Baza je ažurirana 20.10.2026. zaključno sa NN 110/26  EU 2024/2679
    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve baze objavljene na Zakon.hr

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve važeće zakone (870) Republike Hrvatske, a kraj svakog zakona imate objavljene i njegove ranije verzije desetak godina unatrag

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve važeće podzakonske propise (preko 10.000) Republike Hrvatske

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz odluke sudova RH, Suda EU i Europskog suda za ljudska prava

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Ppretražujete kroz sve važeće direktive i uredbe EU zakonske snage (koje su donijeli Vijeće i Parlament), a kraj svakog dokumenta je poveznica prema svim ostalim povezanim propisima

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    pretražujete kroz razne pravne vijesti koje smo mi sastavili ili samo prenijeli

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    REPUBLIKA HRVATSKA

    OPĆINSKI SUD U ZLATARU

    STALNA SLUŽBA U PREGRADI

    Pregrada, Stjepana Radića 6

    Poslovni broj: P-774/2023-26

    U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

    P R E S U D A

    Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Pregradi, po sutkinji tog suda Sanji Leskovar-Hostić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Mireli Blažević, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., OIB 78427478595, Zagreb, Varšavska ulica 9, zastupanog po punomoćniku Ivi Šućuru, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, zaključene 2. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika EV, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom uredu Antuna Žanetića, te presude javno objavljene 12. siječnja 2026.,

    p r e s u d i o  j e

    I. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, da tužitelju SV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.575,65 EUR (tisućupetstosedamdesetpet- eurašezdesetpetcenti), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

