REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1081/2023-69

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Ivi Karin Šipek, u pravnoj stvari tužitelja TU, vl. obrta " [obrt]" elektro servis iz Petrinje, Matije Gupca 32, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Paić, odvjetnica iz Zagreba, Horvaćanska cesta 45/III, protiv tuženika KALA d.o.o. Zagreb Ulica Ede Peročevića 6, OIB: 94389348128, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 28. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, s danom objave 12. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha (pljenidba i prijenos) novčanih sredstava na računu tužitelja TU, vl.obrta „ [obrt]“ elektro servis, Petrinja, Matije Gupca 32, OIB: [osobni identifikacijski broj], pokrenuti zahtjevom za izravnu naplatu tuženika KALA d.o.o., Zagreb, Ulica Ede Peročevića 6, OIB: 94389348128 27. travnja 2022. pred Financijskom agencijom, temeljem bjanko zadužnica OV-256/17 i OV-257/17, obje od 31. siječnja 2017., svaka u iznosu od 6.768,86 EUR, a obje u ukupnom iznosu od 13.537,72 EUR.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana tužitelju isplatiti iznos od 13.537,72 EUR zajedno sa zateznom kamatom od 08. svibnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana tužitelju isplatiti iznos od 907,53 EUR zajedno sa zateznom kamatom od 12. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev da mu tuženik isplati iznos od 388,95 EUR sa zateznom kamatom od 12. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

V. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 5.331,84 EUR sa zateznom kamatom od 12. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

VI. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka za iznos od 1.937,50 EUR sa zateznom kamatom od 12. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je zaključkom Općinskog suda u Sisku poslovni broj Ovr- 243/2022 od 04. svibnja 2023. upućen u roku od 15 dana od dana primitka tog zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga navedenih u članku 50. stavak 1. točka 7. do 11. Ovršnog zakona te da u istom roku dostavi (tom) sudu dokaz o pokretanju parnice (točka I. izreke zaključka), dok je točkom II. istog zaključka navedeno da pokretanje parnice ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje tražbine ovrhovoditelja (ovdje tuženika). Tvrdi da je navedeni zaključak zaprimio 24. svibnja 2023. zajedno s rješenjem kojim je odbijen kao neosnovan njegov prijedlog da se odgodi izdavanje naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava koji je u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom (dalje u tekstu: FINA) temeljem bjanko zadužnica OV-256/17 i OV-257/17 zatražio ovdje tuženik kao ovrhovoditelj do pravomoćnog okončanja parnice radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate pred FINA-om te je naloženo FINA-i da izvrši izravnu naplatu po osnovama za plaćanje. Iako smatra da je Općinski sud u Sisku pogrešno primijenio zakonske odredbe donoseći navedeni zaključak i rješenje, podnio je ovu tužbu u zakonom propisanom roku.

1.2. Nadalje u tužbi tužitelj navodi da je 28. travnja 2022. putem svoje banke obavješten o zaplijeni sredstava u postupku prisilne naplate FINA-e na svom računu i to temeljem OV-256/17 u iznosu od 51.000,00 kuna i temeljem OV-257/17 u iznosu od 51.000,00 kuna, odnosno sveukupno u iznosu od 102.000,00 kuna. Ističe da se predmetne osnove za plaćanje OV-256/17 i OV-257/17 odnose na bjanko zadužnice koje je tužitelj predao tuženiku dana 02. veljače 2017. kao garanciju za dobro izvršenje posla prema Kooperantskom ugovoru br.002/17 HZZOS od 02. veljače 2017., Kooperantskom ugovoru br.001/17 G HC od 08. ožujka 2017., Kooperantskom ugovoru br.001/16 ZB Z od 04. studenog 2016., Kooperantskom ugovoru br.001/16 RK MORH od 13. rujna 2016. i Kooperantskom ugovoru br.003/16 MBM od 09. rujna 2016.

