Poslovni broj: Us I-2914/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Katiji Stermšek, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: UB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Ivanu Šalini, odvjetniku u Zadru, Jurja Dalmatinca Matejeva 4, protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenica MB, diplomirana pravnica i zaposlenica, temeljem generalne punomoći položene kod Upravnog suda u Splitu, radi konvalidacije staža, nakon javne rasprave zaključene dana 12. prosinca 2025. u nazočnosti opunomoćenice tuženika, dana 12. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: 140-10/24- 02/03380442901, URBROJ: 341-99-11/2-24-5475 od dana 26. studenog 2024. II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: 140-10/24-02/03380442901, URBROJ: 341-99- 11/2-24-5475 od dana 26. studenog 2024., tužitelj je, u bitnom, naveo da u situaciji kada nije utvrđeno postojanje evidencije tijela mirovinskog i imovinskog osiguranja koja su djelovala na područjima RH koja su bila pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda u razdoblju od 9. listopada 1991. do 4. kolovoza 1995., da je tuženik trebao cijeniti postojeće dokaze u spisu, odnosno zdravstvenu knjižicu tužiteljeve supruge ĐB, tri priložene i dostavljene izjave svjedoka kao i podatke o posjedu CB, tužiteljevog pokojnog oca s kojim su on i njegova žena ĐB i njihova zajednička djeca bili članovi obitelji pok. CB. Ako je već ĐB uspjela nekako sačuvati svoju zdravstvenu knjižicu izdanu od strane tijela uprave SAO Krajine, onda da je za pretpostaviti sa sigurnošću i prihvatiti dokazanim da je sa takvom zdravstvenom knjižicom raspolagao i tužitelj. U neredu u kojemu su se zatekli, u tijeku Domovinskog rata, prilikom akcije Maslenica, kada su napustili rodni dom, da je za pretpostaviti sa sigurnošću da je i tužitelj imao zdravstvenu knjižicu. To što ju je zagubio prilikom napuštanja rodnog mjesta, da bi mu trebalo honorirati u pozitivnom pravcu, a ne negativno kako to čini tuženik. Isto tako, izjave svjedoka koji su svoje izjave ovjerili kao istinite da su dane od strane mještana tužitelja koji su sa njim odrasli i živjeli u istom mjestu, i kojima su okolnosti na koje su se očitovali itekako dobro poznate. Uostalom, da je već ranije navedeno da je tužitelj bio predstavnik skupštine HZMO, Središnje službe u Zagrebu, ispred građana odnosno osiguranika sa područja Općine Smilčić i područja Općine Benkovac, koji podatak da tuženik zasigurno ima u svojoj pismohrani. Prema mišljenju tužitelja, da nije bilo razloga ne prihvatiti kao dokaz i priložene izjave svjedoka koje su pribavljene po nalogu tuženika, a koje da sada tuženik ne priznaje kao dokaz u ovom postupku. Slijedom navedenog da predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je osporavano rješenje tuženika doneseno na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku te da nije dokazano da je tužitelj u navedenom razdoblju imao status osiguranika evidentiran u odgovarajućim evidencijama tijela mirovinskog i invalidskog osiguranja na područjima Republike Hrvatske koja su bila pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda („parafond“). Tužbeni navodi da nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke iz svih razloga koji su navedeni i obrazloženi ovdje osporenim rješenjem tuženika. Naime, rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru od dana 23. srpnja 2024. i rješenje tuženika od dana 26. studenoga 2024. da su donesena nakon presude Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem: 14 Usl-1134/23-5 od dana 24. kolovoza 2023., kojom presudom da je Sud, pozivajući se na odredbe Zakona o konvalidaciji („Narodne novine“, br. 104/97) i Pravilnika o postupku konvalidiranja odluka i pojedinačnih akata iz područja mirovinskog osiguranja („Narodne novine“, br. 53/08, dalje: Pravilnik), naložio tuženiku „zatražiti očitovanje od Federacije Bosne i Hercegovine o tome jesu li preuzeli evidenciju tijela mirovinskog i invalidskog osiguranja koja se djelovala na područjima Republike Hrvatske koja su bila pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda u razdoblju od 9. listopada 1991. do 4. kolovoza 1995. u odnosu na tužitelja.“. Citirajući odredbu čl. 4. st. 1. i st. 4. Pravilnika naveo je da je po navedenoj uputi Suda pribavljena obavijest Federalnog zavoda za mirovinsko/penzijsko i invalidsko osiguranje, Kantonalne administrativne službe za Kanton Sarajevo, Sarajevo Broj:

FZ12/2/1-31-10-1672-7/24 od dana 4. srpnja 2024. u kojoj da je navedeno da nisu preuzeli evidenciju tijela mirovinskog i invalidskog osiguranja koja su djelovala na područjima Republike Hrvatske koja su bila pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda u razdoblju od 9. listopada 1991. do 4. kolovoza 1995. Osim toga, da je od Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Bijeljina, Bosna i Hercegovina pribavljeno očitovanje od dana 29. prosinca 2022. i od 26. listopada 2023. da ne raspolažu niti su ikada raspolagali dokumentacijom i podacima o osiguranicima i stažu ostvarenom na područjima Republike Hrvatske koja su bila pod upravom ili zaštitom Ujedinjenih naroda u razdoblju od 9. listopada 1991. do 4. kolovoza 1995. Također, da je službenom bilješkom Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Šibeniku, Ispostave Knin od dana 3. ožujka 2010. potvrđeno da ne raspolažu nikakvom evidencijom niti drugim dokazima o osiguranju tužitelja kod „parafonda“ u Kninu u razdoblju od 1991. do 1995. godine, da nije pronađen zdravstveni karton, personalni dosje niti financijske kartice. U postupku konvalidacije staža osiguranja na temelju Zakona o konvalidaciji i Pravilnika da je bitna činjenica ima li podnositelj zahtjeva evidentiran status osiguranika u evidencijama tijela „parafonda“ i u tom smislu da se može konvalidirati samo već utvrđeni mirovinski staž i to samo ako je podnositelj zahtjeva za konvalidaciju imao evidentiran status osiguranika u evidencijama tijela „parafonda", jer sporan staž da može utvrditi samo nositelj osiguranja kod kojega je osiguranik bio osiguran na temelju valjane pravne osnove, u konkretnom slučaju „parafond“, a ne Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje koji da, u postupku konvalidacije, priznaje staž osiguranja temeljem evidentiranog statusa osiguranika u evidencijama tijela „parafonda“, a što da je osnovno i odlučno u ovom postupku konvalidacije staža osiguranja, jer da je to akt koji se konvalidira. Dokazi na koje se tužitelj poziva u tužbi (zdravstvena iskaznica supruge ĐB i izjave svjedoka) da nisu dokazi kojima bi se utvrdio da je tužitelj u razdoblju od 9. listopada 1991. do 4. kolovoza 1995. imao priznato svojstvo osiguranika poljoprivrednika kod tijela „parafonda“ i da je u tom razdoblju po toj osnovi imala status osiguranika evidentiran u evidencijama tijela „parafonda“. Zdravstvena iskaznica supruge ĐB da se ne odnosi na tužitelja, a samo izjave svjedoka kao jedinog dokaza da nije moguće prihvatiti bez drugih relevantnih i valjanih materijalnih dokaza o evidentiranom statusu osiguranika tužitelja u evidencijama tijela „parafonda“. Izložena pravna shvaćanja da su izražena u nizu presuda koje su donesene u istovjetnim sporovima različitih tužitelja, a tiču se konvalidacije staža osiguranja (presuda Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: 6 Usl-408/2018-9 od dana 4. srpnja 2019., Upravnog suda u Splitu poslovni broj: 10 Uslmio-131/19-8 od dana 13. rujna 2019., presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Usl-676/20-7 od dana 28. travnja 2021, presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-1816-20-2 od dana 30. lipnja 2020., presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3291/21-2 od dana 30. studenoga 2021). Postupak koji je prethodio donošenju osporenog rješenja da je u potpunosti i pravno proveden te da je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja uz pravilnu primjenu materijalnog prava i bez povrede pravila postupka, donesena pravilna i zakonita odluka pa da tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 12. prosinca 2025. opunomoćenica tuženika navodi kako ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja, predlaže zaključiti raspravljanje i odbiti tužbeni zahtjev.

4. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: 140-10/24-02/03380442901, URBROJ: 341-99-11/2-24- 5475 od dana 26. studenog 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru KLASA: UP/I 140-10/24-02/03380442901, URBROJ: 341-24-11/2-24-12263 od dana 23. srpnja 2024., a kojim rješenjem je UB, ovdje tužitelju, odbijen, kao na zakonu neosnovan, zahtjev da se u mirovinski staž kao staž osiguranja prizna vrijeme provedeno u obavljanju djelatnosti individualnog poljoprivrednika, na području Republike Hrvatske koje je bilo pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda od 9. listopada 1991. do 4. kolovoza 1995.

5. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora.

6. U sporu je zakazana rasprava da bi se strankama, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 36/24, dalje: ZUS-a), dala mogućnost očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

7. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

9. Člankom 2. Zakona o konvalidaciji („Narodne novine“, br. 104/97, dalje: Zakona) propisano je da zainteresirana stranka ili osoba koja ima pravni interes može tražiti od suda ili ovlaštenog upravnog tijela Republike Hrvatske ili pravne osobe koja ima javne ovlasti da utvrdi da su pojedinačni akt i odluka iz članka 1. ovog Zakona sukladni ili protivni Ustavu Republike Hrvatske, Ustavnom zakonu o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj ili zakonima Republike Hrvatske.

10. Odredbom čl. 1. Pravilnika o postupku konvalidiranja odluka i pojedinačnih akata iz područja mirovinskog osiguranja („Narodne novine“, br. 53/08, dalje: Pravilnika) propisano je da se istim Pravilnikom uređuje postupak konvalidiranja odluka i pojedinačnih akata iz područja mirovinskog osiguranja donesenih ili izdanih od strane raznih tijela ili pravnih osoba koje su imale javne ovlasti na područjima Republike Hrvatske koja su bila pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda.

11. Sukladno odredbi čl. 3. Pravilnika prava prema tom Pravilniku ostvaruju se pod uvjetom da zainteresirana osoba ima prebivalište u [adresa], odnosno status stranca sa stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj, te da osobe koje nemaju prebivalište ili status stranca sa stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj prava prema ovom Pravilniku ostvaruju sukladno međunarodnim ugovorima koje je Republika Hrvatska zaključila i primjenjuje s drugim državama.

12. Prema odredbi čl. 4. st. 1. Pravilnika osobama u radnom odnosu odnosno koje su bile u radnom odnosu kod raznih tijela, pravnih ili fizičkih osoba, fizičkim osobama koje obavljaju, odnosno koje su obavljale djelatnost samostalnog privrednika ili samostalno obavljale profesionalnu djelatnost, te individualnim poljoprivrednicima, vrijeme provedeno u radnom odnosu, odnosno obavljanju djelatnosti, priznaje u mirovinski staž kao staž osiguranja, pod uvjetom da su imali status osiguranika evidentiran u odgovarajućim evidencijama tijela mirovinskog i invalidskog osiguranja koja su djelovala na područjima iz članka 1. Pravilnika.

13. Shodno odredbi čl. 4. st. 4. Pravilnika prava prema tome Pravilniku se utvrđuju na temelju činjeničnog stanja prigodom nastanka konvalidiranog akta, očevidnika i upisnika tijela koje je donijelo akt, drugih dokaznih sredstava, te izjava svjedoka kao dodatnih dokaza.

14. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/II 140-10/23-02/03380442901 utvrđeno je: da je tužitelj dana 19. srpnja 2022. podnio zahtjev da mu se u mirovinski staž kao staž osiguranja prizna vrijeme koje je proveo u obavljanju djelatnosti individualnog poljoprivrednika u razdoblju od 9. listopada 1991. do 4. kolovoza 1995. u poljoprivrednom domaćinstvu pokojnog oca CB; da u zahtjevu navodi da je u tom razdoblju bio osiguran kao individualni poljoprivrednik, da je bio delegat u Skupštini Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u Zagrebu ispred tadašnje Općine Benkovac i da ne bi mogao biti delegat u Skupštini Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje da nije bio poljoprivredni osiguranik, da od dokaza posjeduje samo zdravstvenu knjižicu svoje supruge ĐB izdanu od strane Fonda zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja SAO Krajine, Filijale Benkovac te da u prilogu zahtjeva dostavlja posjedovni list Područnog ureda za katastar Zadar, Ispostava Benkovac iz kojega proizlazi da je nositelj poljoprivrednog gospodarstva bio njegov otac CB, da je on bio vlasnik teretnog vozila kojim se služio za prijevoz poljoprivrednih proizvoda, vjenčani list i ovjerene izjave mještana ŠB, JB i KB; da spisu predmeta prileži službena bilješka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Šibeniku, Ispostava Knin od dana 3. ožujka 2010. u kojoj je navedeno da ne raspolažu nikakvom evidencijom niti drugim dokazima o osiguranju tužiteljice kod „parafonda" u Kninu u razdoblju od 1991. do 1995. godine, da nije pronađen zdravstveni karton, personalni dosje niti financijske kartice; da iz tužiteljeve izjave od dana 9. veljače 2022. proizlazi da nije bila pripadnik paravojnih formacija tzv. RSK; da je tužitelj u izjavi od dana 26. rujna 2022. naveo da se u razdoblju od 9. listopada 1991. do 4. kolovoza 1995. bavio poljoprivredom, zajedno sa ostalim članovima svoje obitelji, da je za vrijeme boravka u [adresa] obavljala poljoprivredne radove na poljoprivrednom imanju TB i drugih vlasnika poljoprivrednog zemljišta kao nadničar, da ne posjeduje niti prijavu niti odjavu o osiguranju kao individualni poljoprivrednik, osim zdravstvene knjižice svoje supruge ĐB; da je prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku od Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Bijeljinja, zatražilo očitovanje jesu li preuzeli evidenciju tijela mirovinskog i invalidskog osiguranja koja su djelovala na područjima Republike Hrvatske koja su bila pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda u razdoblju od 9. listopada 1991. do 4. kolovoza 1995., a naročito onu koja se odnosi na tužitelja; da je iz očitovanja traženog tijela od dana 29. prosinca 2022. razvidno da ne raspolažu niti su ikada raspolagali dokumentacijom i podacima o osiguranicima i stažu ostvarenom na području koja su bila pod upravom ili zaštitom Ujedinjenih naroda; da je presudom ovog Suda pod posl. br. 14 Usl-1134/23-5 od dana 24. kolovoza 2023. poništeno ranije rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-10/23-02/03380442901, URBROJ: 341-99-11/2-23-1308 od dana 6. travnja 2023. i predmet vraća tuženiku na ponovni postupak s uputom da se zatraži očitovanje od Federacije Bosne i Hercegovine o tome jesu li preuzeli evidenciju tijela mirovinskog i invalidskog osiguranja koja su djelovala na područjima Republike Hrvatske koja su bila pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda u razdoblju od 9. listopada 1991. do 4. kolovoza 1995. u odnosu na tužitelja; da je dana 16. srpnja 2024. kod prvostupanjskog tijela zaprimljena obavijest Federalnog zavoda za mirovinsko/penzijsko i invalidsko osiguranje, Kantonalne administrativne službe za Kanton Sarajevo (adresa: Ložionička broj 2, Sarajevo), Broj: FZ12/2/1-31- 10-1672-7/24 od dana 4. srpnja 2024., a u kojoj je navedeno da nisu preuzeli evidenciju tijela mirovinskog i invalidskog osiguranja koja su djelovala na područjima Republike Hrvatske koja su bila pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda u razdoblju od 9. listopada 1991. do 4. kolovoza 1995. za tužitelja te da uvidom u njihovu matičnu evidenciju aktivnih osiguranika nema evidentiranog osiguranika UB.