    - na iznos od 1,52 EUR počam od 3.1.2008. pa do isplate

    - na iznos od 1,54 EUR počam od 4.2.2008. pa do isplate

    - na iznos od 1,57 EUR počam od 4.3.2008. pa do isplate

    - na iznos od 1,58 EUR počam od 2.4.2008. pa do isplate

    - na iznos od 10,54 EUR počam od 2.5.2008. pa do isplate

    - na iznos od 10,43 EUR počam od 2.6.2008. pa do isplate

    - na iznos od 10,57 EUR počam od 1.7.2008. pa do isplate

    - na iznos od 10,37 EUR počam od 1.8.2008. pa do isplate

    - na iznos od 10,43 EUR počam od 1.9.2008. pa do isplate

    - na iznos od 10,54 EUR počam od 2.10.2008. pa do isplate

    - na iznos od 11,44 EUR počam od 6.11.2008. pa do isplate

    - na iznos od 10,94 EUR počam od 3.12.2008. pa do isplate

    - na iznos od 19,78 EUR počam od 13.1.2009. pa do isplate

    - na iznos od 19,95 EUR počam od 3.2.2009. pa do isplate

    - na iznos od 20,08 EUR počam od 4.3.2009. pa do isplate

    - na iznos od 19,92 EUR počam od 2.4.2009. pa do isplate

    - na iznos od 19,80 EUR počam od 5.5.2009. pa do isplate

    - na iznos od 19,57 EUR počam od 2.7.2009. pa do isplate

    - na iznos od 19,20 EUR počam od 7.7.2009. pa do isplate

    - na iznos od 19,31 EUR počam od 4.8.2009. pa do isplate

    - na iznos od 19,53 EUR počam od 2.10.2009. pa do isplate

    - na iznos od 19,30 EUR počam od 3.11.2009. pa do isplate

    - na iznos od 19,25 EUR počam od 2.12.2009. pa do isplate

    - na iznos od 19,55 EUR počam od 7.12.2009. pa do isplate

    - na iznos od 19,83 EUR počam od 5.1.2010. pa do isplate

    - na iznos od 19,97 EUR počam od 4.3.2010. pa do isplate

    - na iznos od 20,01 EUR počam od 2.4.2010. pa do isplate

    - na iznos od 20,63 EUR počam od 16.4.2010. pa do isplate

    - na iznos od 20,35 EUR počam od 4.6.2010. pa do isplate

    - na iznos od 20,66 EUR počam od 1.7.2010. pa do isplate

    - na iznos od 21,95 EUR počam od 3.8.2010. pa do isplate

    - na iznos od 21,58 EUR počam od 2.9.2010. pa do isplate

    - na iznos od 22,62 EUR počam od 4.10.2010. pa do isplate

    - na iznos od 21,90 EUR počam od 4.11.2010. pa do isplate

    - na iznos od 21,63 EUR počam od 3.12.2010. pa do isplate

    - na iznos od 22,77 EUR počam od 7.1.2011. pa do isplate

    - na iznos od 23,83 EUR počam od 3.2.2011. pa do isplate

    - na iznos od 23,05 EUR počam od 3.3.2011. pa do isplate

    - na iznos od 23,17 EUR počam od 4.4.2011. pa do isplate

    - na iznos od 22,72 EUR počam od 4.5.2011. pa do isplate

    - na iznos od 23,25 EUR počam od 3.6.2011. pa do isplate

    - na iznos od 24,70 EUR počam od 4.7.2011. pa do isplate

    - na iznos od 24,29 EUR počam od 2.8.2011. pa do isplate

    - na iznos od 26,66 EUR počam od 2.9.2011. pa do isplate

    - na iznos od 26,39 EUR počam od 4.10.2011. pa do isplate

    - na iznos od 24,79 EUR počam od 3.11.2011. pa do isplate

    - na iznos od 21,38 EUR počam od 2.12.2011. pa do isplate

    - na iznos od 21,32 EUR počam od 5.1.2012. pa do isplate

    - na iznos od 21,75 EUR počam od 2.2.2012. pa do isplate

    - na iznos od 21,87 EUR počam od 2.3.2012. pa do isplate

    - na iznos od 21,86 EUR počam od 2.3.2012. pa do isplate

    - na iznos od 21,87 EUR počam od 17.4.2012. pa do isplate

    - na iznos od 21,96 EUR počam od 3.5.2012. pa do isplate

    - na iznos od 22,14 EUR počam od 18.5.2012. pa do isplate

    - na iznos od 21,95 EUR počam od 6.6.2012. pa do isplate

    - na iznos od 21,98 EUR počam od 3.7.2012. pa do isplate

    - na iznos od 21,84 EUR počam od 2.8.2012. pa do isplate

    - na iznos od 21,61 EUR počam od 4.9.2012. pa do isplate

    - na iznos od 21,89 EUR počam od 5.11.2012. pa do isplate

    - na iznos od 21,98 EUR počam od 5.12.2012. pa do isplate

    - na iznos od 21,94 EUR počam od 8.1.2013. pa do isplate

    - na iznos od 21,56 EUR počam od 5.2.2013. pa do isplate

    - na iznos od 21,74 EUR počam od 5.3.2013. pa do isplate

    - na iznos od 21,89 EUR počam od 4.4.2013. pa do isplate

    - na iznos od 21,77 EUR počam od 7.5.2013. pa do isplate

    - na iznos od 21,41 EUR počam od 4.6.2013. pa do isplate

    - na iznos od 21,21 EUR počam od 2.7.2013. pa do isplate

    - na iznos od 21,37 EUR počam od 1.8.2013. pa do isplate

    - na iznos od 21,52 EUR počam od 3.9.2013. pa do isplate

    - na iznos od 21,81 EUR počam od 2.10.2013. pa do isplate

    - na iznos od 21,67 EUR počam od 5.11.2013. pa do isplate

    - na iznos od 21,76 EUR počam od 3.12.2013. pa do isplate

    - na iznos od 6,89 EUR počam od 9.1.2014. pa do isplate

    - na iznos od 6,95 EUR počam od 4.2.2014. pa do isplate

    - na iznos od 6,99 EUR počam od 5.3.2014. pa do isplate

    - na iznos od 6,98 EUR počam od 2.4.2014. pa do isplate

    - na iznos od 6,93 EUR počam od 6.5.2014. pa do isplate

    - na iznos od 6,91 EUR počam od 3.6.2014. pa do isplate

    - na iznos od 6,93 EUR počam od 3.7.2014. pa do isplate

    - na iznos od 6,97 EUR počam od 4.8.2014. pa do isplate

    - na iznos od 7,02 EUR počam od 2.9.2014. pa do isplate

    - na iznos od 7,03 EUR počam od 2.10.2014. pa do isplate

    - na iznos od 7,05 EUR počam od 4.11.2014. pa do isplate

    - na iznos od 7,09 EUR počam od 8.12.2014. pa do isplate

    - na iznos od 7,08 EUR počam od 9.1.2015. pa do isplate

    - na iznos od 6,88 EUR počam od 10.2.2015. pa do isplate

    - na iznos od 6,88 EUR počam od 4.3.2015. pa do isplate

    - na iznos od 6,88 EUR počam od 4.3.2015. pa do isplate

    - na iznos od 6,88 EUR počam od 2.4.2015. pa do isplate

    - na iznos od 6,88 EUR počam od 6.5.2015. pa do isplate

    - na iznos od 6,88 EUR počam od 2.6.2015. pa do isplate

    - na iznos od 6,88 EUR počam od 2.7.2015. pa do isplate

    - na iznos od 6,88 EUR počam od 3.8.2015. pa do isplate

    - na iznos od 6,88 EUR počam od 3.9.2015. pa do isplate

    - na iznos od 6,88 EUR počam od 2.10.2015. pa do isplate

    - na iznos od 6,88 EUR počam od 4.11.2015. pa do isplate

    - na iznos od 6,88 EUR počam od 3.12.2015. pa do isplate

    - na iznos od 6,88 EUR počam od 8.1.2016. pa do isplate

    - na iznos od 6,88 EUR počam od 3.2.2016. pa do isplate

    i to po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, a od 01.01.2023.g. do 29.12.2023 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 pod prijetnjom ovrhe.

    II. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, da tužitelju SV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 4.955,81 EUR (četiritisućedevetstopedesetpet- euraosamdesetjedancent), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

