Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-101/2025-116

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu Zvonimiru Biškupu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Martan, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog NS, zbog kaznenih djela iz čl. 140. st. 2. u vezi sa st. 1., čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. te iz čl. 140. st. 1., a sve u vezi sa čl. 51., Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24), u povodu optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu (u daljnjem tekstu: ODO u Varaždinu) broj: KO-DO-511/2024-1 od 25. studenog 2024. i broj: KO-DO-41/2025-1 od 11. veljače 2025., objedinjenih podneskom ODO u Varaždinu broj: KO-DO-511/2024 od 25. ožujka 2025., nakon javne rasprave održane 26. svibnja, 3. lipnja 2025., 4. srpnja, 16. rujna, 27. listopada i 5. prosinca 2025. te 7. siječnja 2026., potonje navedenog dana u prisutnosti predstavnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu JS, okrivljenog NS i njegova branitelja Gorana Vučetića, odvjetnika u Varaždinu, 12. siječnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni NS, MBS: [matični broj subjekta], sin N i N, rođ. J, rođen **.**.1976. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Bosne i Hercegovine, kuharski tehnolog, sa završenom srednjom školom, zaposlen, razveden, otac jednog malodobnog djeteta, ne posjeduje pokretnu imovinu niti nepokretnu imovinu, vojsku nije služio, bez čina, ne vodi se drugi kazneni postupak, osuđivan presudom:

- Općinskog suda u Varaždinu broj: K-260/2023 od 13. srpnja 2023., pravomoćnom 15. rujna 2023., zbog kaznenih djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona te kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. Kaznenog zakona na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, time da mu je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da izvršava kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a dio kazne od 1 (godine) neće se izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo,

k r i v  j e

što je

1) u periodu od 26. rujna 2023. do lipnja 2024., u Velenju i Ivancu, svjestan da njegova bivša supruga NST koja prebiva u [adresa], ne želi daljnju komunikaciju sa njime koja se ne odnosi na njihovo zajedničko maloljetno dijete, slao joj sa svoje e- mail adrese [adresa elektroničke pošte] na njezinu e- mail adresu [adresa elektroničke pošte] veći broj e-mailova, te joj od ožujka 2024. svakodnevno slao SMS poruke sa broja mobitela [broj telefona] na njezin broj mobitela [broj telefona], u kojima ju vrijeđao, nazivao pogrdnim imenima, pisao joj da ju voli, da mu fali, da dovodi druge k sebi u stan, da se kurva, da mu je uskratila sina 9 mjeseci, da zna gdje je i s kim bila 10. prosinca 2023., da ga blati po društvenim mrežama, da ga je prevarila, "sjebala" njihovu porodicu, neka se malo spusti na zemlju, da je nemoguća, da je sebično stvorenje, sebična i jadna, pisao joj "seri malo po drugima kao što sereš po meni", "tko je glavonja kojem si pokazivala rukom prema meni djetetu na kasi u lidlu naočigled sviju prisutnih", "onog s kim me mijenjas dok saljes poruke za laku noc i lijepe snove njega mozes ucutkati", ispitivao je tko je s njegovim sinom kada je ona na poslu, pisao joj neka ne uči dijete govoriti " ĆS" jer je dijete musliman, da je zbog njezinih laži prenoćio u zatvoru, da neka se srami što je noć provela bez djeteta, neka mu kaže ima li koga u životu, te da bi se pomirio s njom, a što je sve kod NST izazvalo tjeskobu i strah za njezinu sigurnost,

dakle, s drugom osobom nastojao uspostaviti ili uspostavljao neželjeni kontakt i time kod nje izazvao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost, a djelo je počinjeno u odnosu na blisku osobu,

2) u razdoblju od rujna 2023. do 11. prosinca 2024., s ciljem uspostavljanja kontakata s PS protivno njegovoj volji, u uvjerenju da je imenovani ljubavnik njegove bivše izvanbračne supruge NST, u desetak navrata nazivao ga sa skrivenog broja na koje pozive se PS nije javljao, zatim ga neutvrđenog dana oko Uskrsa 2024. lažno se predstavljajući osobno tražio na njegovom radnom mjestu u Kaznionici u Lepoglavi, neutvrđenog dana u mjesecu prosincu 2024. u popodnevnim satima na parkiralištu Kaznionice čekao Damirov dolazak na posao, dana 9. prosinca 2024., putem mobitela Damirove partnerice HS, PS uputio niz poruka u kojima ga je vrijeđao i omalovažavao, optuživao da je ljubavnik njegove bivše supruge te tražio od njega da joj se ne približava, a dana 11. prosinca 2024., oko 12,30 sati, na izlasku iz Ivanca prilikom mimoilaženja s Damirovim vozilom, naglo skrenuo prema njemu, a potom se vratio u svoju prometnu traku, nakon čega je PS prijeteći pokazivao prstom, pa je takvim svojim cjelokupnim postupanjem kod PS izazvao osjećaj straha, nelagode i uznemirenosti,

dakle, uhodio drugu osobu i s njome nastojao uspostaviti neželjeni kontakt te je na drugi način zastrašivao, i time kod nje izazvao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost i sigurnost njoj bliskih osoba,

čime je, radnjama pod toč. 1) počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – nametljivim ponašanjem – opisano po čl. 140. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11), a kažnjivo po čl. 140. st. 2. KZ/11, a radnjama pod toč. 2) kazneno djelo protiv osobne slobode – nametljivim ponašanjem – opisano i kažnjivo po čl. 140. st. 1. KZ/11, sve u vezi sa čl. 51. KZ/11.

II. Na temelju čl. 51. st. 1. KZ/11 okrivljenom NS utvrđuju se slijedeće pojedinačne kazne zatvora, i to:

- za kazneno djelo nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11, iz toč. 1), na temelju čl. 140. st. 2. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci,

- za kazneno djelo nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. KZ/11, iz toč. 2), na temelju čl. 140. st. 1. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci,

III. Na temelju čl. 58. st. 2. u vezi sa čl. 57. KZ/11 okrivljenom NS opoziva se djelomična uvjetna osuda koja mu je izrečena presudom Općinskog suda u Varaždinu broj: K-260/2023-15 od 13. srpnja 2023. – kojom je okrivljenik, zbog počinjenja kaznenih djela iz čl. 117. st. 2. u vezi sa st. 1. te iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. Kaznenog zakona, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, time da mu je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da je određeno da se od kazne na koju je okrivljeni NS osuđen izvršava 6 (šest) mjeseci, a da se dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo – te se određuje izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju od trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, koja se smatra utvrđenom.

IV. Na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, okrivljeni NS

o s u đ u j e  s e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD

2 (DVIJE) GODINE i 8 (OSAM) MJESECI

V. Na temelju čl. 57. KZ/11 okrivljenom NS se

i z r i č e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

time da se od kazne na koju je okrivljenik osuđen izvršava 1 (jedna) godina i 4 (četiri) mjeseca, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca neće se izvršiti ako okrivljenik u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

VI. Na temelju čl. 54. KZ/11 okrivljenom NS se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode, i to:

- u predmetu ovog suda broj: K-260/2023 počevši od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. veljače 2023. do 15. veljače 2023. te od 27. ožujka 2023. do 26. rujna 2023.,

- u ovom predmetu počevši od uhićenja 13. prosinca 2024. do puštanja na slobodu 13. lipnja 2025.

VII. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj:

152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24, 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), okrivljeni NS dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u ukupnom iznosu od 300,00 (tristo) eura, te troškove iz č l. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08, odnosno troškove psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 598,84 eura (petsto devedeset osam eura i osamdeset četiri centa), sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, dok se u preostalom dijelu oslobađa obveze naknade troškova postupka i troškova ranije postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.

VIII. Na temelju odredbe čl. 453. toč. 3. ZKP/08, okrivljeni NS

oslobađa se optužbe

da bi dana 11. prosinca 2024., u prostorima Centra za pružanje usluga u zajednici u Ivancu, Pahinsko 6, prilikom razgovora sa stručnom osobom ĐS u postupku obiteljsko-pravne zaštite – intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem roditeljske skrbi roditeljima NST i NS u pogledu njihovog maloljetnog djeteta AS, s ciljem da ustraši svoju bivšu izvanbračnu suprugu te majku njihovog zajedničkog djeteta NST, izjavio „ako ću ubiti koga, ubit ću sebe i sina“, a koje prijetnje su kasnije prenesene NST,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će njemu blisku osobu usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano po čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11.

IX. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenog NS, kao i nagrada i nužni izdaci njegovog branitelja u odnosu na kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11, padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu (u daljnjem tekstu: ODO u Varaždinu) podnijelo je ovome sudu protiv okrivljenika u uvodu navedene optužnice zbog kaznenih djela, protiv osobne slobode, iz čl. 140. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11, iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11 te iz čl. 140. st. 1. KZ/11, a sve u vezi sa čl. 51. KZ/11.

1.1. Podneskom broj: KO-DO-511/2024 od 25. ožujka 2025. ODO u Varaždinu je objedinilo činjenične opise podignutih optužnica..

2. Očitujući se na optužbu, okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela za koja se tereti. S obzirom na takvo očitovanje, ispitan je na kraju dokaznog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka ispitani su na raspravi u svojstvu svjedoka HS te je uz suglasnost stranaka pročitan njezin iskaz od **.**.2025., ĐS te je uz suglasnost stranaka pročitan njezin iskaz od **.**.2024., SS, ČS, ŽS, VS i RS, na temelju čl. 431. st. 1. toč. 8. Zakona o kaznenom postupku i uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi svjedokinje-žrtve OS s rasprave od 24. travnja 2025. te njezini iskazi od 26. lipnja 2024., 20. studenog 2024. i 30. prosinca 2024., kao i iskazi svjedoka-oštećenika PS s rasprave od 11. travnja 2025. te njegov iskaz od 7. siječnja 2025., pročitan je nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka mr.sc. Nenada Horvata, dr. med. od 15. siječnja 2025. (str. 613-621) te je imenovani vještak dopunski ispitan na raspravi 27. listopada 2025., uz suglasnost stranaka pročitani su odnosno pregledani preslika e-mail korespondencije (str. 29-124), presuda Općinskog suda u Varaždinu, broj: K-260/2023 od 13. srpnja 2023. (str. 151-157), preslika SMS poruka između okrivljenika i žrtve (str. 167-208 i 266-274), posebno izvješće PU varaždinske, PP Ivanec od 6. studenoga 2024. (str. 260), e-mail poruka NST od 4. studenoga 2024. (str. 265), preslika fotografija automobila i SMS poruka između okrivljenika i žrtve (str. 280-285), prijava Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Ivanec od 12. prosinca 2024. (str. 379), izvanredna bilješka/izvješće Centra za pružanje usluga u zajednici u Ivancu od 12. prosinca 2024. (str. 380), zapisnik o usmenoj izjavi NST od 11. prosinca 2024. (str. 381-382), snimke zaslona mobilnog telefona HS (str. 393-399), snimke zaslona mobilnog telefona PS (str. 406-409), ispis poruka okr. NS poslanih HS i PS (str. 556-610), presuda Općinskog suda u Varaždinu broj Pp- 2336/2024-9 od 28. ožujka 2025. (str. 812-816), ugovor o radu (pogodba o zaposlitvi za nedoločen čas) od 25. kolovoza 2025., sklopljen između okrivljenika i društva Vartus (str. 938-943), spis Općinskog suda u Varaždinu broj: K-260/2023, pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika, a na kraju dokaznog postupka ispitan je okrivljenik, kojom prilikom su uz suglasnost stranaka reproducirane snimka njegovih ispitivanja u svojstvu osumnjičenika od 2. travnja 2024. i 13. prosinca 2024. te njegovih prvih ispitivanja od 11. rujna 2024. i 14. prosinca 2024.

3.1. Obrana okrivljenika je tijekom postupka predložila da se neposredno pred sudom ponovno saslušaju kao svjedoci žrtve OS i PS. Na raspravi 27. listopada 2025. sud je odbio dokazne prijedloge okrivljenika i njegova branitelja za ponovnim neposrednim ispitivanjem, u svojstvu svjedoka, žrtava OS i PS, iz razloga što su navedeni svjedoci ispitani na raspravi **.**.2025. (OS) i **.**.2025. (PS) u prisutnosti stranaka, na kojim raspravama je strankama, pa tako i okrivljeniku i njegovoj tadašnjoj braniteljici, bilo omogućeno postavljati im pitanja, a ti su svjedoci prilikom ispitivanja iskazivali opširno i odgovarali na postavljena pitanja. Budući da, osim toga, od strane obrane nisu navedene neke nove ili dodatne, a odlučne odnosno relevantne, okolnosti, na koje predlažu ponovno ispitivanje žrtava kao svjedoka, dokazni prijedlog za njihovim ponovnim ispitivanjem, što bi dovelo do njihove dodatne viktimizacije, valjalo je odbiti . Pri tome se ističe da je prijedlog okrivljenika za izuzeće sutkinje ranije zadužene za predmet prihvaćen od strane predsjednice ovog suda radi izbjegavanja bilo kakve sumnje u nepristranost i objektivnost suđenja, između ostalog s obzirom na navode očitovanja same sutkinje koja je predložila usvojiti zahtjev za izuzeće podnijet od strane okrivljenika jer je isti protiv nje zatražio pokretanje stegovnog postupka. Stoga, kada se navedeno dovede u vezu sa svime prednje obrazloženim, kao i činjenicom da iz zapisnika s navedenih rasprava proizlazi da su zabranjivani odgovori samo na pitanja koja se ne odnose na predmet (primjerice na pitanja: da li je u tom kritičnom periodu i sin oštećenice JST učio njihovog sina AS da mu govori da je idiot; da li su se oboje složili vezano uz djetetovo ime i vjeroispovijest; da li je njihovog sina oštećenica učila da govori ĆS; da li je ikada čula za Božjeg proroka Ć, i dr.), isto nije od utjecaja na zaključak da je prijedlog za ponovnim ispitivanjem svjedoka OS i PS valjalo odbiti.

3.2. Nakon provedenog dokaznog postupka stranke nisu imale ništa za primijetiti u odnosu na izvedene dokaze, kao ni prijedloge za dopunu dokaznog postupka niti primjedbe na provedeni dokazni postupak.

4. Okrivljeni NS je u svojoj obrani na kraju dokaznog postupka naveo da, u odnosu na kazneno djelo prijetnje koje mu se stavlja na teret na štetu njegove bivše supruge OS, i to na način da bi prijetio spominjanjem ubojstva sebe i sina, najprije želi reći da su ĆST i on zbog neuspjele komunikacije dobili voditeljicu nadzora kako bi se ustanovilo jesu li kompetentni roditelji. Postojala je određena opasnost da bi im se dijete oduzelo, a s obzirom na cijelu kompleksnu situaciju s ĆST on sam je tražio pomoć u nadi popravka situacije. Njih dvoje su, naime, ukupno šest godina proveli u vezi i braku te su puno toga sami prošli. S obzirom da je htio da se pomire, odlučio je zatražiti pomoć, time da je u odnosu na ranije razdoblje njihova braka, a na koje se odnosi ranija presuda kojom je osuđen za kaznena djela na štetu ĆST, rekao da je sigurno djelomično i on kriv, no određena, možda i podjednaka odgovornost da leži i na ĆST. S voditeljicom nadzora gospođom ĐS on je u desetak dana obavio dva razgovora, od kojih je svaki trajao po sat vremena. To su bili obični razgovori prilikom kojih su pričali o svemu i svačemu, između ostalog i o opstrukcijama OS vezano za dijete, te mu je žao što ga je gospođa ĐS okarakterizirala kao psihički nestabilnu osobu. Priznaje da je te prilike pustio suzu pa je zbog toga očito ispao slabić. On je ĐS te prilike pokazivao video snimku iz koje je vidljivo da ga ĆST omalovažava i pokazuje srednji prst, da bi ga u jednom dijelu razgovora ĐS pitala ima li namjeru kome nauditi. Na to joj je on metaforički odgovorio da bi, ako bi koga ubio, ubio sebe, a da bi samim time naudio i svom sinu. Te njegove riječi bile su odgovor na pitanje gospođe ĐS, dakle to je bio kontekst, pri čemu on dodaje da svog sina beskrajno voli te da je navedeno spomenuo u prenesenom značenju, jer smatra da bi u tom slučaju njemu naštetilo jer bi ostao bez oca, a tome želi dodati da nema namjere sebi ništa učiniti, što je potom rekao i gospođi ĐS, kao što nema namjere ništa nažao učiniti niti bilo kojoj drugoj osobi. S obzirom na to ističe da je smrt njegova djeteta tj. navod o toj smrti izvučen iz konteksta te da je zbog nesporazuma od strane gospođe ĐS lišen viđanja djeteta već godinu dana. Ljudi njega ne znaju kao agresivnog čovjeka te ne zna je li se ĐS možda prepala i zbog toga izvršila prijavu kakvu je izvršila. Nakon navedenog oni su nastavili razgovor tijekom kojeg je on spomenuo da u zatvor više neće, a pod čime je podrazumijevao da će se boriti svim raspoloživim dokazima. Također, dodao je da je prije navodne sporne rečenice, a prilikom razgovora o opstrukcijama od strane ĆST, on gospođi ĐS rekao da će njihov sin narasti i da će se tada opredijeliti za njega, pa da će joj to biti kazna za njezina zlodjela. Nadalje okrivljenik ukazuje da je iz iskaza gospođe ĐS na jednoj od ranijih rasprava vidljivo da je ista izjavila da je moguće da je krivo protumačila njegove riječi, a dodao je i da mu je žao zbog kaznenih djela za koja je već osuđen, no svjestan je da je zbog toga laka meta. Što se tiče kaznenog djela nametljivog ponašanja koje je prema optužnici počinjeno na štetu OS, naveo je da u to vrijeme, a radilo se o vremenu nakon njegova izlaska iz zatvora, nije imao zabranu komuniciranja s ĆST. Prilikom tih razgovora bilo je prepirki jer su postojali nerazjašnjeni problemi, a ona mu je na određene poruke odgovarala. Istina je da je rekla da je neka ne uznemirava, no smatra da mu nije dala do znanja da je na neki način prestrašena. Htio je u to vrijeme spasiti svoj brak, dok se ona, koliko mu se čini, bojala da će joj on oteti ili uzeti zajedničkog sina, budući da je vidjela koliko mu on znači. Zbog toga mu se, smatra, krenula osvećivati preko djeteta, a pritom se nije libila kontra njega iznositi teške optužbe, primjerice da s djetetom spava gol. Ima potrebu reći da je ĆST i zavolio zbog toga jer je temperamentna i strastvena jednako kao i on, no ona je za razliku od njega te svoje karakteristike okrenula na negativu te sad postupa samo s ciljem da ga makne od djeteta. On je, kada je konačno vidio da spašavanje braka neće uspjeti, pustio ĆST te mu je sada samo bitno viđanje s djetetom. ĆST se njega ne boji, svjestan je da živimo u vremenu brojnih femicida, no naglašava da on nije takav čovjek. Unatoč svemu, ĆST ga i dalje blati te on želi samo da ona prestane s takvim ponašanjem, kao i imati odnos s djetetom onako kako mu odredi Centar za socijalnu skrb. Dodao je da je ĆST jako dobra majka, brine se za njihovo dijete, ali i da mu nije davala dovoljno informacija o djetetu, primjerice o njegovom zdravstvenom stanju. Osvrnuo se odnosno ukazao i na to da je psihijatrijski vještak obrazložio da je on normalna osoba i da od njega ne prijeti nikome opasnost, a na što ukazuje s obzirom na prikazivanje njega kao psihički nestabilne osobe. Dodao je dalje da nikad nije uhodio OS, nakon izlaska iz zatvora doista se kretao po [adresa], ali to zbog toga jer je uslijed boravka u zatvoru zapao u određene dugove pa je za gospodina ČS obavljao određene poslove. S obzirom da je na registarskim pločicama njegova vozila bilo ime djeteta, lako je bilo prepoznati taj auto pa pretpostavlja da je ĆST bila obavještavana o njegovu kretanju po [adresa], nakon čega je ona krenula u prijave protiv njega, a isto tako znala ga je snimati u nekim benignim situacijama, pa tako primjerice kada je sjedio u kavani Ivani u koju je došao prije nego što je ona tamo došla, slično kao i u vrtić u koji je pristupao desetak minuta, za koje ju je zamolio da u to vrijeme ne dolazi. U odnosu na kazneno djelo nametljivog ponašanja koje bi bilo počinjeno na štetu PS, najprije je istaknuo kako smatra da on ima motiv da ga se udaljava, a taj motiv dijeli s njegovom bivšom suprugom. Osporava da bi se htio zabiti u njega jedne prilike u [adresa], doista se s njime susreo nakon izlaska iz kružnog toka, no taj susret trajao je samo jednu sekundu. On je doista dobro zapamtio kakav auto on vozi jer je prije zatekao njega i ĆST, no osporava da bi vozilom napravio takav manevar iz kojeg bi proizlazilo da se želi zabiti u PS. S PS je razgovarao isključivo putem Vibera u veljači 2023., tada je njega vidio zajedno s ĆST na parkingu Ivančice d.d. te mu se šest dana nakon toga javio govoreći mu da se želi pomiriti s ĆST i neka je on pusti na miru. PS samo pretpostavlja da ga je okrivljenik zvao sa skrivenog broja, što okrivljenik demantira, a može reći da, ako se prema kome nametljivo ponašao, bilo je to prema gospođi HS. Istoj se javio u 12. mjesecu 2024., a pojašnjava da je znao da se PS služio Viber brojem HS, njegove partnerice. Priznaje da je u toj komunikaciji ružno reagirao, no osporava da bi prijetio, a na broj od HS kontaktirao je znajući da taj broj koristi PS. Stoga se okrivljenik javio i rekao da ga ostavi na miru. Što se tiče njegova dolaska na portu Kaznionice u Lepoglavi želi pojasniti da je u Zatvoru u Varaždinu upoznao P i GS, kojima je obećao da će ih po izlasku iz istražnog zatvora posjetiti u kaznionicu u kojoj budu smješteni pa je to bio razlog njegova dolaska u Kaznionicu u Lepoglavi, a zaključno je naveo da stvarno ne misli nikome nauditi, samo želi kontakte sa sinom, kao i da radi i doprinosi za sina, dok u odnosu na ĆST ističe da ona neka živi kako želi jer su njih dvoje završena priča. Na branitelja okrivljenik je odgovorio da je s ĆST u spornom razdoblju komunicirao putem mail-a i SMS-a. U tim porukama nije joj prijetio, već je ona njemu prijetila da će ga prijaviti policiji, a na pitanje u čemu je vidio prijetnju, odgovorio je da primjerice u tome da je navodila da on nju uznemirava i prijetila mu prijavama. Na pitanje je li kod nje osjetio strah odgovorio je da nije, a na pitanje koliko dugo je trajala ta komunikacija rekao je da devet mjeseci, prvih pet do šest mjeseci obraćao joj se želeći pomirbu, no ona mu je uzvraćala na poruke. On je, istina je, u većem obujmu pisao poruke ĆST nego što je ona to činila njemu, no on je takav da sve u tančine objašnjava, a cilj komunikacije bio je spasiti brak, tako da smatra da se tu ne može raditi o kaznenom djelu. Na pitanje branitelja na koji način je i kada prestala komunikacija s ĆST, odgovorio je da je to bilo onda kada je stvarno uočio da nema spasa njihovu braku, a na pitanje je li od lipnja 2024. do prosinca iste godine, kada je uhićen, komunicirao s ĆST, odgovorio je da jest, ali samo vezano uz njihovo dijete. Na pitanje koji bi po njemu bio motiv prijave od strane OS, odgovorio je da je stekao dojam da se ona bojala da će njihovo dijete biti njemu dodijeljeno. Objašnjavajući slanje poruka HS naveo je da je on shvatio da s mobitela HS putem Viber aplikacije meni piše PS, s kojim je nastavio komunikaciju na taj broj. Broj 00386/705-4203 misli da je bio njegov broj, a kada su mu predočene poruke priložene uz optužnicu rekao je da ne osporava da se tu radilo o komunikaciji njega i OS. U konačnici je istaknuo da se nada da će sud uvidjeti da nije kriv, a posebno ne za kazneno djelo prijetnje kako mu je to stavljeno na teret.

4.1. Ispitan 2. travnja 2024. u svojstvu osumnjičenika sukladno čl. 208.a ZKP/08, okrivljenik je naveo da je istina da je u par navrata, nakon što je izašao iz zatvora , pokušavao ostvariti kontakt sa sada već bivšom suprugom, ali ne s namjerom da bi ju ustrašio ili uznemirio, nego radi njihovog zajedničkog sina jer je pokušavao da izglade stvari kao ljudi. Dakle, u dobrom namjeri je pokušavao ostvariti kontakt, da budu ponovno zajedno. To što navodi da ju prati nije istina, dolazi svaka 3 tjedna u [adresa] kako bi ostvario kontakt sa sinom koji traje 3 sata, nakon čega prespava u hotelu Orion, posjeti neke prijatelje i ode natrag na posao. Ističe da ima pravo prolaziti ulicom, a nju niti zaustavlja niti joj „svira“, dok ona njemu pokazuje srednji prst pred soc ijalnom radnicom. Radi se vrlo tvrdoglavoj osobi koja ga pokušava isprovocirati, a on se trudi ne nasjesti na njezine provokacije. Navodi da mu je 2020. bila najteža godina u životu, ali da je on odgovarao za njihovu kalvariju, dobio je djelomičnu kaznu, ali nažalost ona mu na sve načine pokušava spotaknuti nogu i strpati ga u zatvor. Ne želi da ga se stavlja u formu da je neki čovjek koji nekome želi ugrožavati sigurnost, nije takav čovjek. Putem e-maila su komunicirali na njezinu inicijativu, dok su se na društvenim mrežama blokirali. Istina je da je stavio nekoliko fotografija na Tik-Tok, ali s ciljem kako bi prijatelji moguće utjecali na nju da se pomire radi djeteta, međutim sve fotografije je sada maknuo. Što se tiče količine poruka radi se o tome da on kada nešto objašnjava ide jako u detalje, pa je zbog toga tako velika količina poruka. Istina je da mu je oštećenica 2 ili 3 puta dala do znanja da ne želi više ništa imati s njime, da će ga prijaviti policiji. Prije mjesec i pol dana dala mu je do znanja da se neće pomiriti i on se toga drži, te je istina da je prije toga pokušao ostvariti kontakt, a sada pokušava ostvariti kontakt samo što se tiče djeteta. Naime, što se tiče djeteta imaju zajedničku skrb i ima pravo znati sve o djetetu. Trudi se održati komunikaciju zbog djeteta, jer smatra da radi njega moraju komunicirati. Smatra da komunikacija nije bila jednosmjerna jer je i ona njemu u jednoj poruci prijetila. Priznaje da je većina poruka njegova, ali je i ona njemu pisala. Nakon što je izašao iz zatvora nije imaju nikakvu mjeru zabrane prema ĆST.

