te pristup na ročište za objavu presude jer na isto nije pristupila.

39. Ističe se da sud trošak određuje primjenom članka 155. ZPP-a i prilikom odlučivanja o troškovima određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice cijeneći pri tome brižljivo sve okolnosti i vodeći računa o pravilima za pripremanje glavne rasprave. Parnični troškovi obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika, ali to ne znači da stranka ima pravo na naknadu svih troškova koje je eventualno ona imala prema svojem punomoćniku. Pitanje naknade troškova odvjetnika u odnosu na stranku određeno je prema Tarifi te odvjetnik svojoj stranci može naplatiti sve troškove osnovom Tarife, ali to ne znači da su sve te radnje potrebne za vođenje parnice. Tužiteljici stoga nije priznat zatražen trošak sastava iznad četiri obrazložena podneska, trošak sastava podnesaka od 09.10.2018. i 09.03.2020. sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je tim podneskom punomoćnik tužiteljice dostavio dokaz o uplati predujma za medicinsko vještačenje, što je bilo nepotrebno, s obzirom da sud informaciju o tome dobiva putem računovodstva suda.

40. Na dosuđeni trošak tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.) i članku 29. stavak 1. i 2. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

U Sesvetama 12. siječnja 2026.

Sudac:

Iva Raos

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.