    - na iznos od 3,00 EUR počam od 1.9.2004. pa do isplate

    - na iznos od 7,40 EUR počam od 1.9.2004. pa do isplate

    - na iznos od 8,07 EUR počam od 1.10.2004. pa do isplate

    - na iznos od 11,68 EUR počam od 1.12.2004. pa do isplate

    - na iznos od 10,30 EUR počam od 3.1.2005. pa do isplate

    - na iznos od 5,04 EUR počam od 2.2.2005. pa do isplate

    - na iznos od 7,70 EUR počam od 1.3.2005. pa do isplate

    - na iznos od 3,32 EUR počam od 1.4.2005. pa do isplate

    - na iznos od 4,02 EUR počam od 2.5.2005. pa do isplate

    - na iznos od 2,47 EUR počam od 1.6.2005. pa do isplate

    - na iznos od 3,05 EUR počam od 1.9.2005. pa do isplate

    - na iznos od 1,90 EUR počam od 3.10.2005. pa do isplate

    - na iznos od 2,05 EUR počam od 2.11.2005. pa do isplate

    - na iznos od 2,30 EUR počam od 1.12.2005. pa do isplate

    - na iznos od 0,72 EUR počam od 4.1.2006. pa do isplate

    - na iznos od 7,43 EUR počam od 6.11.2008. pa do isplate

    - na iznos od 10,67 EUR počam od 13.1.2009. pa do isplate

    - na iznos od 12,66 EUR počam od 3.2.2009. pa do isplate

    - na iznos od 14,12 EUR počam od 4.3.2009. pa do isplate

    - na iznos od 12,27 EUR počam od 2.4.2009. pa do isplate

    - na iznos od 10,94 EUR počam od 5.5.2009. pa do isplate

    - na iznos od 8,28 EUR počam od 2.7.2009. pa do isplate

    - na iznos od 3,95 EUR počam od 7.7.2009. pa do isplate

    - na iznos od 5,27 EUR počam od 4.8.2009. pa do isplate

    - na iznos od 7,77 EUR počam od 2.10.2009. pa do isplate

    - na iznos od 5,15 EUR počam od 3.11.2009. pa do isplate

    - na iznos od 4,53 EUR počam od 2.12.2009. pa do isplate

    - na iznos od 8,02 EUR počam od 7.12.2009. pa do isplate

    - na iznos od 11,26 EUR počam od 5.1.2010. pa do isplate

    - na iznos od 12,88 EUR počam od 4.3.2010. pa do isplate

    - na iznos od 13,33 EUR počam od 2.4.2010. pa do isplate

    - na iznos od 20,46 EUR počam od 16.4.2010. pa do isplate

    - na iznos od 17,22 EUR počam od 4.6.2010. pa do isplate

    - na iznos od 20,86 EUR počam od 1.7.2010. pa do isplate

    - na iznos od 35,82 EUR počam od 3.8.2010. pa do isplate

    - na iznos od 31,54 EUR počam od 2.9.2010. pa do isplate

    - na iznos od 43,49 EUR počam od 4.10.2010. pa do isplate

    - na iznos od 35,20 EUR počam od 4.11.2010. pa do isplate

    - na iznos od 32,01 EUR počam od 3.12.2010. pa do isplate

    - na iznos od 45,24 EUR počam od 7.1.2011. pa do isplate

    - na iznos od 57,51 EUR počam od 3.2.2011. pa do isplate

    - na iznos od 48,50 EUR počam od 3.3.2011. pa do isplate

    - na iznos od 49,83 EUR počam od 4.4.2011. pa do isplate

    - na iznos od 44,72 EUR počam od 4.5.2011. pa do isplate

    - na iznos od 50,86 EUR počam od 3.6.2011. pa do isplate

    - na iznos od 67,61 EUR počam od 4.7.2011. pa do isplate

    - na iznos od 62,90 EUR počam od 2.8.2011. pa do isplate

    - na iznos od 90,28 EUR počam od 2.9.2011. pa do isplate

    - na iznos od 87,14 EUR počam od 4.10.2011. pa do isplate

    - na iznos od 68,67 EUR počam od 3.11.2011. pa do isplate

    - na iznos od 68,96 EUR počam od 2.12.2011. pa do isplate

    - na iznos od 68,20 EUR počam od 5.1.2012. pa do isplate

    - na iznos od 73,90 EUR počam od 2.2.2012. pa do isplate

    - na iznos od 75,59 EUR počam od 2.3.2012. pa do isplate

    - na iznos od 75,35 EUR počam od 2.3.2012. pa do isplate

    - na iznos od 75,59 EUR počam od 17.4.2012. pa do isplate

    - na iznos od 76,68 EUR počam od 3.5.2012. pa do isplate

    - na iznos od 79,19 EUR počam od 18.5.2012. pa do isplate

    - na iznos od 76,55 EUR počam od 6.6.2012. pa do isplate

    - na iznos od 77,00 EUR počam od 3.7.2012. pa do isplate

    - na iznos od 75,12 EUR počam od 2.8.2012. pa do isplate

    - na iznos od 72,10 EUR počam od 4.9.2012. pa do isplate

    - na iznos od 75,76 EUR počam od 5.11.2012. pa do isplate

    - na iznos od 77,05 EUR počam od 5.12.2012. pa do isplate

    - na iznos od 76,53 EUR počam od 8.1.2013. pa do isplate

    - na iznos od 71,32 EUR počam od 5.2.2013. pa do isplate

    - na iznos od 73,80 EUR počam od 5.3.2013. pa do isplate

    - na iznos od 75,76 EUR počam od 4.4.2013. pa do isplate

    - na iznos od 74,14 EUR počam od 7.5.2013. pa do isplate

    - na iznos od 69,35 EUR počam od 4.6.2013. pa do isplate

    - na iznos od 66,62 EUR počam od 2.7.2013. pa do isplate

    - na iznos od 68,80 EUR počam od 1.8.2013. pa do isplate

    - na iznos od 70,83 EUR počam od 3.9.2013. pa do isplate

    - na iznos od 74,70 EUR počam od 2.10.2013. pa do isplate

    - na iznos od 72,92 EUR počam od 5.11.2013. pa do isplate

    - na iznos od 74,06 EUR počam od 3.12.2013. pa do isplate

    - na iznos od 69,36 EUR počam od 9.1.2014. pa do isplate

    - na iznos od 71,54 EUR počam od 4.2.2014. pa do isplate

    - na iznos od 73,27 EUR počam od 5.3.2014. pa do isplate

    - na iznos od 72,59 EUR počam od 2.4.2014. pa do isplate

    - na iznos od 70,65 EUR počam od 6.5.2014. pa do isplate

    - na iznos od 70,06 EUR počam od 3.6.2014. pa do isplate

    - na iznos od 70,83 EUR počam od 3.7.2014. pa do isplate

    - na iznos od 72,53 EUR počam od 4.8.2014. pa do isplate

    - na iznos od 74,25 EUR počam od 2.9.2014. pa do isplate

    - na iznos od 74,78 EUR počam od 2.10.2014. pa do isplate

    - na iznos od 75,67 EUR počam od 4.11.2014. pa do isplate

    - na iznos od 77,13 EUR počam od 8.12.2014. pa do isplate

    - na iznos od 73,65 EUR počam od 9.1.2015. pa do isplate

    - na iznos od 68,73 EUR počam od 10.2.2015. pa do isplate

    - na iznos od 68,73 EUR počam od 4.3.2015. pa do isplate

    - na iznos od 68,73 EUR počam od 4.3.2015. pa do isplate

    - na iznos od 68,73 EUR počam od 2.4.2015. pa do isplate

    - na iznos od 68,73 EUR počam od 6.5.2015. pa do isplate

    - na iznos od 68,73 EUR počam od 2.6.2015. pa do isplate

    - na iznos od 68,73 EUR počam od 2.7.2015. pa do isplate

    - na iznos od 68,73 EUR počam od 3.8.2015. pa do isplate

    - na iznos od 68,73 EUR počam od 3.9.2015. pa do isplate

    - na iznos od 68,73 EUR počam od 2.10.2015. pa do isplate

    - na iznos od 68,73 EUR počam od 4.11.2015. pa do isplate

    - na iznos od 68,73 EUR počam od 3.12.2015. pa do isplate

    - na iznos od 68,73 EUR počam od 8.1.2016. pa do isplate

    - na iznos od 68,73 EUR počam od 3.2.2016. pa do isplate

    i to po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, a od 01.01.2023.g. do 29.12.2023 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

    III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

    "Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 da tužitelju SV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 5.892,47 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01.03.2016.do isplate, sve u roku od 15 dana.

    IV. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 da tužitelju SV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni trošak ovog parničnog postupka u iznosu od

    2.453,93 EUR (dvijetisućečetiristopedesettrieuradevedesettricenta), sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

    Obrazloženje

    1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je, kao korisnik kredita, s pravnim prednikom tuženika, kao kreditorom, dana 09.07. 2004. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 310193 u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu ) kojim tuženik odobrava i stavlja na raspolaganje tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 53.150,00 CHF obračunato prema kupovnom tečaju tuženika, a tužitelj se iznos kredita obvezuje vratiti, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom. Tužitelj i tuženik o sadržaju ugovornih odredbi da nisu pojedinačno pregovarali, već je tuženik odredbe Ugovora o kreditu sastavio unaprijed u obliku standardiziranog ugovora. Odredbom čl. 4. i čl.7. Ugovora o kreditu da je propisano kako redovna kamatna stopa na dan sklapanja ugovora iznosi 4,80 % godišnje, redovna kamatna stopa promjenjiva je u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora, a ukoliko se u razdoblju u kojem su međusobni odnosi strana regulirani u skladu s odredbama Ugovora izmijeni navedeni akt Kreditora, ugovorne strane se obvezuju postupati po nastalim promjenama. Predmetne odredbe Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je određena promjenjivost kamatne stope sa su, stoga, nepoštene i ništetne, a što ima za posljedicu primjenu Ugovora o kreditu oslobođenog učinaka promjenjivosti kamatne stope .U predmetnim odredbama Ugovora o kreditu Odluka o promjeni ugovorene kamate da je učinjena ovisnom isključivo o volji jednog ugovaratelja - kreditora, iako istovremeno u sadržaju ugovora nije preciziran način utvrđivanja promjene kamatne stope niti su određeni egzaktni i jasno definirani parametri za promjenu kamatne stope, odnosno, parametri o kojima ovisi kretanje visine kamatne stope tijekom trajanja razdoblja otplate kredita, čime je kreditor postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja. Početno ugovorenu kamatnu stopu od 4,80% kreditor da je mijenjao jednostranom odlukom na način da je istu značajno povisio pa ista od dana 01.11.2007.godine iznosi 4,90% godišnje, od dana 01.04.2008.godine iznosi 5,5% godišnje, od 01.12.2008.godine iznosi 6,0% godišnje, od 01.10.2011.godine iznosi 5,8 % godišnje. Opisano postupanje da je uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja jer je kreditor jednostrano odredio obvezu tužitelja na koju tužitelj nije imao utjecaj, koju promjenu tužitelj nije mogao predvidjeti niti je pravilnost promjene kamatnih stopa mogao provjeriti, budući za isto nije bilo nikakvih egzaktnih kriterija. Opisana neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stana na štetu tužitelja da čini navedene odredbe Ugovora nepoštenim, sukladno čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača ( NN 96/2003 ). Kako se o navedenim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo već je kreditor gore navedene ugovorne odredbe sastavio unaprijed u obliku standardiziranog ugovora te tužitelj na sadržaj istih nije mogao imati utjecaj, a kako je istima, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, to se sukladno članku 81. stavka 1. i čl.87.st.1. ZZP/03 navedene ugovorne odredbe imaju smatrati nepoštenim i ništetnim. Odredbom čl.7. Ugovora o kreditu da je ugovoreno je kako se kredit ugovara u valuti CHF, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti odnosno ugovorena je otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 344,92 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Banke tečaju važećim na dan dospijeća. Predmetna odredba Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je određena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) je nepoštena i ništetna, a što ima za posljedicu primjenu Ugovora o kreditu oslobođenog učinaka povrata iznosa kredita uz navedenu valutnu klauzulu. Prilikom zaključenja ugovora, niti u pregovorima koji su prethodili zaključenju ugovora tužitelju da nisu predočene informacije koje sadrže točne, nedvosmislene, jasne i razumljive kriterije na temelju kojih bi tužitelj mogao procijeniti rizik zaključenja ugovora s valutnom klauzulom u CHF te sve ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz navedenih ugovornih odredbi, a koje su uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. S okolnošću kako za korisnike kredita, ugovaranje valutne klauzule u švicarskom franku kao specifične valute, nosi značajnu opasnost Kreditor je bio upoznat, pa stoga činjenica što S nije o istome informirao tužitelja u vidu razumljivog upozorenja, već je isto prešutio, ukazuje kako je S postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, a budući je među strankama ugovoren neizvjestan iznos glavnice kredita kojeg je tužitelj dužan vratiti kreditoru, to je opisano ponašanje kreditora uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Kako je kreditor navedene ugovorne odredbe sastavio unaprijed u obliku standardiziranog ugovora te tužitelj na sadržaj istih nije mogao imati utjecaj, to se ima smatrati kako se o navedenim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a kako je istim, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, to se sukladno članku 81. stavka 1. i čl.87.st.1. ZZP/03 navedene ugovorne odredbe imaju smatrati nepoštenim i ništetnim.