4.2. Prilikom prvog ispitivanja u svojstvu okrivljenika **.**.2024. NS je naveo da je doista slao e-mailove i poruke svojoj bivšoj supruzi, ali sve u namjeri kako bi se oni pomirili i pokušali riješiti svoje probleme, da su njegovi e -mailovi opširni jer ima takav izričaj i voli do zadnjih detalja sve objašnjavati.

4.3. Ispitan u svojstvu osumnjičenika 13. prosinca 2024. te prilikom ispitivanja u Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu 14. prosinca 2024. okrivljeni NS naveo je, vezano za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11, da je 11. prosinca 2024. imao razgovor na Pahinskom sa socijalnom radnicom ĐS koja ga je u jednom trenutku pitala da li bi ikome naudio, pri tom očito aludirajući na bivšu suprugu, a na koje pitanje je on odgovorio da ako bi koga ubio, da ubio bi sebe, a samim time bi naudio i svom sinu. Ističe da je to rekao metaforički te da svi u Zavodu za socijalni rad znaju koliko mu je stalo do sina te da mu nikada ne bi naudio. Pojašnjava kako je rekao točno ove riječi „ako bi nekog ubio, ubio bi sebe“, dok je spominjanje njegovog sina izvučeno iz konteksta te da mu nikada ne bi naudio niti mu je bila namjera ovakvom izjavom uznemiriti sina; a pri tome posebno ističe da su te riječi bile odgovor na postavljeno pitanje socijalne radnice pa su kao takve bile upućene samo toj radnici. Vezano za kazneno djelo nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. KZ/11 navodi da je u mjesecu veljači i ožujku 2023. pokušao uspostaviti kontakt s PS nakon što je 20. veljače 2023. zatekao njega i njegovu tadašnju suprugu NST na parkiralištu na Ivančici kako se ljube u automobilu. Kada je saznao tko je ta osoba koju je zatekao sa svojom suprugom, odnosno da se radi o PS, poslao mu je nekoliko poruka u kojima mu je govorio da pusti njegovu ženu na miru. Kada je saznao da isti ima partnericu unazad 9 do 10 godina i da se radi o osobi po imenu HS, i njoj je poslao nekoliko poruka u smislu kako bi utjecala da se njezin partner prestane viđati s njegovom suprugom. Ističe da im niti u jednoj od tih poruka nije prijetio, kao i da u svojem mobitelu ima sačuvane sve poruke koje je slao PS i HS. Vezano za navodne pozive za skrivenog broja ističe da PS nikad nije zvao sa skrivenog broja, ali ga je u mjesecu listopadu 2024. u dva ili tri navrata pokušao nazvati sa svojeg broja mobitela, ne skrivajući ga, a ovo također kako bi mu rekao da se kloni njegove bivše supruge. Glede navodnog traženja na radnom mjestu u Kaznionici u Lepoglavi navodi da je u travnju 2024. doista bio na porti Kaznionice, ali kako bi posjetio H i US koje je upoznao dok je on bio u zatvoru. Glede navodnog čekanja Damirovog dolaska na posao na parkiralištu Kaznionice, ističe da nikako nije moguće da ga je čekao na parkiralištu jer to parkiralište ima rampe i na njega se ne može tek tako doći. Vezano za događaj od 11. prosinca 2024. kada se automobilom susreo s PS, navodi da je točno da su se tom prilikom sreli na kružnom toku na ulazu u [adresa], međutim da ga je susreo odnosno mimoilazili su se na jednu sekundu te nije točno da bi autom skrenuo ispred njega ili mu se prijetio prstom iz automobila, pri čemu ističe da je taj kružni tok pokriven kamerom te da se sve ovo može provjeriti na video nadzoru. S druge strane, vezano za niz poruka koje je poslao na mobitel HS (9. ili 10. prosinca 2024.) potvrđuje da je poslao nekoliko poruka te je siguran da se tim mobitelom koristi i PS jer je s njime i ranije komunicirao preko tog broja, a ove poruke mu je slao također kako bi mu rekao da se makne od njegove žene, jer za PS zna da je uništio ne samo njihov brak, već i prvi brak NST, te ne želi takvog čovjeka u blizini svoje bivše supruge i svojeg djeteta.

5. U ovom postupku nije bilo sporno da su okrivljeni NS i oštećena OS (ranije s prezimenom ES) bivši bračni drugovi čiji je brak razveden 20. ožujka 2024. te koji imaju zajedničko malodobnog sina AS. Njihov odnos je nesporno teško poremećen, okrivljenik oštećenicu krivi za preljub s drugom žrtvom u ovom postupku PS. Nije, nadalje, sporno da je okrivljenik OS slao brojne poruke putem elektroničke pošte i SMS poruke niti da je oštećenica odgovarala samo na manji dio poruka, kao ni da se te poruke ne tiču samo njihova zajedničkog djeteta, a nesporno je i da je oštećena OS okrivljeniku u više navrata dala do znanja da želi da je prestane kontaktirati. Što se tiče kaznenog djela na štetu PS, nije sporno da okrivljenik, kako je navedeno, njega optužuje da je ljubavnik okrivljenikove bivše supruge te da je nastojao uspostaviti kontakt s njime putem poruka, koje je nesporno slao i na broj Mačekove partnerice HS. Vezano, pak, za kazneno djelo prijetnje, nije sporno da je okrivljenik inkriminiranog dana obavljao razgovor s ĐS te da je nakon toga došlo do prijave s njezine strane, kao i da su te riječi prenesene OS. Osim navedenog, nesporno je i da je okrivljenik već osuđivan za počinjenje kaznenih djela prijetnje i tjelesne ozljede na štetu OS.

5.1. Sporno je, s druge strane, je li okrivljenikovo ponašanje spram OS i PS kod istih izazvalo strah i tjeskobu, a pritom i je li okrivljenik prema žrtvi PS počinio sve radnje stavljene mu na teret u činjeničnom opisu. Sporno je nadalje je li okrivljenik izrekao prijeteći sadržaj stavljen mu na teret činjeničn im opisom kaznenog djela prijetnje na štetu bivše supruge OS.

6. Analizom i ocjenom provedenih dokaza u odnosu na sporne okolnosti, svakog pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, sukladno odredbi čl. 450. st. 2. ZKP/08, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio oba kaznena djela nametljivog ponašanja za koja je optužen, na štetu OS i PS, a da nije dokazano da bi počinio i kazneno djelo prijetnje, također mu stavljeno na teret.

7. Iz iskaza oštećene/žrtve OS, kao svjedokinje, s rasprave od 24. travnja 2025. (str. 789-797), pročitanog na temelju čl. 431. st. 1. toč. 8. ZKP/08 i uz suglasnost stranaka, proizlazi da je ona sve poruke koje joj je slao okrivljenik u periodu od 26. rujna 2023. do lipnja 2024., i to na mail i njezin mobitel, dakle sve SMS-ove, predala policiju, ODO i Centru, kako ju je tko tražio, i onda sam na te okolnosti bila ispitivana. Njezina e- mail adresa [adresa elektroničke pošte], a kad je upitana za okrivljenikovu mail adresu rekla je da se ne može točno prisjetiti, ali moguće da glasi: [adresa elektroničke pošte]. Što se tiče SMS poruka koje joj je slao, pobrojala je da joj se javio s 9 različitih brojeva, a po načinu pisanja je shvatila da je on, iako joj se javljao pod nekakvim novim imenima kao što su Đ, A i sl. Naime, te rečenice koje je on koristio u komunikaciji su bile fraze koje je on uvijek upotrebljavao, a spominjao je i detalje iz njezina života koje je samo on znao, tako da je odmah shvatila da se radi o njemu te bi je znao vabiti da se nađu, da si imaju što reći i slično, no ona bi ga nakon takvih stvari blokirala. Do razvoda njihova braka je došlo 20. ožujka 2024., time da od 14. veljače 2023. više nisu živjeli zajedno, zbog njegova nasilja u obitelji radi kojeg ga je prijavila zbog nanošenja tjelesne ozljede i prijetnje i radi čega je bio osuđen i u istražnom zatvoru, tako da je njihov zajednički život prestao s tim datumom i pokrenut je razvod koji je službeno završio 20. ožujka 2024. Oni su odlukom suda dobili zajedničko skrbništvo prilikom razvoda, tako da su po njezinu mišljenju mogli kontaktirati samo vezano uz dijete, a nikakve privatne poruke nisu trebale biti s njegove strane upućivane njoj, što je ona njemu i naglašavala. Dakle, od rujna 2023. do lipnja 2024. znao ju je zasuti s tim SMS porukama, po neki dan je bilo i do 50 poruka u kojima bi on spominjao neki put dijete, ali većina poruka nije se odnosila na dijete, nego na osobni život oštećenice. Neke dane je bilo manje poruka, možda je bio koji dan s jednom, ali većinom ih je bilo više i onda ga je znala blokirati radi toga jer se više nije mogla s tim nositi, ali od CSS je dobila uputu da to ne može raditi radi zajedničkog skrbništva pa ga je povremeno blokirala i nakon nekog vremena odblokirala. Ona je njemu zabranila da joj šalje poruke i da je osobno uznemirava s nekim privatnim sadržajima, ali on to nije poštivao, bez obzira što je ona htjela da ju kontaktira samo vezano uz dijete i ništa drugo. Zato je došlo do prijave zbog nametljivog ponašanja. Vidjela je da je okrivljenik prati s obzirom da se stalno vozio oko zgrade gdje je ona živjela, a sve što je navela vezano uz nametljivo ponašanje se događalo u vremenu kad je okrivljenik izašao iz zatvora po prvoj presudi, i to u 9. mjesecu, misli da 2023., pa sve do dana kada je ponovno završio u istražnom zatvoru gdje se nalazio u vrijeme davanja navedenog iskaza. Dakle, on je nju svjesno pratio kada je bila u šetnji s djetetom ili je išla s djetetom na igralište, znao bi slati poruku "dopusti mi da budem s djetetom" ili kad je išla u kafić. Kad joj je ostao auto u kvaru pred trgovinom Lidl u [adresa] gdje radi, odmah bi joj znao slati poruke gdje je, s kim je bila, gdje je dijete, pa je shvatila da ju prati na taj način jer je odmah sve znao. U 7 sati ujutro bi znao slati poruke "dobro jutro", govoriti i pitati je li dobro spavala, da je dobra žena, najbolja, a onda bi počeo s negativnim porukama da ima drugoga, da dijete ostavlja kod roditelja i tako sve ukrug su se izmjenjivale poruke. On je imao mjere opreza zabrane približavanja i kontakata, međutim njemu to ništa nije značilo, on se namjerno vozio ulicom gdje ona živi i kad bi došla u kafić sama i kad bi ju vidio nije se udaljavao iako je imao mjere opreza, nego je i dalje ostajao u kafiću jer je smatrao da se njemu ništa ne može dogoditi usprkos svega toga. Nadalje, uplašila se prijetnje od 11.12.2024., koju bi okrivljenik izrekao pred stručnom osobom ĐS u postupku intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem roditeljske skrbi, da ako će ubiti koga da će ubiti sebe i sina, to je bilo prvi puta da je okrivljenik to izrekao pred nekom trećom osobom, čega se ona pribojavala i ranije, pogotovo kada je počeo voditi dijete u BiH, jer je uvijek bila u strahu da li će joj dijete vratiti nakon posjeta. Kad bi ga odveo onda bi govorio da je na raskrsnici da li će ga vratiti ili neće, jer da dijete plače i neće doma. Na pitanje braniteljice na koji način su oni dogovarali viđanje djeteta od strane okrivljenika u kritičnom periodu od 26.09.2023., kad još brak nije bio razveden, pa do dana kada je došlo do službenog razvoda, znači do 20.03.2024. kada su sudskom odlukom regulirani ti odnosi, odgovorila je da je u 9. mjesecu 2023. okrivljenik došao s izdržavanja kazne zatvora i da se onda obratio CSS radi viđanja djeteta i dobio je mogućnost viđanja djeteta uz nadzor, dakle uvijek je kod viđanja bila nazočna neka djelatnica iz CSS i to viđanje uz nadzor je trajalo do 3. mjeseca 2024., a nakon toga je donijeta sudska odluka pa su onda prema toj sudskoj odluci se dogovarali SMS porukama kada će on preuzeti i vratiti dijete. Kod primopredaja djeteta znalo je biti sukoba, znao bi se okrivljenik derati na nju u prisutnosti djelatnika Centra. Do razvoda braka, kada bi se okrivljenik interesirao za zdravstveno stanje djeteta i kako je dijete, normalno da ga je izvijestila o tome jer je znala da će biti inače bombardirana porukama ako ne odgovori. Na pitanje je li ona kada okrivljenika samostalno obavještavala o djetetu, kako je i kakvo mu je zdravstveno stanje, rekla je da ga je znala obavijestiti o situacijama kada je dijete bilo bolesno i tada je tražila da dogovore neki drugi termin za viđanje, međutim, na to on nije pristajao i govorio je da će ga preuzeti i u takvom stanju. Nikad nije rekla da nije moguće da okrivljenik ostvari kontakt s djetetom jer je bolesno, a da je zapravo bilo zdravo, rekla je to samo onda kad je to bila istina da je bolesno. Nakon što je sudska odluka donijeta 20.03.2024. u vezi susreta okrivljenika s djetetom, ona se trebala i ispuniti i u samom početku ispunjavanje te odluke ti kontakti su se odvijali bez nadzora od 3. mjeseca 2024. Oni bi se sve sami dogovorili SMS porukama o preuzimanju djeteta i on bi ga preuzimao na adresi boravišta kod nje i vraćao ga tu ili bi ga preuzimao u vrtiću. To je sve tako funkcioniralo do trenutka kada su njemu bile ponovno određene mjere opreza da joj se ne smije približavati na udaljenost manju od 100 metra i da ne smije komunicirati s njom. Kako bi ispoštovali sudsku odluku kod razvoda braka vezano uz osobne odnose s djetetom , morale su se uključiti treće osobe kod primopredaje djeteta , tako je s njezine strane dijete predavao ili njezin stariji sin ili roditelji, a za okrivljenika ga je preuzimao neki njegov poznanik iz [adresa] ili njegov tetak s kojim ona više ne komunicira. Okrivljenik je, navodi oštećenica nadalje, poštivao sudsku odluku vezano uz osobne odnose s djetetom kako su bili regulirani kod razvoda braka, samo što nije ispoštovao jedan dio da joj mjesec dana ranije javi kada će preuzeti dijete, što je bio po odluci obvezan. Na daljnje pitanje da li se može izjasniti u kritičnom periodu od 26.09.2023. do lipnja 2024., u kojem periodu su te poruke koje je slao njoj bile najučestalije, odgovorila je da su one konstantno bile učestale, da je imao dan ili dva manje zatišje, a onda bi joj opet poslao veliki broj poruka i tako bi se izmjenjivalo u tom periodu. Na pitanje je li se u tom periodu od 26.09.2023. do lipnja 2024. negdje fizički neposredno našla s okrivljenikom, rekla je da je uvijek bilo prisutno dijete, nikad nisu bili sami, a kada je dijete bilo prisutno našli su se radi primopredaje djeteta, a jednom je on došao na njezino radno mjesto u Lidl izgrditi je jer nije stavila djetetu u ruksak osobnu iskaznicu. Misli da je to bilo negdje u 6. mjesecu 2024. Na daljnje pitanje da se izjasni od kada bi, u kojem vremenskom periodu, okrivljenik nju uhodio, odgovorila je da je to bilo intenzivno kada je došao s izdržavanja kazne zatvora u 9. mjesecu 2023. i takvo njegovo ponašanje se nastavilo sve do trenutka kad ponovno nije završio u istražnom zatvoru u ovom predmetu. Osim toga on je to i opisivao u mailovima koje je dostavila u predmet gdje je točno navodio kad je ima u stanu, kad nema, pozivao je na red radi takvog ponašanja pa je iz toga vidljivo da je uvijek znao gdje se ona nalazi. Točno je da ona ima u svom mobitelu memorirano i uvjerena je da se radilo o okrivljeniku da ju je u 3. mjesecu 2023. kontaktirao porukama s 9 različitih brojeva gdje joj je govorio da ima informacije o njezinu suprugu, tj. o njemu samome, da bi se trebali naći negdje , i misli da su to sve bile navlakuše za nju da se s njim nađe i da je te brojeve koristio upravo iz tih razloga on kao pod svojim imenom i prezimenom ju je također kontaktirao. Okrivljenik nikad nije bio fizički nasilan prema CS, ali je znao „puknuti“, tj. nije imao živaca npr. kod hranjenja djeteta kad dijete nije bilo mirno, kad se znao dići od stola, a onda su ga nastavili ga hraniti on ili njezin stariji sin. Na daljnje pitanje zbog čega je ona zaključila da bi mogao učiniti nešto nažao djetetu, odgovorila je da je to zaključila iz ovih njegovih izjava kada je govorio o njihovom proroku, koji je ubio svog sina za S, i kad joj je govorio da bi mogao odvesti dijete u BiH, to ju je jako uznemiravalo. Na pitanje, ako je već tada postojala realna opasnost da naudi djetetu, zašto ga nije prijavila policiji, odgovorila je da su bili u fazi rastave, da su se prepirali 2 mjeseca, nisu se slagali i smatrala je da će sve rješavati oko djeteta u tom postupku. Smatrala je te prijetnje ozbiljnima i predlagala je okrivljeniku stručnu pomoć radi tih izjava, ali je on govorio da će se sve promijeniti, plakao je, mislila je da hoće, ali nije se ništa promijenilo, a kad je doživjela nasilje u obitelji onda ga je odlučila prijaviti. Nadalje, okrivljenik je dijete u BiH vodio u periodu od 5. mjeseca do 12. mjeseca 2024., iako to nije bilo regulirano tom sudskom odlukom i osobno smatra da to nije smio, no kako je imao potporu od strane CZSS on je to učinio. Negira da bi od 9. mjeseca 2023. pa do 3. mjeseca 2024. opstruirala informacije o djetetu, kao i da bi ga u istom periodu pokušavala isprovocirati svojim postupcima kako bi mu bila opozvana uvjetna osuda , dok je na daljnje pitanje je li u tom istom periodu od 9. mjeseca 2023. do 3. mjeseca 2024. govorila kod CZSS i policije da postoji s njegove strane mogućnost kidnapovanja djeteta, odgovorila da im je znala naglašavati da se dijete neće vratiti iz BiH, da ta bojazan postoji. Na daljnje pitanje je li nakon nadzora CZSS 6 mjeseci i viđanja u takvim uvjetima dobila obavijest da on kao otac djeteta ne predstavlja opasnost za dijete i da dijete može voditi preko granice u BiH, rekla je da vezano uz vođenje djeteta u BiH nije bilo ništa navedeno, a što se tiče drugih mogućnosti kontaktiranja s djetetom, to je bilo sve dopušteno. Zamisao okrivljenika bila je da dijete treba otići s njim u Tursku, dok je ona bila protiv toga da dijete napušta teritorij RH. Negira da bi učila u periodu od 26.09.2023. do lipnja 2024. dijete da je tata zločest, da je bio u zatvoru, a na pitanje je li nju netko iz CSS obavještavao da se on loše ophodi prema djetetu dok je s njim rekla je da nije. Na daljnje pitanje okrivljenika da li ima ikakav dokaz da je on nju uhodio po [adresa], odgovorila je da ima dokaze zbog SMS-ova koje je dobila od okrivljenika da joj je automobil cijelu noć pred Lidlom, da je tipkala po mobitelu kad je vodila dijete u vrtić i drugi mailovi. Na pitanje je li ju okrivljenik svaki put obavijestio kada je bio u [adresa], rekla je da nije, dok je na daljnje pitanje što ona misli o njemu kao ocu od djetetova rođenja pa do razvoda odgovorila da bi mogla reći neku srednju ocjenu jer je bilo i dobrih odnosa, kao i loših. Na daljnje pitanje je li okrivljenik ikada prijetio njoj ili bilo kome drugome od izlaska iz zatvora u 9. mjesecu 2023. pa do trenutka kad je ponovno završio u istražnom zatvoru, odgovorila je da joj je prijetio 08.06.2024. kada je došao po dijete da će vidjeti svoje, radi neke igračke, te joj je psovao mater, a u 11. mjesecu 2024. kod predaje AS od strane njezina starijeg sina JST je rekao da im je to zadnji put, pri čemu misli da se to odnosilo na prijave policiji, a negdje u 9. mjesecu 2024. isto kod primopredaje djeteta na njezina oca se derao. Na posebno pitanje predstavnice ODO, a vezano iz kritični period od 26.09.2023. do lipnja 2024., je li joj slao poruke s tih 9 brojeva pod različitim imenima, odgovorila je da nije, da se to događalo s tih 9 brojeva pod različitim brojevima u 3. mjesecu 2023., a u kritičnom periodu joj je slao poruke sa svojeg mobitela.

7.1. Iz iskaza oštećene OS od 26. lipnja 2024. i 20. studenog 2024. u bitnome proizlazi da ju je okrivljenik, nakon što je izašao iz zatvora u kojem je bio na izdržavanju kazne zatvora zbog nasilja prema njoj, nastavio maltretirati na način da joj piše veliki broj e-mailova koje je priložila uz kaznenu prijavu. U sadržaju tih poruka on njoj piše da ju voli, da je sa drugim, da druge dovodi k sebi u stan, naziva ju pogrdnim riječima npr. kurva, objašnjava joj kada je nema u zgradi. Bilo je poruka sadržaja koji se tiče djeteta, njegovog vrtića i zdravstvenog stanja, ali ipak je bilo više poruka koja se ne tiču njihovog djeteta. Također, primijetila je da se IS vozi oko njezine zgrade, iako on uopće ne živi u [adresa]. Napominje da nije IS blokirala na e-mailu iz razloga jer su joj socijalne radnice savjetovale da ga ne može na svim kanalima komunikacije blokirati s obzirom da moraju komunicirati radi djeteta. Ističe da je na neke e -mailove odgovarala i to kada ju se uzimalo na red i kada ju se optuživalo da je bila negdje, da „landra“, pa ju to smeta i ona na takve poruke reagira. Navedeni e -mailovi su ju gušili pa je odlučila podnijeti kaznenu prijavu, što je i učinila u ožujku 2024., te ga je poslije te prijave blokirala na e-mailu. Međutim, tada ju je IS počeo kontaktirati putem SMS poruka sa svog broja mobitela [broj telefona] s kojeg joj iz dana u dan šalje SMS poruke, a čak joj je napisao neka povuče kaznenu prijavu protiv njega. Šalje joj toliku količinu SMS poruka da joj je u stanju isprazniti bateriju. Naglašava da taj broj ponekad privremeno blokira i to kada je na poslu jer tamo ne smije koristiti mobitel, a te poruke stalno dolaze i mobitel non stop vibrira, međutim taj broj kasnije odblokira jer mora komunicirati s IS vezano uz njihovo dijete. Nadalje, navodi da joj je u dva navrata okrivljenik ostavio crvenu ružu u poštanskom sandučiću u zgradi. Također, navodi da je okrivljenik u periodu od rujna 2023. do ožujka 2024. objavljivao snimke na preuzimanje djeteta na Tik-Toku i Facebooku, a objavljivao je i njihove zajedničke fotografije iz vremena kada su bili u braku, a da li to i dalje radi nije joj poznato jer ga je blokirala na tim društvenim mrežama. Okrivljenikovo nametljivo ponašanje traje i dalje, na dnevnoj bazi, a sve to u njoj izaziva uznemirenost, strah i tjeskobu, boji se da joj nešto ne učini, a najviše se boji za svoju djecu.

7.2. Iz iskaza oštećene OS od 30. prosinca 2024. u bitnome proizlazi da je od strane policije ona obaviještena da je okrivljeni NS, njezin bivši suprug s kojim ima zajedničko dijete – sina AS, prilikom razgovora s voditeljicom mjere nadzora ĐS izjavio da će ubiti dijete i sebe, a što je voditeljica prenijela prvo Hrvatskom zavodu za socijalni rad, a potom i policiji. Dodala je da su je ove riječi koje su joj prenesene jako ustrašile, odnosno jako se ustrašila za sigurnost i život svojeg djeteta, prvenstveno zbog toga što je ranije i sama bila žrtvom psihičkog, ali i fizičkog nasilja od strane okrivljenika.

