REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SINJU

Broj: P-2770/2019

Petrovac 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

RJEŠENJE

I

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sucu Željku Gusiću, u pravnoj stvari tužiteljice CK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Marko Višić, odvjetnik iz Splita, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, koju zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja i isplate , na ročištu za objavu presude dana, 12. siječnja 2026. godine,

r i j e š i o j e:

Dopušta se preinaka tužbe u pravnoj stvari tužiteljice CK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 , sukladno podnesku tužiteljice od 26. rujna 2025. godine

p r e s u d i o j e :

I. Utvrđuje se apsolutno ništetnom odredba o valutnoj klauzuli sadržana u članku 1. Ugovora o kreditu broj: 7103241526 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 10. kolovoza 2006. godine, pa stoga navedena odredba ugovora, kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 10.455,65 EUR sa zateznom kamatom po stopi u skladu sa čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja teče na iznos od:

6,61 EUR od dana 11.10.2008. do isplate,

12,80 EUR od dana 09.11.2008. do isplate,

26,46 EUR od dana 12.01.2009. do isplate,

30,76 EUR od dana 10.02.2009. do isplate,

44,44 EUR od dana 11.03.2009. do isplate,

24,19 EUR od dana 11.04.2009. do isplate,

23,99 EUR od dana 11.05.2009. do isplate,

20,36 EUR od dana 10.06.2009. do isplate,

22,06 EUR od dana 10.07.2009. do isplate,

14,29 EUR od dana 14.08.2009. do isplate,

20,83 EUR od dana 09.09.2009. do isplate,

14,94 EUR od dana 12.10.2009. do isplate,

18,35 EUR od dana 10.11.2009. do isplate,

19,02 EUR od dana 09.12.2009. do isplate,

30,84 EUR od dana 12.01.2010. do isplate,

36,99 EUR od dana 11.02.2010. do isplate,

34,37 EUR od dana 10.03.2010. do isplate,

45,23 EUR od dana 12.04.2010. do isplate,

47,60 EUR od dana 11.05.2010. do isplate,

63,81 EUR od dana 11.06.2010. do isplate,

79,56 EUR od dana 09.07.2010. do isplate,

63,43 EUR od dana 10.08.2010. do isplate,

104,86 EUR od dana 10.09.2010. do isplate,

84,87 EUR od dana 12.10.2010. do isplate,

89,83 EUR od dana 11.11.2010. do isplate,

109,23 EUR od dana 11.12.2010. do isplate,

132,51 EUR od dana 12.01.2011. do isplate,

104,83 EUR od dana 10.02.2011. do isplate,

112,92 EUR od dana 10.03.2011. do isplate,

101,78 EUR od dana 09.04.2011. do isplate,

127,61 EUR od dana 11.05.2011. do isplate,

151,10 EUR od dana 13.06.2011. do isplate,

154,61 EUR od dana 11.07.2011. do isplate,

251,57 EUR od dana 10.08.2011. do isplate,

165,34 EUR od dana 10.09.2011. do isplate,

144,66 EUR od dana 10.10.2011. do isplate,

149,55 EUR od dana 09.11.2011. do isplate,

149,94 EUR od dana 09.12.2011. do isplate,

164,57 EUR od dana 12.01.2012. do isplate,

170,05 EUR od dana 10.02.2012. do isplate,

170,97 EUR od dana 12.03.2012. do isplate,

165,01 EUR od dana 11.04.2012. do isplate,

168,52 EUR od dana 10.05.2012. do isplate,

172,56 EUR od dana 13.06.2012. do isplate,

167,33 EUR od dana 09.07.2012. do isplate,

168,16 EUR od dana 10.08.2012. do isplate,

157,44 EUR od dana 08.09.2012. do isplate,

161,91 EUR od dana 11.10.2012. do isplate,

168,35 EUR od dana 09.11.2012. do isplate,

166,29 EUR od dana 10.12.2012. do isplate,

166,30 EUR od dana 14.01.2013. do isplate,

159,83 EUR od dana 12.02.2013. do isplate,

157,64 EUR od dana 11.03.2013. do isplate,

167,54 EUR od dana 10.04.2013. do isplate,

152,76 EUR od dana 13.05.2013. do isplate,

150,98 EUR od dana 11.06.2013. do isplate,

149,89 EUR od dana 12.07.2013. do isplate,

152,08 EUR od dana 13.08.2013. do isplate,

156,63 EUR od dana 10.09.2013. do isplate,

162,90 EUR od dana 10.10.2013. do isplate,

162,12 EUR od dana 12.11.2013. do isplate,

176,58 EUR od dana 01.01.2014. do isplate,

150,68 EUR od dana 15.01.2014. do isplate,

169,25 EUR od dana 08.02.2014. do isplate,

172,26 EUR od dana 11.03.2014. do isplate,

169,98 EUR od dana 10.04.2014. do isplate,

166,74 EUR od dana 08.05.2014. do isplate,

165,37 EUR od dana 07.06.2014. do isplate,

167,58 EUR od dana 09.07.2014. do isplate,

174,06 EUR od dana 11.08.2014. do isplate,

176,16 EUR od dana 10.09.2014. do isplate,

176,10 EUR od dana 13.10.2014. do isplate,

181,20 EUR od dana 11.11.2014. do isplate,

182,50 EUR od dana 10.12.2014. do isplate,

183,06 EUR od dana 09.01.2015. do isplate,

183,52 EUR od dana 10.02.2015. do isplate,

183,53 EUR od dana 10.03.2015. do isplate,

183,52 EUR od dana 10.04.2015. do isplate,

183,52 EUR od dana 09.05.2015. do isplate,

183,53 EUR od dana 10.06.2015. do isplate,

183,53 EUR od dana 11.07.2015. do isplate,

183,52 EUR od dana 10.08.2015. do isplate,

183,53 EUR od dana 01.09.2015. do isplate.