1.3. Ističe kako je sve svoje ugovorne obveze temeljem navedenih kooperantskih ugovora uredno izvršio i da ne postoji osnova za naplatu predmetnih bjanko zadužnica tužitelja u postupku pred FINA-om. Naime, tvrdi da su tužitelj i tuženik vodili sudski postupak kod Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu pod poslovnim brojem Povrv-555/2018 koji postupak je pokrenuo tužitelj kao ovrhovoditelj, radi neplaćanja tuženika, tamo ovršenika, za izvršene radove prema gore navedenim ugovorima. Tvrdi da je tijekom tog postupka tuženik naknadno jednostrano sačinio račune kojima je teretio tužitelja za ugovornu kaznu i kašnjenje u izvođenju radova te je istaknuo prigovor prijeboja s utuženom tražbinom tužitelja, ali da je sud ocijenio prigovor prijeboja tuženika neosnovanim čime tvrdi da je već odlučeno o neosnovanosti tuženikova zahtjeva, a što proizlazi iz pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, posl. broj Povrv- 555/2018 od 27. listopada 2021., a da tuženik sad neosnovano naplaćuje to potraživanje temeljem navedenih bjanko zadužnica. Stoga smatra da je jasno kako tuženik nije bio ovlašten zatražiti prisilnu naplatu kod Financijske agencije temeljem OV-256/17 i OV-257/17 jer nisu bili ispunjeni uvjeti iz ranije navedenih Kooperantskih ugovora za naplatu tih zadužnica prisilnim putem. U odnosu na navode tuženika u postupku posl. broj Ovr-243/2022 u kojima ističe kako je zatražio naplatu temeljem zadužnica po računu broj 77 1-1-2019 od 29. svibnja 2019., tužitelj ističe kako je i navedeni račun (koji glasi na iznos od 155.260,00 kuna) također bio predmetom navedenog sudskog postupka posl. broj Povrv-555/2018. Naime, ističe da je tuženik u navedenom postupku prvotno istakao procesni prigovor prijeboja odnosno prigovor radi prebijanja po osnovi računa br. 86-1/2018 od 13. srpnja 2018. u iznosu od 150.000,00 kuna, koji se odnosi na protutražbinu po osnovi štete na gradilištu Beli Manastir, da bi naknadno 05. lipnja 2019. povukao procesni prigovor prijeboja po ovom računu navodeći da je isti u poslovnim knjigama storniran te je izdao novi račun br. 77- 1-1-2019 koji glasi na iznos od 155.260,00 kn. Međutim ističe da je sud na temelju provedenog vještačenja u tom postupku utvrdio kako ne postoje uvjeti za fakturiranje tog računa tužitelju, a slijedom toga niti za naplatu istih od tužitelja.

1.4. Tužitelj tako tvrdi da su tuženikovi računi na kojima temelji svoje potraživanje naplaćeno u postupku izravne naplate u potpunosti proizvoljni u svojim iznosima i neutemeljeni na stvarnom stanju stvari, a da je tuženik, unatoč tome što je navedenom presudom riješeno i o istaknutoj protutražbini tuženika prema tužitelju temeljem obračunatih ugovornih kazni i navodno prouzročenoj šteti, kod FINA-e zatražio naplatu temeljem navedenih bjanko zadužnica te ih neosnovano naplatio, svaku u iznosu od 6.636,14 EUR, uvećano za troškove naplate u iznosu od 132,72 EUR za svaku zadužnicu, sveukupno u iznosu od 13.537,72 EUR. Tužitelj napominje da je navedeni iznos od 13.537,72 EUR tužitelju zaplijenjen dana 28. travnja 2022. (tada u iznosu od 102.000,00 kn) te da je isti prenesen tuženiku dana 08. svibnja 2023., nakon što je FINA zaprimila nepravomoćno rješenje Općinskog suda u Sisku posl. broj Ovr- 243/2022 od 04. svibnja 2023.

1.5. Podredno i opreza radi tužitelj ističe i prigovor zastare, jer su svi računi tuženika izdani prije više od tri godine računajući od dana podnošenja predmetnih bjanko zadužnica na izravnu naplatu kod FINA-e.