8. Iz iskaza žrtve PS, ispitanog kao svjedoka na raspravi 11. travnja 2025. (str. 762-768), pročitanog na temelju čl. 431. st. 1. toč. 8. ZKP/08 i uz suglasnost stranaka, proizlazi da je vezano uz pozive sa skrivenog broja zaključio da bi jedino mogli biti od okrivljenika, a na pitanje na čemu to temelji, odgovorio je da je njemu poruke slao okrivljenik vezano uz navodnu vezu njega i njegove bivše supruge NST, što nije istina i obzirom da mu je on slao poruke prije ožujka 2023. kad je završio u istražnom zatvoru i tada je dobivao pozive s nepoznatog broja, a ujedno je dobivao pozive s nepoznatog broja nakon što je bio pušten iz istražnog zatvora, kako u međuvremenu nije bilo takvih poziva i s nikim nije bio u zavadi, zaključio je da ga je s tih nepoznatih brojeva jedino on mogao zvati jer je izašao iz istražnog zatvora u rujnu 2023. i onda su opet počeli ti pozivi, a dok je bio u istražnom zatvoru poziva nije bilo. Kada su mu predočene poruke s listova 393-399 spisa, upitan o čijim se porukama radi i kome, istaknuo je da se na listovima 393-396 radi o porukama koje je okrivljenik slao njegovoj djevojci HS, na listu 397 radi se o poruci koju je slao njegovoj djevojci pod nekakvim lažnim profilom E&D, potom na listovima 398-399 opet je slao njegovoj djevojci HS. Na listu 406 je poruka koju je okrivljenik slao svjedoku osobno, njegovoj djevojci HS slao je poruke s lista 407 te 409, a na listu 408 spisa je poruke slao na temelju lažnog profila njegovoj djevojci E&D. Na listovima 556-610 radi se o porukama koje je okrivljenik slao njemu, uočava ih na listovima 556-561 koje mu je slao sa svog mobitela i očitano je njegovo ime " IS" na njegov broj mobitela, na listu 562 uočava da mu je poslao s lažnog profila E&D. Pritom smatra da se tu može iščitati značenje ovog lažnog profila, po njemu bi to bilo Č. Isto tako uočava da je primao s tog lažnog profila poruke koje se nalaze na listovima 563-565, a onda nakon toga je uočio da se od lista 566 do 581 nalaze poruke koje mu je slao opet sa svog imena i prezimena. Također je dobivao s lažnog profila i to po imenu "T.P.", potom s lažnog profila " Ž.", te lažnog profila " A", za koje je siguran da ih je on slao jer se vidi po sadržaju istih da se odnose na njega i njegovu problematiku. Kada su mu predočene poruke na listovima 167 -208 spisa, naveo je da se ne radi o porukama koje bi bile vezano uz njega i okrivljenika. Iz tih poruka koje je slao, a vide se točno datumi poruka, vidi se da je svjedok njemu povratno odgovarao da ga ostavi na miru i da ne želi s njim kontaktirati, međutim on nije htio prestati slati mu poruke nego je i dalje nastavio s time, a onda ga je svjedok blokirao. Okrivljenika je za nametljivo ponašanje išao prijaviti tek nakon što ga je blokirao, a prijavio ga je kada su ga djelatnici policije pozvali na obavijesni razgovor radi toga da ga je istukao, kada je došao na policiju i rekao im da ta kaznena prijava nije utemeljena jer je u kritično vrijeme bio u službi. Okidač za prijavljivanje bio je što je u prosincu 2024. bio u [adresa] sa društvom i kada mu je auto bio parkiran ispred Caritasa, okrivljenik je počeo slati poruke njegovoj partnerici "Opet si tu, ne odustaješ", a nakon toga drugog dana kada se zaletavao u njega vozilom i pokazivao mu prst, kada je procijenio da takvom ponašanju treba stati na kraj i odlučili su on i njegova partnerica da će ga prijaviti za takvo ponašanje, a što su i učinili, pri čemu je njezina prijava odbačena. Na pitanje poznaje li on osobno okrivljenika rekao je da ga ne poznaje i da ga nikad nije vidio, da ga prvi puta vidi ovdje u sudnici, no prepoznao ga je u osobnom vozilu kada mu je vozilom podlijetao, upravo zato što mu je slao na njegov broj mobitela svoje slike i razne videe, kao i svoje dijete, tako da je na taj način zaključio da bi se radilo o njemu u tim situacijama vezano uz automobil. Nikad nije telefonski razgovarao s okrivljenikom. Na daljnje pitanje zašto je zaključio da bi okrivljenik bio osoba koja bi ga zvala s nepoznatih brojeva nakon što bi ga kontaktirao sa svojeg poznatog broja, koja bi to logika bila, rekao je da bi to trebalo njega pitati, ali mora reći da kad ga je zvao sa svojeg poznatog broja na njegov broj da mu se nije javio. Kad je okrivljenik slao sa svojeg broja pod " IS" da su to još bile poruke koje su bile pristojnog sadržaja i konverzacije, a s lažnog profila radilo se o porukama koje su bile vulgarne i prijeteće. Na daljnje pitanje kako je on zaključio iz snimke video nadzora da ga je na Uskrs tražio okrivljenik ako ga nikad nije vidio, odgovorio je da je to zaključio jer mu je to bila ona ista faca iz osobnog automobila koji je podlijetao pod njega i faca iz tih videosnimki koje mu je slao. Okvirno može reći da mu je okrivljenik prvi put poslao svoju sliku i video u 2. ili 3. mjesecu 2023. Na pitanje na temelju čega je locirao u 12. mjesecu 2024. da ga je okrivljenik čekao na parkiralištu ispred Kaznionice u Lepoglavi, odgovorio je da se kod dolaska na posao u Kaznionicu u Lepoglavi s njim mimoišao oko 17,00 sati i mimoišli su se kod TKIC-a kada je svjedok išao na posao, nakon toga na kameri koja obuhvaća taj dio ceste iz Kaznionice u Lepoglavi zumirajući sliku utvrdio je da se na istoj nalazio nasuprot Kaznionice automobil okrivljenika koji se onda zaokrenuo udesno prema pravcu od kuda je on nailazio na posao i tako su se mimoišli. Na pitanje je li vidio okrivljenika 20.02.2023. kada se on, svjedok, osobno dovezao sa njegovom bivšom suprugom na parking TD Ivančica u Lepoglavi, odgovorio je da ga je vidio, a na pitanje je li okrivljenikova komunikacija prema njemu tekla samo preko aplikacije Viber, odgovorio je da misli da da, a isto tako da je u svojoj kaznenoj prijavi djelatnicima policije u potpunosti proslijedio njihovu konverzaciju. U odnosu na SMS poruke iz 2. i 3. mjeseca 2023. navodi da je on komunicirao s okrivljenikom, sve su u spisu, pri čemu je on neki puta odgovarao na njegove poruke, a neki put nije, ali nikad nije započinjao konverzacije, odgovori svjedoka uglavnom su bili: "Ne znam tko si, ne zanimaš me niti ti niti tvoja obitelj, ostavi me na miru, okani me se.". Svjedok se pored svojeg broja mobitela nije služio još kojim brojem mobitela, time da je njegov broj mobitela bio i ostao [broj telefona], a nije se služio niti mobitelom svoje partnerice HS. Na pitanje okrivljenika je li svjedok njemu na poruku koju mu je poslao sadržaja "Da li je gospodinu jasno da što je moju suprugu jebavao jebavao je te da ju ostavi namiru", odgovorio riječima "jasno mi je", svjedok je odgovorio da njemu nikad nije odgovorio tim riječima, dodajući da je okrivljenik svašta pisao, a ukoliko je nešto slao njegovoj partnerici HS, moguće je da mu je ona nešto takvo odgovorila, ali svjedok nije, a ako to tvrdi pred sudom onda neka okrivljenik kaže na koji broj je slao. Nakon toga okrivljenik je izjavio da je on slao to na broj HS, ne zna koji je točno njezin broj. Svjedok nadalje odgovara da se on nikada nije služio mobitelom HS tako da na sve poruke i odgovore koji su dolazili na mobitel HS on nije odgovarao, dok on ne zna na koji način je na poruke okrivljenika odgovarala HS, a moguće da ga je navlačila potpitanjima da se izjašnjava na poruke detaljno s obzirom da je on neprekidno tražio komunikaciju, a kako bi došli do toga da ono što on zamišlja da toga nema. Na daljnje pitanje okrivljenika može li se svjedok izjasniti kada su oni komunicirali zadnjom SMS porukom, odgovorio je da se sve nalazi u spisu, po njegovu sjećanju to je moglo biti u 2. ili 3. mjesecu 2023., prije nego je okrivljenik završio u istražnom zatvoru, ali ne zna je li to bila komunikacija putem lažnog ili pravog profila. Nakon što je izašao iz istražnog zatvora nije mu slao više SMS-ove na njegov broj telefona, nego je slao HS. Na daljnje pitanje okrivljenika, ako je pretpostavljao da ga s nepoznatog broja on zove, zašto se nije javljao, odgovorio je da se ne javlja na skrivene brojeve i s takvim osobama neće komunicirati, a na pitanje zna li koje automobile koristi okrivljenik, rekao je da zna za Scenica srebrne boje i jednom ga je vidio u automobilu marke BMW kada je išao u Lepoglavu, dok je svjedok išao sa službenim vozilom na Ekonomiju Čret. Na daljnje pitanje ima li kakav dokaz da ga je okrivljenik osobno čekao na parkingu Kaznionice u Lepoglavi, odgovorio je da na tom parkingu ispred Kaznionice okrivljenik ne smije parkirati jer je to službeni parking, a da je u iskazu rekao da je okrivljenik te prigode bio nasuprot parkinga Kaznionice u Lepoglavi u jednoj ulici sa svojim automobilom, koja se vidi s parkinga Kaznionice u Lepoglavi, nalazi se točno nasuprot tog parkinga. Na daljnje pitanje okrivljenika koji automobil je vozio 11.12.2024. kada se s njim mimoišao u [adresa], kad mu je navodno htio podletjeti, rekao je da je vozio vozilo marke Scenic srebrne boje. Tada su se mimoišli na rotoru prema gradu Lepoglavi u gradu [adresa], svjedok je išao iz [adresa] prema Lepoglavi, a okrivljenik iz Lepoglave prema [adresa], time da je mimoilaženje trajalo 5 sekundi. Kružni tok u [adresa] pokriven je videonadzorom, a na posebno pitanje predstavnice ODO odgovorio je da je točno da je rekao da je nakon 9. mjeseca 2023. okrivljenik slao poruke samo HS, time da je pisao na način kao da se obraća njemu, kao da ih on čita i kao da s njim konverzira.

8.1. Iz iskaza žrtve PS od 11. travnja 2025. u bitnome proizlazi da je on prije petnaest godina bio u vezi s OS, a u veljači 2023. da su se slučajno sreli u Lepoglavi i popili kavu, no ispostavilo se da ju je njezin tadašnji suprug pratio te se raspitao o njemu nakon što ju je vidio u njegovu društvu, saznao njegov broj telefona, kakav auto vozi i gdje je zaposlen. Nakon toga on je učestalo na svoj broj mobitela počeo dobivati poruke od okrivljenika koji se predstavio kao NS, a koji ga je u tim porukama optuživao da je u vezi s ĆST, vrijeđao ga, omalovažavao, provocirao i prijetio da će izgubiti posao u Kaznionici u Lepoglavi, dok on na te poruke nije odgovarao, osim što mu je u dva-tri navrata napisao nešto u smislu da ga se kloni, da ne želi kontaktirati s njime, da uopće ne zna tko je on i da ga ne zanima on i njegov život, ali je okrivljenik i nakon toga nastavio slati poruke. Osim toga, dobivao je i pozive s raznih brojeva, za koje smatra da su upućivani od okrivljenika, time da je isti saznao i broj njegove partnerice HS kojoj je također počeo slati poruke, a zbog čega je okrivljenik mislio da je Majin broj zapravo Mačekov jer je pisao kao da se njemu i obraća. Kada je okrivljenik završio u istražnom zatvoru poruke su prestale, a kada je izašao povremeno je oštećenik dobivao pozive sa skrivenog broja. Također, kolega na poslu obavijestio ga je da je pristupio jedan čovjek koji ga je tražio, a kasnije je putem videonadzora utvrdio da je to bio okrivljenik. Jednom je okrivljenik prilikom mimoilaženja naglo skrenuo prema njemu i vratio se u svoju traku i tom prilikom gestikulirao odnosno prijeteći mu mahao prstom, a jedne prilike je prilikom dolaska na posao uočio okrivljenika kako izlazi s parkirališta nasuprot Kaznionice u Lepoglavi, za što pretpostavlja ga je njega čekao. Sve navedeno kod žrtve je izazvalo strah, nelagodu i uznemirenost.

9. Iz iskaza svjedokinje HS s rasprave 26. svibnja 2025. proizlazi da ne poznaje okrivljenog NS. On joj se u jednom trenutku počeo javljati, otprilike 2022., javljao joj se telefonom i to vezano za ljubomoru koju je iskazivao u odnosu na njezina partnera PS. Radilo se o telefonskim pozivima i porukama, bilo je više poziva, ali se ona javila samo na njih dva, a pretežno ju je kontaktirao putem Viber poruka s različitih brojeva. Okrivljeniku je izričito rekla da neka je ne kontaktira, nije mu ni odgovarala na poruke, ali ju je ipak nastavio kontaktirati. Sve to trajalo je duže od 2 godine, a isti je također kontaktirao i dvije njezine prijateljice. Ne zna odakle okrivljeniku njezin broj telefona, tražila ga je jedino da ju prestane kontaktirati jer ju njegov život ne zanima. Zbog svega se osjeća neugodno i ugroženo, a kada je upitana na koga su bile usmjerene poruke koje joj je okrivljenik slao, odgovorila je da su neke bile usmjerene na nju, dok je iz nekih vidljivo da on smatra da razgovara s njezinim partnerom PS. Okrivljenik ju je kontaktirao s više telefonskih brojeva, i to porukama u kojima se ponekad predstavio, a ponekad se iz sadržaja i konteksta moglo shvatiti da se radi o njemu. Okrivljenik je PS kontaktirao porukama s više brojeva, u istom periodu kao i nju, a to je bilo negdje od 2022. pa sve do odlaska u istražni zatvor u ovom predmetu, s prekidom kada je prvi put bio u zatvoru. Na pitanje kako zna da se radilo upravo o porukama okrivljenika ako se nije svaki puta predstavio, pojašnjava da nije potrebno da se isti uvijek predstavlja s obzirom da je iz sadržaja i konteksta vidljivo da se radi o njegovim porukama. Ne zna je li se prilikom poziva PS okrivljenik svaki puta predstavio. PS joj je pričao da ga je okrivljenik tražio u Kaznionici u Lepoglavi gdje PS radi, no ne zna kada je to bilo, ali se sjeća da je PS pogledao na kameri i vidio je tko ga traži, odnosno da ga traži gospodin NS. Ne zna je li okrivljenik čekao dolazak na posao PS, dok na pitanje vezano za mimoilaženje okrivljenika i PS odgovara da joj je PS pričao da su se mimoišli na izlasku iz [adresa], ne može odrediti kada je to točno bilo, a kojom prilikom je okrivljeni NS trznuo vozilom prema PS u namjeri njegova zastrašivanja. Na te je navode okrivljenik napomenuo da se prije nego što postavi pitanje želi ispričati svjedokinji ako ju je uznemirio svojim kontaktiranjem i da mu je jedina namjera bila da mu pomogne spasiti njegov brak. Na pitanje okrivljenika svjedokinja je nadalje odgovorila da nije rekla u svojem iskazu da mu nije uopće odgovarala, već da i sada konkretizira da mu je na prve poruke odgovarala, dok kasnije skoro uopće nije. Njezin broj putem kojeg je kontaktiranje ostvareno koristi isključivo ona i isključivo u privatne svrhe, kao i njezin mobitel. Nakon nekoliko poruka bilo je vidljivo da se okrivljenik obraća malo njoj, a malo PS. Kada joj je na zahtjev okrivljenika prezentirana poruka sa strane 395 spisa, za koju okrivljenik navodi da je pisana u muškom rodu i da je bila okidač da počne s njezinim učestalijim kontaktiranjem, misleći da se radi o broju PS, odgovorila je da može biti da su taj puta, kada je ta poruka poslana, PS i ona bili zajedno te je moguće da je bila pokraj kada je on napisao tu poruku. Misli da je na tu poruku odgovorio PS čim je ona napisana u muškom rodu. Na pitanje je li ju okrivljenik odmah po toj poruci kontaktirao putem poziva i objasnio joj zbog čega misli da se PS služi njezinim brojem, odgovorila je da se ne sjeća. Okrivljenik je po danom iskazu svjedokinje HS naveo da nema daljnjih pitanja za svjedokinju, već da samo želi reći da joj se još jednom ispričava, a na navod svjedokinje da je samo neka više ne kontaktira, rekao je da neće, kao i da je on nije kontaktirao s drugih telefonskih brojeva. Svjedokinja je zaključno rekla da joj samo nije jasno zbog čega netko tko ima broj osobe koju želi kontaktirati, kontaktira na tuđi telefonski broj, nakon čega je okrivljenik naveo da je on odmah nakon što je 20. veljače 2023. vidio PS i OS kontaktirao PS, dok je nakon pet dana kontaktirao svjedokinju.

9.1. Iz iskaza svjedokinje HS od 7. siječnja 2025. u bitnome proizlazi da je u vezi s PS te joj je poznato da je on početkom 2023. bio na kavi s OS s kojom je ranije bio u vezi, a nakon tog događaja svjedokinji se počeo javljati odnosno slati poruke NS, pišući da je njezin partner i dalje u vezi s njegovom suprugom, time da su nakon nekog vremena poruke bile takve kao da IS razgovara s PS, a ne s njom. Svjedokinja mu je na početku odgovorila da ne želi kontaktirati i da je prestane uznemiravati, što mu je jedne prilike rekla i u telefonskom razgovoru, no ipak ju je nastavio učestalo kontaktirati, slati poruke s raznih brojeva i zvati je s raznih brojeva, koje je on učestalo mijenjao. Takvo ponašanje trajalo je pune dvije godine, osim kada je bio u istražnom zatvoru, poruke su bile nesuvisle. PS joj je pričao da ga je okrivljenik tražio na njegovu radnom mjestu, pa zbog svega ona nije znala što može očekivati od takve osobe te ju je sve ovo jako uznem irilo.

10. Iz iskaza svjedokinje SS s rasprave 4. srpnja 2025. u bitnome proizlazi da je okrivljeni NS otac djeteta AS koji polazi dječji vrtić "Bambi" u kojem je svjedokinja voditeljica. Okrivljenika je osobno vidjela u situacijama kada je dolazio na individualne razgovore u vrtić, kontaktirali su i putem telefona, a dolazio je i osobno po dijete kada su također bili u kontaktu. Na pitanje kako su izgledali kontakti okrivljenika s djetetom odgovorila je da se radilo o normalnim kontaktima, okrivljenik je bio pristojan i ljubazan, dakle normalna komunikacija. Dijete ga jako voli, a navela je i da ona dalje komunicira i s majkom djeteta, s kojom je također normalna komunikacija. CS i dalje pohađa vrtić u kojem ona radi, a na pitanje je li se majka žalila na komunikaciju s okrivljenikom vezano za dijete, odgovorila je da je pitala kada okrivljenik zove dijete u vrtić, i to u više navrata, misli da se radilo o dva navrata. Inače je majka pitala kakvo je dijete bilo u vrtiću, a kod AS nije primijetila ništa posebno niti problematično. Na pitanje okrivljenika rekla je da ju je ĐS, misli da u dva navrata, zvala telefonom, kao i da se oni kao vrtić nikada nisu bunili glede učestalosti njegova pozivanja sina u vrtić. ĐS predlagala im je da ograniče kontakte okrivljenika prema sinu, i to telefonske kontakte, predlažući da razgovore ograniče na određene dane. Rekla je da si moraju posložiti kontakte tako da se ne ometa odgojno-obrazovni rad vrtića. Svjedokinja je dodala da je stručni tim vrtića u kontaktima s Hrvatskim zavodom za socijalni rad predlagao da se kontakti održavaju putem vrtića ako nije moguće kontakte ostvarivati na drugačiji način. Na pitanje okrivljenika je li on ometao rad vrtića, svjedokinja je rekla da nije, time da glede učestalosti njegova pozivanja sina u vrtić može reći da je ponekad zvao svakodnevno primjerice ujutro, da bi kasnije kontakt ostvarivao onako kako je bilo dogovoreno. Kada je zvao u vrtić, obično je najprije pitao kako je dijete, nakon čega bi ona djetetu dala telefon radi komunikacije s ocem. Pozivi su trajali obično oko 1-5 minuta, a na pitanje tužiteljice je li to bio uobičajen način ostvarivanja komunikacije i kod drugih roditelja odgovorila je da nije. Na pitanje oštećenice je li upoznata s time da je okrivljenik dolazio u vrtić i u dane kada mu nije bilo određeno viđanje djeteta, odgovorila je da jest, time da pojašnjava da tada nije tražio viđanje djeteta, već je donosio novac ili igračke, koliko se sjeća.

11. Iz iskaza svjedoka ČS s rasprave od 4. srpnja 2025. proizlazi da o odnosu između okrivljenika i njegove bivše supruge OS ima saznanja otkad je "upao" u njihovu priču u trenutku kada je IS dobio zabranu prilaska prema ĆST, kada je njega naveo kao osobu od povjerenja koja je trebala posredovati u predaji djeteta između njih dvoje. Prilikom tih susreta, odnosno predaja, s obje strane nije bilo nikakvih problema. Na pitanje je li ĆST kada djelovala uplašeno ili uznemireno, odgovorio je da mu je u jednom navratu rekla da on IS ne poznaje dobro, pritom misli da u smislu da nema pravu sliku o njemu kakav je on doista. Na pitanje je li se on žalio na ĆST odgovorio je da mu se žalio da ona njega prati i piše mu poruke, time da svjedok nije bio prisutan takvim eventualnim situacijama. Što se tiče kontakata prilikom predaje djeteta rekao je da misli da je u jednom navratu vidio da je ĆST snimala kako on odvodi dijete. Kako ĆST tako i IS prema djetetu su se odnosili normalno, zapravo i "prek preveč", a pritom misli da su bili vrlo brižni prema njihovu djetetu, te on na njihov odnos prema djetetu nema nikakvih primjedbi. Za okrivljenika je rekao da je prebrižan prema svom djetetu, brine se o njegovoj prehrani, oblačenju i ostalom, svjedok se za svog sina nije brinuo na takav način. U njegovu prisustvu nije ništa ružno govorio protiv ĆST, kao što ni ĆST nije ništa ružno govorila njemu protiv IS. Na pitanje oštećenice je li svjedoku od strane okrivljenika rečeno da ju prati u [adresa], odgovorio je da njega nitko ne može navesti na takvo što te negira da bi ga okrivljenik na to nagovarao, time da pojašnjava da je jedno vrijeme glavna ulica u [adresa] u kojoj ima slastičarnu bila raskopana, tako da je u to vrijeme nekoliko navrata prolazio pokraj Jasminine zgrade, no to je bilo pukim slučajem u sklopu posla i potrebe transporta. Nadalje, točno je da je svjedok u jednom navratu donio oštećenoj ĆST u Lidl u [adresa], gdje ona radi, novac od strane okrivljenika, kao posrednik, radilo se o novcima za vrtić te je pokušajem te predaje okrivljeniku činio uslugu, no ĆST mu je tada rekla da okrivljenik zna žiro račun vrtića te ga zamolila da je se ostavi na miru. Navedenom dodaje da je [adresa] malo mjesto s par kafića te se događa da ĆST i on zalaze u iste kafiće, pa samo želi pojasniti navedeno kako se ne bi stekao dojam da je sudjelovao u bilo kakvom praćenju ĆST. Konačno, na pitanje oštećenice odgovorio je da ja nikad ranije o ĆST nije čuo ništa loše.

12. Iz iskaza svjedoka ŽS s rasprave od 4. srpnja 2025. u bitnome proizlazi da je po njegovu mišljenju okrivljenik svojem sinu divan otac, nije vidio osobu koja više voli djecu niti kojeg djeca više vole. On se prema svom djetetu lijepo ponaša, a glede odnosa prema sada bivšoj supruzi ĆST može reći da su oni imali dobar brak do trenutka kada ju je on udario, zbog čega je bio u zatvoru, dok su se poslije toga počeli dešavati stalno novi problemi. Glede navedenog događaja zbog kojeg je bio u zatvoru IS mu je rekao da mu je zbog toga žao i da to nije trebao učiniti, ali da se dogodilo u trenutku slabosti. Što se tiče vremena nakon što su se okrivljenik i oštećenica razdvojili, IS mu je pričao da ga je ona opstruirala, primjerice da nije mogao dobiti osobne dokumente djeteta radi putovanja, kao i da ga je prijavila, misli da za pedofiliju. Jedne prilike je svjedok išao s IS i njegovim sinom u Bosnu, a kad su dijete vraćali majci ono je plakalo jer misli da nije bilo sretno što se vraća majci. Nadalje, jedne prilike IS ga je zamolio, kada je bio u istražnom zatvoru, da djetetu donese poklon za rođendan, tada su i njegova majka i oba brata došli mu iz Bosne u posjet u zatvor te su otišli do kuće ĆST, ali dar koji je bio pripremljen, a radilo se o motoru igračci i biciklu, nisu mogli uručiti djetetu. Te prilike i okrivljenikova majka najavila se ĆST za posjet djetetu, no ĆST je noć prije odgovorila da je dijete bolesno, stoga nisu uspjeli uručiti pripremljeni poklon, dok glede te situacije dodaje da je ĆST prijavila policiji da se boji svjedoka. U porukama koje mu je slala putem Facebooka 6. travnja 2025. ĆST mu se javlja s pitanjem vezano za Kiu karavan reg. oznake [registarska oznaka] i upitom je li to njegov auto, na što je on odgovorio "zdravo, izvini al ne želim da razgovaramo. Budi dobro, lep pozdrav", nakon čega mu ona piše "Ok. Nikakav problem. Samo da znaš da sam dala policiji prijavu za taj auto i za "osobu koja je bila u tom autu"", a nakon toga poruku "jer nema meni tko, tko nije "moj" dolaziti zvoniti, ili mojim roditeljima kući i sl. Prijava je podnesena na policiji. Iz straha za sebe i moju djecu." Nakon toga svjedok odgovara "Ok, svako dobro ti zelim, lep pozdrav", a nakon čega mu ona odgovara "Ok". Na daljnje pitanje branitelja je li ga se ĆST iz kakvog razloga zaista i trebala bojati odgovorio je da je ranije i ona prema njemu i on prema njoj bila odnosno bio u korektnim odnosima, a kao što se nije trebala bojati njega, tako se nije trebala bojati niti braće okrivljenika, niti pak njegove majke, svi su se lijepo ponašali prema njoj. Svjedok ne zna je li ga ĆST u konačnici i prijavila, kako mu je to napisala u poruci, a na pitanje da opiše IS kao osobu rekao je da je on uvijek nasmijan, pun snage i veselja, dobro ga poznaje te se radi o divnom čovjeku. Na pitanje okrivljenika je li stekao dojam da se on pokušavao pomiriti s ĆST, odgovorio je da mu je poznato da je okrivljenik želio imati dobar odnos sa oštećenicom kako bi imao i dobar odnos s djetetom, koliko mu je poznato, on je to pokušavao postići na lijep način, a o ĆST u njegovu prisustvu nije ružno govorio, već se žalio u vezi pitanja oko djeteta. Na pitanje oštećenice zašto ju je tražio u stanu i u kući njenih roditelja, iako je obavijestila da je dijete bolesno te da ga ne može vidjeti, odgovorio je da je njega okrivljenik kao prijatelj to zamolio, kako bi djetetu dali poklon, pa je stoga htio ispoštovati njegovu želju, nikakve druge namjere nije imao. Na pitanje je li bio u [adresa] kada je ĆST donio novac u Lidl, odgovorio je da je bio prisutan te prilike te da je on ĆST prethodno dao taj novac, kao i da ga je okrivljenik inače više puta zamolio da uplati novce za vrtić na njihov transakcijski račun. Stoga je bio u [adresa] u ta dva navrata. Na pitanje je li mu poznato i zbog čega je okrivljenik bio u istražnom zatvoru, odgovorio je da koliko zna zbog nametljivog ponašanja i neke prijave od strane socijalne skrbi, dok glede komunikacije s okrivljenikom na pitanje oštećenice može reći da su oni dugogodišnji prijatelji, ali da je u određenom trenutku bila situacija kad je na njega bio ljut pa mu se nije htio javiti, no to s ovim predmetom da nema nikakve veze.