III. Utvrđuje se apsolutno ništetnom odredba jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u članku 7. Ugovora o kreditu broj: 7103241526 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 10. kolovoza 2006. godine, pa stoga navedena odredba ugovora, kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

IV. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 6.874,27 EUR sa zateznom kamatom po stopi u skladu sa čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja teče na iznos od: 35,76 EUR od dana 09.11.2007. do isplate.

35,75 EUR od dana 08.12.2007. do isplate.

36,16 EUR od dana 10.01.2008. do isplate.

36,53 EUR od dana 10.02.2008. do isplate.

73,64 EUR od dana 10.03.2008. do isplate.

72,65 EUR od dana 09.04.2008. do isplate.

70,51 EUR od dana 06.05.2008. do isplate.

71,02 EUR od dana 12.06.2008. do isplate.

70,36 EUR od dana 10.07.2008. do isplate.

69,90 EUR od dana 12.08.2008. do isplate.

69,75 EUR od dana 09.09.2008. do isplate.

73,45 EUR od dana 11.10.2008. do isplate.

74,19 EUR od dana 09.11.2008. do isplate.

71,60 EUR od dana 09.12.2008. do isplate.

75,83 EUR od dana 12.01.2009. do isplate.

76,25 EUR od dana 10.02.2009. do isplate.

78,06 EUR od dana 11.03.2009. do isplate.

74,86 EUR od dana 11.04.2009. do isplate.

74,63 EUR od dana 11.05.2009. do isplate.

73,87 EUR od dana 10.06.2009. do isplate.

73,96 EUR od dana 10.07.2009. do isplate.

95,96 EUR od dana 14.08.2009. do isplate.

96,95 EUR od dana 09.09.2009. do isplate.

95,52 EUR od dana 12.10.2009. do isplate.

95,92 EUR od dana 10.11.2009. do isplate.

95,72 EUR od dana 09.12.2009. do isplate.

97,70 EUR od dana 12.01.2010. do isplate.

98,55 EUR od dana 11.02.2010. do isplate.

97,76 EUR od dana 10.03.2010. do isplate.

99,47 EUR od dana 12.04.2010. do isplate.

99,63 EUR od dana 11.05.2010. do isplate.

102,36 EUR od dana 11.06.2010. do isplate.

104,89 EUR od dana 09.07.2010. do isplate.

101,44 EUR od dana 10.08.2010. do isplate.

108,85 EUR od dana 10.09.2010. do isplate.

104,78 EUR od dana 12.10.2010. do isplate.

105,41 EUR od dana 11.11.2010. do isplate.

108,49 EUR od dana 11.12.2010. do isplate.

112,34 EUR od dana 12.01.2011. do isplate.

106,79 EUR od dana 10.02.2011. do isplate.

107,96 EUR od dana 10.03.2011. do isplate.

105,54 EUR od dana 09.04.2011. do isplate.

109,78 EUR od dana 11.05.2011. do isplate.

113,54 EUR od dana 13.06.2011. do isplate.

113,70 EUR od dana 11.07.2011. do isplate.

115,13 EUR od dana 10.08.2011. do isplate.

100,42 EUR od dana 10.09.2011. do isplate.

98,23 EUR od dana 10.10.2011. do isplate.

97,80 EUR od dana 09.11.2011. do isplate.

97,46 EUR od dana 09.12.2011. do isplate.

99,29 EUR od dana 12.01.2012. do isplate.

99,67 EUR od dana 10.02.2012. do isplate.

99,35 EUR od dana 12.03.2012. do isplate.

97,99 EUR od dana 11.04.2012. do isplate.

98,05 EUR od dana 10.05.2012. do isplate.

98,18 EUR od dana 13.06.2012. do isplate.

96,92 EUR od dana 09.07.2012. do isplate.

96,56 EUR od dana 10.08.2012. do isplate.

94,47 EUR od dana 08.09.2012. do isplate.

94,57 EUR od dana 11.10.2012. do isplate.

95,13 EUR od dana 09.11.2012. do isplate.

94,30 EUR od dana 10.12.2012. do isplate.

93,80 EUR od dana 14.01.2013. do isplate.

92,39 EUR od dana 12.02.2013. do isplate.

91,48 EUR od dana 11.03.2013. do isplate.

92,44 EUR od dana 10.04.2013. do isplate.

89,80 EUR od dana 13.05.2013. do isplate.

89,04 EUR od dana 11.06.2013. do isplate.

88,40 EUR od dana 12.07.2013. do isplate.

88,15 EUR od dana 13.08.2013. do isplate.

88,25 EUR od dana 10.09.2013. do isplate.

88,54 EUR od dana 10.10.2013. do isplate.

87,89 EUR od dana 12.11.2013. do isplate.

87,79 EUR od dana 01.01.2014. do isplate.

86,70 EUR od dana 15.01.2014. do isplate.