    1.1. U postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, presudom Visokog Trgovačkog suda posl. broj: Pž-6632/2017 od dana 14.06.2018. da je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: P-1401/12 od 04.07.2013. u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik u razdoblju od 10.09.2003.g. do 31.12.2008.g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, čime je postupao suprotno odredbama tada važećeg ZZP 03 i to člancima 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP 07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Citiranom presudom sud je utvrdio da ugovorna odredba koja promjenu ugovorene kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, banke, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Na temelju takvih utvrđenja, citiranim presudama, sudovi su utvrdili da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke nepoštene i ništetne. Dana 03.09.2019.godine Vrhovni sud Republike Hrvatske da je donio presudu i rješenje posl.br.Rev-2221/2018 kojom se odbija kao neosnovana revizija tuženika uložena protiv presude Visokog Trgovačkog suda broj: Pž-6632/17 od dana 14.06.2018, a kojom se potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od dana 04.07.2013 u dijelu u kojemu u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik u razdoblju od 10.09.2003.g. do 31.12.2008.g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, čime je postupao suprotno odredbama tada važećeg ZZP 03 i to člancima 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP 07 i to člancima 96. i 97. U istom postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, presudom Visokog Trgovačkog suda broj: Pž-6632/17 od dana 14.06.2018. da je potvrđena presuda Trgovačkog suda broj: P-1401/12 od dana 04.07.2013. u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik razdoblju od dana 01.06.2004.g. do dana 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Dana 03.09.2019.godine Vrhovni sud Republike Hrvatske da je donio presudu i rješenje posl.oz.Rev-2221/2018 kojom se odbija kao neosnovana revizija tuženika uložena protiv presude Visokog Trgovačkog suda broj:

    Pž-6632/17 od dana 14.06.2018. kojom se potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od dana 04.07.2013. u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik razdoblju od dana 01.06.2004.g. do dana 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Navedenim sudskim odlukama da je utvrđeno kako su banke znale za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nisu na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestile potrošače, na način da svaki potrošač dobije i razumljivo upozorenje, kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće. Stoga da su sudovi ocijenili da u opisanim okolnostima ni jedna od tuženih banaka, tako i ovdje tuženik, nije u odnosu na osobe i interese potrošača postupao obzirno, savjesno, moralno ni pošteno te da je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do Sukladno odredbi čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014), odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013), citirane presude da su obvezujuće i u predmetnom postupku za naslovni sud, u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke, odnosno obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku, a u smislu odredbe čl.502.c. Zakona o parničnom postupku tužitelj da se može pozvati na pravno utvrđenje iz presuda kojima su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl.502.a st.1. Zakona o parničnom postupku da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi pri čemu je sud vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Budući je ugovor o kreditu sklopljen u periodu obuhvaćenom presudom donesenom u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda. Tužitelj predlaže da sud o ništetnosti spornih odredbi ugovora, u dijelu u kojima je određena promjenjivost kamatne stope te određena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF), a posljedično i o ništetnosti Aneksa ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je ništetnost utjecala na izračun preostale glavnice na dan konverzije, odluči kao o prethodnom pitanju temeljem čl.12.Zakona o parničnom postupku.

    1.2. Imajući u vidu sve navedeno, tužitelj ističe kako učinak ništetnosti gore navedenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pretpostavlja pravo tužitelja na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate do dana 01.01.2014.g. za cijelo vrijeme primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 4,80%, a nakon 01.01.2014.g. do konverzije ugovora o kreditu u valutu euro zakonski određena kamatna stopa od 3,23%. Naime, dana 01.01.2014. zakonodavac da je za tužiteljev Ugovor o kreditu, člankom 11.b Zakona o potrošačkom kreditiranju, prisilno uveo fiksiranu kamatnu stopu od 3,23%. Obzirom se radi o zakonskoj intervenciji koja se stoga mora primijeniti na ugovorni odnos i u slučaju primjene Ugovora o kreditu oslobođenog ništetnih odredbi, navedena snižena kamatna stopa da se mora uzeti u obzir i u slučaju kada se gleda da bi se do njenog uvođenja primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa. Isto tako, imajući u vidu sve navedeno, tužitelj ističe kako učinak ništetnosti gore navedenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli pretpostavlja pravo tužitelja na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate do dana konverzije ugovora o kreditu u valutu euro za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule. To nadalje da pretpostavlja pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tužitelj bio dužan platiti tuženiku do dana i na sam dan konverzije prema ugovorenom tečaju kune spram švicarskog franaka na dan isplate kredita.

    1.3. Tužitelj da je dana 01.03.2016. s tuženikom zaključio Aneks broj 1 Ugovoru o kreditu kojom je gore navedeni Ugovor o kreditu konvertirao u valutu Eur sukladno ponudi tuženika na koju je isti obvezan temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015). Tužitelj ističe kako se provedbom navedene konverzije i zaključenjem Aneksa tužitelj ni na koji način nije odrekao svojih prava i potraživanja temeljem utvrđenja ništetnosti gore navedenih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu do dana izvršene konverzije, a niti sklapanje istog predstavlja bilo kakvu konvalidaciju učinaka ništetnosti do dana konverzije, odnosno sklapanja Aneksa. O tome da je stav zauzeo i VSRH RH u odluci broj Rev 2868/2018 od 12.02.2019. Tuženik da je tijekom otplate kredita ništetno i nezakonito tužitelju povećavao kamatnu stopu sve do dana 01.01.2014. kada je zakonski uvedena fiksirana kamatna stopa od 3,23% sve do dana konverzije ugovora. Preplata uslijed povećanja kamatnih stopa da se nastavila i nakon 01.01.2014. do dana konverzije jer se kamatna stopa od 3,23% primjenjivala na nezakonito uvećanu glavnicu zbog ništetnih ranijih promjena, kao i iz razloga jer se navedena fiksirana stopa mora primijeniti i ukoliko Ugovor o kreditu vrijedi bez ništetnih odredbi.