13. Iz iskaza svjedokinje VS s rasprave od 16. rujna 2025. proizlazi da je zaposlena u HZSR, Područni ured Ivanec, te je u odnosu na obitelj okrivljenog NS i OS radila kao voditelj slučaja u predmetu obiteljsko pravne zaštite. Od 1. travnja 2025. odsutna je zbog porodiljnog dopusta pa se ne sjeća svih detalja u pogledu ove obitelji, no može reći da spomenuti imaju zajedničko dijete, te da se kod njih radilo o konfliktnom odnosu. Konflikti su se događali primjerice vezano za preuzimanje djeteta, a s obzirom na dinamiku njihova odnosa HZSR im je izricao mjere, no konflikti su se i dalje nastavili. Svjedokinja je u područnom uredu HZSR Ivanec zaposlena od 9. srpnja 2024. te je otada pa do odlaska na porodiljni dopust radila na slučaju predmetne obitelji. Upitana da konkretizira o kakvim se konfliktima radilo odgovorila je da su to bili konflikti oko djeteta, u smislu koliko će ono biti kod kojeg roditelja. Ne može sada reći je li se od strane majke poštivala odluka o viđanju djeteta, no njezino je mišljenje da je sudska odluka u tom pogledu bila nedorečena pa je zbog toga i dolazilo do nesporazuma između roditelja. Vjeruje da su roditelji razumjeli potrebe djeteta, no njezino je mišljenje da zbog nekih svojih neriješenih partnerskih odnosa nisu bili u stanju posve racionalno razmišljati. U odnosu na okrivljenika, kada je se pita je li njegovo ponašanje u nekom dijelu bilo neuobičajeno, rekla je da su kako on, tako i oštećenica, učestalo kontaktirali HZSR te je u tom pogledu ponašanje njih oboje bilo neuobičajeno. Upitana vezano za mjere koje su izricali okrivljeniku i oštećenici kao roditeljima, odgovorila je da su te mjere bile usmjerene na poboljšanje komunikacije između njih dvoje, sve u cilju zaštite njihova zajedničkog djeteta. Na pitanje okrivljenika je li ga oštećenica optuživala da neće vratiti dijete kada ga je vodio u Bosnu, odgovorila je da ju je ona o tome obavještavala, time da se sjeća da je on dijete u jednom navratu vodio u Bosnu, odakle joj je poslao fotografije. Ne može znati iz kojeg razloga je on slao te fotografije, već o tome može samo špekulirati. Ne zna je li oštećenica okrivljenika obavještavala o stanju djeteta, dok na posebno pitanje okrivljenika odgovara da je ona njega u jednom navratu optužila da spava gol sa sinom, nakon čega joj je okrivljenik pokazao fotografije, iz kojih se sjeća da je bilo vidljivo kako dijete spava, a drugo u tom pogledu ne zna. Kada joj je predočena e-mail poruka od 26. srpnja 2024. poslana od strane OS, rekla je da se radi o opširnom mail-u kojeg se ona u ovom trenutku ne može sjetiti, no primala je slične mail-ove poput navedenog od strane oštećenice. Na pitanje može li se izjasniti glede okrivljenikova odnosa sa sinom, navela je da je u jednom navratu prisustvovala primopredaji djeteta od strane majke prema ocu, te se sjeća da se dijete u toj prilici ocu razveselilo. Sjeća se i da je okrivljenik naglašavao koliko voli dijete, dok se u pogledu spomenute primopredaje prisjetila da je bilo određenih, time da u ovom trenutku ne zna konkretno kakvih, problema oko viđanja djeteta te zgode. Misli da je oštećenica navodila neki razlog zbog kojeg ne može dijete predati, ali se ne sjeća o kojem se razlogu radilo. Na pitanje zastupnice optužbe je li upoznata s kakvom prijetnjom okrivljenika u kojoj bi se spominjalo njegovo dijete odgovorila je da je ĐS obavijestila HZSR, Područni ured Ivanec o prijetnji koja bi bila izrečena te može reći da su nakon toga taj događaj prijavili policiji. Ne zna jesu li o tome prvo obavijestili policiju ili gospođu ĆST. Ne sjeća se da bi ona okrivljeniku govorila da oštećenici nije dužan davati informacije o djetetu kada je s njim bio u Bosni, već može reći da je fotografije koje je od njega zaprimila iz Bosne prosljeđivala dalje oštećenici. Na daljnje pitanje oštećenice je li od svojih nadređenih dobila upozorenje za nekorektno ponašanje prema njoj, odgovorila je da jest, dok na pitanje na koji način je oštećenica ispraćala dijete prilikom primopredaje, odgovara da ga je pozdravila i rekla mu da ide kod oca. Vezano za spomenuto upozorenje od strane nadređenog objasnila je da se radilo o situaciji u kojoj su u sklopu postupka kolegica i ona otišle u stan oštećenice, no s obzirom na povišene tonove s obje strane u tom razgovoru zamolila je oštećenicu da je pusti da dovrši rečenicu, na što se ona uzrujala i prijavila je njezinoj nadređenoj, koja ju je potom upozorila da ne smije na taj način komunicirati. Subjektivni stav svjedokinje je da u toj situaciji nije pogriješila, već da je samo branila svoje granice tražeći mogućnost i pravo da dovrši rečenicu. Svemu navedenom doda la je da je okrivljeni NS često kontaktirao Zavod u pogledu djeteta, no sjeća se i jedne situacije u kojoj je verbalizirao da, iako je u vezi s novom partnericom, da bi bio spreman nastaviti vezu s ĆST, ako bi ona to htjela.

14. Iz iskaza svjedokinje RS s rasprave 16. rujna 2025. u bitnome proizlazi da je upoznata s ovdje okrivljenim i oštećenicom u smislu njihovih obiteljskih odnosa, te o odnosu njih dvoje spram njihova djeteta, bila je prisutna u dva perioda po šest mjeseci prilikom kontakata oca s djetetom. Svjedokinja je bila osoba zadužena za kontakte glede djeteta, imenovao ju je područni ured temeljem rješenja suda o viđanju djeteta. To se sve događalo u razdoblju tijekom 2023. i 2024., a radilo se po dva razdoblja od šest mjeseci, pri čemu je drugo razdoblje započelo negdje u travnju 2024. godine. Odnos okrivljenika i oštećenice spram njihova djeteta bio je dobar, za razliku od njihova odnosa kao partnera koji je bio nikakav. Okrivljenik je radio u inozemstvu, u Njemačkoj, odnosno Sloveniji, te su postojali problemi odnosno otpori od strane majke u pogledu mogućnosti njegova viđanja djeteta, zbog čega je on katkad pomicao svoje dolaske na susrete. Upitana je li kod majke primijetila otpor odgovorila je da jest, primijetila je s njezine strane pokušaj neostvarivanja kontakata oca i djeteta zbog toga što je ona smatrala da je okrivljenik loš otac. Oštećenica je kao majka poštovala sudsku odluku, dijete je predavala, no pričajući o otporu mislila je na to da je oštećenica mogla spriječiti viđanje, spriječila bi ga, ali s obzirom na egzistirajuću sudsku odluku, istu je poštovala. Dječak se veselio viđanju sa svojim ocem, a svjedokinja smatra da je to viđanje bilo u interesu djeteta. Na pitanje jesu li postojale kakve prijave od strane oštećenice u HZSR odgovorila je da jesu, naime ona nije bila zadovoljna sa svjedokinjom, isto kao ni okrivljenik, konkretno jer su oboje smatrali da zauzima stranu onog drugog roditelja. Najviše problema bilo je kada je došlo vrijeme izrade i distribucije vrtićkih kalendara, kada je okrivljenik odredio osobu koja bi u njegovo ime uzela te kalendare, čemu se oštećenica protivila te ga je prijavila da je kalendare dao nepoznatim osobama, a nakon čega je uslijedio pritisak od strane oštećenice prema HZSR-u i vrtiću u smislu optužbi za nekakvu zlouporabu. Smatra da je ta optužba otišla u potpuno krivom smjeru. Nadalje je iskazala primjerice o problemu koji se dogodio kada je na snazi bila zabrana približavanja, a kada je prilikom susreta došlo do problema u provedbi te mjere opreza, dok je na pitanje jesu li pritužbe od strane oštećenice protiv nje odnosno djelatnika HZSR-a bile učestale navela da na to ne može odgovoriti, zna da je bila spominjana u dvije prijave koje je vidjela. U prijavi od 3. siječnja 2024. oštećenica joj se obratila problematizirajući davanje vrtićkih kalendara nepoznatoj muškoj osobi određenoj od strane okrivljenika kao oca, uz najavu oštećenice da će biti primorana prijaviti takvo postupanje policiji, ako isto ne prestane. Oštećenica je često izražavala nezadovoljstvo, primjerice ako bi okrivljenika nazvala gospodinom, kada bi je optuživala da čime ju je on to kupio, odnosno zaslužio da ga zove na taj način. Vezano za odnos okrivljenika i njegovog sina rekla je da bi taj odnos opisala kao odnos ljubavi, ne može reći ništa problematično da bi postojalo u odnosu okrivljenika prema sinu, on je kao otac OK, no problem je interakcija njega i oštećenice, u tom odnosu je nedostajalo puno strpljenja. Na pitanje okrivljenika svjedokinja je rekla da okrivljenik ničime nije dao do znanja da bi naudio svom sinu, dok može reći da je oštećenica iskazivala strah u pogledu mogućnosti da okrivljenik dijete odvede i ne vrati iz Bosne. Svjedokinja je s okrivljenikom komunicirala o odvođenju djeteta u inozemstvo, odnosno o tome što bi bilo kada dijete ne bi vratio, na što je on rekao da je svjestan da bi time sam sebi zatvorio vrata. O tome su razgovarali nakon što je oštećenica tražila da ona bude prisutna kod susreta okrivljenika s djetetom, pa je ona tim povodom okrivljeniku objasnila posljedice ne vraćanja djeteta iz inozemstva. Na pitanje branitelja kako je dijete u tom periodu reagiralo na susrete s ocem, rekla je da da je već rekla da je to bilo čisto iskazivanje ljubavi pa nije niti bilo bitno jesu li postajale prilikom tih susreta neke druge osobe, može reći da se vidjela obostrana ljubav okrivljenika i djeteta. Na pitanje zastupnice optužbe je li upoznata s navodnom prijetnjom izrečenom pred ĐS od strane okrivljenika, odgovorila je da ne zna ni za kakvu prijetnju, ona je imala samo ulogu u pogledu prisustvovanja preuzimanju djeteta i prisustvovanju kontaktima s istim, dok u drugom svojstvu nije radila glede obitelji NS u HZSR. Na pitanje oštećenice u pogledu verbalnih okršaja kojima je svjedočila, iskazala je da je jedne prilike okrivljenik iskočio iz auta revoltiran jer da mu je oštećenica pokazala srednji prst, na što je on rekao "mrš". Svjedokinja mu je nakon toga rekla da sjedne u auto, što je on poslušao, dok na pitanje oštećenice je li to prijavila odgovara da nije jer nije smatrala da je to bilo nešto toliko važno da bi bila dužna izvršiti prijavu. Moguće je da je ona u izvješću napisala da je majka odbila rukovanje i da u tom smislu ne želi suradnju, a pritom pojašnjava da u izvješća unosi sve ono što smatra bitnim. Na daljnje pitanje oštećenice je li joj bilo poznato da je i ona u to vrijeme radila u smjenama, odgovorila je da može iskazati o stanovitoj nefleksibilnosti oštećenice u pogledu omogućavanja kontakata djeteta i oca, primjerice kada je on molio pomicanje termina zbog nekih svojih obaveza, s njezine strane ponekad nije postojalo razumijevanje te se činilo kao da ne želi omogućiti viđanje. Smatra da se radilo o svojevrsnom inaćenju od strane oštećenice. Na pitanje oštećenice sjeća li se događaja ispred zgrade u kojem bi ona zbog verbalnog napada okrivljenika počela plakati svjedokinja je odgovorila da se sjeća da je ista znala početi plakati u njezinoj prisutnosti, konkretnog događaja za kojeg ju oštećena pita se ne sjeća, dok može reći da situacije u kojima je oštećena znala zaplakati nije prijavljivala jer nije smatrala da se radi o takvim okolnostima kakve bi trebala prijavljivati. Kod primopredaje nije bilo sukoba, osim jednog o kojem je ranije iskazala, tako da se ne sjeća situacije u kojima bi oštećena plakala, a da bi svjedokinja vidjela da se radilo o verbalnom napadu od strane okrivljenika.

15. Iz iskaza svjedokinje ĐS s rasprave 26. svibnja 2025. proizlazi da je zaposlena u Centru za pružanje usluga u zajednici Ivanec te je od 15.11.2024. do 31.3.2025. bila voditeljica mjere intenzivne stručne pomoći nad ostvarivanjem roditeljske skrbi o zajedničkom mldb. djetetu MS. S okrivljenikom je u dva susreta osobno kontaktirala, u Centru kod upoznavanja te nekoliko puta telefonski, a zadnji put susreli su se u Pahinskom 11. prosinca 2024. Okrivljenik je u toj prigodi bio emocionalno preplavljen te je u jednom trenutku izražavao ljubav prema bivšoj supruzi govoreći da će joj sve oprostiti, dok je u drugom trenutku govorio da je treba kazniti i izražavao netrpeljivost prema njoj. U određenom trenutku prilikom navedenog susreta okrivljenik je izjavio, a kao odgovor na pitanje svjedokinje razmišlja li da nekome naudi, “ako ću ubiti koga, ubit ću sebe i sina". Nakon navedene izjave okrivljenik je istu povukao, i to nakon što ga je pitala da li bi mogao nauditi svom sinu, nakon čega je on rekao da ne bi nikada naudio svome sinu kojega voli, ali kada dijete odraste situacija će se promijeniti i bivša supruga će biti u njegovoj poziciji, a ako bi nekad poludio, da bi digao ruku na sebe i da se to isto neće dogoditi. S obzirom na takve navode okrivljenika ona je iste bila dužna prijaviti te je napravila izvanrednu bilješku kao voditelj mjere, u kojoj je među ostalim navela da bi prilikom primopredaje djeteta bilo dobro kao posrednika odrediti neku drugu osobu, a ne starijeg sina JST, s obzirom da je okrivljenik ranije izražavao sumnju da postoji incestuozan odnos OS i njezina sina JST, a koji je njihovo zajedničko dijete mldb. AS dovodio na susrete. Svjedokinja je smatrala da je dužna prijaviti izrečene riječi jer je ocijenila da postoji visok stupanj rizika za dijete i okrivljenikovu bivšu suprugu, a sve s obzirom na izrazito visoke oscilacije u ponašanju okrivljenika, budući da je on prilikom istog razgovora u jednom trenutku bio smiren i kontroliran, dok je u drugom trenutku postao nekontroliran uz primjerice crvenilo na vratu. Njezina procjena bila je da postoji izrazito visoka opasnost od femicida, premda ne dovodi u pitanje da isti svoje dijete jako voli, po pričanju teta iz vrtića čula je da je dijete bilo veselo kada je s njim kontaktiralo. Zbog svoje procjene psihičkog stanja okrivljenika, iako nije psihijatar, i u bilješci je preporučila da ga se uputi na psihosocijalno savjetovanje u obiteljski centar, budući da smatra da okrivljeniku stvarno nije dobro. Zbog svega smatrala je da bi dijete moglo biti ugroženo kod primopredaje, odnosno više prilikom vraćanja sa druženja kod okrivljenika, njezino je mišljenje da okrivljenik nema uvid u situaciju i da ne preuzima odgovornost za vlastite postupke, kao i da se možda ne bi mogao kontrolirati u frustrirajućim situacijama, a u konkretnom slučaju radi se o situaciji u kojoj okrivljenik gubi posao, ostao je bez supruge, bez zadovoljavajućih kontakata sa sinom prema njegovom mišljenju, pa se postavlja pitanje što više on ima za izgubiti. Okrivljenik je također izjavio da OS treba kazniti za njezina zlodjela te si svjedokinja postavlja pitanje koja je najveća kazna majci. Odatle potječe njezin strah za dijete pa je smatrala da postoji opasnost za dijete, kao i za bivšu suprugu OS i njezino prvo dijete JST, kojeg je optuživao da mu se cereka u lice te ga optuživao za incestuozan odnos sa svojom majkom. Sjeća se i situacije u kojoj su tete iz vrtića prigovorile da ih okrivljenik ponekad prečesto kontaktira putem telefona pa su oni prilikom razgovora pokušali okvirno dogovoriti termine koji bi odgovarali i tetama i okrivljeniku, na što je okrivljenik ljuto reagirao u smislu da se ne kani pridržavati ograničenja i neka ga pokušaju shvatiti. Na pitanje vezano za dva osobna susreta nje kao voditeljice mjere i okrivljenika, odgovorila je da su u svakom od ta dva susreta postojale oscilacije u okrivljenikovom ponašanju. On je predloženu psihosocijalnu pomoć odbio, u prvom susretu među ostalim je rekao da ga je njegova braniteljica upozorila da vjerojatno neće biti oslobađajuća presuda u postupku koji je bio u tijeku, te je on prilikom tog razgovora verbalizirao da on više ne ide u zatvor, a na daljnje pitanje braniteljice rekla je da je istu stvar rekao i prilikom drugog susreta. Prvi susret je bio moguće otprilike tjedan dana prije drugog koji je uslijedio 11. prosinca 2024., ona nema obvezu bilježenja svakog susreta, već piše mjesečna izvješća, dok izvanredne bilješke piše u slučaju potrebe, a sporna prijetnja koju je prijavila uslijedila je prilikom drugog susreta 11. prosinca 2024. Nakon prvog susreta s okrivljenikom vidjela je da nešto kod njega psihički ne funkcionira, dok je nakon drugog susreta u to bila sigurna, a kada joj je predočeno da da iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka proizlazi da je okrivljenik osoba bez čvrsto utemeljene psihijatrijske dijagnoze i da je u sporno vrijeme bio ubrojiv, odgovorila je da se nada da je u krivu vezano za svoju procjenu moguće opasnosti da bi se moglo dogoditi neko zlo. Nakon što je okrivljenik, kako je ranije iskazala, opovrgnuo da bi naudio odnosno ubio svog sina, isti je rekao da će napraviti sve da ĆST bude u njegovoj poziciji i da bude kažnjena. Na pitanje vezano za njezin raniji iskaz iz kojeg proizlazi da na emocionalno stanje okrivljenika negativno utječe njegova bivša supruga s nekim svojim postupcima, odgovorila je da ostaje kod toga, tj. da štogod ona napravi njega iritira, primjerice ako on prvi dođe na određeno mjesto na koje kasnije pristupi ona, što mu predstavlja problem, s obzirom da je imao određene mjere opreza. Ponavlja da nije kompetentna za postavljanje psihijatrijske dijagnoze, ali jest kompetentna opisati ono što vidi, odnosno za verbalizaciju osjećaja koje je sporne prigode stekla, a to je bilo da se pobojala za okrivljenikova sina. U spornom razgovoru neke njegove barijere su popustile, te zgode bio je ljut, kako je navodio, zbog nevjere bivše supruge, te se teško nosio s činjenicom da više s njom nije u braku, odnosno s mogućnošću da njegov sin bude u kontaktu s nekim drugim muškarcem. Bio je fokusiran na vezu bivše supruge s PS, dok ne zna je li mu navodio da ga je taj dan vidio na ulasku u [adresa]. Što se tiče frekventnosti komunikacije okrivljenika s dječjim vrtićem, okrivljenik je svaki dan zvao dijete u vrtić pa su tete prigovorile da narušava dinamiku grupe. Od HZSR Ivanec svjedokinja je zaprimila sveobuhvatnu obiteljsku procjenu u kojoj su navedene prednosti okrivljenika, kao i rizici na njegovoj strani, pri čemu proizlazi da su kao njegove prednosti navedene izrazita emocionalna vezanost za dijete, primjerice da brine o osnovnim potrebama djeteta, dok su kao rizici navedeni nerazriješen odnos s bivšom suprugom, slabe reakcije na frustraciju, izrazito se teško kontrolira te impulzivno reagira, a majka da tvrdi da iznosi negativne stavove o drugom roditelju u prisutnosti djeteta. Na pitanje okrivljenika svjedokinja je nadalje odgovorila da joj je on 11. prosinca 2024. pokazao dvije video snimke, na jednoj je bila vidljiva OS u situaciji kada se vratila iz izlaska te je okrivljeniku pokazala srednji prst i izgovorila mu nešto u stilu "jebala sam se", dok je na drugoj snimci bilo vidljivo kako okrivljenik drži dijete koje plače i govori "mama, mama". Na daljnje pitanje je li okrivljenik te zgode 11. prosinca 2024. rekao da će dijete saznati sve o svojoj majci i da će tada odlučiti živjeti s njime te da će joj to biti kazna za sva njezina zlodjela, rekla je da je između ostaloga okrivljenik i to rekao. Na daljnje pitanje je li okrivljenik prije izrečene prijetnje koju je prijavila pojašnjavao opstruktivne radnje JST i OS, odgovorila je da ne zna u kojem trenutku razgovora je to bilo, odnosno ne zna je li to bilo tik prije izrečene prijetnje, dok je na daljnje pitanje odgovorila da uvijek postoji mogućnost da je određene riječi krivo protumačila. Nakon navedenog odgovora svjedokinje okrivljenik je zaplakao. Svjedokinja je dodala da su statistike pune crnih brojki i ona nakon spornog razgovora nije mirno spavala, pogotovo jer je smatrala da je okrivljeniku potreban psihijatrijski suport, a na daljnje pitanje okrivljenika rekla je da je on sporne prigode rekao da više ne ide u zatvor, da je proces u tijeku i da mu je braniteljica rekla da neće biti oslobađajuća presuda, a moguće da je rekao da će se svim dokazima boriti da ne ide u zatvor, napominjući "ja u zatvor više ne idem", zbog toga svega se ona zabrinula.

15.1. Iz iskaza svjedokinje ĐS od 30. prosinca 2024. proizlazi da joj je tijekom službenog razgovora s NS, na njeno pitanje da li pomišlja na neke nasilne radnje prema nekome odnosno da li je spreman nekome nauditi, isti odgovorio „ako ću ubiti koga, ubit ću sebe i sina“, a koje riječi je, iako ih je okrivljenik u nastavku razgovora opovrgnuo navevši da ako bi ikada poludio da bi digao ruku na sebe, ali da se to neće dogoditi, zbog cjelokupnog ponašanja okrivljenika tijekom tog razgovora (emocionalne oscilacije), nekih njegovih prethodnih navoda iz tog razgovora (da u zatvor više ne ide, iako je svjestan da mu prijeti zatvorska kazne) te svih okolnosti međusobnih odnosa između njega i bivše supruge, svjedokinja shvatila krajnje ozbiljnima i zabrinjavajućima te ih je kao takve bila dužna prijaviti nadležnom Zavodu za socijalni rad.

16. Iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka mr.sc. Nenada Horvata, dr. med. Od 15. siječnja 2025. (str. 613-621) proizlazi da se kod okrivljenog NS ne može postaviti neka specifična i čvrsto utemeljena psihijatrijska dijagnoza, zatim da je u sporno vrijeme i u odnosu na sporno ponašanje imao sačuvanu sposobnost shvaćanja suštine svojeg postupanja i sposobnost upravljanja svojom voljom i postupcima, odnosno da je bio ubrojiv, kao i da je u stanju u kojem je zatečen okrivljenik definitivno raspravno sposoban.

16.1. Ispitan na raspravi 27. listopada 2025. (str. 951-952), psihijatrijski vještak mr.sc. Nenad Horvat ostao je kod utvrđenja iz pisanog nalaza i mišljenja, a na pitanja obrane odgovorio da je prije izrade pisanog nalaza i mišljenja detaljno proučio dostav ljeni spis ODO u Varaždinu te su mu poznate okolnosti u kojima se sporno ponašanje odvilo, okrivljenik mu je tijekom obrade više puta naglasio i inzistirao na tome da su njegove riječi krivo prenesene i da su nakon toga krivo shvaćene te nije propustio naglasiti da se i te zgode, kao i u vremenu prije toga, osjećao frustriranim i prikraćenim zbog toga što su mu susreti sa sinom bili vremenski i prostorno vrlo ograničeni. Upitan za kompoziciju ličnosti okrivljenika, naglasio je da je o tome diskutirao u pisanom nalazu i mišljenju gdje je konstatirao određene imperfekcije u strukturi i dinamici osobnosti okrivljenika, ali da je isto tako ustvrdio da to nikada, pa ni u kritično vrijeme, nije uzimalo kliničke pa tako ni forenzičko-psihijatrijske kvalitete i intenzitet. Na posebno pitanje obrane naglasio je da se svaki psihijatar tijekom svoje karijere bezbroj puta suočava s osobama koje su dale suicidalnu izjavu, odnosno koje su govorile da će si napraviti ovo ili ono, da će se ubiti i slično, u nebrojeno mnogo slučajeva ispostavi se da su takve izjave potpuno lišene suicidalne namjere i da su odraz ponajprije osjećaja bespomoćnosti ili frustriranosti. Ne ulazeći u to je li okrivljenik inkriminirane riječi izrekao ili nije, vještak u njima onako kako su prenesene nije vidio opasnosti u smislu počinjenja samoubojstva. Na daljnje pitanje "da li se isto, odnosno rečeno u odnosu na suicidalne namjere, može reći i za navodnu izjavu u odnosu na dijete" naveo je da bi se u ovom slučaju radilo o takozvanom proširenom samoubojstvu, odnosno kada osoba prije nego što počini suicid usmrti nekoga vrlo bliskoga iz osjećaja solidarnosti ili da bi ga "spasio". Očajni ljudi da nažalost ponekad kreću u prošireni suicid, a svima je poznato da se to s vremena na vrijeme i dogodi, s obzirom da se takve tragedije odmah pročuju. Situacija proširenog suicida da uvijek neizostavno uključuje nesagledive količine afektivne napetosti i nesagledljive količine potpuno negativnog psihološkog materijala, međutim, radeći na ovom predmetu vještak je obratio pažnju na ovaj tragični fenomen, no nije pronašao momenata koji bi u njemu budili oprez ili sumnju da bi se takav scenario mogao dogoditi. U slučaju da je došao do takvog zaključka ili da je makar posumnjao na to, to bi definitivno bio dužan elaborirati u nalazu i mišljenju, ali tada sasvim sigurno ni ocjena ubrojivosti, ni forenzičke preporuke, ne bi bile takve kakve je predložio sudu. Na pitanje suda vještak je istaknuo da je radeći na ovom slučaju uočio da između okrivljenika i njegove bivše supruge postoji nemala količina neriješenih pitanja, zaostalih konflikata, prepiranja oko skrbništva i slično te da je sasvim jasno i logično da takva situacija može predstavljati trajni izvor frustracije, napetosti, tjeskobe i ogorčenosti, a on je stekao do jam da okrivljenik ipak donekle pomirljivo govori o osobi svoje bivše supruge, pri čemu je u više navrata naglasio kako respektira nju kao majku njegovog djeteta, a također da okrivljenik nije ostavio dojam osobe koja bi se obračunavala sa svojom bivšom suprugom i poravnavala račune s njom na način da naudi svom djetetu jer, da jeste, nalaz i mišljenje definitivno bi izgledao drugačije. Nadalje, na posebno pitanje tužiteljstva odgovorio je da se nije odlučio sugerirati sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana jer aktualni propisi traže da se ova sigurnosna mjera primjenjuje prema osobama koje su proglašene krivima za agresivno intonirana kaznena djela ukoliko u svojoj strukturi ličnosti nose visoki agresivni potencijal, koji nisu u stanju konstruktivno neutralizirati, prazniti ili sublimirati, pri čemu da se može dopustiti da je djelo koje mu je stavljeno na teret saturirano određenom dozom agresivnosti, ali radeći na ovom predmetu vještak nije stekao dojam da je pred nama osoba koja ima neprihvatljivo visok agresivni potencijal i koja nije u stanju s onim agresivnim momentima koje nosi u sebi izlaziti konstruktivno na kraj, stoga, smatrajući da ovaj okrivljenik ne može profitirati od spomenute sigurnosne mjere, vještak istu nije smatrao potrebnom predložiti.