8,03 EUR od dana 08.02.2014. do isplate.

8,10 EUR od dana 11.03.2014. do isplate.

8,09 EUR od dana 10.04.2014. do isplate.

8,09 EUR od dana 08.05.2014. do isplate.

8,10 EUR od dana 07.06.2014. do isplate.

8,15 EUR od dana 09.07.2014. do isplate.

8,27 EUR od dana 11.08.2014. do isplate.

8,32 EUR od dana 10.09.2014. do isplate.

8,34 EUR od dana 13.10.2014. do isplate.

8,44 EUR od dana 11.11.2014. do isplate.

8,49 EUR od dana 10.12.2014. do isplate.

8,53 EUR od dana 09.01.2015. do isplate.

8,56 EUR od dana 10.02.2015. do isplate.

8,59 EUR od dana 10.03.2015. do isplate.

8,63 EUR od dana 10.04.2015. do isplate.

8,64 EUR od dana 09.05.2015. do isplate.

8,68 EUR od dana 10.06.2015. do isplate.

8,71 EUR od dana 11.07.2015. do isplate.

8,74 EUR od dana 10.08.2015. do isplate.

8,77 EUR od dana 01.09.2015. do isplate.

V. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.265,91 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u skladu sa čl. 29. st. 2. ZOO-a, a koja teče počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, dok se za više traženo zahtjev za naknadu troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovom sudu dana, 05. lipnja 2019. godine podnijela tužbu protiv tuženika radi ništetnosti i isplate, a koja tužba je zavedena pod posl. br. P-2770/2019.

2. U tužbi se navodi da je tužitelj s tuženikom dana 10. kolovoza 2006. godine sklopila Ugovor o kreditu broj 38/06 temeljem kojeg ugovora je tuženik, kao kreditor, odobrio tužitelju kao korisniku kredita iznos od 101.000,00 CHF, da je tužiteljica kao korisnica kredita se obvezala plaćati kreditoru redovnu kamatu čije je stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, da je tužiteljica uredno ispunila svoju obvezu, a kako se odredba o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi smatra ništetnom to je tužiteljica tuženiku temeljem takve ništetne odredbe isplatila po citiranom ugovoru viši iznos od onoga koji je trebala.

3. Tužiteljica je ovom sudu dana, 12. lipnja 2023. godine podnijela tužbu protiv tuženika radi ništetnosti i isplate, koja je tužba zavedena u ovom sudu pod poslovnim brojem P-2901/2023 i u kojoj tužbi tužiteljica navodi da je tužiteljica sa tuženikom dana 10. kolovoza 2006. godine sklopila Ugovor o kreditu br. 7103241526 temeljem kojeg Ugovora je tuženik, kao kreditor odobrio tužiteljici kao korisniku kredita iznos od 101.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju, te je tuženik prije i u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu propustio informirati potrošače o općem riziku vezanom uz svaku kamatnu stopu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na takav rizik vezanoj uz euro.

4. Rješenjem ovog suda posl. br. P-2770/2019 od 21. siječnja 2025. godine spojene su parnice koje se pred ovim sudom vode pod poslovnim brojem P-2770/2019 i P-2901/2023, te je jedinstveni postupak nastavljen pod poslovnim brojem P- 2770/2019.

5. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice kao neosnovanom u cijelosti. Tuženik u odgovoru na tužbu prigovara da tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da se sredstvima kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe, te je dužan dokazati svoj status potrošača. Tuženik ističe prigovor zastare. Tuženik navodi da su tužiteljica i tuženik dana, 07. siječnja 2016. godine sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju čime je položaj tužiteljice izjednačen s položajem u kojem bi bila da je koristila kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

6. Tužbeni zahtjev je uređen podneskom tužitelja od 26. rujna 2025. godine (list 741 do 745 spisa) nakon provedenog financijskog vještačenja.

7. Podneskom od 09. listopada 2025. godine tuženik je istakao prigovor nedopuštene preinake tužbenog zahtjeva navodeći da ovakvo povećanje tužbenog zahtjeva predstavlja preinaku tužbe, te ujedno ističe prigovor zastare na novopostavljeni tužbeni zahtjev.

8. Tijekom dokaznog postupka na glavnoj raspravi 27. studenoga 2025. godine koja je počela iznova zbog održavanja ročišta pred sudom u izmijenjenom sastavu sud je suglasnošću stranaka pročitao Ugovor o kreditu, priloge dostavljene uz tužbu i odgovor na tužbu, Aneks ugovora o kreditu, nalaz i mišljenje vještaka od 27. veljače 2025., iskaz tužiteljice sa zapisnika od 20. ožujka 2025. godine, dopunu nalaza i mišljenja vještaka od 4. kolovoza 2025. godine.

9. Uzimajući u obzir da je tužiteljica nakon provedenog vještačenja povećala tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a u pogledu koje preinake nisu nastali posebni troškovi postupka, sud je temeljem članka 190. stavak 3. Zakona o parničnom postupku u („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP), dopustio preinaku tužbenog zahtjeva jer smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

10. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 27. svibnja 2024. u pogledu tijeka zastare u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva zauzeto je pravno shvaćanje da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanje postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. S obzirom da je u konkretnom slučaju preinaka tužbe izvršena nakon provedenog vještačenja, te se temelji na istoj činjeničnoj osnovi, uzimajući u obzir navedeno pravno shvaćanje, podnošenjem tužbe u ovom sporu, prekinuta je zastara i u odnosu na preinačeni dio tužbe (povećanje zahtjeva).