    1.4. Stoga tužitelj tvrdi da je, uslijed utvrđenja štetnosti promjena kamatnih stopa, tužitelj preplatio svaki mjesec do dana konverzije iznose anuiteta koji su se zbog povećanja kamatnih stopa nezakonito povećavali u valuti CHF u odnosu na iznose početnog anuiteta – ukupno iznos od 10.074,38 kn. Tužitelj je u odnosu na navedenu preplatu postavio tužbeni zahtjev u točki 1. tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi, prema kojem s navedene osnove zahtijeva od tuženika isplatu iznosa od 10.074,38 kn/1.337,08 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

    1.5. Nadalje, tužitelj da je, uslijed ništetnosti odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli u švicarskom franku preplatio svaki mjesec do dana konverzije kunske obveze na ime dužnih anuiteta koje su se zbog povećanja tečaja CHF spram kune uvelike povećali u odnosu na kunske iznose po ugovorenom tečaju na dan isplate kredita – ukupno iznos od 35.244,87kn/4.677,80 EUR .Tužitelj je u odnosu na navedenu preplatu postavio tužbeni zahtjev u točki 2. tužbenog zahtjeva, prema kojem, s navedene osnove, od tuženika zahtijeva iznos od 35.244,87kn/4.677,80 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

    1.6. Nadalje, tužitelj tvrdi da mu je, na dan konverzije, od strane tuženika nezakonito više obračunat iznos preostale glavnice u odnosu na iznos glavnice da nije bilo ništetne promjene kamatnih stopa te ništetne valutne klauzule. Tužitelj da je više obračunati iznos preostale glavnice preplatio jer da je danom konverzije knjigovodstveno i faktički zatvoren dotadašnji kredit u CHF po osnovnom ugovoru na način da je formiran novi iznos preostale glavnice u EUR (novi kredit) . Stoga da je na ime ništetne promjene kamatnih stopa te ništetne primjene valutne klauzule zatvorena preostala glavnica osnovnog kredita upravo za neosnovano viši iznos od 38.624,05 kn. Obzirom navedenim tuženik tužitelj nije uspostavio restituciju gornje više obračunatog iznosa, tužitelj ističe kako konačni iznos preplate na dan konverzije iznosi 38.624,05 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 01.03.2016. do isplate. Tužitelj je u odnosu na navedenu preplatu postavio tužbeni zahtjev u točki 3. tužbenog zahtjeva.

    1.7. Tužitelj, nadalje, predlaže da Sud obveže tuženika dostavi cjelokupnu dokumentaciju u svezi predmetnog kreditnog odnosa, te na okolnost visine tužbenog zahtjeva predlaže provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

    1.8. Tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev za isplatu nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja u ovom postupku, i to, u podnesku od 10. listopada 2025., u kojem predlaže da sud donese presudu kao u izreci, pod točkama I., II. i III.

    2. Tuženik u odgovoru na tužbu, u odnosu na pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, u bitnome osporava sljedeće: tvrdi da je potraživanje tužitelja u zastari, da je provedena konverzija ugovora o kreditu temeljem Zakona o potrošačkom kreditiranju, kojim je izmijenjen prvobitni ugovorni odnos, te da stoga tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka, iz Parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe, a sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj primjeni Presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presude VTS-a, sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost da nisu utvrđene ništetnima u Parnici Potrošač, tužitelj da nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama, ugovorna odredba o valutnoj klauzuli da ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 96. ZZP).

    2.1. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva, tuženik osporava anticipiranu metodu kojom tužitelj postavlja zahtjev na isplatu. Tvrdi da tužitelj da potražuje razliku između početno ugovorenih mjesečnih obroka i kasnije naplaćenih anuiteta, međutim, da sama činjenica eventualne ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ne znači da bi se trebala primijeniti fiksna kamatna stopa tijekom cijelog razdoblja otplate kredita jer da je tužitelj htio ugovoriti fiksnu kamatnu stopu, to bi učinio već prilikom sklapanja Ugovora. Tuženik smatra da ukoliko bi sud zaključio da su utužene odredbe Ugovora o kreditu bez pravnog učinka, tada da nastaje pravna praznina unutar samog Ugovora, s obzirom da u Ugovoru uopće ne bi bilo određeno na koji način se kamatna stopa mijenja. Upravo stoga tuženik tvrdi da nema mjesta tužiteljevoj tvrdnji da ima pravo na razliku između početnog anuiteta i naplaćenih anuiteta.

    2.2. Tuženik stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

    3. Tijekom postupka, a po prijedlogu stranaka, sud je proveo dokaze uvidom u presliku Ugovora o kreditu, broj 310193 od 9.7.2004., Aneksa br. 1 Ugovora o kreditu broj 310748 od 07.02.2014., Aneksa Ugovora o kreditu od 1.3.2016., Informativni otplatni plan po kreditu, Prometnu kartica po kreditu broj 310748, Otplatni plan po kreditu, Otplatni plan s valutnom klauzulom u €, Izračun konverzije na dan 30.09.2015., Obavijest o izračunu konverzije kredita, saslušao je tužitelja kao stranku, te je proveo knjigovodstveno – financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Petri Blaškić iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. iz Zagreba.

    4. U ovom postupku je nesporno:

    - da su tužitelj i pravni prednik tuženika Volksbank d.d., dana 9.7.2004. zaključili Ugovor o kreditu broj 310193 kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 53.150,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize kreditora važećem na dan korištenja kredita,

    - da je navedenim Ugovorom ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima, uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora na dan dospijeća,

    - da su tužitelj i tuženik 1.3.2016. zaključili Aneks Ugovora o kreditu , temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015), kojim je provedena je konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR

    5. Sporno je:

    - jesu li odredbe Ugovora o kreditu broj 310193 od 30. svibnja 2005., kojima je ugovorena valutna klauzula vezana uz CHF, te kojima je ugovorena redovna promjenjiva kamatna stopa po Odluci kreditora, ništetne

    - ima li tužitelj pravni interes za podnošenje tužbe, s obzirom na zaključenje Dodatka Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015)

    - ima li tužitelj, posljedično ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoren redovna promjenjiva kamatna stopa po Odluci Banke i valutna klauzula vezana uz CHF, pravo na isplatu razlike u visini anuiteta do koje je došlo tijekom otplate kredita zbog rasta tečaja CHF u odnosu na HRK u odnosu na tečaj na dan isplate kredita, te na razliku iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom promjene tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznos preostale glavnice prema obračunu tuženika

    - je li je nastupila zastara utuženih novčanih potraživanja

    - tijek zakonskih zateznih kamata na utužene novčane iznose.

    6. U odnosu na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz tečaj CHF-a, valja navesti da je o tom predmetu spora vođen sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013., koji je donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je, između ostalih, i ovdje tuženik, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt- 249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 od 14.06.2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1401/12 od 04.07.2013. godine u dijelu izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, i ovdje tuženik, u razdoblju od 1.01.2004. godine do 31.12.2008. godine, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovora o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, odlučeno je da su odredbe ugovora o kreditu ništene u dijelu kojem je odrediva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF, a isti stav potvrđuje i sud Europske unije u predmetu C-186/16 Ruxandra Paula E i dr. protiv Banca Romaneasca SA.

    7. Nadalje, valja navesti da je, sukladno odredbama čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 i 155/23, dalje –ZPP) i čl. 126. Zakona o zaštiti potrošača (NN 19/22), važećih u vrijeme podnošenja ove tužbe, sud u ovom sporu vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da su ništetne odredba ugovora o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Nadalje, odredbe Zakona o zaštiti potrošača o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima implementirane su temeljem Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. 4. 1993., kao temeljnom aktu donesenom sa svrhom usklađivanja zakona i drugih propisa država koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe i pružatelja usluge i potrošača. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska RH u Europsku uniju u kojem se razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije, postojala je obveza suda da tumači nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine ( što uključuje i praksu suda EU), a na što se RH obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. Tako sustav zaštite koji provodi direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja ili pružatelja usluga što se tiče pregovaračke snage i razine informacije ( presuda Europskog suda C194/14 ŠV i OV od 17.7.2014.) prvi put unutar testa nepoštenosti pretpostavlja postojanje ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Nadalje, st. 4. čl. 81. ZZP-a, određeno je da kada trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je dužan to dokazati, što tuženik u ovom postupku nije uspio dokazati.