U odnosu na kazneno djelo nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11, na štetu OS

17. Kazneno djelo protiv osobne slobode – nametljivim ponašanjem iz čl. 140. st. 1. KZ/11, čini tko prati ili uhodi drugu osobu ili s njom nastoji uspostaviti ili uspostavlja neželjeni kontakt ili je na drugi način zastrašuje i time kod nje izazove tjeskobu ili strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba, a kvalificirani oblik ovog kaznenog djela predviđen je u st. 2. navedenog članka tako što je propisano da isti postoji ako je djelo iz st. 1. počinjeno u odnosu na blisku osobu ili prema djetetu.

18. Oštećena OS opisala je, prilikom iskazivanja, ponašanje okrivljenika u inkriminiranom razdoblju, koje je u njoj izazivalo uznemirenost, strah i tjeskobu. Nesporno je da su oštećenica i okrivljenik bivši bračni drugovi, brak između kojih je razveden 20. ožujka 2024., koji imaju i zajedničko malodobno dijete AS, a prema navodima oštećenice isti već od 14. veljače 2023. (glede kojeg datuma je okrivljenik osuđen za počinjenje kaznenih djela tjelesne ozljede i prijetnje na štetu OS) više nisu živjeli zajedno. Nije sporno niti da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju od (26. rujna 2023. do lipnja 2024.) nastojao uspostaviti komunikaciju s oštećenicom putem elektroničke pošte (e-maila) i SMS poruka. Jedan dio te komunikacije odnosio se na njihovo dijete, u odnosu na što iz iskaza oštećenice proizlazi da nije blokirala okrivljenika putem e-maila jer joj je od strane djelatnika Centra za socijalnu skrb rečeno da mora s okrivljenikom komunicirati radi djeteta.

19. Okrivljenik ne spori da se sve poruke, uz optužnicu priložene spisu, odnose na komunikaciju između njega i OS, s kojom je komunicirao putem mail-a i SMS-a. On, međutim, ističe da u to vrijeme nije imao zabranu komuniciranja s oštećenicom, a da je on htio spasiti njihov brak, kao i da su postojali određeni problemi te je bilo i prepirki, no isto tako da mu ona nije dala do znanja da bi bila prestrašena, iako je istina da mu je rekla da neka je ne uznemirava. Također, navodi da joj on u tim porukama nije prijetio, već je prijetila ona njemu navodeći da je uznemirava i prijeteći mu prijavama. Ta komunikacija trajala je devet mjeseci, prvih pet do šest obraćao joj se želeći pomirbu, ona mu je uzvraćala na poruke, time da je naveo da je točno da je on pisao u većem obujmu nego što je to činila ona, no to iz razloga jer je on takav da sve u tančine objašnjava. Smatra da je razlog prijave od strane oštećenice to što se ona bojala da će dijete biti dodijeljeno njemu.

20. Iskaz oštećene OS u odnosu na kazneno djelo nametljivog ponašanja na njezinu štetu sud cijeni vjerodostojnim. Svjedokinja je detaljno opisala ponašanje okrivljenika i okolnosti slučaja, pritom iskazujući detaljno, koherentno, jasno, logično i neproturječno, a njezine tvrdnje podupire i materijalna dokumentacija u vidu preslike korespondencije. Oštećenica ne osporava da se dio poruka odnosio na njihovo dijete (dječak se zove MS), njegova zdravstvenog stanja i pohađanja vrtića, no ukazuje da se veći dio poruka ne odnosi na dijete. Isto tako, ne osporava da je na određene poruke okrivljenika odgovarala, i to kada ju je optuživao i uzimao na red.

21. Spisu prileži e-mail i korespondencija putem poruka između okrivljenog NS i oštećene OS (str. 29-124, str. 167-208, str. 266-274). Iz te komunikacije razvidna je učestalost obraćanja okrivljenika oštećenici, SMS porukama i e-mailovima različitog sadržaja, a iz iste ujedno nedvojbeno proizlazi da je oštećenica okrivljeniku jasno davala do znanja da je uznemirava i da traži da s time prestane. Tako spisu, primjerice, prileži korespondencija u vidu poruka okrivljenika od 16. studenog 2023. u 13,11 sati, u 13,17 sati, u 13,30 sati, u 13,41 sati i u 13,56 sati, a sve nakon poruke oštećenice okrivljeniku istog dana u 10,50 sati. Vidljive su iz priložene komunikacije e-mail poruke okrivljenika od 10., 13., 14. prosinca 2023., zatim od 6., 12., 13., 14., 15. siječnja 2024., kao i iz kasnijeg razdoblja. Pritom je vidljivo da 12. siječnja 2024. oštećenica odgovara da njihov sin MS spava i da više ne povraća, no i kraj navedenog toga dana okrivljenik joj šalje još četiri maila u kojima je među ostalim pita je li se stvarno zaljubila (str. 46), piše da ju voli (str. 47), da su najljepši par na svijetu i da su se „sjebali“ te je pita ima li sutra kakvih planova (str. 48), dok mu oštećenica odgovara samo vezano za stanje djeteta, ujedno ga moleći da njezine slike makne s društvenih mreža, pritom navodeći „nas više nema“ (str. 50). Nadalje, spisu (str. 51-119) prileži daljnja komunikacija koja datira iz razdoblja od 13. siječnja do 18. veljače 2024., kao i kasnija komunikacija putem poruka.

21.1. Sadržaj navedene korespondencije – koja nedvojbeno obuhvaća mnoštvo poruka kojima se okrivljenik obraćao oštećenici, pri čemu su određene ranije navedene primjera radi – takav je da (pored dijela poruka koje se odnose na zajedničko dijete, a koje nisu predmet ovog postupka s obzirom na činjenicu da su se kao roditelji dužni brinuti o istome, pa po logici stvari o tome kao odrasle osobe s dužnostima i odgovornostima i komunicirati) obuhvaća obraćanje okrivljenika uvredljive naravi, kao i ono u kojim izražava ljubav, međutim, iz (višekratnih) replika oštećenice jasno je vidljivo da se radi o komunikaciji suprotnoj njezinim željama.

21.2. Tako okrivljenik oštećenici, primjerice, piše: „A PS ne spominjes jebo te on u to dupe da te jebo, nikad ga ne spominjes. Sto li aaa“ (str. 29), „dao V da te PS cuva u celiji, da imas taj luksuz… Jebo te ZS,gadis mi se“ (str. 31), „na koju xes adresu da ti posaljem transkript razgovora sa bivsim muzem koji me pozivao i kao ja ga se bojim hahahaa…“ (str. 33), piše joj 10. prosinca 2023., citira se: „Tog 10.12. sam te prvi puta ugledao“. „Tog 10.12. sam se zaljubio u tebe“ i sl. (str. 39), zatim „Sjećaš li se nevjernice…imam video skoro sličan ovome od 11.2.2023 kada si došla izjebana u 00:30“ (str. 40), navodi joj da ga boli srce jer ga je zgazila „samo tebe za to boli pička jer si u drugom điru sa onom rugobom od čovjeka… Seri malo po drugima kao što sereš po meni“, piše joj da se spusti malo na zemlju (str. 53), da mu je žao što nisu uspjeli (str. 70), „Poštena…voliš subote aaaa Sinu kažeš vodi mama na sladoled snjeguljica,pa ga deportuješ a ti landaranje…gade“ (str. 91), „Vikendašice, tom što te guzi se kurči,meni više nečeš.Ne znam kako je pravilno i književno da ti napišem ali shvatit ćeš poentu.MRŠŠŠŠ“ (str. 93), da je đubre i da mu se gadi (str. 94), da je najljepša žena koju je upoznao, da mu nedostaje, pita je ima li koga, ima li šanse te da bi i on da uživa, „ako nemaš nikog i ako u tom tvom srcu ima imalo ove zaljubljene budale koja bi te gledala cijeli svoj zivot,ja bih se pomirio s tobom“, govori joj "A jebat se mozes ujutro", "đubre jedno bezobrazno", "Jesi lijepa dragi R", "Stvarno mi nedostaje sve tvoje" i drugo. Isto tako, okrivljenik u porukama pita oštećenicu da tko je glavonja kojem je pokazivala rukom prema njemu i djetetu na kasi u lidlu naočigled sviju prisutnih, navodi "onog s kim me mijenjas dok saljes poruke za laku noc i lijepe snove njega mozes ucutkati", ispituje oštećenicu tko je s njegovim sinom kada je ona na poslu, piše joj da neće imati užitak da dijete uči govoriti " ĆS" jer je dijete musliman, zatim da je zbog njezinih laži prenoćio u zatvoru, da neka se srami što je noć provela bez djeteta, traži neka mu kaže ima li koga u životu, te govori da bi se pomirio s njom.

21.3. Oštećenica, s druge strane, u više navrata poziva okrivljenika da je prestane uznemiravati. Spomenuto je ranije da je oštećenica povremeno odgovarala na poruke okrivljenika, što je i sama navela, no velikim dijelom to se odnosilo na pitanja vezana za njihovo zajedničko dijete, a dijelom, kako je sama navela, kada je se pozivalo na red. Velika većina poruka, vidljivo je, potječe od samog okrivljenika, što je i on sam potvrdio u svojoj obrani, opravdavajući to svojim običajem da sve u tančine objašnjava. Iz predmetne korespondencije uviđa se, međutim, kako ovdje nije stvar tek u tome da količina komunikacije od strane okrivljenika preteže nad onom upućivanom njemu od strane oštećenice, već o tome da se radilo o komuniciranju upućivanjem znatne količine sadržaja od strane okrivljenika oštećenici (koju ona ilustrira tvrdnjom da je u pojedinim slučajevima količina SMS poruka bila takva da joj se znala isprazniti baterija) suprotno njezinim željama, tj. usprkos njezinoj želji za prestankom takve komunikacije. Oštećenica je, tako, primjerice, 14. prosinca 2023. okrivljeniku napisala "Bio si bezbroj puta upozoren da ne piši više, da me uznemiravaš. Samo da te obavijestim, podnijet i ću prijavu na policiji i državnom odvjetništvu radi tog uznemiravanja…" (str. 42), nakon čega okrivljenik nastavlja sa slanjem mailova istog dana. Nadalje, 26. siječnja 2024. oštećenica mu piše " MS je dobro. Šmrca al ok. Ostalo opet sve o čemu pišeš… Ne zanima me. Upozoravam te skoro u svakom mailu da me ne uznemiravaj s tim sranjima… Ti za mene više nit postojiš nit ćeš postojati. Ti si samo Dinov otac… Dalje… Pišem isključivo vezano samo na zdravstveno stanje AS." (str. 81 – a tergo), 30. siječnja 2024. piše mu "…I PREKINI ME VIŠE UZNEMIRAVATI!", nakon čega joj okrivljenik upućuje ranije spomenutu poruku sadržaja „Vikendašice, tom što te guzi se kurči,meni više nečeš.Ne znam kako je pravilno i književno da ti napišem ali shvatit ćeš poentu.MRŠŠŠŠ“ (sve na str. 93), a u sljedećoj poruci od istog dana govori joj da je đubre (str. 94). Dalje, oštećenica u mailu od 12. veljače 2024. upozorava okrivljenika da je ovaj mail "odblokiran samo za pitanja vezana uz dijete", dodajući "Al da, ok je dijete" i da je uznemirava pa da se radi o nametljivom ponašanju (str. 103 i 104), kao što mu je i u SMS porukama govorila: "Ajd pusti me više na miru", "Ne uznemiravaj mi roditelje" (str. 183), "Dosta UZNEMIRAVANJA. Nastaviš li mi smetati, ove će sve poruke biti proslijeđene na ODO. Ja tebe nisam dužna više trpit" (str. 194), "Ajd sad LIJEPO MOLIM pusti me više na miru. Ovo više nije smetanje. Ovo je uznemiravanje." (str. 202) i dr.

21.4. Posve je jasno i nedvosmisleno da je oštećenica okrivljeniku u brojnim navratima davala do znanja da ne želi komunicirati s njime, izuzev o njihovu djetetu. Iz prikazanih dijelova komunikacije proizlazi i da mu oštećenica odgovara na pitanja vezana za dijete, a istovremeno ga upozorava da je preostala komunikacija protivna njezinoj volji. Iz prednjih poruka oštećenice vidljivo je da ona okrivljenika traži da prestane s porukama takve naravi, upozorava ga da iste smatra uznemiravanjem, ali ga upozorava i da će ga prijaviti nadležnim tijelima u slučaju da ne prestane s takvim ponašanjem, koje čak i sama naziva nametljivim. Unatoč tome, vidljivo je također da okrivljenik ne posustaje, već nastavlja sa slanjem većeg broja poruka, štoviše, prezentiran je prethodno primjer gdje joj 30. siječnja 2024., nakon njezina traženja (u 12,34 sati) da je prestane uznemiravati, (u 12,49 sati) replicira sa "Vikendašice, tom što te guzi se kurči,meni više nečeš.Ne znam kako je pravilno i književno da ti napišem ali shvatit ćeš poentu.MRŠŠŠŠ“ i (u 17,29 sati) da je đubre.

22. Okrivljenik navodi da je cilj komunikacije bio spasiti brak sa oštećenicom, a prestao je komunicirati kada je stvarno uočio da braku nema spasa. Okrivljenik je sa spornim ponašanjem, relevantnim za ovaj postupak, započeo po izlasku iz zatvora u ranije vođenom predmetu, a sadržaj poruka upućuje na zaključak da je on, između ostalog, zaista izražavao htijenje za pomirbom, no ta ga činjenica sama po sebi ne opravdava jer mu ne daje za pravo na uspostavljanje neželjenog kontakta s oštećenicom. Oštećenica je, ranije je navedeno, iskazala da s okrivljenikom nije živjela zajedno od 14. veljače 2023., dok je godinu dana nakon toga, 20. ožujka 2024. njihov brak razveden, a neželjeno ponašanje okrivljenika nastavilo se do lipnja 2024., nakon čega je prestalo, na što upućuje i obrana samog okrivljenika u kojoj navodi da je od lipnja 2024. pa do prosinca iste godine (kada je lišen slobode te mu je određen istražni zatvor u ovom predmetu) s oštećenicom komunicirao samo vezano za dijete , a da je prethodno komunikacija trajala devet mjeseci. U tom smislu sud prihvaća obranu okrivljenika u dijelu kada definira razdoblje u kojem je upućivao poruke oštećenici koje nisu bile vezane samo za njihovo dijete te kada je slanje poruka takve naravi prestalo, da je vidljiva njegova želja za revitalizacijom braka, kao i kada priznaje da mu je oštećenica rekla da neka je ne uznemirava, no s druge strane, sud cijeni nevjerodostojnom, i usmjerenom otklanjanju kaznene odgovornosti od sebe, obranu okrivljenika u dijelu u kojem on negira da bi takvo njegovo ponašanje kod oštećenice izazvalo strah i tjeskobu. Iz iskaza oštećenice proizlazi suprotno, da je postupanje okrivljenika kod nje izazvalo uznemirenost, strah i tjeskobu, a sud njezin iskaz i u tom dijelu cijeni vjerodostojnim. Isto je, naime, životno, logično i realno, a koji se zaključak bazira na prednje navedenim okolnostima, učestalosti, količine, dinamike i sadržaja neželjene komunikacije kojoj je oštećenica bila izložena od strane okrivljenika, kakvo ponašanje je objektivno prikladno izazvati kod druge osobe uznemirenost, strah i tjeskobu. Treba ponoviti da mu je oštećenica nedvosmisleno i jasno davala do znanja da ne želi komunikaciju s njime (izuzev one oko djeteta), što okrivljenika nije sprječavalo da s istom nastavi, štoviše, da joj se u dijelu poruka obraća i izrazito uvredljivo. Sve navedeno trajalo je kroz dulje razdoblje, od preko devet mjeseci, pa i nakon razvoda njihova braka, a s obzirom na sadržaj, učestalost i količinu te komunikacije, povezano sa činjenicom da je okrivljenik ranije pravomoćno osuđen zbog kaznenih djela nasilne prirode (prijetnje i tjelesne ozljede) na štetu oštećene OS te je upravo na početku inkriminiranog razdoblja u tom postupku pušten na slobodu, a imajući u vidu i da je oštećenica okrivljenika u konačnici, nakon što ga je u mnoštvu prilika upozoravala da je ne uznemirava te ga je, kako navodi, znala blokirati na mobitelu, da bi ga ponovno odblokiravala zbog upute nadležnog tijela socijalne skrbi radi potrebe skrbi za dijete, i prijavila zbog spornog nametljivog ponašanja, sve navedene okolnosti temelj su za zaključak o vjerodostojnosti tvrdnje oštećenice da je okrivljenikovo ponašanje rezultiralo njezinom tjeskobom, strahom i uznemirenošću jer se bojala da joj okrivljenik nešto ne učini. S time u vezi valja ukazati da je svjedok ČS, prijatelj okrivljenika koji je na njegovu molbu posredovao prilikom primopredaja djeteta kao osoba od okrivljenikova povjerenja, na pitanje okrivljenikova branitelja je li ĆST kada djelovala uplašeno ili uznemireno odgovorio da mu je jedne prilike rekla da on IS ne poznaje dobro, pritom svjedok misli da je to rekla u smislu da on nema pravu sliku o tome kakav je okrivljenik doista.

23. Pritom valja napomenuti da je okrivljenik nesporno bio opterećen situacijom sa oštećenicom, s kojom je prijetio raspad braka, do kojeg je u konačnici tijekom inkriminiranog razdoblja i došlo, a kojoj je predbacivao preljub. Tim povodom on je oštećenici upućivao određeni uvredljivi sadržaj (kao što je, primjerice, "A ZS ne spominjes jebo te on u to dupe da te jebo, nikad ga ne spominjes.", "Jebo te ZS,gadis mi se", "imam video skoro sličan ovome od 11.2.2023 kada si došla izjebana u 00:30", "samo tebe za to boli pička jer si u drugom điru sa onom rugobom od čovjeka", "tom što te guzi se kurči,meni više nečeš", "MRŠŠŠŠ"), koji je svakako neželjen i, životno, itekako podoban da uzrokuje uznemirenost pa i strah kod adresata takvog sadržaja, napose u ranije opisanim okolnostima koje prate ovaj slučaj odnosno imajući u vidu dinamiku i prošlost odnosa okrivljenika i oštećenice. Vezano za sadržaj predmetnog obraćanja okrivljenika oštećenici treba naglasiti da je nesporna činjenica da sva komunikacija okrivljenika nije bila uvredljiva, već da u dijelu poruka okrivljenik oštećenici govori, primjerice, da je najljepša žena koju je upoznao, da mu nedostaje, da bi se pomirio s njome, međutim, za kazneno djelo nametljivog ponašanja nije nužno da obraćanje počinitelja ima uvredljiv karakter, već i ovakvo ponašanje, s obzirom da je bilo neželjeno, a na što je oštećenica okrivljeniku više puta i na više načina ukazivala, predstavlja nametljivo ponašanje, protivno volji oštećenice koja je okrivljeniku, dodaje se, predočavala i da je otvorena samo za komunikaciju oko djeteta, dok ni iz čega ne proizlazi da bi bila zainteresirana za razgovor oko eventualnog pomirenja.

24. Ovdje treba reći da je za ocjenu kaznene odgovornosti okrivljenika za ovo kazneno djelo na štetu OS pravno neodlučno je li on oštećenici u tim porukama prijetio, na što on upire navodeći da nije, dok je kod toga neprihvatljiva njegova teza da je oštećenica njemu prijetila da će ga prijaviti policiji, pri čemu je na pitanje u čemu je vidio prijetnju odgovorio da primjerice u tome da je navodila da on nju uznemirava i prijetila mu prijavama. Prijetnje prijavom policiji ne smatraju se prijetnjom nekim zlom u smislu postojanja kaznene odgovornosti, već u konkretnom slučaju predstavljaju legitimnu i opravdanu reakciju oštećenice na situaciju u kojoj se našla. Također, nedvojbeno je da je između okrivljenika i oštećenice odnos u inkriminiranom razdoblju bio znatno narušen, tako svjedokinja RS navodi da je "njihov odnos kao partnera bio nikakav", svjedokinja ĐS iskazuje da je okrivljenik u jednom trenutku govorio da će oštećenici sve oprostiti, a u drugom da je treba kazniti iskazujući netrpeljivost spram oštećenice, svjedokinja VS navodi da je između okrivljenika i oštećenice postojao konfliktni odnos te da isti zbog neriješenih partnerskih odnosa nisu bili u stanju posve racionalno razmišljati, svjedok ŽS iskazuje da su okrivljenik i oštećenica imali dobar brak do trenutka kada ju je on udario, zbog čega je bio u zatvoru (glede čega da mu je okrivljenik rekao da mu je žao, da to nije trebao učiniti, ali da se dogodilo u trenutku slabosti), a poslije da su se stalno dešavali novi problemi, dok sam okrivljenik navodi da su postojali nerazjašnjeni problemi, a psihijatrijski vještak u nalazu i mišljenju konstatira da između okrivljenika i njegove bivše supruge postoji nemala količina neriješenih pitanja, zaostalih konflikata i slično, te je logično da ista može predstavljati trajan izvor frustracije, napetosti, tjeskobe i ogorčenosti, time da je njegov dojam da okrivljenik ipak pomir ljivo govori o osobi svoje bivše supruge, respektirajući je kao majku svojeg djeteta, a vještak konstatira i da narcističke crte ličnosti okrivljenika nose tendenciju da sebe, svoje stavove i svoje potrebe forsira na uštrb drugih, da je sebi prioritet i da od drugih očekuje da se tome povinjuju, te da ga te njegove karakteristike čine osjetljivim, naglim, ekspanzivnim, manipulativnim i nerijetko nepredvidljivim. U smislu svega navedenog naziru se motiv i razlozi za inkriminirano ponašanje okrivljenika koji je u predmetnom razdoblju nastupao djelomično željan pomirbe s oštećenicom, ali i s ogorčenjem prema njoj, frustriran i napet zbog određenih stvari, no u svakom slučaju nastupajući suprotno volji i željama oštećenice, na što ga je ona upozoravala, ali što je bilo, kada govorimo o predmetnom razdoblju, bezuspješno. Pritom se valja osvrnuti na iskaz svjedoka ŽS koji navodi da mu je poznato da je okrivljenik želio imati dobar odnos s oštećenicom kako bi imao i dobar odnos s djetetom te da je okrivljenik, koliko je svjedoku poznato, to pokušao postići na lijep način, te da o ĆST u njegovu društvu nije ružno govorio. Navedeni dio iskaza svjedoka ŽS ne utječe na zaključak o nametljivosti ponašanja okrivljenika prema oštećenici jer ovaj svjedok iskazuje u okviru svojih saznanja uslijed druženja s okrivljenikom. Iz dijela samih poruka vidljiva je želja okrivljenika za pomirenjem, međutim, cjelokupna komunikacija upućuje na to da okrivljenik, očito povrijeđen, frustiran i revoltiran, nije prezao niti od uvreda, a u svakom slučaju, kada je okrivljenici izražavao ljubav i nježnost, nesporno je da je isto bilo protivno njezinoj volji, što mu je ona nedvosmisleno stavljala na znanje.

25. Uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti, neprihvatljiva je teza okrivljenika da je oštećenica prijavu podnijela kako dijete ne bi bilo dodijeljeno njemu. Premda je nesporno da postoji konflikt i oko viđanja djeteta, prednje okolnosti demantiraju tezu o lažnoj i neutemeljenoj prijavi, već jasno ukazuju na kaznenu odgovornost okrivljenika zbog neželjenog ponašanja prema oštećenici koje je rezultiralo njezinom uznemirenošću, tjeskobom i strahom. U tom smislu valja uzgred primijetiti da je i sam okrivljenik na kraju svoje obrane verbalizirao da se nada da će sud uvidjeti da nije kriv, a posebno ne za kazneno djelo prijetnje stavljene mu na teret. Navedena opaska ne znači da je okrivljenik priznao kazneno djelo nametljivog ponašanja na štetu bivše supruge, međutim, mišljenje je suda da je on, apostrofirajući da se nada oslobađajućoj presudi posebno za na teret mu stavljeno kazneno djelo prijetnje, u određenoj mjeri implicirao svijest o nedopustivosti svojeg ponašanja spram oštećene OS tempore criminis u smislu počinjenja kaznenog djela nametljivog ponašanja, kako je za isto optužen u ovom postupku. Imajući u vidu sve ostale okolnosti koje proizlazi iz izvedenih dokaza, a koje dokazuju da je okrivljenik počinio navedeno kazneno djelo, navedena okolnost koja proizlazi iz obrane okrivljenika stoga dodatno osnažuje zaključak suda o kaznenoj odgovornosti okrivljenika u ovom dijelu.