1.6. Tužitelj ovom tužbom traži, osim proglašenja nedopuštenosti ovrhe u skladu s rješenjem Općinskog suda u Sisku posl.br. Ovr-243/2022 od 04. svibnja 2023. godine i da sud, u skladu s odredbom članka 56. Ovršnog zakona, a imajući u vidu da je ovrha do trenutka podnošenja ove tužbe u cijelosti provedena (i pljenidba i prijenos tražbine), naloži tuženiku da isplati tužitelju sve što je po osnovi takve ovrhe stekao, konkretno, iznos od 13.537,72 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 08. svibnja 2023. kao dana kada je izvršen prijenos novčanih sredstava pa do isplate, kao i da mu nadoknadi troškove ovršnog postupka posl.br. Ovr-243/2022 kod Općinskog suda u Sisku i to 497,50 EUR za sastav prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, 248,75 EUR za sastav žalbe od 12. svibnja 2023. na rješenje suda od 04. svibnja 2023., oboje s pripadajućim PDV-om (186,57 EUR) i trošak sudske pristojbe na prijedlog od 04. svibnja 2022. dostavljeno uz podnesak od 06. svibnja 2022. u iznosu od 363,66 EUR (sveukupno iznos od 1.296,48 EUR).

2.1. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti. Ističe da je tužitelja Općinski sud u Sisku rješenjem poslovni broj Ovr-243/22 od 4. svibnja 2023. osnovano uputio u pokretanje ove parnice. Nadalje tvrdi da je FINA zaplijenila tužitelju i prenijela tuženiku 08. svibnja 2023. iznos od ukupno 13.537,72 EUR na temelju bjanko zadužnica posl. broj: OV-256/17 i OV- 257/17, obje od dana 31. siječnja 2017. pa da je provedbom navedene ovrhe na novčanim sredstvima tužitelj izgubio pravni interes za utvrđivanjem nedopuštenom ovrhe u konkretnom predmetu, a ukoliko je ovrha provedena prije pokretanja parničnog postupka, utoliko se ovrha ne može proglasiti nedopuštenom. Stoga predlaže tužbu odbaciti.

2.2. Podredno navodi da presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu, poslovni broj Povrv-555/2018 od dana 27. listopada 2021. na koju tužitelj ukazuje u tužbi nema izravan učinak u ovoj parnici pa da stoga tužiteljevo pozivanje na dokaze provedene u tijeku tog postupka nema učinka u ovom postupku, a navodi da je neistinit i netočan navod tužitelja da je „sud u odlučivanju o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva tužitelja ocijenio prigovor prijeboja tuženika neosnovanim…“ jer da taj sud niti nije ocjenjivao prigovor prijeboja jer je tuženik povukao prigovor radi prebijanja u tom postupku.

3.1. Tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu podneskom od 20. studenog 2023. Tvrdi da je samim time što je odlukom suda upućen na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom "oslobođen" obveze dokazivanja konkretnog pravnog interesa na pokretanje parnice, a da niti jednom odredbom Ovršnog zakona nije propisano da nakon provedbe ovrhe njegov zahtjev za proglašenje nedopuštenosti ovrhe postaje neosnovan niti čini tužbu nedopuštenom. Ujedno navodi da je tuženik neosnovano u postupku izravne naplate po predmetnim bjanko zadužnicama naznačio i naplatio s osnova kamate ukupan iznos od 9,32 EUR jer je pogrešno naznačio dospijeće po računu broj 77 1-1-2019, a da je isto tako naplatio zateznu kamatu po pogrešnoj stopi zatezne kamate.

3.2. Tuženik se tijekom postupka očitovao da je izvršio provjeru tijeka kamata te je utvrdio da je tijek kamata pravilno naznačena u zahtjevima za izravnu naplatu od 27. travnja 2022.

4. Tuženik podneskom od 11. prosinca 2023. ističe kako iz Kooperantskog ugovora br. 003/16 MBM od dana 09. rujna 2016. jasno proizlazi da je tuženik bio ovlašten obračunati tužitelju ugovornu kaznu sukladno odredbi čl. 7. tog Ugovora te da je tužitelj sukladno odredbi čl. 9. Ugovora predao tuženiku zadužnicu kao jamstvo za kvalitetno izvođenje radova i za rok izvođenja radova. S obzirom da radovi nisu završeni u ugovorenom roku, tvrdi da je već samim time stekao pravo podnijeti primljeno sredstvo osiguranja, odnosno zadužnicu na naplatu. Nadodaje da su radovi izvršeni od strane tužitelja izvedeni nekvalitetno i protivno pravilima struke, a zbog čega je na strani tuženika nastala šteta te je isti bio primoran angažirati druge izvođače radova kako bi otklonio štetu koju mu je prouzročio tužitelj, a uz navedeno ističe i kako radovi izvedeni od strane tužitelja nisu izvedeni u ugovorenim količinama. S obzirom da je tužitelj podnošenjem prijedloga za ovrhu u postupku koji je nastavljen pred Trgovačkim sudom u Osijeku, Stalnom službom u Slavonskom Brodu, pod posl. brojem: Povrv-555/2018 zahtijevao isplatu na ime izvršenih radova, a nije želio kompenzirati međusobna potraživanja koja parnične stane imaju međusobno, to tvrdi da je bio primoran naplatiti svoje potraživanje prema tužitelju podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu na temelju zadužnice. Stoga smatra da je imao pravo podnijeti zahtjev za izravnu naplatu FINA-i na temelju zadužnice te da u konkretnom slučaju nije ostvaren niti jedan od razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. do 11. Ovršnog zakona zbog kojega bi ovrha mogla biti proglašena nedopuštenom.