    8. Na okolnost načina sklapanja predmetnog Ugovora, sud je, po prijedlogu stranaka, proveo i dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke. Iz njegovog iskaza proizlazi da je tijekom 2004.godine u Volksbanci, koja je bila prednik ovdje tužene HPB, realizirao kredit za rekonstrukciju i nadogradnju obiteljske kuće u [adresa], a kredit je bio na 20 godina a izabrali smo tu banku iz razloga jer je imala najpovoljniji omjer između procijene vrijednosti nekretnine i iznosa kredita gledajući u odnosu na druge banke. U to vrijeme znam da su se davali i krediti u euru, ali su njemu sugerirali u banci da digne kredit u CHF jer da je to dugoročno najisplativiji kredit a obzirom da su kamate u CHF na te kredite bile niže, a radi se o jednoj vrlo stabilnoj valuti. Rečeno mu je su, što se tiče kamate, moguće minimalne oscilacije , ali ništa značajno. Rata je u početku iznosila oko 1.650,00 kuna mjesečno da bi se kasnije popela na cca 2.300,00 kuna mjesečno, što im je predstavljalo financijski teret i radi čega je, između ostaloga, i prihvatio konverziju koju mu je tuženik ponudio, s time da su prethodno, kredit otplaćivali već 10, a možda i više godina. On je dobio taj ugovor u ruke i pročitao ga je, te mu je bio u osnovnim dijelovima jasan s time da se radilo o standardnom, tipiziranom ugovoru , te niti nije znao da bi mogao eventualno nešto pokušati pregovarati što se tiče nekih odredbi jer mu je kao gotov uručen na potpis. On u vrijeme podizanja ovog kredita nije bio vlasnik nikakvog obrta a nije ni danas, a novci od kredita su u cijelosti utrošeni za namjenu za koju je odobren, time da je kasnije još digao nenamjenski kredit jer mu to nije bilo dovoljno za rekonstrukciju i nadogradnju obiteljske kuće.

    9. Iskaz tužitelja sud je ocijenio istinitim i uvjerljivim jer je u skladu s činjenicama utvrđenima i u naprijed navedenom kolektivnom sporu, tj. da su sporni ugovori korisnicima kredita bili ponuđeni na standardnom, unaprijed formuliranom obrascu, na čije odredbe klijenti više nisu mogli utjecati, te da se o pojedinačnim odredbama tih ugovora s klijentima nije pregovaralo, niti su bili upozoreni na mogućnost rizika zaključivanja Ugovora s valutnom klauzulom vezanom uz CHF, već im je kredit vezan uz valutnu klauzulu u CHF i s promjenjivom kamatnom stopom od strane djelatnika Banke bio preporučen kao najpovoljniji. Nadalje, iz iskaza tužitelja proizlazi i da je predmetni kredit iskoristio u svrhu adaptacije i nadogradnje kuće za stanovanje svoje obitelji, a koja namjena kredita proizlazi i iz samog pisanog Ugovora o kreditu pa je i u tom dijelu sud povjerovao iskazu tužitelja.

    10. Na ovaj način sud je utvrdio da je tužitelj, prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, imao status potrošača kako je definiran odredbom čl. 3. st. 1. ZZP/03. Naime, na tuženiku teret dokaza činjenice da tužiteljica nije potrošač, a tuženik, u tom pravcu, ni jednim dokazom nije doveo u sumnju zaključak ovog suda da je tužitelj zaključio predmetni Ugovor o kreditu kao fizička osoba koja je djelovala izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, odnosno da tužitelj imao status potrošača kako je definiran odredbom čl. 3. ZZP/03.

    11. Isto tako, tuženik u ovom sporu nije uspio dokazati da se u konkretnom slučaju postupalo drugačije nego što je to utvrđeno u naprijed navedenom kolektivnom sporu čija odluka obvezuje ovaj sud tj. da se o spornim ugovornim odredbama s tužiteljicom pojedinačno pregovaralo. Naime, u konkretnom slučaju, na tuženiku je teret dokaza o postojanju posebnih okolnosti koje isključuju vezanost uz pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (tako i VS RH Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020), a tuženik na tu okolnost nije predložio nikakve dokaze, a kao što nije predložio niti dokaze na okolnost da je tužiteljicom pojedinačno pregovarao u vezi odredbi predmetnog Ugovora o kreditu.

    12. Prema tome, tuženik u ovom sporu nije uspio dokazati da se u konkretnom slučaju postupalo drugačije nego što je to utvrđeno u naprijed navedenom kolektivnom sporu, tj. da se o spornim ugovornim odredbama s tužiteljicom pojedinačno pregovaralo, te, primjenjujući na ovaj spor utvrđenja sudova iz naprijed navedenog kolektivnog spora, te uzevši u obzir i činjenice utvrđene u ovom postupku, ovaj sud je utvrdio da je naprijed opisano postupanje tuženika prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo u suprotnosti s odredbama čl. 81. i 82. tada važećeg ZZP/03, te su stoga, odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojima je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz švicarski franak, sukladno odredbi čl. 87. tog Zakona, ništetne.

    13. U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva isplatu s osnove ništetnih odredbi predmetnog Ugovora kojima je ugovorena otplata kredita uz valutnu klauzulu vezanu uz švicarski franak, valja primijeniti odredbu čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( NN 36/2005 ) kojom je propisano da , u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Također, u smislu odredbe čl. 1111. ZOO- a, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, nadoknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. U konkretnom slučaju, s obzirom da su naprijed navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu ništetne, to tužitelju pripada pravo na povrat onoga što je na temelju takve ništetne odredbe tuženik naplatio i primio od nje, budući da je ništetnim odredbama tuženik tako naplaćeni novčani iznos stekao bez osnove, u smislu naprijed citirane odredbe čl. 1111. ZOO-a. Nadalje, u smislu odredbe čl. 1115. ZOO-a, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju, s obzirom da je upravo tuženik sporne odredbe uvrstio u predmetni Ugovor, isti se smatra nepoštenim stjecateljem pa tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate od dana plaćanja svakog pojedinog neosnovano plaćenog iznosa.

    14. Prigovor zastare tuženika u odnosu na potraživanje po osnovi ništetnih odredbi predmetnog Ugovora kojima je ugovorena valutna klauzula vezana uz CHF, te promjenjiva kamatna stopa po Odluci Banke, nije osnovan. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv kreditnih institucija, između ostalih, i protiv ovdje tuženika, došlo je do prekida zastare predmetnog potraživanja, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Povodom te tužbe, dana 13. lipnja 2014. donesena je presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 kojom je odbijen zahtjev u odnosu na Sberbank d.d. ( pravnog prednika ovdje tuženika) na utvrđenje ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž- 6632/17 od 14.6.2018. utvrđena je u odnosu na pravnog prednika tuženika ništetnost valutne klauzule, te je utvrđena i ništetnost promjenjive kamatne stope tako da zastara za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu za tuženika teče od 14. lipnja 2018. Kako je predmetna tužba podnijeta 12. lipnja 2023., to je ista podnijeta unutar zastarnog roka od 5 godina. Isto vrijedi i za zakonske zatezne kamate koje su akcesorno potraživanje, odnosno sukladno odredbi čl. 223. ZOO-a, tek kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne.