11. U provedenom postupku ovaj sud je utvrdio:

- da je između tužiteljice, kao korisnice kredita i tuženika, kao kreditora, dana, 10. kolovoza 2006. godine sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu broj: 38/06, kojim Ugovorom je tuženik, kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kao korisnici kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 101.000,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, rok otplate kredita iznosi 15 godina, namjena kredita je kupnja stana, korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 787,87 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem na dan sklapanja Ugovora, za slučaj promjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete,

- da su stranke dana 07. 01. 2016. godine sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, da korisnik kredita potvrđuje da mu je dostavljen izračun konverzije kredita zajedno s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu, da je korisnik kredita potvrdio da je suglasan s izračunom konverzije koji mu je kreditor dostavio

- da je Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je Udruga Potrošač - Hrvatski savez udruge za zaštitu potrošača, kao ovlašteno tijelo sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, podnijela tužbu Trgovačkom sudu u Zagrebu protiv osam poslovnih banaka, među kojima je i ovdje tuženik, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, te da je tom presudom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je presuđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženici, kao trgovci, s korisnicima kreditnih usluga, kao potrošačima, nisu pojedinačno pregovarali niti ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača, pa je time tuženik, kao i ostale tužene banke, u razdoblju od 10. rujna 2003. godine postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) i to člancima 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09) i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima,

- da je presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. utvrđeno da je u navedenom dijelu presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., potvrđena,

- daje presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je o tužbi Udruge Potrošač - Hrvatski savez udruge za zaštitu potrošača protiv osam poslovnih banaka među kojima je i ovdje tuženik, odlučeno na način da je utvrđeno kako je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana pa je time postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) i to člancima 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima,

- da je presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da je u navedenom dijelu presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena,

12. Odredbom članka 64. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/09, dalje ZZP/09) dodan je članak 138.a kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

13. Prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, dalje ZZP/14), koji je na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

14. U smislu odredbe članka 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete i isplatu, što, po ocjeni ovoga Suda, uključuje i parnice zbog stjecanja bez osnove, pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz članka 502.a. stavak 1. ZPP-a, te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

15. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. jasno je izrazio stav kako je odluka u kolektivnom sporu temeljem odredbe članka 502.c ZPP obvezujuća za sudove u pojedinačnim postupcima, odnosno s ud je vezan za utvrđenja u kolektivnom sporu i dužan ih je primijeniti. Navedeno iz razloga, jer je svrha odredbe članka 118. ZZP/14 da se odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kojom je utvrđeno da je došlo do povrede propisa o zaštiti potrošača, obligatorno primijeni u pojedinačnim postupcima koje potrošači pokrenu kako bi ishodili konkretnu zaštitu svojih prava. Samo utvrđenje ništetnosti u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača bilo bi bez konkretnog pravnog učinka kada potrošači ne bi svoja subjektivna prava mogli ostvariti u pojedinačnim postupcima.

16. Navedeni direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji obvezuje sudove proizlazi i iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.

17. Te presude su donesene na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14, dalje: ZZP/07), a temeljem odredbe čl. 138a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

18. Kako su spornim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu korištene ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, koja je u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom jer da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora banka kao trgovac nije potrošača u cijelosti informirala o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, stoga su i predmetne ugovorne odredbe ugovora o kreditu izumeđu tužitelja i tuženika ništetne, pa na tu okolnost sud nije bio dužan provoditi nikakve dokaze neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini. Takvo pravno stajalište izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. Prema odredbi članka 323. stavka 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

19. Prema tome tužiteljica se u ovom sporu može pozvati na pravno utvrđenje iz presuda donesenih u sporu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 u kojem je sudjelovao ovdje tuženik, sve u smislu odredbe članka 502.c. ZPP u vezi sa čl. 502.a. st. 1. ZPP.

20. U nalazu i mišljenju vještaka JUT d. o. o. za knjigovodstvo i financijsko vještačenje od 27. veljače 2025. proizlazi da: je tužitelju temeljem ugovora o kreditu bio isplaćen iznos od 101.000,00 CHF, odnosno 468.130,25 kn prema tečaju CHF na dan realizacije kredita, da je tužitelj stvarno platio anuitete u iznosu 89.759,95 CHF odnosno 497.827,06 kn, da je tužitelj do dana konverzije preplatio tuženiku anuitete, a zbog promjene kamate stope iznos od 6.245,73 CHF. Utvrđena razlika izračunata je kao razlika između iznosa anuiteta koje je tužitelj stvarno platio i iznosa anuiteta izračunatog prema redovnoj kamatnoj stopi koja je važila na dan sklapanja ugovora, da je tužitelj do dana konverzije preplatio tuženiku zbog promjene valute, odnosno promjene tečaja CHF prema kuni iznos od 111.971,09 kn. Utvrđena razlika izračunata je kao razlika između stvarno plaćenih iznosa anuiteta u kunama i iznosa anuiteta izračunatih po fiksnom tečaju CHF prema kuni na dan stavljanja kredita na raspolaganje tužitelju. Tuženik je priznao tužitelju prilikom konverzije kredita preplatu u iznosu od 6.427,84 EUR (podaci iz efekta konverzije), odnosno 49.057,78 kn (podaci iz efekta konverzije) prema tečaju za EUR na dan 30.09.2015. g. Taj priznati iznos sastoji se od uplaćene glavnice i redovne kamate. Ukoliko se utvrđuje ispravnost i točnost obračuna koji je tuženik izvršio, a primjenjujući odredbe Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015), tužitelju je u provedenoj konverziji priznat cjelokupni iznos preplate po osnovi odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i po osnovi odredbe o valutnoj klauzuli.