26. Na temelju cjelokupnog dokaznog materijala, pri čemu svu materijalnu dokumentaciju sud ocjenjuje vjerodostojnom jer nije dovedena u sumnju od strane stranaka, zaključak je suda da nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik, na način opisan u činjeničnom opisu, a upućivanje kojih svojih navoda okrivljenik posebno ne osporava, počinio kazneno djelo nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11 na štetu OS, i to tako što je u periodu od 26. rujna 2023. do lipnja 2024., u [adresa] i [adresa], svjestan da njegova bivša supruga NST koja prebiva u [adresa], ne želi daljnju komunikaciju sa njime koja se ne odnosi na njihovo zajedničko maloljetno dijete, slao joj sa svoje e- mail adrese [adresa elektroničke pošte] na njezinu e- mail adresu [adresa elektroničke pošte] veći broj e- mailova, te joj od ožujka 2024. svakodnevno slao SMS poruke sa broja mobitela [broj telefona] na njezin broj mobitela [broj telefona], u kojima ju vrijeđao, nazivao pogrdnim imenima, pisao joj da ju voli, da mu fali, da dovodi druge k sebi u stan, da se kurva, da mu je uskratila sina 9 mjeseci, da zna gdje je i s kim bila 10. prosinca 2023., da ga blati po društvenim mrežama, da ga je prevarila, "sjebala" njihovu porodicu, neka se malo spusti na zemlju, da je nemoguća, da je sebično stvorenje, sebična i jadna, pisao joj "seri malo po drugima kao što sereš po meni", "tko je glavonja kojem si pokazivala rukom prema meni djetetu na kasi u lidlu naočigled sviju prisutnih", "onog s kim me mijenjas dok saljes poruke za laku noc i lijepe snove njega mozes ucutkati", ispitivao je tko je s njegovim sinom kada je ona na poslu, pisao joj neka ne uči dijete govoriti " ĆS" jer je dijete musliman, da je zbog njezinih laži prenoćio u zatvoru, da neka se srami što je noć provela bez djeteta, neka mu kaže ima li koga u životu, te da bi se pomirio s njom, a što je sve kod NST izazvalo tjeskobu i strah za njezinu sigurnost.

27. Navedeno ponašanje okrivljenika proizlazi iz korespondencije putem elektroničke pošte i poruka slanih putem mobitela, za koje je okrivljenik učinio nespornim da su slani s njegove strane, a glede kojih se jasno, detaljno i nedvosmisleno izjasnila i sama oštećena OS. Iz iskaza oštećenice i samih poruka proizlazi nadalje da je ona okrivljeniku jasno davala do znanja da takvo ponašanje okrivljenika smatra uznemiravanjem te ga je tijekom vremena u brojnim navratima upozoravala da s time prestane, na što se okrivljenik tijekom inkriminiranog ponašanja oglušio. Ranije je, također, obrazloženo da iz iskaza oštećenice proizlazi da je takvo ponašanje okrivljenika kod nje izazvalo strah, uznemirenost i tjeskobu, i ukazano na momente koji govore u prilog istinitosti njezina iskaza i u tom dijelu. Pritom ovdje valja ponoviti da nije sporno da je oštećenica na pojedine poruke okrivljeniku odgovarala, međutim, već je navedeno da mu je pretežito odgovarala na pitanja vezana za dijete – istovremeno ga upozoravajući da je preostala komunikacija protivna njezinoj volji, a dijelom mu je odgovarala, kako je sama navela, kada je se pozivalo na red. U svakom slučaju, sadržaj i cjelokupan kontekst komunikacije takav je da ne ostavlja mjesta dvojbi da, osim što znatno preteže komunikacija upućivana od strane okrivljenika prema oštećenici, oštećenica nastupa rezervirano, nezainteresirano za aktivnu komunikaciju, pružajući informacije o djetetu, a dajući okrivljeniku, ponovno se to ovdje ističe, izričito do znanja da želi da je prestane uznemiravati. Ilustracije radi, ponavlja se kao primjer da je tako oštećenica 14. prosinca 2023. u 06,45 sati okrivljeniku piše "Bio si bezbroj puta upozoren da ne piši više, da me uznemiravaš. Samo da te obavijestim, podnijeti ću prijavu na policiji i državnom odvjetništvu radi tog uznemiravanja…" (str. 42), nakon čega joj okrivljenik isti dan u 07,24 sati između ostalog piše da ga je prevarila i „sjebala našu porodicu“, zatim joj u 07,44 sati piše „Nisi se zapitala pa dali trebamo sjes ti i razgovarati te jedno drugom u lice reći ono što nas boli“, a u 13,09 sati piše „I jesi li očejfila??? Znaš mene zabole jebene uspomene s tobom… “ te da ga boli srce jer ga je zgazila, dodajući: „samo tebe za to boli pička jer si u drugom điru sa onom rugobom od čovjeka… Seri malo po drugima kao što sereš po meni“. Isto tako, iz određenih mailova proizlazi da mu je oštećenica odgovorila na pitanje oko djeteta, ali ga ujedno upozorila da je prestane kontaktirati oko stvari koje se djeteta ne tiču. U tom kontekstu sama činjenica da je oštećenica odgovarala na dio poruka, ponekad i oštrijim tonom, na što ukazuje branitelj u završnom govoru, ne predstavlja temelj za promjenu zaključka suda o posljedicama koje je sporno ponašanje okrivljenika imalo na oštećenicu. Vidljivo je, naime, da oštećenici ni na koji način ne konvenira kontaktiranje od strane okrivljenika, koji je netom prije izašao na slobodu iz zatvora u kojem se našao zbog dvaju kaznenih djela nasilne prirode počinjenih na štetu upravo oštećene OS, pri čemu mu je tekao i rok provjeravanja iz djelomične uvjetne osude, no i unatoč tome oglušivao se na apele oštećenice za prestankom uznemiravanja, te je zbog svega, ovdje i ranije, navedenog prihvatljiv kao vjerodostojan iskaz oštećenice o bojazni, uznemirenosti i tjeskobi prema okrivljeniku zbog njegova ponašanja.

28. Budući da je okrivljenik postupao tako da je s oštećenicom nastojao uspostaviti ili uspostavljao neželjeni kontakt i time kod nje izazvao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost, a djelo je počinjeno u odnosu na oštećenicu kao blisku osobu u smislu čl. 87. st. 9. KZ/11 koji propisuje da su bliske osobe između ostalog i članovi obitelji (među kojima su i bračni drugovi, sukladno čl. 87. st. 8. KZ/11) te bivši bračni drugovi, a nesporno je da su u dijelu inkriminiranog razdoblja okrivljenik i oštećenica bili bračni, a nakon toga, uslijed razvoda braka 20. ožujka 2024., postali su bivši bračni drugovi, ostvario je time objektivna obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11.

29. Što se tiče subjektivnog odnosa okrivljenika, kao počinitelja, prema ovom kaznenom djelu, nesporno je da je okrivljenik bio ubrojiv u vrijeme počinjenja ovog djela (koje je u cijelosti unutar inkriminiranog razdoblja kaznenog djela nametljivog ponašanja na štetu PS, a za koje kazneno djelo je na temelju nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka utvrđeno da je okrivljenik u vrijeme njegova počinjenja bio ubrojiv), nema dvojbe da je pritom bio i svjestan protupravnosti, znajući da je to djelo zabranjeno, dok na njegovoj strani ne postoji niti jedan ispričavajući razlog, a osim toga bio je svjestan obilježja kaznenog djela i htio njegovo počinjenje, dakle postupao s izravnom namjerom jer je znao da oštećenica ne želi kontaktirati s njime, izuzev glede zajedničkog djeteta. Stoga se zaključuje da je okrivljenik, osim objektivnih, ostvario i subjektivne elemente kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11 te je, posljedično, s obzirom na zaključak da u dokazanom ponašanju okrivljenika, činjenično opisanom u izreci presude, postoje sva obilježja tog kaznenog djela, za isto proglašen krivim.

29.1. Pritom je sud, sukladno čl. 3. st. 4. KZ/11, imajući u vidu da je tijekom inkriminiranog razdoblja, odnosno za vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela iz čl. 140. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11, došlo do izmjene zakona, primijenio zakon koji je bio na snazi u vrijeme dovršenja radnje.

U odnosu na kazneno djelo nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. KZ/11, na štetu PS

30. Iz iskaza žrtve PS proizlazi da je on bio u vezi s OS petnaestak godina prije davanja iskaza, te slijedi okolnostan prikaz ponašanja okrivljenika u inkriminiranom razdoblju spram njega. PS, tako, ispitan kao svjedok opisuje da je okrivljenik negdje u veljači 2023. vidio njega na kavi s OS, nakon čega mu se okrivljenik počeo javljati, optužujući ga da je u vezi s OS i vrijeđajući ga, na što on nije odgovarao osim što mu je rekao da ga se kloni. Kada je okrivljenik završio u istražnom zatvoru, njegovo obraćanje je prestalo, sve do rujna 2023. kada je okrivljenik izašao iz istražnog zatvora, a otkada je svjedok PS počeo dobivati pozive sa skrivenog broja. Zaključio je da bi t i pozivi mogli biti jedino od okrivljenika, a taj zaključak temelji na tome što takvih poziva nije bilo upravo u ono vrijeme kada je okrivljenik bio u istražnom zatvoru, dok svjedok ni s kim nije bio u zavadi. Nadalje je opisao kako ga je okrivljenik tražio na radnom mjestu u Kaznionici u Lepoglavi, čekao njegov dolazak na posao, putem mobitela Mačekove partnerice HS upućivao mu poruke uvredljivog i omalovažavajućeg sadržaja, a prilikom mimoilaženja vozilima da je naglo skrenuo prema njemu, pritom mu prijeteći pokazujući prstom, a što sve ga je kod njega izazvalo strah, nelagodu i uznemirenos t.

31. Iskaz žrtve PS sud cijeni vjerodostojnim. Isti je detaljno opisao ponašanje okrivljenika, iskaz je glede relevantnih okolnosti koherentan, životan i logičan, a sud ne nalazi razloga za sumnju u njegovu vjerodostojnost i uvjerljivih razloga na temelju kojih bi se moglo zaključiti postojanje namjere žrtve PS da lažno iskazuje, tereteći okrivljenika za kazneno djelo na njegovu štetu. Istina je, a što nije ni sporno, da je okrivljenik optuživao PS i OS da su u vezi (na početku inkriminiranog razdoblja OS bila je u braku s okrivljenim NS, dok je prije petnaestak godina bila u vezi s PS, kako isti navodi u svojem iskazu) te je od kada je iste vidio na kavi okrivljenik započeo sa javljanjem PS. Na strani okrivljenika postoji, dakle, okidač za kontaktiranje PS, koje je međutim, bilo neželjeno s Mačekove strane. Činjenica, međutim, da su PS i OS ranije bili u vezi i da ih okrivljenik, vidjevši ih ponovno u društvu, optužuju da su isti sada ljubavnici, sama po sebi ne dovodi u sumnju iskaz žrtve PS niti ukazuje na njegovu motivaciju za lažnim prijavljivanjem i iskazivanjem. Mačekov iskaz, kako je rečeno, ima kvalitete koherentnosti i logičnosti spram bitnih okolnosti, a podupiru ga materijalna dokumentacija, kao i iskaz svjedokinje HS.

32. Dio poruka priloženih u spis odnosi se na razdoblje koje nije obuhvaćeno, kao inkriminirano, u ovom postupku, a za što i iz iskaza žrtve PS proizlazi da mu se okrivljenik javljao prije nego što je završio u istražnom zatvoru. Navedene poruke nalaze se na str. 556-561 te na str. 566-610 spisa i nisu od odlučnog značaja za ovaj postupak. S druge strane, relevantne poruke koje datiraju iz inkriminiranog razdoblja nalaze se na str. 393-399, str. 406-409 i str. 562-565, pri čemu je PS iskazao da se na listu 393-396 radi o porukama koje je okrivljenik slao žrtvinoj djevojci HS, na listu 397 o poruci koju je slao njegovoj djevojci pod nekakvim lažnim profilom E&D, na listovima 398-399 poruke slane djevojci HS, na listu 406 poruke koje je okrivljenik slao njemu, poruke s lista 407 te 409 slao je HS, a na listu 408 spisa poruke koje je slao njegovoj djevojci na temelju lažnog profila E&D, dok su na listovima 556-610 poruke koje je on slao njemu, dakle na listovima 556-561 koje mu je slao sa svog mobitela i očitano je njegovo ime " IS" na žrtvin broj mobitela, na listu 562 poruke poslane s lažnog profila E&D, kao i poruke koje se nalaze na listovima 563-565, a onda nakon toga je uočio da se od lista 566 do 581 nalaze poruke koje mu je slao sa svojeg imena i prezimena.

32.1. Iz poruka koje se nalaze na str. 393-399 nalaze se, dakle, poruke slane HS, partnerici žrtve PS, kao i na str. 407-409. Iz dijela tog materijala vidljiva je naznaka datuma 09.12.2024. te da se velik dio razgovora odvijao u večernjim satima toga dana, a iz sadržaja ovih poruka proizlazi prozivanje "Kad si zadnji put bio sa njom" uz spominjanje imena ĆST, na što pristiže odgovor 2012, nakon čega okrivljenik piše "Da ne uplicemo maju itd". Vidljivo je da nadalje proizlazi poruka kojom se pošiljatelj poziva da ga ostavi na miru odnosno da ga se okani, nakon čega slijede navodi "Jesam ti rekao da je ostaviš na miru", "Jesi dobro ponovno pročitao poruke???? Nemoj da te vidim blizu nje i djeteta jel ti jasno!!!", pita jel mu jasno za prilazak i konstatira "Ndma više zajebancije" dodajući "Još jednom pitam" i "Jel ti jasno za prilazak", navodi "Sina nemam zbog tebe gnjido", "JEL TI JASNO ZA PRIBLIŽAVANJE NJOJ I DJETETU MOM", "Što varaš HS", "Nećeš nikad bit sa mojom bivšom shvataš to", "Jesi toga svjestan PS", "Vikend ti je bio zadnji put da si ju vidio", "Ja za sina idem do kraja", "Pizda li vam materina", "Ja sam ti fokusiran lik", "Vidjet ćeš ujutro", "Bit će ti krivo u što si se upustio biciklista", "Ujutrp da me čekaš u Ptuju", "Da te zaspem slikama", "Da klekneš i izvineš se", "Jasno pičkice", "Jel ti jebeno jasno u šta si se uvalio", "Ujutro da si se nacrtao u 10" i dr.

32.2. Okrivljenik je u svojoj obrani potvrdio da se HS javio u prosincu 2024., pojašnjavajući da je "znao da se PS služio Viber brojem HS, njegove partnerice" te priznajući da je u toj komunikaciji ružno reagirao, a javio se znajući da taj broj koristi PS i rekao da ga ostavi na miru, time da je, objašnjavajući slanje poruka HS, istaknuo da je, nakon što se javio na broj HS, shvatio da mu s njezinog mobitela putem Vibera piše PS pa je s njime nastavio komunikaciju na taj broj. PS je naveo da se on nije služio mobitelom svoje partnerice HS i da nije odgovarao okrivljeniku s njezina mobitela, dok je HS iskazala da se svojim brojem putem kojeg je ostvareno kontaktiranje od strane okrivljenika koristi samo ona, da je nakon nekoliko poruka bilo vidljivo da se okrivljenik obraća malo njoj, a malo PS, a u odnosu na poruku sa str. 395, pisanu u muškom rodu, izjasnila se da može biti da su taj put ona i PS bili zajedno te da je ona bila pokraj kada je on napisao tu poruku te da misli da da je na tu poruku odgovorio PS čim je napisana u muškom rodu. Iako svjedokinja HS navodi da samo ona koristi svoj broj, a PS da se nije služio njezinim mobitelom, iz daljnjih navoda svjedokinje HS proizlazi da je moguće da je PS odgovorio na spomenutu poruku (u muškom rodu). Navedeno samo po sebi ne znači da se PS inače služi(o) mobilnim uređajem svoje partnerice HS, no iz samog sadržaja te i nekolicine drugih poruka nameće se zaključak da su upućene okrivljeniku od strane ili u ime žrtve PS, a u svakom slučaju nesporno je da je okrivljenik, šaljući brojne poruke naprijed elaboriranog sadržaja na broj HS, kao osobe bliske PS, smjerao upravo na to da se istima obraća baš PS. To je on priznao u svojem iskazu, tako proizlazi iz sadržaja samih poruka i jasno je da su iste plod opterećenosti okrivljenika odnosom između PS i OS, zbog kojeg (kako ga on vidi) gaji negativne osjećaje spram PS, koje mu porukama i izražava, ujedno mu prijeteći da će o svemu obavijestiti HS. Iz navedenog proizlazi da je ovo neželjeno ponašanje stvarno bilo usmjereno upravo na PS, a zbog čega je, uzgred se navodi, i odbačena kaznena prijava HS za isto kazneno djelo, na njezinu štetu. Proizlazi, prema tome, da je prednje navedene poruke okrivljenik pisao na broj žrtvine partnerice HS, no očito se obraćajući okrivljeniku i s ciljem uspostavljanja komunikcije upravo s njime. Na to upućuje i sam sadržaj poruka kojima okrivljenik aludira da su žrtva i OS ljubavnici te ga upozorava da se ne približava njegovoj bivšoj supruzi.

32.3. Na str. 406 te na str. 562-565 vidljive su također poruke za koje PS navodi da su slane njemu osobno. Pritom je na potonje navedenim porukama vidljivo da također datiraju od 9. prosinca 2024. i da su slane s profila pod nazivom "E & D"", kojeg PS u svojem iskazu logično shvaća kao " IS & Din". Naime, osim što postoji vremenska povezanost s porukama koje je HS nesporno slao okrivljenik, riječ je o porukama slične tematike, a nije sporno niti da se sin okrivljenika zove MS pa u tom smislu zaključak PS u tom pogledu nije nimalo dvojben, već je posve logičan, a osim toga u tim se porukama očigledno dijelom šalje preslika korespondencije na broj HS, prethodno navedene, a akter odnosno autor koje je nesporno bio okrivljeni NS. Iz tih poruka među ostalim proizlaze navodi PS da neće nikad biti s njegovom bivšom, da mu je vikend zadnji put kad ju je vidio, da se on zarekao da ga oni neće "zajebavati" i drugo, pri čemu je vidljivo da se dio poruka preklapa s onima slanima na broj HS. Osim toga, na str. 563 vidljiva je i poruka s broja +38761471122, sadržaja: "Slusaj mamlaze, nemoj da te vidim blizu svojeg sina", a koja se kontekstualno uklapa u komunikaciju odašiljanu od strane okrivljenika spram žrtve PS, kojeg smatra ljubavnikom svoje bivše žene s kojom spletkari protiv njega i za kojeg se protivi da bude u blizini njegova sina.

33. Razvidno je iz sadržaja poruka da je komunikaciju uspostavljao okrivljenik prema PS, svojom inicijativom, pa i putem broja Mačekove partnerice , da je PS na manji dio poruka odgovarao, ali da pretežiti dio komunikacije potječe od okrivljenika, dok žrtva PS samo povremeno replicira. Okrivljenik je slao i na desetke poruka zaredom, na koje mu je PS tek sporadično odgovorio, između ostalog tražeći da ga ostavi na miru "A jde dosta više,ostavi me na miru…a mene se više okani…laku noć" (str. 395, str. 565), no okrivljenik i unatoč tome nastavlja sa slanjem brojnih poruka, time da u tim porukama okrivljenik, kako proizlazi iz ranije prikazanog, djelomično rabi neprimjeren vokabular, proziva, obraća se zapovjednim tonom, upozorava žrtvu PS kojeg naziva gnjidom i "pičkicom" te govori da nema više "zajebancije", da neće nikad biti sa njegovom bivšom dodajući "Jesi toga svjestan PS", "Vikend ti je bio zadnji put da si ju vidio", kao i da on za sina ide do kraja i da će mu bit krivo u što se upustio, pitajući ga i "Jel ti jebeno jasno u šta si se uvalio".

34. Takvim sadržajem, količinom i intenzitetom komunikacije nesporno usmjerenim prema PS, a protivno volji istoga, okrivljenik je nastojao uspostaviti i uspostavljao neželjeni kontakt u mjeri koja je objektivno prikladna kod druge osobe izazvati nelagodu pa i strah, posebice kada se uzme u obzir pojedin i sadržaj, spomenut u prethodnoj točci obrazloženja, u kojem spominje da mu je zadnji put što je vidio njegovu bivšu suprugu, da ide do kraja i da će mu bit krivo u što se upustio, pitajući ga i je li mu jasno u što se uvalio.

35. Osim navedenih poruka koje se uglavnom odnose na 9. prosinca 2024., okrivljeniku se stavlja na teret da je u inkriminiranom u razdoblju, s ciljem uspostavljanja kontakata s PS protivno njegovoj volji, u uvjerenju da je on ljubavnik okrivljenikove bivše izvanbračne supruge, u desetak navrata nazivao ga sa skrivenog broja, na koje pozive se PS nije javljao, zatim ga neutvrđenog dana oko Uskrsa 2024. lažno se predstavljajući osobno tražio na njegovom radnom mjestu u Kaznionici u Lepog lavi, neutvrđenog dana u mjesecu prosincu 2024. u popodnevnim satima na parkiralištu Kaznionice čekao Damirov dolazak na posao, optuživao da je ljubavnik njegove bivše supruge te tražio od njega da joj se ne približava, a dana 11. prosinca 2024., oko 12,30 sati, da je na izlasku iz [adresa] prilikom mimoilaženja s Damirovim vozilom naglo skrenuo prema njemu, a potom se vratio u svoju prometnu traku, nakon čega je PS prijeteći pokazivao prstom, pa je takvim svojim cjelokupnim postupanjem kod PS izazvao osjećaj straha, nelagode i uznemirenosti.

36. Okrivljenik osporava navedeno ponašanje, priznajući da je bio na porti Kaznionice u Lepoglavi, ali s ciljem posjete zatvorenicima, osporava da bi ga zvao sa skrivenog broja i da bi čekao dolazak žrtve na posao na parkiralištu Kaznionice, kao i da bi au tom skrenuo ispred PS i prijeteći mu pokazao prstom, premda priznaje da se doista s istim susreo nakon izlaska iz kružnog toka. Sud takvu obranu okrivljenika ocjenjuje neistinitom i usmjerenom ka otklanjanju kaznene odgovornosti od sebe, dok vjerodostojnim cijeni iskaz žrtve PS. Navodi PS o pojedinim radnjama te glede kompletnog inkriminiranog ponašanja okrivljenika, promatrani i u kontekstu cjelokupne situacije, razboriti su, neproturječni i kao takvi prihvatljivi, a u određenoj mjeri potvrđeni i iskazom svjedokinje HS.

36.1. Tako iz iskaza PS proizlazi da je zaključio da su pozivi sa skrivenog broja mogli biti jedino od okrivljenika, jer mu je poruke slao okrivljenik vezano uz navodnu vezu njega i njegove bivše supruge NST, i to prije ožujka 2023. kad je završio u istražnom zatvoru, kada je također dobivao pozive s nepoznatog broja, ali i nakon što je okrivljenik bio pušten iz istražnog zatvora, dok u međuvremenu, kada je okrivljenik bio u istražnom zatvoru, nije bilo takvih poziva i s nikim nije bio u zavadi. Pritom je na pitanje obrane zašto je zaključio da bi okrivljenik bio osoba koja bi ga zvala s nepoznatih brojeva nakon što bi ga kontaktirao sa svojeg poznatog broja, odgovorio da kad ga je zvao sa svojeg poznatog broja na njegov broj da mu se nije javio, i to jer se ne javlja na nepoznate brojeve te da s takvim osobama neće komunicirati. Nadalje, PS je iskazao da ga je okrivljenik tražio na radnom mjestu u Kaznionici u Lepoglavi oko Uskrsa 2024., što mu je ispričao kolega te za što je pregledom videonadzora utvrdio da je to bio NS koji se njegovom kolegi lažno predstavio, a čije je lice zapamtio jer mu je slao na mobitel svoje slike i videomaterijale. Osim toga, iz iskaza PS proizlazi da ga je okrivljenik u prosincu 2024. čekao na parkiralištu nasuprot Kaznionice u Lepoglavi, u kojoj on radi, pri čemu je pojasnio da se kod dolaska na posao u Kaznionicu u Lepoglavi s njim mimoišao oko 17,00 sati, i to kada je svjedok išao na posao, nakon toga na kameri koja obuhvaća taj dio ceste iz Kaznionice u Lepoglavi, zumirajući sliku, utvrdio je da se na istoj nalazio nasuprot Kaznionice automobil okrivljenika koji se onda zaokrenuo udesno prema pravcu od kuda je on nailazio na posao i tako su se mimoišli , time da je dalje pojasnio da na tom parkingu ispred Kaznionice okrivljenik ne smije parkirati jer je to službeni parking, ali da se radi o tome da je te prigode okrivljenik bio nasuprot parkinga Kaznionice u Lepoglavi u jednoj ulici sa svojim automobilom, koja se vidi s parkinga Kaznionice, jer se nalazi točno nasuprot tog parkinga. Konačno, iz iskaza PS proizlazi da je u prosincu 2024. na izlasku iz [adresa], kada je on išao iz [adresa] prema Lepoglavi, a okrivljenik iz Lepoglave prema [adresa], prilikom mimoilaženja okrivljenik naglo skrenuo prema njemu, a potom se vratio u svoju prometnu traku, nakon čega je PS prijeteći pokazivao prstom, a kojom prilikom je okrivljenik bio u automobilu marke Scenic srebrne boje.