5.1. Tuženik se na ročištu održanom 11. ožujka 2024. očitovao da se račun broj 77 1-1-2019 odnosi na ugovornu kaznu radi zakašnjenja u izvođenju radova na izgradnji mrtvačnice u Belom Manastiru te naknade štete zbog nekvalitetno izvedenih istih radova.

5.2. Tuženik je podneskom od 11. ožujka 2024. prigovorio sadržaju zapisnika od 11. ožujka 2024. u bitnome navodeći da u zapisnik nisu uneseni navodi tuženika o tome da se račun broj 77 1-1-2019 ne odnosi samo na gradilište na mrtvačnici Beli Manastir, već da se odnosi i na preostala gradilišta, međutim, zapisnik u cijelosti sadržajno odgovara tijeku ročišta i navodima stranaka iznesenim na istom, pri čemu se upire i na sam sadržaj navedenog računa iz kojeg jasno proizlazi da su istim obračunati troškovi završetka elektroinstalaterskih radova i vatrodojave na nastavku izgradnje objekta mrtvačnice na gradskom groblju Beli Manastir. Jednako tako zapisnik održava i činjenicu da je privremeno nestalo veze s tužiteljem i njegovom punomoćnicom zbog nestanka električne energije te da je ubrzo nakon nekoliko minuta ponovno uspostavljena veza. Također valja istaknuti kako je održavanje ročišta na daljinu samo način održavanja ročišta propisan Zakonom o parničnom postupku i Pravilnikom o održavanju ročišta na daljinu te takav način održavanja ročišta u svakom slučaju ne predstavlja povredu načela neposrednosti, kako to tuženik neosnovano tvrdi. Također, zapisnik s navedenog ročišta je predočen strankama na samom ročištu te stranke na sadržaj istoga nisu imale primjedbe.