21. Nadalje vještak navodi da tužitelj provedbom konverzije nije stavljen u položaj u kojem bi bio da je kredit obračunat od isplate kredita do konverzije po početnoj kamatnoj stopi i početnom tečaju jer je nakon provedene konverzije kredita i dalje ostala razlika preplate u iznosu od 97.721,08 kn, odnosno 12.969,82 €. Razlika preostale neotplaćene glavnice na dan konverzije iznosi 34.807,77 kn, odnosno 4.619,78 €, a izračunata je kao razlika između iznosa neotplaćene nedospjele glavnice priznatog konverzijom i iznosa neotplaćene nedospjele glavnice koji se izračunava primjenom početne kamatne stope i početnog tečaja. Prethodno izračunate razlike u kunama preračunate su u valutu EUR prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kn za 1€, sve sukladno Zakonu o uvođenju EUR-a kao službene valute u RH (NN 57/22, 88/22).

22. U dopuni nalaza i mišljenja vještaka od 04. kolovoza 2025. godine vještak odgovarajući na primjedbe na vještvo punomoćnika tužiteljice i tuženika navodi da tuženik u svome podnesku od 17. ožujka 2025. g. prigovara nalazu i mišljenju vještaka pri tome navodeći da je vještak za obračun tečajne razlike koristio uplate tužitelja, umjesto da je koristio stvarne anuitete. Vještak je mišljenja da je ovaj prigovor tuženika neosnovan iz razloga što je vještak u svome izračunu više plaćenih anuiteta iz Nalaza i mišljenja od 27.02.2025,. g., a koji su prikazani u tablici br. 3., anuitete iz promijenjenog otplatnog plana preračunao u kune prema tečaju na dan uplate. Sasvim slučajno su stvarne uplate tužitelja u kunama istovjetne stvarnom anuitetu u kunama na dan uplate, a što se može utvrditi uvidom u „karticu kredita“ (LS 12-20) te jednostavnom provjerom izračuna iz Nalaza i mišljenja od 27.02.2025 .g. u tablici br. 3. kolona br. 8. na način da se iznos stvarnog anuiteta u CHF pomnoži s tečajem na dan uplate. Matematičke radnje opisane su u zaglavlju svake tablice kako bi se mogla izvršiti provjera istih. Nadalje, u svome podnesku tuženik navodi kako je vještak koristio pogrešnu metodu izračuna koja je neprecizna te upućuje vještaka kako bi ispravno trebalo izračunati preplate anuiteta po kreditu koje je tužitelj više platio zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja za valutu CHF.

23. Postupajući prema primjedbama tuženika, vještak odvojeno izračunava tri razlike anuiteta: 1) Razliku između anuiteta iz početnog otplatnog plana i promijenjenog otplatnog plana iskazanu u CHF zbog promjene kamatne stope te razliku preračunatu u kune primjenom tečaja na dan plaćanja anuiteta – tablica br. 1., 2) više plaćenu razliku anuiteta zbog promjene tečaja za valutu CHF – tablica br. 1.a., 3) razliku više plaćenih kamata sadržanih u anuitetima, a iskazanim u kunama, nastalih zbog promjene kamatne stope - tablica br. 2. uz obrazloženje takvog izračuna- i zbog promjene tečaja za valutu CHF - tablica br. 2.a. Prve dvije razlike anuiteta izračunate su prema podnesku tuženika, a treća razlika izračunata je u svrhu dokaza stvarne preplate anuiteta zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja za valutu CHF. Vještak je mišljenja da je izračun naveden pod točkom 3. jedino ispravan s matematičkog i ekonomskog aspekta, a kako je to obrazloženo u nastavku. Usporedbom iznosa anuiteta iz početnog otplatnog plana (tablica br. 1. kolona br. 2.) s iznosima anuiteta iz promijenjenog otplatnog plana (tablica br.1. kolona br. 6.), a koji su promijenjeni uslijed povećanja kamatne stope, utvrđuje se da je do dana 30.09.2015. godine tužitelj stvarno platio iznos od 89.759,95 CHF (tablica br. 1. kolona br. 6. red. br. 107.) Da nije došlo do promjene kamatne stope, tužitelj bi platio tuženiku anuitete u iznosu od 83.514,22 CHF (tablica br.1. kolona br. 2. red. br. 107.). Razlika između iznosa anuiteta koje je tužitelj stvarno platio i iznosa anuiteta izračunatih prema redovnoj kamatnoj stopi koja je važila na dan sklapanja ugovora iznosi 6.245,73 CHF (tablica br. 1. kolona br. 10. red .br. 107.). Razlika više plaćenih anuiteta preračunata je u kune prema tečaju na dan uplate te iznosi 34.456,49 kn Za izračun više plaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF izrađena je tablica br. 3. Izračun je izvršen na način da je najprije uspoređen anuitet iz promijenjenog otplatnog plana iskazan u kunama s anuitetom iz početnog otplatnog plana iskazan u kunama te izračunata razlika u kunama. Potom je od utvrđene razlike u kunama oduzet iznos više plaćenih kamata u kunama, a koji je prethodno izračunat i specificiran u tablici br. 2. Vještak je mišljenja da je gledajući s ekonomskog i matematičkog aspekta ovakav način izračuna jedini ispravni, a imajući u vidu da se anuitet sastoji od dva dijela: dospjele glavnice (otplatne kvote) i dospjele kamate te da je sa svakom promjenom kamatne stope tuženik radio reobračun kredita uslijed čega je ostatak neotplaćene glavnice veći u odnosu na ostatak neotplaćene glavnice da nije došlo do promjene kamatnih stopa.