36.2. Imajući u vidu da je okrivljenik nesporno bio nezadovoljan situacijom sa svojom (bivšom) suprugom OS, za koju uvelike krivi i žrtvu PS kojem se nesporno, kako je naprijed obrazloženo, javljao i putem brojnih poruka sadržaja koji potvrđuje ogorčenje, revolt, frustraciju i bezizniman animozitet, prednje navedeni momenti koje je u svojem iskazu opisao PS predstavljaju svojevrstan kontinuitet, a u smislu iskazivanja nezadovoljstva prema ovoj žrtvi te s ciljem eventualno promjene situacije kojom je okrivljenik nesporno bio nezadovoljan, a to je, po njegovu stavu, činjenica da ga OS vara s PS. U tom kontekstu prednje navedene radnje ni u kom slučaju ne predstavljaju postupke za koje bi se moglo reći da su nekarakteristični postupanju i držanju okrivljenika tempore criminis, koji se nije libio porukama obasipati PS, pa i putem njegove partnerice. Pritom je u cijelosti logično obrazloženje PS koji pozive sa skrivenog broja pripisuje okrivljeniku iz razloga što je pozive takve naravi dobivao prije nego što je okrivljeni NS prvi puta završio u istražnom zatvoru, a onda ponovno i nakon toga, jedino u vrijeme njegova boravka u zatvoru takvih poziva nije bilo, po naravi stvari. Nadalje, obrazloženo je ranije iz čega proizlazi zaključak da je okrivljenik slao poruke s profila pod nazivom „E & D“ pa u tom smislu slijedi da mu nije strano koristiti različite načine predstavljanja u komunikaciji. Što se tiče dolaska okrivljenika na posao žrtve u Kaznionici u Lepoglavi kada ga je tražio lažno se predstavljajući, PS je jasno iskazao da je kasnijim pregledom videonadzora utvrdio da se radilo o okrivljeniku, dok sam okrivljenik ne spori dolazak, ali se brani da je u Kaznionicu u Lepoglavi došao kako bi posjetio P i GS koje je upoznao u Zatvoru u Varaždinu, no takva tvrdnja okrivljenika je paušalna i nepotkrijepljena. Za razliku od toga, iz iskaza svjedokinje HS proizlazi da joj je PS pričao da ga je okrivljenik tražio u Kaznionici u Lepoglavi gdje PS radi, a kojoj svjedokinji sud nema razloga ne vjerovati, time da se radilo o vremenu kada je otprilike došlo do razvoda braka, i u koje je vrijeme okrivljenik nedvojbeno bio opterećen cijelom situacijom s (bivšom) suprugom, a sve povezano s PS. Vezano za pitanje dolaska okrivljenika ispred Kaznionice u Lepoglavi, PS je jasno opisao okolnosti u kojima je on, prilikom svojeg dolaženja na posao, vozeći se, sreo okrivljenika ispred TKIC-a, da bi potom na kameri zumirajući sliku utvrdio da se nasuprot Kaznionice prethodno nalazio automobil okrivljenika. Ovdje se pojašnjava da je PS pojasnio da se, iako okrivljenik nije smio parkirati na parkiralištu Kaznionice, mjesto na kojem je bio parkiran vidi s parkinga Kaznionice, stoga u suštini proizlazi da je okrivljenik bio parkiran neposredno blizu radnog mjesta žrtve. Nije jasan motiv zbog kojeg bi PS izmislio takvo što, a opis događaja kojeg je on iznio nije nelogičan niti nerazborit te se uklapa u cjelokupno ponašanje okrivljenika, u to vrijeme opterećenog sa žrtvom PS. Konačno, vezano za na teret mu stavljeni događaj u kojem bi prilikom mimoilaženja okrivljenik naglo skrenuo prema PS, potom se vratio u svoju prometnu traku, pritom mu prijeteći pokazujući prstom, zaključak da je okrivljenik doista postupio na taj način proizlazi iz jasnog i životnog opisa same žrtve, kojeg potvrđuje u svojem iskazu i svjedokinja HS koja je opisala da je okrivljenik trznuo vozilom prema PS u namjeri njegova zastrašivanja. Okrivljenik ne spori da su se te zgode susreli, priznaje da je doista dobro zapamtio kakav auto PS vozi jer je prije zatekao njega i ĆST, no poriče da bi napravio opisani manevar iz kojeg bi proizlazilo da se želi zabiti u PS. Sud obranu u tom dijelu ne prihvaća iz naprijed navedenih razloga, pri čemu se radi o vremenu u prosincu 2024. kada je okrivljenik nesporno slao mnoštvo poruka PS okrivljujući ga, upozoravajući i naređujući mu, stoga se i ovo ponašanje uklapa u njegov obrazac odnošenja prema žrtvi PS u to vrijeme. Pritom u odnosu na okrivljenikovo osporavanje da bi napravio manevar iz kojeg bi proizlazilo da se želi zabiti u PS valja reći da taj čin okrivljenika koji obuhvaća naglo skretanje prema Mačeku i potom povratak u svoju prometnu traku, uz prijeteće mahanje prstom, predstavlja svojevrsnu poruku žrtvi, a koja se, treba ponoviti, nastavlja na njegovo preostalo utvrđeno ponašanje, između ostalog i poruke PS u kojima mu primjerice piše da je vikend bio zadnji put da ju je vidio, da on za sina ide do kraja i da će mu (PS) bit krivo u što se upustio, pitajući ga i "Jel t i jebeno jasno u šta si se uvalio". Vezano za navedenu okolnost valja primijetiti da je PS iskazao da je mimoilaženje trajalo pet sekundi, dok okrivljenik naglašava da je taj susret trajao samo jednu sekundu. Sve navedeno nije od odlučnog značaja, budući da je obrazloženo zbog čega sud iskaz žrtve i HS glede ove okolnosti cijeni kao vjerodostojne, dok dodatno treba istaknuti da razlika u percepciji događaja kod različitih osoba, u smislu njegova trajanja, nije neočekivana, uslijed različitih razloga, a ovisno i o tome što osobe koje percipiraju smatraju pod samim susretom odnosno mimoilaženjem vozila, time da je i realno da je u slučaju, kako je utvrđeno, da je okrivljenik postupio na inkriminirani način, taj susret trajao dulje nego što bi to bilo da se samo prošli jedan kraj drugog, dok obranu u tom dijelu sud cijeni usmjerenom otklanjanju kaznene odgovornosti od sebe.

37. Na temelju navedenih dokaza, pri čemu svu materijalnu dokumentaciju sud ocjenjuje vjerodostojnom jer nije dovedena u sumnju od strane stranaka, zaključak je suda da nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik počinio kazneno djelo nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. KZ/11 na štetu žrtve PS, i to tako što je u razdoblju od rujna 2023. do 11. prosinca 2024., s ciljem uspostavljanja kontakata s PS protivno njegovoj volji, u uvjerenju da je imenovani ljubavnik njegove bivše izvanbračne supruge NST, u desetak navrata nazivao ga sa skrivenog broja, na koje pozive se PS nije javljao, zatim ga neutvrđenog dana oko Uskrsa 2024. lažno se predstavljajući osobno tražio na njegovom radnom mjestu u Kaznionici u Lepoglavi, neutvrđenog dana u mjesecu prosincu 2024. u popodnevnim satima na parkiralištu Kaznionice čekao Damirov dolazak na posao, dana 9. prosinca 2024., putem mobitela Damirove partnerice HS, PS uputio niz poruka u kojima ga je vrijeđao i omalovažavao, optuživao da je ljubavnik njegove bivše supruge te tražio od njega da joj se ne približava, a dana 11. prosinca 2024., oko 12,30 sati, na izlasku iz [adresa] prilikom mimoilaženja s Damirovim vozilom, naglo skrenuo prema njemu, a potom se vratio u svoju prometnu traku, nakon čega je PS prijeteći pokazivao prstom, pa je takvim svojim cjelokupnim postupanjem kod PS izazvao osjećaj straha, nelagode i uznemirenosti.

38. Naime, navedeno ponašanje, promatrano u cjelini, imajući u vidu i razdoblje u kojem se odvijalo, te uzimajući u obzir brojnost i različitost te načine poduzimanja radnji od strane okrivljenika, nesumnjivo je objektivno prikladno da kod druge osobe izazove strah, nelagodu i uznemirenost, a što je i izazvalo, kako to proizlazi iz iskaza žrtve PS, koji je takvo nametljivo ponašanje u konačnici i prijavio , dok je iz poruka vidljivo da je tražio okrivljenika da ga ostavi na miru, što proizlazi i iz njegova iskaza, dajući mu do znanja da s njime ne želi kontaktirati, time da je vidljivo i da žrtvi ni na koji način nije odgovaralo kontaktiranje od strane okrivljenika, posebno ne takve naravi kako je to ranije opisano.

39. Budući da je okrivljenik postupao tako da je PS uhodio i s njime nastojao uspostaviti neželjeni kontakt te ga na drugi način zastrašivao i time kod njega izazvao tjeskobu i strah za njegovu sigurnost i sigurnost njemu bliskih osoba, ostvario je time objektivna obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. KZ/11.

40. Što se tiče subjektivnog odnosa okrivljenika, kao počinitelja, prema ovom kaznenom djelu, na temelju provedenog psihijatrijskog vještačenja po vještaku mr.sc. Nenadu Horvatu, čiji nalaz i mišljenje je jasan, potpun i neproturječan samom sebi i utvrđenim okolnostima te ovaj sud u istome ne nalazi nikakvih nedostataka, pri čemu je angažirani psihijatrijski vještak u cijelosti, i to jasno i argumentirano, odgovorio na sva postavljena pitanja i izjasnio se o svim relevantnim okolnostima, utvrđeno je da je okrivljenik tempore criminis bio ubrojiv. Nema dvojbe da je pritom bio i svjestan protupravnosti, znajući da je to djelo zabranjeno, dok na njegovoj strani ne postoji niti jedan ispričavajući razlog, a osim toga bio je svjestan obilježja kaznenog djela i htio njegovo počinjenje, dakle postupao s izravnom namjerom jer je znao da PS ne želi kontaktirati s njime. Stoga se zaključuje da je okrivljenik, osim objektivnih, ostvario i subjektivne elemente kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. KZ/11 te je, posljedično, s obzirom na zaključak da u dokazanom ponašanju okrivljenika, činjenično opisanom u izreci presude, postoje sva obilježja tog kaznenog djela, za isto proglašen krivim.

40.1. Kao i glede kaznenog djela iz čl. 140. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11, i ovdje je sud, sukladno čl. 3. st. 4. KZ/11, imajući u vidu da je tijekom inkriminiranog razdoblja, odnosno za vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela iz čl. 140. st. 1. KZ/11, došlo do izmjene zakona, primijenio zakon koji je bio na snazi u vrijeme dovršenja radnje.

41. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, sukladno čl. 47. KZ/11, pošao od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja propisane u čl. 41. istog Zakona, i uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja.

41.1. Pritom je otegotnim okrivljeniku cijenjena upornost u postupanju, i to u odnosu na oba kaznenog djela nametljivog ponašanja na štetu OS i PS, a s obzirom na dugotrajnost postupanja i modalitete poduzetih radnji, njegovu nekritičnost spram tih djela, a kao otegotnu okolnost sud cijeni i raniju kaznenu osuđivanost okrivljenika zbog kaznenih djela prijetnje i tjelesne ozljede na štetu iste oštećenice, OS.

41.2. S druge strane, olakotnim je okrivljeniku cijenjeno to što je otac jednog malodobnog djeteta o kojem se dužan brinuti, a glede kojeg je oslobođen optužbe – kako će to biti kasnije obrazloženo – štoviše, iz provedenih dokaza proizlazi da se radi o izuzetno brižnom i privrženom ocu. Olakotnim je okrivljeniku također cijenjeno i to što je kazneno djelo nametljivog ponašanja na štetu (bivše) supruge OS djelomično počinio s pobudom spašavanja njihova braka, što ga, doduše ne opravdava

– kako to jasno proizlazi iz ranijeg dijela obrazloženja – međutim, sud tu okolnost vidi kao olakotnu iz razloga jer je jedan dio njegove komunikacije , posebno kada izražava ljubav i slično, bio poduzet s tom željom.

41.3. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, kao i da je za kazneno djelo iz čl. 140. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11 zapriječena kazna zatvora u trajanju do tri godine, a za kazneno djelo iz čl. 140. st. 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju do jedne godine, ovaj sud nalazi da je u konkretnom slučaju potrebno okrivljeniku za kazneno djelo iz čl. 140. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11, iz toč. 1), utvrditi pojedinačnu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 140. st. 1. KZ/11, iz toč. 2), pojedinačnu kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci.

41.4. Ujedno je okrivljeniku na temelju čl. 58. st. 2. u vezi sa čl. 57. KZ/11 opozvana djelomična uvjetna osuda koja mu je izrečena presudom Općinskog suda u Varaždinu broj: K-260/2023-15 od 13. srpnja 2023. – kojom je on, zbog počinjenja kaznenih djela iz čl. 117. st. 2. u vezi sa st. 1. te iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. Kaznenog zakona, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, time da mu je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da je određeno da se od kazne na koju je okrivljeni NS osuđen izvršava šest mjeseci, a da se dio kazne u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako okrivljenik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo – te je određeno izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju od trajanju od jedne godine i šest mjeseci, koja se smatra utvrđenom. Navedena odluka temelji se na činjenici da je okrivljenik proglašen krivim za počinjenje dvaju kaznenih djela nametljivog ponašanja, u roku kušnje iz prijašnje presude, s početkom inkrimini ranog razdoblja praktički odmah po izlasku iz zatvora, za koja su mu izrečene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od deset odnosno pet mjeseci, dakle ukupno preko godinu dana. Stoga je ocjena suda da je potrebno opozvati ranije izrečenu djelomičnu uvjetnu osudu kako bi se utjecalo na okrivljenika da više ne čini kaznena djela.

41.5. Nakon navedenog, dakle izricanja pojedinačnih kazni zatvora za kaznena djela stavljena okrivljeniku na teret u ovom kaznenom postupku, te opoziva djelomično uvjetne osude uz utvrđivanje kazne iz postupka u kojem je takva osuda izrečena, sud je okrivljenog NS, uzimajući u obzir počinjena kaznena djela u njihovoj ukupnosti i ličnost okrivljenika, imajući u vidu odredbu čl. 51. KZ/11 s obzirom da se ovdje radi o stjecaju kaznenih djela, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i osam mjeseci, a potom mu, na temelju čl. 57. KZ/11, izrekao djelomično uvjetnu osudu na način da se od kazne na koju je okrivljenik osuđen izvršava jedna godina i četiri mjeseca, a dio kazne u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca neće se izvršiti ako okrivljenik u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo, sve na temelju ocjene da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela.

41.6. Sud smatra da će se upravo takvom kaznom, osim specijalne , postići i generalna prevencija, te da će upravo odmjerena kazna utjecati na okrivljenika te ga odvratiti da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Pritom je sud imao u vidu i svrhu kažnjavanja, a to je izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecanje na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju da se ponovno uključi u društvo.

42. Okrivljeniku se, na temelju čl. 54. KZ/11, u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode, i to:

- u predmetu ovog suda broj: K-260/2023 počevši od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. veljače 2023. do 15. veljače 2023. te od 27. ožujka 2023. do 26. rujna 2023., kao i

- u ovom predmetu vrijeme oduzimanja slobode počevši od uhićenja 13. prosinca 2024. do puštanja na slobodu 13. lipnja 2025.,

kako sve proizlazi iz sadržaja ovog i spisa ovog suda broj: K-260/2023, pročitanog odnosno pregledanog u dokaznom postupku.

43. Na ovom mjestu valja reći kako nije prihvaćen prijedlog zastupnice optužbe (iznesen u završnom govoru) za izricanjem sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana, iznijet s argumentacijom da je okrivljenik već ranije pravomoćno osuđen zbog dva kaznena djela na štetu tadašnje supruge, a sada mu se na teret stavljaju tri kaznena djela, te da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da je okrivljenik osoba snižene harmoničnosti, uravnoteženosti i stabilnosti, da su njegove emocionalne i afektivne reakcije široke i burne, da njegove narcističke crte ličnosti nose tendenciju da sebe, svoje stavove i svoje potrebe forsira na uštrb drugih, da je sebi prioritet i da od drugih očekuje da se tome povinjuju, te da ga te njegove karakteristike čine osjetljivim, naglim, ekspanzivnim, manipulativnim i nerijetko nepredvidljivim, a zbog čega smatra da te okolnosti upućuju na opasnost da bi okrivljenik mogao ponoviti kazneno djelo te smatra nužnim da mu se izrekne predložena sigurnosna mjera. Naime, premda je točno da je vještak ukazao na određene karakteristike ličnosti okrivljenika, na što se optužba poziva, mišljenje je istog vještaka, koje od strane stranaka niti nije osporeno, da se nije odlučio sugerirati sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana jer aktualni propisi traže da se ova sigurnosna mjera primjenjuje prema osobama koje su proglašene krivima za agresivno intonirana kaznena djela ukoliko u svojoj strukturi ličnos ti nose visoki agresivni potencijal, koji nisu u stanju konstruktivno neutralizirati, prazniti ili sublimirati, a premda je u ovom predmetu djelo saturirano određenom dozom agresivnosti, vještak navodi da radeći na ovom predmetu nije stekao dojam da je pred nama (misleći na okrivljenika) osoba koja ima neprihvatljivo visok agresivni potencijal i koja nije u stanju s onim agresivnim momentima koje nosi u sebi izlaziti konstruktivno na kraj, time da vještak smatra da okrivljeni NS ne može profitirati od spomenute sigurnosne mjere. Prihvaćajući nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka Horvata , kao stručnog pomoćnika suda angažiranog na ovom predmetu, i u ovom dijelu, također iz već ranije elaboriranih razloga, sud nije odlučio izreći navedenu sigurnosnu mjeru iz čl. 70. KZ/11.

44. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08, s obzirom na osuđujuću presudu za dva kaznena djela nametljivog ponašanja, okrivljeni NS obvezan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u ukupnom iznosu od 300,00 eura, te troškove iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08, odnosno troškove psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 598,84 eura, sve u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude, dok se u preostalom dijelu oslobađa obveze naknade troškova postupka i troškova ranije postavljenog branitelja po službenoj dužnosti. Ovakva odluka temelji se na činjenici da je okrivljenik sada zaposlen (čemu u prilog je tijekom postupka dostavio ugovor o radu, a i u svojoj obrani na kraju dokaznog postupka je naveo da radi i doprinosi za sina), radno je sposoban i u dobi u kojoj nesporno ima mogućnost ostvarivati prihode, a s druge strane otac je maloljetnog djeteta, dok se u pogledu visine troškova radi o trošku psihijatrijskog vještačenja u ukupnom iznosu od 598,84 eura (koji se odnosi na izradu pisanog nalaza i mišljenja u iznosu od 496,91 eura i usmene dopune istog u iznosu od 101,93 eura) i paušalne svote u iznosu od 300,00 eura, određene sukladno složenosti i trajanju ovog kaznenog postupka. Iznos kojeg je okrivljenik obvezan platiti je onaj koji, uvažavajući pritom trajanje i složenost postupka, kada ga plati, neće dovesti u pitanje uzdržavanje njega i maloljetnog djeteta, a u preostalom dijelu je radi toga da plaćanje troškova isto ne bi dovelo u pitanje, oslobođen obveze naknade troškova, uključujući i troškove ranije mu postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.

U odnosu na kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11

45. Kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11, čini tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti ili mu oduzeti slobodu ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak, i to, između ostalog, kada je to djelo počinjeno prema bliskoj osobi. Navedeno kazneno djelo je djelo apstraktnog ugrožavanja, koje je ostvareno kada je radnja počinitelja u objektivnom smislu ozbiljna prijetnja, odnosno podobna da oštećenik bude ustrašen ili uznemiren. Pritom je odlučna namjera počinitelja koja mora biti usmjerena na ustrašivanje ili uznemiravanje.

46. Okrivljenom NS stavljeno je na teret da je 11. prosinca 2024. prilikom razgovora sa stručnom osobom ĐS u postupku obiteljskopravne zaštite – intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem roditeljske skrbi, s ciljem da ustraši svoju bivšu izvanbračnu suprugu te majku njihovog zajedničkog djeteta NST, izjavio „ako ću ubiti koga, ubit ću sebe i sina“, a koje prijetnje da su kasnije prenesene NST.

47. Postupanje za navedeno kazneno djelo započelo je na temelju prijave prijetnje Policijskoj postaji Ivanec od strane Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Ivanec od 12. prosinca 2024. (str. 379) uz priloženu Izvanrednu bilješku/izvješće voditelja mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem roditeljske skrbi roditeljima NST i NS u pogledu njihovog maloljetnog djeteta AS od 12. prosinca 2024. i zapisnik o usmenoj izjavi NST **.**.2024. (str. 380-382).

47.1. Iz navedene materijalne dokumentacije, čija vjerodostojnost nije sporna, proizlazi da je tijekom razgovora u prostorijama Centra za pružanje usluga u zajednici Ivanec NS bio izuzetno emocionalno preplavljen radi razvoja obiteljske situacije te je u jednom trenutku rekao da će, ako će ubiti koga, ubiti sebe i sina, koja rečenica da je bila izgovorena kao odgovor na pitanje da li razmišlja o tome da bi nekome naudio, a nakon teme suprugine nevjere i njezine navodne incestuozne veze sa sinom JST iz prvog braka, te njegovih izjava da je namjerava kazniti za njezina zlodjela, dok se nadalje navodi da je po izgovorenoj spornoj rečenici okrivljenik izgovorio da on nikada ne bi naudio svome sinu kojeg voli, ali da će se, kada odraste, situacija promijeniti i bivša će supruga biti u njegovoj poziciji, a ako bi se ikada desilo da bi poludio da bi digao ruku na sebe, no da se to neće dogoditi.

48. Svjedokinja ĐS zaposlena je u Centru za pružanje usluga u zajednici Ivanec te je od 15. studenog 2024. do 31. ožujka 2025. bila voditeljica mjere intenzivne stručne pomoći nad ostvarivanjem roditeljske skrbi o MS, zajedničkom mldb. djetetu oštećene OS i okrivljenog NS. U povodu njezine (ranije spomenute) Izvanredne bilješke/izvješća od 12. prosinca 2024. , Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Ivanec podnio je 12. prosinca 2024. prijavu prijetnje Policijskoj upravi Varaždinskoj, Policijskoj postaji Ivanec , a iz njezinih iskaza proizlazi u bitnome onako kako je to navedeno u Izvanrednoj bilješci/izvješću. Tako ĐS, iskazujući u svojstvu svjedokinje, među ostalim navodi da je okrivljenik kritične zgode – 11. prosinca 2024., prilikom obavljanja razgovora u okviru provedbe spomenute mjere obiteljskopravne zaštite – bio emocionalno preplavljen, u jednom trenutku izražavao je prema bivšoj supruzi ljubav govoreći da će joj sve oprostiti, dok je u drugom trenutku govorio da je treba kazniti i spram nje izražavao netrpeljivost, da bi u određenom trenutku izjavio, a kao odgovor na pitanje svjedokinje razmišlja li da nekome naudi, “ako ću ubiti koga, ubit ću sebe i sina". Nakon navedene izjave okrivljenik je istu povukao, i to nakon što ga je svjedokinja pitala bi li stvarno mogao nauditi svome sinu, nakon čega je on rekao da ne bi nikada naudio svome sinu kojega voli, ali kada dijete odraste situacija će se promijeniti i bivša supruga će biti u njegovoj poziciji, a ako bi nekad poludio, da bi digao ruku na sebe, ali da se to isto neće dogoditi.

48.1. Svjedokinja ĐS nadalje navodi da je bila dužna prijaviti takve navode okrivljenika te je napravila izvanrednu bilješku kao voditelj mjere jer je ocijenila da postoji visok stupanj rizika za dijete i okrivljenikovu bivšu suprugu. Ona ne dovodi u pitanje da okrivljenik jako voli svoje dijete (dodajući da je po pričanju teta iz vrtića čula da je dijete bilo veselo kada je kontaktiralo s njim kao svojim ocem), međutim, mišljenje je svjedokinje da okrivljenik nema uvid u situaciju, da se teško kontrolira u frustrirajućim situacijama, a u konkretnom slučaju njegova situacija je bila takva da gubi posao, ostao je bez supruge i zadovoljavajućih kontakata sa sinom, pa svjedokinja postavlja pitanje što više on ima za izgubiti. Ona nadalje navodi da je okrivljenik također izjavio da OS treba kazniti za njezina zlodjela, te si svjedokinja postavlja pitanje "koja je najveća kazna majci" i odatle potječe njezin strah za dijete. Osim toga, svjedokinja dodaje da je okrivljenik u oba susreta s njome, koji su bili u razmaku od oko tjedan dana, među ostalim rekao da ga je njegova braniteljica upozorila da vjerojatno neće biti oslobađajuća presuda u postupku koji je bio u tijeku, te je on prilikom tog razgovora verbalizirao da on više ne ide u zatvor.

48.2. Iz iskaza svjedokinje ĐS slijedi nastavno i da je okrivljenik, nakon što je opovrgnuo da bi naudio odnosno ubio svog sina, rekao da će napraviti sve da ĆST bude u njegovoj poziciji i da bude kažnjena. Odgovarajući na pitanja, ĐS je rekla i kako "uvijek postoji mogućnost da sam određene riječi krivo protumačila " – nakon čega je konstatirano da okrivljenik plače – da bi svjedokinja svemu tome dodala da želi pojasniti da su statistike pune crnih brojki te da nakon spornog razgovora nije mirno spavala, pogotovo jer je smatrala da je okrivljeniku potreban psihijatrijski suport, a u konačnici je na postavljeno pitanje odgovorila da je okrivljenik sporne prigode rekao da više ne ide u zatvor, da je proces u tijeku i da mu je braniteljica rekla da neće biti oslobađajuća presuda, a moguće da je rekao da će se svim dokazima boriti da ne ide u zatvor, napominjući "ja u zatvor više ne idem", stoga se ona zabrinula jer je spominjao da neće biti oslobađajuća presuda.

49. Oštećena OS, tempore criminis (kada je riječ o kaznenom djelu prijetnje) bivša supruga okrivljenika i majka mldb. AS, zajedničkog sina nje i okrivljenika, iskazala je da se nakon što su joj prenesene sporne riječi koje bi izgovorio okrivljenik jako uplašila. Iskazujući na raspravi dodala je da je uvijek kada bi okrivljenik počeo voditi dijete u Bosnu i Hercegovinu bila u strahu hoće li joj ga nakon posjeta vratiti, a ne zna na što je sve spreman, kao i zbog toga jer je okrivljenik ranije govorio da je u Islamu jedan prorok ubio svog sina za S.