    15. Što se tiče prigovora tuženika glede nedostatka pravnog interesa tužitelja za podnošenje predmetne tužbe zbog toga što su stranke zaključile Aneks osnovnom Ugovoru kojim je isti konvertiran u valutnu klauzulu vezanu uz eure, ovaj sud je pravnog stava da tužitelj, unatoč toj činjenici, ima pravni interes podnijeti ovu tužbu, a što proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., u kojoj Vrhovni sud RH nije isključio postojanje pravnog interesa za traženje deklaratorne zaštite korisnika konvertiranih kredita. Naime, s obzirom na sam postupak provedbe konverzije, koji je sukladan odredbama ZID ZPK/2015, stranke koje su bile potpisnice konverzije nisu mogle utjecati niti na obim konverzije, niti su mogle odrediti pravne posljedice zaključivanja iste, pa ne postoji razlog zbog kojeg tužitelj, putem suda, ne bi mogao tražiti zaštitu svojih prava, odnosno potpuno obeštećenje zbog preplaćenih iznosa temeljem ništetnih ugovornih odredaba osnovnog ugovora o kreditu.

    16. O pitanju koji su dosezi konverzije kredita na restituciju korisnika kredita koji su konvertirali ugovor, valja uzeti u obzir i odluku Europskog Suda broj C-118/17 od 14. ožujka 2019. iz koje proizlazi da okolnost zamjene određenih ugovornih odredbi (koje su proglašene nepoštenima i ništetnima) novima, radi održavanja predmetnog ugovora na snazi, ne može imati za učinak smanjenje zaštite zajamčene potrošačima. Naime, u odluci Suda Europske unije broj C-118/17 od 14. ožujka 2019. odgovoreno je na pitanje pune restitucije potrošača u točci 43. i 44. te presude, odnosno "činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenima i ništavima te zamijenjene novim odredbama, kako bi se održao predmetni ugovor, ne može imati za učinak smanjenje zaštite zajamčene potrošačima". Dakle, stav je Suda EU u navedenoj presudi da se primat daje apsolutnoj zaštiti i punoj restituciji potrošača, dok se Vrhovni sud RH u donošenju rješenja iz oglednog postupka br. Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. strogo držao granice postavljenog pitanja, te se nije dotaknuo odredbe čl. 41. Zakona o zaštiti potrošača i njezinog važnog utjecaja i primjene na prihvat konverzije.

    17. Prema tome, tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe u ovom predmetu kako bi ostvario potpunu restituciju na koju ima pravo kao potrošač uslijed ništetnosti odredaba ugovora o kreditu. Naime, odredbe ZID ZPK-a, temeljem kojih je provedena konverzija, niti sklopljeni Aneks Ugovoru o konverziji, ne određuju način rješavanja ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula vezana uz CHF, niti se u istima navodi način rješavanja u slučaju eventualnog utvrđenja ništetnosti tih odredaba. Također, valja istaknuti da u vrijeme stupanja na snagu ZID ZPK, ugovorne odredbe iz predmetnog Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli još uvijek sud nije utvrdio ništetnima u kolektivnom sporu, pa ova okolnost nije niti mogla biti uzeta u obzir prilikom sklapanja Aneksa o konverziji.

    18. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da tužitelj, posljedično ništetnosti odredbi predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa po odluci kreditora, te valutna klauzula vezana uz švicarski franak, ima pravo na podnošenje restitucijskog zahtjeva do postizanja potpune ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, i to, unatoč činjenici što je osnovni Ugovor konvertiran u kredit vezan uz EUR.

    19. Na okolnost visine potraživanja tužitelja, sud je proveo knjigovodstveno- financijsko vještačenje.

    20. Sud je vještaku, sukladno prijedlogu tužitelja naložio sljedeći zadatak vještačenja:

    - utvrditi kolike iznose anuiteta izražene u kunama po mjesecima je tužitelj preplatio svojom otplatom Ugovora o kreditu do dana konverzije 1.3.2016. u odnosu na iznose koje bi bio dužan platiti da se od dana početka otplate do dana 01.01.2014. primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 4,80%, a od 01.01.2014. do dana konverzije zakonski određena kamatna stopa 3,23% primjenjivao početno ugovoreni tečaj CHF spram HRK na dan isplate kredita,

    - kolike je iznose izražene u kunama po mjesecima tužitelj preplatio na ime dužnih kunskih iznosa anuiteta do dana konverzije 1.3.2016. u odnosu na kunske iznose koje bi bio dužan platiti po ugovorenom tečaju CHF spram kune na da isplate kredita kada se ujedno uvaži preplata zbog povećanja kamatne stope

    - koliki je iznos preostale glavnice anuiteta izražene u kunama na dan konverzije 1.3.2016. tužitelju od strane tuženika više obračunat u odnosu na iznos da se od početka otplate do dana 01.01.2014. primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 4,80%, a od 01.01.2014. do dana konverzije zakonski određena kamatna stopa 3,23% to je točka III. tužbenog zahtjeva,

    - koliki je kunski iznos preostale glavnice na dan konverzije 1.3.2016. tužitelju od strane tuženika više obračunat u odnosu na kunski iznos preostale glavnice prema ugovorenom tečaju CHF spram kune na dan isplate kredita.

    21. Iz pisanog nalaza i mišljenja navedenog vještaka od 16. listopada 2024. proizlazi sljedeće:

    21.1. Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope, te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do kraja otplate kredita iznose 6.531,46 EUR od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 1.575,65 EUR te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznos od 4.955,81 EUR.

    21.2. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio zbog pada tečaja ispod tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznos od 290,43 EUR. Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate do kraja otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na početni tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita, iznosi 6.241,03 EUR, i to:

    - Ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate do kraja otplate kredita iznosi ukupno 1.575,65 EUR,

    - Ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća anuiteta) i početnog tečaja za CHF (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa), uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate do kraja otplate kredita iznosi ukupno 4.665,38 EUR.

    21.3. Glavnica po kreditu u CHF, temeljem prilagođenog početnog otplatnog plana, uzevši u obzir početnu kamatnu stopu do 31.12.2013. godine, a od 01.01.2014. godine zakonsku kamatnu stopu od 3,23% i tečaj koje je vrijedio na dan isplate kredita bi na dan 30.09.2015.g. iznosila 134.306,39 kn dok je konverzijom utvrđena glavnica u iznosu 178.703,22 kn. Slijedom navedenog, razlika u iznosu nedospjele glavnice po konverziji u odnosu na glavnicu temeljem prilagođenog početnog otplatnog plana i tečaja iznosi 5.892,47 EUR.

    21.4. Prilikom izračuna konverzije tuženik je uzeo u obzir sve uplate koje je tužitelj izvršio u razdoblju od dana isplate kredita do dana konverzije te ih je preračunao na mogući anuitet pod pretpostavkom da je tužitelju bio odobren kredit u EUR, s početnom (promjenjivom) kamatnom stopom te je iskazao Aneksom 1. Ugovoru o kreditu manjak od strane tužitelja na dan sklapanja Aneksa 1. u iznosu od 2.805,52 EUR.

    22. Tužitelj nije imao primjedbi na navedeni nalaz i mišljenje vještaka, te je u skladu s istim, u podnesku od 10. listopada 2025., precizirao tužbeni zahtjev, dok tuženik također nije imao primjedbi na računski dio nalaza i mišljenja, već je ostao kod ranijih prigovora koji su pravne prirode.