24. U dopunskom vještvu od 04. kolovoza 2025. godine vještak daje mišljenje:

Razlika u visini anuiteta iz početnog otplatnog plana i promijenjenog otplatnog plana, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope, izračunata je u tablici br. 1. te iznosi 6.245,73 CHF (tablica br. 1. kolona br. 10. red .br.10.), odnosno 34.456,49 kn (tablica br. 1. kolona br. 13. red. br. 107.), odnosno 4.573,16 EUR (tablica br. 1.a. kolona br. 5. red. br. 107.). Razlika u visini anuiteta iz početnog otplatnog plana i promijenjenog otplatnog plana, a koja proizlazi iz promjene tečaja za valutu CHF iznosi 78.778,11 kn (tablica br. 1.a. kolona br. 8. red .br. 107.) , odnosno 10.455,65 EUR (tablica br. 1.a. kolona br. 10. red .br. 107.), ukoliko se u obzir uzmu samo pozitivne razlike. Ukoliko se u obzir uzmu pozitivne i negativne razlike, u tom slučaju razlika više plaćenog zbog promjene tečaja za valutu CHF iznosi 76.286,13 kn (tablica br. 1.a. kolona br. 9. red. br. 107.), odnosno 10.124,91 EUR (tablica br. 1.a. kolona br. 11. red. br.107.

1. Tuženik je pri svakoj promjeni kamatne stope radio reobračun kredita, a što je rezultiralo da je tužitelju na dan 30.09.2015. godine ostatak neotplaćene glavnice veći nego što bi bio da nije bilo promjene kamatnih stopa. Iz tog razloga vještak je izračunao razlike više plaćenih kamata uslijed promjene kamatnih stopa (tablica br. 2.) i razlike više plaćenih anuitete uslijed promjene tečaja za valutu CHF (tablica br. 2.a.)

2. Tužitelj je zbog promjene kamatnih stopa platio više kamate u iznosu od 9.390,64 CHF (tablica br. 2. kolona br. 4. red. br. 107.), odnosno 51.794,17 kuna (tablica br.2. kolona br. 7. red. br. 107.) , odnosno 6.874,27 EUR (tablica br. 2. kolona br. 8. red. br. 107.)

3. Razlika u visini anuiteta iz početnog otplatnog plana i promijenjenog otplatnog plana, a koja proizlazi iz promjene tečaja za valutu CHF iznosi 64.336,59 kn (tablica br.2.a. kolona br. 9. red. br. 107.), a ukoliko se u obzir uzmu samo pozitivne razlike. Ukoliko se u obzir uzmu pozitivne i negativne razlike, u tom slučaju razlika više plaćenog zbog promjene tečaja za valutu CHF iznosi 58.948,45 kn (tablica br. 2.a. kolona br. 10. red. br. 107.), odnosno 7.823,80 EUR (tablica br. 2.a. kolona br. 12. red. br. 107.) Negativne razlike nastale su tijekom otplate kredita kada je tečaj za valutu CHF bio manji u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan realizacije kredita. Vještak je mišljenja da je u naprijed navedenim izračunima razlika ispravno uzeti izračunate iznose navedene u mišljenju pod točkama 4. i 5. jer je u navedenim izračunatim razlikama uzet u obzir iznos preostale neotplaćene glavnice koja je zbog reobračuna pri svakoj promjeni kamatne stope dovela do toga da je na dan 30.09.2015. godine ostatak neotplaćene glavnice veći nego što bi bio da se kamatna stopa nije mijenjala, sve na štetu tužitelja.

25. Dakle, vještak je izričito naveo da tužitelj provedbom konverzije nije stavljen u položaj u kojem bi bio da je kredit obračunat od isplate kredita do konverzije po početnoj kamatnoj stopi i početnom tečaju jer razlika u visini anuiteta iz početnog otplatnog plana i promijenjenog otplatnog plana, a koja proizlazi iz promjene tečaja za valutu CHF iznosi 10.455,65 EUR, dok je tužitelj zbog promjene kamatnih stopa platio više kamata u iznosu od 6.874,27 EUR.

26. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka JUT d. o. o. od 27. 02. 2025. godine i dopunu nalaza i mišljenja od 04. 08. 2025., jer su izrađeni u skladu sa pravilima struke na temelju svih potrebnih podataka i dokumenata za izradu vještva, te nalaz i mišljenje nisu proturječni. Ujedno, vještak je u dopunskom nalazu i mišljenju odgovorio na sve primjedbe i pitanja stranaka stranaka.