15. Ovdje valja istaknuti da se pod pojmom „konvalidacije“ podrazumijeva naknadno osnaženje pravnog posla koji u času poduzimanja nije bio valjan, odnosno u ovoj bi pravnoj stvari to bilo naknadno osnaženje nevaljanoga pravnoga akta.

16. Dakle, kako propis ne koristi pojam utvrđivanja staža, već koristi pojam priznanja staža, to se u smislu navedenog propisa može konvalidirati samo već utvrđeni mirovinski staž i to samo ako je tužitelj imao evidentiran status osiguranika u odgovarajućim evidencijama tijela na okupiranom području Republike Hrvatske. Takvo razlikovanje utemeljeno je na notornoj činjenici da sporan staž može utvrditi samo nositelj osiguranja kod kojega je osiguranik bio osiguran na temelju radnog odnosa ili druge valjane osnove osiguranja, a u postupku konvalidacije staž se priznaje na temelju propisanog uvjeta, a to je utvrđeno i evidentirano svojstvo osiguranika, što upravo predstavlja akt koji se konvalidira.

17. U navedenom, po pravnom shvaćanju ovog Suda, u postupku priznavanja staža putem konvalidacije odlučno je utvrditi postoji li evidentirani status osiguranika u odgovarajućim evidencijama tijela koja su djelovala na okupiranom području Republike Hrvatske ("parafondu"). Izložena pravna shvaćanja izražena su i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-5450/2009-4 od dana 14. srpnja 2011. i nizu presuda koje su donesene u istovjetnim sporovima različitih tužitelja, a tiču se pitanja konvalidacije staža za vrijeme okupacije.

18. S obzirom na stanje spisa upravnog tijela te činjenično stanje utvrđeno u postupku donošenja osporenog rješenja, a posebno uzimajući u obzir da tužitelj nije imao evidentirano svojstvo osiguranika u odgovarajućim evidencijama tijela mirovinskog i invalidskog osiguranja koja su djelovala na području Republike Hrvatske pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda, zakonito je postupilo prvostupanjsko upravno tijelo, kada je odbilo zahtjev tužitelja za priznanje mirovinskog staža za vrijeme provedeno u obavljanju djelatnosti individualnog poljoprivrednika, na području Republike Hrvatske koje je bilo pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda od 9. listopada 1991. do 4. kolovoza 1995. Međutim, tužitelj se poziva da je u spis dostavio zdravstvenu iskaznicu svoje supruge ĐB, ali koja nije od utjecaja na drugačije presuđenje u ovom sporu, jer se ne radi o materijalnom dokazu iz kojeg bi proizlazilo da je tužitelj imao priznat status osiguranika kod nadležnih tijela na prostoru Republike Hrvatske koji su bili pod zaštitom UN-a u spornom razdoblju niti bi se uopće radilo o njegovoj zdravstvenoj iskaznici.

19. Za istaći je i da se izjave svjedoka, u smislu gore citirane odredbe čl. 4. st. 4. Pravilnika, mogu koristiti samo kao dodatna dokazna sredstva jer je nesporno utvrđeno kako ne postoje podaci iz kojih bi proizlazilo da je tužitelj imao evidentirano svojstvo osiguranika u odgovarajućim evidencijama tijela mirovinskog i invalidskog osiguranja koja su djelovala na području Republike Hrvatske pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda ("parafondu").

20. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, prigovori tužitelja nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja.

21. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP-a), a na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

22. Radi toga je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci pod točkom I.

23. Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti zahtjev istog za naknadom troškova ovog upravnog spora te odlučiti kao u izreci pod točkom II.

U Splitu, 12. siječnja 2026.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćeniku tužitelja Ivanu Šalini, odvjetniku u Zadru, Jurja Dalmatinca Matejeva 4

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, Mihanovićeva 3

- u spis