    23. Tuženik je, ujedno, u podnesku od 10. listopada 2025., izjavio da specificira istaknuti prigovor radi prebijanja, s osnove plaćanja anuiteta prema tečaju koji je bio niži od početno ugovorenog, i to, u iznosu od 290,53 EUR. U konkretnom slučaju, tuženik je tek u citiranom podnesku, nakon što je zaključen prethodni postupak, postavio naprijed navedeni procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje - ZPP), na način da je istoga odredio u visini, međutim, odredbom čl. 288.a st. 6. ZPP-a propisano je da procesnopravni prigovor radi prebijanja dopušteno je staviti do zaključenja prethodnog postupka. Naime, tuženik je u odgovoru na tužbu izjavio da postavlja prigovor radi prebijanja s navedene osnove, no, istog je kvantitativno odredio tek u podnesku od 9.10.2025., tj. nakon zaključenja prethodnog postupka, što znači da je tuženik je u konkretnom slučaju prekludiran u postavljanju takvog prigovora, pa je istog valjalo odbaciti, ne upuštajući se u meritorno odlučivanje o istom.

    24. Nadalje, iako je vještak, po prijedlogu tužitelja, u svojem nalazu i mišljenju izračunao i razliku u iznosu nedospjele glavnice po konverziji u odnosu na glavnicu temeljem prilagođenog početnog otplatnog plana i tečaja, po stavu ovog suda, tužitelj nema pravo na isplatu tog potraživanja jer je nedospjela glavnica koja je tužitelju od strane tuženika priznata u konverziji utvrđena je Aneksom Ugovoru o kreditu, na temelju obračuna propisanog ZID ZPK/15 pa je stoga posljedica sklopljenog ugovora među strankama koji se temelji na obračunu propisanom Zakonom. Tužitelj je sklapanjem Aneksa Ugovoru o kreditu prihvatio tako utvrđenu visinu nove glavnice. On niti ne tvrdi da je odredba kojom je u Aneksu Ugovoru o kreditu utvrđena neotplaćena glavnica ništetna, niti se može izvesti zaključak da bi postojali neki razlozi ništetnosti na koje sud pazi po službenoj dužnosti kraj nesporne činjenice da je konverzija izvršena sukladno odredbama ZID ZPK/15. Budući da utuženi iznos na ime razlike glavnice nije posljedica ništetnih odredbi (o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi) iz osnovnog Ugovora o kreditu već je posljedica sklopljenog Aneksa Ugovoru o kreditu i izračuna konverzije izvršenog sukladno odredbama istog, tužitelj nema pravo na isplatu tog iznosa.

    25. Stoga sud nije uzeo u obzir nalaz i mišljenje vještaka u dijelu u kojem je izračunao razliku između glavnice prema izračunu banke na dan konverzije i razlike glavnice prema tečaju CHF na dan isplate, dok ga je u preostalom dijelu ocijenio stručnim, objektivnim i valjano obrazloženim, te ga je u tom dijelu prihvatio.

    26. Prema tome, uzevši u obzir nalaz i mišljenje vještaka, prema kojem je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 1.575,65 EUR , te zbog rasta tečaja iznad tečaja u odnosu na onaj koji je vrijedio na dan isplate kredita iznos od 4.955,81 EUR, sud je utvrdio osnovanima tužbene zahtjeve tužitelja pod točkama I. i II. izreke presude, prema kojima tužitelj od tuženika, uslijed ništetnosti odredbi predmetnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, potražuje iznos od 1.575,65 EUR , te uslijed ništetnosti odredbi Ugovora o valutnoj klauzuli veznoj uz CHF iznos od 4.955,81 EUR.

    27. Nadalje, sud je utvrdio osnovanim i tužbeni zahtjev tužitelja kojim na navedene iznose glavnice potražuje i zakonske zatezne kamate od svakog više plaćenog anuiteta zbog promjene kamatne stope i rasta tečaja CHF, jer, sukladno čl. 1115. ZOO/05-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi, isplatiti kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjev. Kako je tuženik utuženi iznos primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima iz razloga što je tuženik postupao nepošteno kada je takvu odredbu uvrstio u predmetni Ugovor, to je tuženik bio nepošteni stjecatelj, pa je zatezna kamata tužitelju priznata od dana tuženikovog stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa, a koja dospijeća su prikazana tabelarno za svaki anuitet u nalazu i mišljenju financijskog vještaka. Visina stope zatezne kamate određena je za razdoblje od 10. rujna 2008. do 31. srpnja 2015. čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05.), za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 78/15.), a od 1. siječnja 2023. do isplate čl. 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/22.).

    28. Na osnovu navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude pod točkama I. i II.

    29. Nadalje, kao što je naprijed već obrazloženo, s obzirom da tužitelj nema pravo na razliku preostale glavnice priznate tužitelju u konverziji, sud je odbio kao neosnovanog tužbeni zahtjeva tužitelja kojim, s navedene osnove, zahtijeva iznos od 5.892,47 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1.3. 2016. do isplate, kao što je odlučeno u izreci presude pod točkom III.

    30. Odluka o naknadi parničnog troška, temelji se na odredbi čl. 154.st.1 ZPP-a, iako je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.892,47 EUR , s obzirom da je u cijelosti uspio dokazati osnovu, a zbog dijela tužbenog zahtjeva koji je odbijen nisu nastali posebni troškovi. U predmetnom slučaju radi se o sporu iz potrošačkog ugovora koji u sebi sadrži nepoštene ugovorne odredbe koje su dovele do znatne neravnoteže. Odmjeravanje troškova prema uspjehu u sporu narušilo bi pravičnu ravnotežu između interesa stranaka jer bi donesena odluka o trošku bila prekomjeran teret za tužitelja (potrošača), koji nije dao povod za parnicu. Osim toga, takva odluka o troškovima postupka rezultirala bi ograničenjem koje umanjuje samu bit tužiteljeva prava na pristup sudu te bi mogla odvratiti potrošača od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor nepoštenosti ugovornih odredaba (tako odluka Vrhovnog suda RH br. Rev-1014/18 od 20.10.2021., Odluka suda EU C-224/19 i C- 259/19, odluka Ustavnog suda RH br. U-III-4029/2013 od 19.12.2017.)

    31. S obzirom da je tužitelja u ovom sporu zastupao punomoćnik koji je odvjetnik, prilikom izračuna njegovog troška primijenjena je važeća Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje: Tarifa), a prema VPS-u u iznosu od 12.423,93 EUR. Sud je tužitelju, u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, kao potrebne za vođenje postupka, priznao sljedeće zatražene troškove: za sastav tužbe, po Tbr. 7. st. 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR, za sastav podnesaka od 3.4.2024., 10.10.2025. i 21.11.2025., po Tbr. 8. st. 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR, za svaki, za zastupanje na ročištima od 20.5.2024, 19.6.2024. i 2.12.2025., po Tbr. 9. st. 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za svako, što ukupno iznosi 1.400,00 EUR. Na navedeni iznos tužitelju je priznat PDV 25 % , tj. u iznosu od 350,00 EUR., što ukupno iznosi 1.750,00 EUR. Tužitelju je, nadalje, priznat trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja u iznosu od 625,00,00 EUR, te sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 78,93 EUR, tako da mu je dosuđen ukupan parnični trošak u iznosu od 2.453,93 EUR. Tužitelju su na parnični trošak, na temelju odredbe čl. 151. ZPP-a, dosuđene i zatražene zakonske zatezne kamate, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

    32. Na osnovu navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude pod točkom IV.

    U Pregradi, 12. siječnja 2026.

    S u t k i n j a :

    Sanja Leskovar – Hostić

    POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

    Protiv ove presude može se izjaviti žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovome sudu, pisano, a o njoj odlučuje županijski sud.

    Dostaviti:

    1. pun. tužitelja

    2. pun. tuženika

    Upozorenje Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.