50. Iskaz oštećene OS, koja u ovom postupku u odnosu na sada razmatrano kazneno djelo ima status oštećenice jer je opisano da je okrivljenik spornim riječima želio ustrašiti nju kao majku djeteta AS, prihvatljiv je kada ista verbalizira da su prenesene riječi kod nje izazvale strah. Navedeno je posve logično, životno i očekivano budući da se radi o majci djeteta, a preneseno joj je da je njegov otac izrekao da će, ako će ubiti koga, ubiti sebe i sina. Realno je, dakle, da se OS (koja o događaju ima posredna saznanja) zbog prenesenih joj riječi uplašila, međutim, to samo po sebi ne znači da je okrivljenik doista i izrekao te riječi , i to u namjeri da ustraši OS.

51. Neposredna saznanja ima, uz svjedokinju ĐS, jedino drugi neposredni akter vođenog razgovora – ovdje okrivljeni NS. On ne spori razgovor s ĐS, međutim, izričito negira da bi izrekao sporne riječi, kako ih je prenijela svjedokinja ĐS, već navodi da je na njezino pitanje ima li namjeru kome nauditi on odgovorio da, ako bi koga ubio, ubio bi sebe, a da bi samim time naudio i svom sinu. Pri tome je pojasnio da su te njegove riječi bile odgovor na pitanje gospođe ĐS, dakle to je bio kontekst, dodajući da svog sina beskrajno voli te je navedeno spomenuo u prenesenom značenju jer smatra da bi u tom slučaju njemu naštetilo jer bi ostao bez oca, time da on nema namjere sebi ništa učiniti, što je potom i rekao gospođi O. Stoga smatra da je navod o smrti njegova djeteta izvučen iz konteksta, a zbog tog je nesporazuma od strane gospođe ĐS lišen viđanja djeteta, u vrijeme davanja iskaza na raspravi, već godinu dana. Pritom okrivljenik priznaje da je u daljnjem tijeku razgovora s ĐS spomenuo da u zatvor više neće, a pod čime je podrazumijevao da će se boriti svim raspoloživim dokazima, kao što je prije navodne sporne rečenice, a prilikom razgovora o opstrukcijama od strane OS, on gospođi ĐS rekao da će njihov sin narasti i da će se tada opredijeliti za njega, pa da će to ĆST biti kazna za njezina zlodjela.

52. Sud obranu okrivljenika u pogledu ovog kaznenog djela prihvaća, cijeneći ju vjerodostojnom i istinitom. Okrivljenik dosljedno, konzistentno i beziznimno tijekom cijelog postupka negira da bi izrekao prijetnju takvog sadržaja, već ukazuje da jest rekao, i to na pitanje sugovornice ĐS, da bi, ako bi koga ubio, ubio sebe, a da bi samim time naudio i svom sinu.

53. Svjedokinja ĐS objasnila je da se prestrašila ocijenivši da postoji visok stupanj rizika za dijete i bivšu suprugu okrivljenika, budući da je on izjavio da OS treba kazniti za njezina zlodjela, a ona si postavlja pitanje "koja je najveća kazna majci", zatim zbog toga što je rekao da ga je njegova tadašnja braniteljica upozorila da vjerojatno neće biti oslobađajuća presuda u postupku koji je bio u tijeku, na što je on svjedokinji verbalizirao da on više ne ide u zatvor, kao i zbog toga što se prema ocjeni svjedokinje ĐS okrivljeni NS teško kontrolira u frustrirajućim situacijama, a u konkretnom slučaju njegova situacija je bila takva, svjedokinja nadalje navodi, da okrivljenik gubi posao, ostao je bez supruge i zadovoljavajućih kontakata sa sinom, pa si svjedokinja postavlja pitanje što više on ima za izgubiti. Apostrofirala je pritom da su statistike pune crnih brojki.

54. Uz decidirano poricanje na teret mu stavljene prijetnje, okrivljenik je, nasuprot iskazu ĐS, objasnio da je na njezino pitanje ima li namjeru kome nauditi on odgovorio da, ako bi koga ubio, ubio bi sebe, a da bi samim time naudio i svom sinu, što je spomenuo u prenesenom značenju jer smatra da bi u tom slučaju njemu naštetilo jer bi ostao bez oca, te smatra da je navod o smrti njegova djeteta izvučen iz konteksta. Osim toga, u odnosu na tvrdnju ĐS o tome da je u razgovoru s njome spomenuo da u zatvor više neće, rekao je da je pod time podrazumijevao da će se boriti svim raspoloživim dokazima, dok je također rekao da će njihov sin narasti i da će se tada opredijeliti za njega, pa da će to ĆST biti kazna za njezina zlodjela.

55. Ovakva obrana okrivljenika je prihvatljiva. Naime, okrivljenik nudi posve razumno objašnjenje za navode svjedokinje ĐS koji se odnose na izrečeno od strane okrivljenika u predmetnom razgovoru, psihijatrijski vještak mr.sc. Nenad Horvat, dr.med., ocjenjuje da okrivljenik nije ostavio dojam osobe koja bi se sa bivšom suprugom obračunavala i s njom poravnavala račune na način da naudi svojem djetetu niti je našao momenata koji bi budili oprez ili sumnju da bi se mogao dogoditi scenarij tzv. "proširenog samoubojstva", ispitani svjedoci govore o tome da je okrivljenik brižan otac koji voli svojeg sina, a svjedokinja ĐS naposljetku je navela i da, citira se: "uvijek postoji mogućnost da sam određene riječi krivo protumačila".

56. Nesporno je, a proizlazi i iz ranijeg dijela ovog obrazloženja koji se tiče drugog – ranije obrazlaganog – kaznenog djela, da su odnosi između okrivljenika i oštećene OS, sada i inkriminirane zgode 11. prosinca 2024., znatno poremećeni. U to vrijeme već je razveden brak između njih te se provodi i postupak obiteljskopravne zaštite. Postoji, dakle, određeni animozitet okrivljenika prema bivšoj supruzi te je okrivljenik prilikom spornog razgovora s ĐS emocionalno preplavljen, kako to ona opisuje. ĐS ga stoga upita razmišlja li da nekome naudi, nakon čega slijedi sporna verbalizacija okrivljenika, koju, međutim, on i ova svjedokinja prezentiraju različito. Okrivljenik ne osporava da je rekao da će OS biti kažnjena za svoja zlodjela, no ističe da je to izgovorio u kontekstu da će njihov sin narasti i tada se opredijeliti za njega, a isto tako priznaje da je rekao da u zatvor više neće, pod čime je podrazumijevao da će se boriti svim raspoloživim dokazima. Nasuprot tome, ĐS iskazuje da si, budući da je okrivljeni rekao da OS treba kazniti za njezina zlodjela, postavlja pitanje "koja je najveća kazna majci". U tom smislu radi se o pukoj pretpostavci svjedokinje ĐS jer iz konteksta cjelokupne situacije ne proizlazi da bi okrivljeni NS te zgode (a niti inače) nastupao instrumentalizirajući sina u konfliktu sa bivšom suprugom (što, uostalom, proizlazi i iz mišljenja psihijatrijskog vještaka), dok su prednji navodi okrivljenika kojima se suprotstavlja tezama svjedokinje ĐS životni i logični, a kao takvi i prihvatljivi.

57. Osim toga, treba imati u vidu da je okrivljenik pritom odgovarao na pitanje voditeljice mjere obiteljskopravne zaštite koja ga je upitala razmišlja li da nekome naudi, kao i da iz iskaza svjedokinje ĐS proizlazi da je on, kada ga je potom upitala bi li mogao nauditi svojem sinu, rekao da to ne bi nikada učinio, ali da će se kada dijete odraste situacija promijeniti te će bivša supruga biti u njegovoj poziciji, a ako bi nekad poludio da bi digao ruku na sebe, no da se niti to neće dogoditi. Sam okrivljenik je u tom kontekstu, ponavlja se, naveo da je on metaforički odgovorio da bi, ako bi koga ubio, ubio sebe, a da bi samim time naudio i svojem sinu. Sagledavajući ovakvu situaciju, nije jasno zašto bi okrivljenik, da je namjeravao prijetiti majci djeteta OS, odmah po daljnjem upitu ĐS bi li doista mogao nauditi svom sinu, kako to ona navodi, rekao da to ne bi nikada učinio, već je logično objašnjenje okrivljenika da je rekao da bi, ako bi koga ubio, ubio sebe, a da bi samim time naudio i svojem sinu.

58. Spominjanje sina prilikom izgovaranja da bi, ako bi koga ubio, ubio sebe, i to na prethodno postavljeno pitanje sugovornice (dakle, ne samoinicijativno), realno je moglo dovesti do pogrešne percepcije i doživljaja ĐS, a iz čijeg je iskaza vidljivo da joj se javio oprez, koji se zasniva na učestalim slučajevima femicida i jer su, kako navodi, „statistike pune crnih brojki“, te se ona iz bojazni koju je osjetila kao službena osoba koja je provodila egzistirajuću mjeru obiteljskopravne zaštite, smatrala dužnom izvršiti prijavu. Kontekst, međutim, cijelog razgovora i sve navedene okolnosti takve su da govore u prilog vjerodostojnosti i logičnosti obrane okrivljenika koji izričito i dosljedno negira da bi izrekao na teret mu stavljenu prijetnju te obrazlaže na što je mislio kada je izgovarao određene stvari. Navod da bi time što bi ubio sebe naudio i svojem sinu nije nelogičan te ga sud razumijeva kao izraz okrivljenikove opterećenosti cijelom situacijom, dok su objašnjenja tvrdnje da OS treba kazniti za njezina zlodjela time da će njihov sin narasti i tada se opredijeliti za njega, a tvrdnje da u zatvor više neće time da je podrazumijevao da će se za to boriti svim raspoloživim dokazima, također razborita s obzirom na nesporan konflikt između okrivljenika i bivše supruge za koju on smatra da je počinila brojne loše stvari, dok je sama ĐS u svojem iskazu navela da je moguće da je okrivljenik rekao da će se svim dokazima boriti da ne ide u zatvor, a sagledavajući kontekst cjelokupne situacije, navedena objašnjenja su i takva da dodatno podupiru ocjenu o nedokazanosti navoda iz činjeničnog opisa ovog kaznenog djela o izrečenoj prijetnji OS od strane okrivljenika.

59. Spomenuto je već da se psihijatrijski vještak mr.sc. Nenad Horvat, dr.med., na raspravi dopunski očitovao, između ostalog i na okolnosti koje se tiču ovog kaznenog djela. Vještak je tako naveo da mu je okrivljenik tijekom obrade više puta naglasio i inzistirao na tome da su njegove riječi krivo prenesene i da su nakon toga krivo shvaćene. Ponovio je da su konstatirane određene imperfekcije u strukturi i dinamici osobnosti okrivljenog NS, ali da je isto tako ustvrdio da to nikada pa ni u kritično vrijeme nije uzimalo kliničke pa tako ni forenzičko-psihijatrijske kvalitete i intenzitet. Nadalje, naveo je da se svaki psihijatar tijekom svoje karijere bezbroj puta suočava s osobama koje su dale suicidalnu izjavu, odnosno koje su govorile da će si napraviti ovo ili ono, da će se ubiti i slično, u nebrojeno mnogo slučajeva ispostavi se da su takve izjave potpuno lišene suicidalne namjere i da su odraz ponajprije osjećaja bespomoćnosti ili frustriranosti, a da ovdje, ne ulazeći u to je li okrivljenik inkriminirane riječi izrekao ili nije, vještak u njima onako kako su prenesene nije vidio opasnosti u smislu počinjenja samoubojstva, dok je, na pitanje može li se isto, u odnosu na suicidalne namjere, reći i za navodnu izjavu u odnosu na dijete, objasnio da bi se u ovom slučaju radilo o takozvanom proširenom samoubojstvu, odnosno kada osoba prije nego što počini suicid usmrti nekoga vrlo bliskoga iz osjećaja solidarnosti ili da bi ga "spasio", na koji fenomen je vještak, radeći na ovom predmetu, obratio pažnju, međutim, tvrdnja je vještaka da nije pronašao momenata koji bi u njemu budili oprez ili sumnju da bi se takav scenario mogao dogoditi. U protivnom bi i ocjena ubrojivosti i forenzičke preporuke koje je preporučio bile drugačije. Konačno, psihijatrijski vještak je istaknuo da je prilikom rada na slučaju uočio da između okrivljenika i njegove bivše supruge postoji nemala količina neriješenih pitanja, zaostalih konflikata, prepiranja oko skrbništva i slično te da je sasvim jasno i logično da takva situacija može predstavljati trajni izvor frustracije, napetosti, tjeskobe i ogorčenosti, no stekao je dojam da okrivljenik ipak donekle pomirljivo govori o osobi svoje bivše supruge, a osim toga da okrivljenik nije ostavio dojam osobe koja bi se obračunavala sa svojom bivšom suprugom i poravnavala račune s njom na način da naudi svom djetetu .

60. Kao što je i ranije navedeno, sud u cijelosti (pa i u ovom dijelu) prihvaća nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka jer je isti, uključujući njegovu usmenu dopunu, jasan, potpun i neproturječan samom sebi i utvrđenim okolnostima te ovaj sud u istome ne nalazi nikakvih nedostataka, a vještak je u cijelosti, jasno i argumentirano, odgovorio na sva postavljena pitanja i izjasnio se o svim relevantnim okolnostima, time da stranke na isti nisu stavile nikakve primjedbe. Na temelju mišljenja vještaka može se, dakle, zaključiti da kod okrivljenika nisu uočene opasnosti od samoubojstva niti od proširenog samoubojstva, ali isto tako i da okrivljenik nije osoba koja bi se sa bivšom suprugom obračunavala preko svojeg djeteta. Vještak je u tom smislu odgovorio na pitanje suda, iz kojeg odgovora proizlazi da među njima postoji eklatantan konflikt koji može biti trajni izvor frustracije, ogorčenosti i ostalih negativnih stanja, međutim, iz njegova mišljenja nedvojbeno proizlazi da okrivljenik nije osoba koja bi naudila vlastitom djetetu kako bi poravnala račune s bivšom partnericom. Ovdje valja primijetiti da je i vještak prilikom ispitivanja na raspravi spomenuo da mu je okrivljenik tijekom obrade više puta naglasio i inzistirao na tome da su njegove riječi krivo prenesene i da su nakon toga krivo shvaćene, kao što to on dosljedno ponavlja i tijekom cijelog ovog postupka.

61. Prema tome, nalaz i mišljenje vještaka psihijatra ni u kojem dijelu i ni na koji način ne ukazuje na sklonost niti namjeru okrivljenika da se sa bivšom suprugom, u bilo kojem obliku, obračunava putem zajedničkog djeteta, pa tako niti izricanjem sadržaja koji mu je stavljen na teret. Kod toga je ranije primijećeno da je sporan sadržaj izrečen prilikom odgovaranja na pitanja voditeljice mjere, u situaciji u kojoj OS, na koju bi ta prijetnja prema optužnici bila usmjerena, nije bila prisutna, a da je po navodu same svjedokinje ĐS okrivljenik po izricanju takvog sadržaja, kako ga je ona shvatila i prenijela, demantirao da bi ubio sina. Sve navedeno treba povezati sa činjenicom da je svjedokinja ĐS istaknula kako "uvijek postoji mogućnost da sam određene riječi krivo protumačila", dok sadržaj njezina cjelokupnog iskaza ukazuje na oprez koji se kod nje javio, a koji je uzrokovan i naglašenim brojem femicida i „crnih brojki“ u hrvatskom društvu, uslijed čega je ona smatrala da cijeli slučaj treba prijaviti. Ista je, doduše, govorila o emocionalnoj preplavljenosti okrivljenika i oscilacijama u njegovu ponašanju, međutim, premda je već i ranije rečeno da nije sporna okrivljenikova izrazita opterećenost cijelom situacijom s bivšom suprugom (ista je, štoviše, dovela do njegova nametljivog ponašanja koje je rezultiralo osudama za dva kaznena djela), valja ovdje ponovno ukazati na prednje navedene zaključke psihijatrijskog vještaka iz kojih proizlazi da okrivljenik nije osoba koja bi se sa bivšom suprugom obračunavala preko svojeg djeteta. Već je u ranijem dijelu ovog obrazloženja ukazano na određene momente u iskazu svjedokinje ĐS koji upućuju i da je ona iznijela određene pretpostavke, zatim da je spominjanje sina moglo dovesti do pogrešne percepcije i doživljaja s njezine strane, time da je ona sama naposljetku dopustila mogućnost da je određene riječi krivo protumačila, a treba reći i da je iskaz ove svjedokinje neprihvatljiv u dijelu u kojem navodi da se sjeća situacije u kojoj su tete iz vrtića prigovorile da ih okrivljenik ponekad prečesto kontaktira putem telefona pa da su oni prilikom razgovora pokušali okvirno dogovoriti termine koji bi odgovarali i tetama i okrivljeniku, budući da iz iskaza svjedokinje SS, voditeljice dječjeg vrtića Bambi kojeg je polazio sin okrivljenika MS, proizlazi da jest kontaktirala s ĐS, ali da se oni kao vrtić nikada nisu bunili glede učestalosti njegova pozivanja sina u vrtić, time da im je ĐS predlagala da ograniče kontakte okrivljenika prema sinu, i to telefonske kontakte, predlažući ograničiti razgovore na određene dane. Sud nema nikakvih razloga ne vjerovati svjedokinji SS, zaposlenici vrtića, da okrivljenik nije ometao njihov rad i da se oni nisu bunili u tom smislu, tim više što je cjelokupan iskaz navedene nepristrane svjedokinje koherentan, jasan i neproturječan, te ga kao takvog sud cijeni kao vjerodostojnog.

62. S obzirom na navedeno, iskaz svjedokinje ĐS, koja je uz okrivljenika jedina bila neposredan sudionik događaja, je imperfektan i u cjelini nedovoljno koherentan pa ga sud u tom dijelu, vezano za izricanje prijetnje kakva je okrivljeniku stavljena na teret, ne prihvaća, tako da isti, uslijed prednje navedenih razloga, sam po sebi nije dostatan da služi kao temelj za osudu okrivljenika odnosno za nedvojbeno utvrđenje za je počinio (i) kazneno djelo prijetnje, dok se ostali dokazi koji govore o prijetnji temelje upravo na iskazu svjedokinje ĐS. S druge strane, obrana okrivljenog MS u pogledu ovog kaznenog djela je, kako je već i navedeno, dosljedna, izričita prilikom osporavanja i neproturječna, osim toga, okrivljenik je iskazivao izuzetno angažirano i strastveno kada je govorio o tom djelu, a njegovo je ponašanje u postupku, pa i prilikom iznošenja obrane, bilo popraćeno njegovom neverbalnom reakcijom u vidu plača, što je konkretno, među ostalim, bilo vidljivo nakon što je svjedokinja ĐS konstatirala da uvijek postoji mogućnost da je određene riječi krivo protumačila, a što je sudu koji je imao priliku neposredno opažati ponašanje i reagiranje u sudnici, djelovalo kao iskrena spontana reakcija okrivljenika koja se uklapa i u cijeli kontekst njegova odnosa prema vlastitom sinu, za kojeg iz iskaza svjedoka ne proizlazi da bi bio problematičan, već da imaju izuzetno dobar odnos (čak i iz iskaza OS proizlazi da bi o okrivljeniku kao oca mogla reći neku srednju ocjenu jer je bilo dobrih odnosa, a bilo je i loših, dok je negirala da bi za vrijeme trajanja njihova braka okrivljenik ikad bio fizički nasilan prema sinu CS), a osim toga na vjerodostojnost okrivljenikove obrane upućuju i drugi naprijed navedeni dokazi odnosno obrazložene okolnosti.

63. Iz iskaza preostalih svjedoka, i to ČS, ŽS, VS i RS vidljiva je obiteljska dinamika između okrivljenika i oštećene OS, te odnos prema sinu MS. Tako ČS govori da su, kako okrivljenik, tako i OS, bili vrlo brižni prema njihovu djetetu, štoviše

– i „prek preveč“ (u značenju: preko previše), ŽS iskazuje da je okrivljenik svojem sinu divan otac koji se prema svojem djetetu lijepo ponaša te da nije vidio osobu koja više voli djecu niti koju djeca više vole. VS , koja je radila kao voditelj slučaja u predmetu obiteljskopravne zaštite, navodi da je okrivljenik naglašavao koliko voli dijete te da se sjeća situacije primopreda je djeteta od strane majke prema ocu kada se dijete ocu razveselilo, dok iz iskaza svjedokinje RS proizlazi da se dječak veselio viđanju sa svojim ocem, njihov odnos opisuje kao odnos ljubavi, ne može reći da bi postojalo išta problematično u odnosu okrivljenika prema sinu, on je kao otac OK te ničime nije dao do znanja da bi naudio svom sinu, no problem da je interakcija njega i oštećenice, u kojem je odnosu nedostajalo puno strpljenja. Iskazi svih navedenih svjedoka, uključujući i ranije spomenuti svjedokinju SS, jasno upućuju na dobar i privržen odnos okrivljenika sa svojim sinom, ne ukazuju na nikakvu patologiju u tom odnosu, a što je u skladu i s okrivljenikovim navodima, a iskazima tih svjedoka sud vjeruje jer nema okolnosti koje bi iste dovodile u sumnju, pri čemu se primjećuje da o takvu odnosu okrivljenika sa sinom svjedoče ne samo njegovi prijatelji (ČS i ŽS), nego i stručne osobe (RS i VS, kao i SS), za koje sud ne nalazi razloga za pristranost i izlaganje kaznenoj odgovornosti lažnim iskazivanjem. Pritom činjenica da je svjedokinja VS, kako je sama navela, svojedobno upozorena za ponašanje spram OS (jer je jedne prilike u stanu oštećenice, s obzirom na povišene tonove s obje strane u tom razgovoru, zamolila oštećenicu da je pusti da dovrši rečenicu, na što se ona uzrujala i prijavila je njezinoj nadređenoj, koja ju je potom upozorila da ne smije na taj način komunicirati, dok je subjektivni stav svjedokinje u toj situaciji nije pogriješila, već da je samo branila svoje granice tražeći mogućnost i pravo da dovrši rečenicu), ne utječe na ocjenu njezina iskaza jer je potvrđen i ostalim navedenim iskazima te nema okolnosti koje bi ga dovodile u pitanje. U preostalom dijelu, u kojem iskazi imenovanih svjedoka nisu relevantni za ovaj kazneni postupak, sud iste nije posebno ocjenjivao.

64. Prema čl. 28. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) i čl. 3. st. 1. ZKP/08 svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja.

64.1. Za donošenje osuđujuće presude i kažnjavanje potrebno je nedvojbeno utvrđenje da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen (čl. 455. st. 1. ZKP/08). Teret dokaza u postupku utvrđivanja krivnje osumnjičenika, okrivljenika ili optuženika je na tužitelju, osim ako zakonom nije drukčije propisano (čl. 3. st. 2. ZKP/08).

64.2. Nakon provedenog dokaznog postupka u ovom predmetu, uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, ne može se zaključiti da u provedenim dokazima postoji jasan, čvrst i nedvojben temelj iz kojeg bi proizlazio jedini mogući zaključak da je okrivljeni NS **.**.2024. počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11 na štetu svoje bivše supruge, a majke njihova zajedničkog sina AS, stavljeno mu na teret, tako što bi, u prostorima Centra za pružanje usluga u zajednici u Ivancu, Pahinsko 6, prilikom razgovora sa stručnom osobom ĐS u postupku obiteljsko-pravne zaštite – intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem roditeljske skrbi roditeljima NST i NS u pogledu njihovog maloljetnog djeteta AS, s ciljem da ustraši svoju bivšu izvanbračnu suprugu te majku njihovog zajedničkog djeteta NST, izjavio „ako ću ubiti koga, ubit ću sebe i sina“, a koje prijetnje su kasnije prenesene NST.

64.3. Okrivljenik, ponavlja se, dosljedno poriče počinjenje djela, a naprijed pobliže obrazložene okolnosti takve su da ozbiljno dovode u pitanje iskaz svjedokinje ĐS na temelju čijih je navoda došlo do pokretanja postupka, kojeg se u tom dijelu, uslijed svih ranije opisanih momenata, ne može smatrati uvjerljivim i pouzdanim. Osim toga, cilj postupanja počinitelja kaznenog djela prijetnje jest ustrašiti odnosno uznemiriti žrtvu, a radnja počinjenja ovog djela sastoji se u stavljanju u izgled nekog zla. Budući da iz iskaza same ĐS proizlazi da bi okrivljenik na njezin daljnji upit bi li doista mogao nauditi svom sinu rekao da to ne bi nikada učinio, treba ponoviti da nije logično da bi okrivljenik, da je doista prethodno izrekao inkriminirani sadržaj s ciljem upućivanja prijetnje, isti tada povukao, dok se ponavlja i da je zaključak psihijatrijskog vještaka da okrivljenik nije osoba koja bi se sa svojom suprugom obračunavala preko sina. Cijeneći u međusobnoj ovisnosti i sve preostale okolnosti ovog kaznenog djela, na koje je ranije ukazano, između ostalog i rezultate provedenog psihijatrijskog vještačenja te uopće činjenicu da ništa drugo ne ukazuje na okrivljenikovo bilo kakvo ponašanje ili sklonost ka ponašanju kojim bi počinio kazneno djelo za koje mu se stavlja na teret da bi njime prijetio, odnosno da bi sina instrumentalizirao u bilo kojem pravcu u svojem (nespornom) antagonizmu prema bivšoj supruzi OS, ne može se, stoga, s potpunom sigurnosti zaključiti da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje za koje je optužen.

65. Zbog svega naprijed navedenog sud je primjenom odredbe čl. 453. toč. 3. ZKP/08 okrivljenog NS oslobodio optužbe da bi počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11, opisano u činjeničnom opisu.

66. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka te nužni izdaci okrivljenog NS, kao i nagrada i nužni izdaci njegovog branitelja u odnosu na kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11 – padaju na teret proračunskih sredstava, jer je za ovo kazneno djelo okrivljenik oslobođen optužbe.

U Varaždinu 12. siječnja 2026.

Sudac

Zvonimir Biškup

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u pisanom obliku u dovoljnom broju primjeraka za protivnu stranku te za sud, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Varaždinu, na broj: KO-DO-511/2024 i KO-DO-41/2025

2. Okrivljeni NS

3. Branitelj okrivljenika Goran Vučetić, odvjetnik u Varaždinu

4. Oštećena OS