27. Konverzija kredita izvršena je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim je bankama naložena izmjena odredbi osnovnog ugovora, te eventualno do tada sklopljenih dodataka i to valute kredita, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te se između ugovornih strana postiže sporazum o konverziji iz članka 19. c toč.6. ZID ZPK-a na način kako je to propisano tim zakonom. Glavni motiv i svrha tog zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR.

28. Odredbama ZID ZPK-a, a niti dodacima ugovora o kreditu sklopljenim na temelju tog zakona izrijekom se ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti se spominje način rješavanja eventualne ništetnosti ugovornih odredbi koje se tiču promjenjive kamate stope i valutne klauzule, a koja ništetnost je nastupila iz razloga što su banke bez prethodnog pregovaranja sa potrošačima kao korisnicima kredita jednostrano odnosno nepošteno mijenjale početno ugovorenu kamatnu stopu te u ugovorima o kreditu ugovarale nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli vezano uz valutu CHF. Dodacima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, dakle ne rješava se pitanje preplaćenih kamata u periodu koji je prethodio konverziji, a do koje pretplate je došlo nepoštenim postupanjem banaka odnosno primjenom ništetnih ugovornih odredbi, dakle dodacima ugovora nije uređeno pitanje rješavanja posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi. Konverzija kredita u valuti CHF u kredit u valuti EUR izvršena na temelju ZID ZPK-a odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, a ne i na izvan ugovorne obveze stranaka kao što su restitucijski zahtjevi korisnika kredita s osnove ništetnih ugovornih odredbi.

29. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu dana, 07. 01. 2016. kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita, nije otklonjena posljedica ništetnosti spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule, a niti iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi se tužitelj u navedenom Dodatku odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećenje na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

30. Stoga, tužiteljica unatoč sklopljenom Dodatku kojim je izvršena konverzija kredita ugovorenog u CHF u protuvrijednosti kuna u kredit u EUR u protuvrijednosti kuna, pripada pravo potraživati od tuženika vraćanje iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi odnosno pravo na potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu.

31. Takvo pravno shvaćanje u skladu je i sa pravnim shvaćanjem Suda Europske unije izraženom u presudi od **.**.2019., OK protiv ERSTE Bank Hungary Zrt.,C-118/17, ECLI:EU:C:2019:207, prema kojem potrošaču pripada pravo na potpuno obeštećenje tj. na uspostavu činjenično i pravno one situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštena odredba nije postojala, a osobito pravo ostvariti povrat koristi koju je trgovac neopravdano stekao na njegovu štetu na temelju nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. Pri tome, nije relevantno što je u tom predmet riječ o zakonskoj intervenciji na temelju sudskog utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe, a u konkretnom slučaju riječ je o izmjeni ugovora intervencijom stranaka, jer je ZID ZPK-a predviđena mogućnost potrošača da odbije sklapanje ponuđenog sporazuma o konverziji s obzirom na okolnosti u kojima je donesen taj zakonski propis i u kojima je vršena konverzija (stalni rast i nepredvidivost tečaja CHF te posljedično tome značajno povećanje iznosa mjesečnih anuiteta u odnosu na vrijeme sklapanja osnovnog ugovora o kreditu) bilo upitno da li je potrošač stvarno bio slobodan u izboru prihvatiti ili odbiti konverziju. Naime, jedina alternativa potrošaču bila je ostanak u ugovornom odnosu u kojem je njegova novčana obveza bila sve veća i nepredvidiva u odnosu na vrijeme sklapanja ugovora o kreditu s obzirom na kretanje tečaja CHF, a mnogi potrošači sklapali su dodatke ugovora upravo iz razloga spašavanja vlastite egzistencije.

32. Na navedeno pravno shvaćanje poziva se i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022., a koje pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske prihvaća i ovaj sud.

33. Slijedom navedenog proizlazi da među strankama nije sporno da je tuženik proveo konverziju sukladno zakonu, te tužitelj ne pobija Dodatak kojim je izvršena konverzija i stoga isti obvezuje stranke.

34. Sklapanjem Sporazumu kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15, tužitelj nije izgubio pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, te je zadržao pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. u pogledu ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o promjenjivosti kamate jednostranom odlukom tuženika, te o valutnoj klauzuli u CHF.

35. Kako je prema nalazu i mišljenju vještaka utvrđeno da tužiteljica nije u potpunosti financijski obeštećena, te da se je za iznos obuhvaćen tužbenim zahtjevom povećala imovina tuženika jer je tuženik navedeni iznos primio temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi, isti je dužan vratiti temeljem odredbi članka 323. stavak 1. i članka 1111. stavak 1. ZOO.

36. U odnosu na prigovor zastare tuženika, sud je uzeo u obzir pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

37. Stoga, u predmetima u kojima se primjenjuje pravno shvaćanje iz presude o kolektivnoj tužbi na temelju članka 502.c ZPP, a u ovoj pravnoj stvari se kako je naprijed obrazloženo primjenjuje, rok zastare nije počeo teći prije pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu, odnosno zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti odluke u kolektivnom sporu kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi i to odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope od 13. lipnja 2014., a odredbe o valutnoj klauzuli u CHF od 14. lipnja 2018. S obzirom da je tužba za više isplaćene iznose po osnovu kamate podnesena ovom sudu dana, poslana preporučenom pošiljkom 05. lipnja 2019., zastara nije nastupila, te stoga prigovor zastare sud smatra neosnovanim. S obzirom da je tužba za više isplaćene iznose po osnovu tečajne razlike podnesena 12. lipnja 2023., zastara nije nastupila, te stoga prigovor zastare sud smatra neosnovanim. Naime, zastara za više isplaćene iznose po osnovu kamate počela bi teći od 13. lipnja 2014. i istekla bi 13. lipnja 2019., dok zastara za više isplaćene iznose po osnovu tečajne razlike bi počela teći 14. lipnja 2018. i istekla bi 14. lipnja 2023.

38. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi sa tužiteljicom pregovarao o spornim ugovornim odredbama koje se odnose na valutu CHF, a niti da bi tužiteljicu upoznavao sa mogućim rizicima promjene tečaja valute na štetu tužiteljice, kao niti o promjeni kamatne stope i uvjetima promjene kamatne stope, jer iz iskaza tužiteljice saslušane pred ovim sudom proizlazi da je tužiteljica u Zagrebačkoj banci u listopadu 2006. podigla stambeni kredit. Radi se o stanu u kojem sada živi. Ona je već tada svog osobnog bankara pitala hoće li moći konvertirati kredit u eure u slučaju porasta tečaja CHF. Na taj način je razmišljala jer je ekonomist ali u tom trenutku nije znala da država ne štiti tečaj CHF prema kuni, na isti način kao što država štiti tečaj eura prema kuni. Već nakon godinu i pol dana počeo je rasti anuitet kredita te je došla u banku kako bi kredit konvertirala u eurski, međutim rekli su joj da kredit ne mogu konvertirati u eurski, da bi trebala dizati novi kredit i procjenu nekretnine, a sve ovo što je do sada platila bi propalo jer se do tada otplaćivala samo kamata. Došla je u situaciju da je anuitet iznosio početno 1/3 njene plaće do situacije da je anuitet veći od njene plaće. Anuitet je sa 2.800,00 kuna povećan na skoro 7.000,00 kuna. Prilikom sklapanja kredita osobni bankar joj nije objasnio na koji način i pod kojim uvjetima bi se mijenjala kamatna stopa, nije joj objašnjeno ništa u pogledu tečaja, niti je ponuđen kredit u bilo kojoj valuti osim u CHF. Stan nikada nije iznajmljivala.

39. Iskaz tužiteljice sud je prihvatio u cijelosti kao vjerodostojan jer nikakvih drugih dokaza koji bi opovrgavali iskaz tužiteljice u ovom postupku nema.

40. Uzimajući u obzir iskaz tužiteljice, te predmetni Ugovor o namjenskom kreditu iz kojeg proizlazi da je namjena kredita kupnja stana koji služi za stanovanja tužiteljice, a za koji nije utvrđeno da bi služio zanimanju tužiteljice, njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, proizlazi da je u predmetnom postupku tužiteljica imala status potrošača sukladno odredbi članka 3. točka 1. ZPP/03, kojom je određeno, da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

41. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP. Troškovi tužiteljice se odnose na: sastav tužbe – 250 bodova, sastav tužbe u spisu P-2901/23 -250 bodova, podnesci sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife od 25. 08. 2022., 13. 02. 2025, 19. 03. 2025. i 26. 09. 2025 po 250 bodova svaki (četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku), podnesci sukladno Tbr. 8. t. 3. Tarife od 18. 01. 2024., 04. 04. 2025, 18. 01. 2024., 04. 07. 2024., 05. 11. 2024 po 100 bodova (obrazloženi podnesci izvan Tbr. 8. toč. 1. Tarife). Naime, odredbom Tbr. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023., 107/2025.) je propisano: 1. Za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8. 2. Za sastavljanje prijedloga za povrat u prijašnje stanje odvjetniku pripada 50 % nagrade iz toč. 1. ovog tarifnog broja, ali ne više od 100 bodova. 3. Za sastavljanje obrazloženih podnesaka izvan Tbr. 8. toč. 1. odvjetniku pripada 50 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8., ali ne više od 100 bodova.

4. Za sastavljanje ostalih podnesaka odvjetniku pripada 25 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8., ali ne više od 25 bodova. Stoga je tužiteljici valjalo priznati punu nagradu od 250 bodova za 4 podneska, kako je prije i navedeno, a za ostale podneske po 100 bodova. Zastupanje na ročištima: 12. 12. 2024., 24. 06. 2025., 17. 09. 2024., 21. 01. 2025., – po 250 bodova za svako ročište. Sveukupan trošak zastupanja iznosi: 3000 bodova, što pomnoženo sa 2,00 eura po bodu (Tbr. 54 Tarife) iznosi 6.000,00 eura, uvećano za PDV od 25 % u iznosu od 750,00 eura daje iznos od 6.750,00 eura. Troškovi vještačenja sukladno rješenju ovog suda posl. br. P-2770/19 od 06. ožujka 2025. godine iznose 450,00 eura. Tužiteljica je platila sudsku pristojbu u iznosu od 65,91 eur dana, 13. 06. 2023. Tako sveukupan opravdan i dokazan trošak tužiteljice u ovom postupku iznosi: 7.265,91 eur. Za ostale troškove o plaćanju ostalih sudskih pristojbi koje potražuje, tužiteljica nije dostavila nikakve dokaze da je platila, pa je taj dio zahtjeva neosnovan.

U Sinju, 12. siječnja 2026. godine

Sudac:

Željko Gusić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja,

2. pun. tuženika.