6.1. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom u sadržaj isprava koje prileže spisu i to u: zaključak Općinskog suda u Sisku poslovni broj Ovr-243/2022 od 4. svibnja 2023. (list 15. do 21. spisa), rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj Ovr- 243/2022-13 od 4. svibnja 2023. (list 22. do 29. spisa), žalba tužitelja od 12. svibnja 2023. (list 30. do 36. spisa), prijedlog za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa ovršenika (tužitelja) od 4. svibnja 2022. s prilozima (list 39. do 179. spisa), sudska praksa (list 188. do 191., list 201. do 203., list 321. do 323., list 371. do 379. spisa), račun broj 77 1-1-2019. od 29. svibnja 2019. (list 208. do 210. spisa), obračun kamata (list 211. do 213. spisa), račun br. 5-1-1 od 17. siječnja 2018. (list 217. spisa), kooperantski Ugovor br. 003/16 MBM od 09. rujna 2016. (list 218. do 224. spisa), ugovorni troškovnik za radove iz ugovora (list 225. do 229. spisa), tuženikova izjava o prijeboju uz račun 5-1-1 (list 230. spisa), tuženikova naknadna izjava o prijeboju (list 231. spisa), tuženikov dopis od 31. svibnja 2019. (list 232. do 233. spisa), podnesak tuženika od 05. lipnja 2019. dostavljen na spis posl. br. Povrv-555/2018 kod Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu (list 234. do 239. spisa), dopis tužitelja od 03. lipnja 2019. (list 240. spisa), dopis Porezne uprave, Područnog ureda Slavonski Brod, Ispostava Nova Gradiška Klasa: 471-02/2019-02/12 Ur.broj: 513-07-12-02/19-02 (list 241. spisa), izjava izvođača o izvedenim elektroinstalaterskim radovima i uvjetima održavanja građevine (list 242. do 254. spisa), Izvještaj o vizualnom pregledu sustava zaštite od munje od 26. ožujka 2018. (list 255. do 269. spisa), zapisnik o ispitivanju neprekinutosti zaštitnog vodiča i izjednačenja potencijala od 26. ožujka 2018. (list 270. do 280. spisa), zapisnik o pregledu i ispitivanju sustava zaštite od munje od 26. ožujka 2018. (list 281. do 298. spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Janka Artukovića, dipl.ing.el. od 16. ožujka 2021. (list 299. do 310. spisa), pisani iskaz tužitelja TU (list 312. do 313. spisa), koji je neposredno saslušan na ročištu 11. ožujka 2024. (list 351. do 352. spisa), dopis Ministarstva financija, Porezna uprava Zagreb uz dokumentaciju (list 342. do 345. spisa), Ugovor broj 001/2019 (list 356. do 362. spisa), Okončana situacija broj 09/2020 (list 363. spisa), Zapisnik o okončanom obračunu radova (list 364. do 365. spisa), račun broj 59/IF/1 (list 366. spisa), račun-otpremnica 6/1/1 (list 367. do 370. spisa), dopis HEP-a od 15. ožujka 2024. (list 384. spisa), račun broj 77 1-1-2019 (list 437. spisa), provedeno je financijsko vještačenje po društvu DARFIN d.o.o. Zagreb, Radnička 34A, OIB: 85403698394, koje društvo je nalaz i mišljenje izradilo po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i vrijednosne papire mag.oec. RU (nalaz i mišljenje na listovima 421. do 428. spisa), provedeno je vještačenje po vještaku elektro struke po društvu ENERGO-PRO-FI d.o.o., koje je nalaz i mišljenje izradilo po stalnom sudskom vještaku za elektrotehniku struč.spec.ing.el. IU (nalaz i mišljenje na listu 447. do 470. spisa), koji vještak je usmeno iznosio nalaz i mišljenje na ročištu održanom 28. studenog 2025. (list 497. do 498. spisa) te je izvršen uvid u spise Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-555/2018 i Općinskog suda u Sisku poslovni broj Ovr-243/2022.

6.2. Sud je od nadležne Porezne uprave pribavio podatak o tome je li ovdje tuženik koristio odbitak pretporeza po tužiteljevom računu broj 5-1-1 od 17. siječnja 2018. te iz pribavljenih podatak da je tuženik temeljem navedenog računa koristio pravo na odbitak pretporeza.

7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe (pljenidba i prijenos) novčanih sredstava na računu tužitelja pokrenuta zahtjevom za izravnu naplatu tuženika 27. travnja 2022. pred FINA-om temeljem bjanko zadužnica OV-256/17 i OV-257/17, obje od 31. siječnja 2017., te zahtjev za vraćanje neosnovano stečenog ovrhom te naknada štete koju je tužitelj zbog toga pretrpio.

9. Tužitelj je zaključkom Općinskog suda u Sisku poslovni broj Ovr-243/2022-12 od 4. svibnja 2023. upućen u roku od 15 dana pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga navedenih u članku 50. stavak 1. točka 7. do 11. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje u tekstu: OZ). Odredbom članka 52. stavak 3. OZ-a određeno je da ako ovrhovoditelj (ovdje tuženik) ospori postojanje razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7. i točaka 9. do 11. OZ-a ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu. Kako je ovdje tuženik, u ovršnom postupku ovrhovoditelj, osporio postojanje razloga na koje se ovdje tužitelj u tom postupku pozivao, imajući u vidu i razloge na koje se pozivao tužitelj je pravilno upućen pokrenuti ovu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Navedeno proizlazi i iz rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-2277/2023-4 koji prileži spisu (list 490. do 494. spisa).

10. Tužitelj tvrdi da je tuženik neosnovano pokrenuo postupak prisilne naplate pred FINA-om temeljem zadužnica OV-256/17 i OV-257/17 koje mu je tužitelj izdao kao osiguranje za uredno izvršenje ugovornih obveza temeljem Kooperantskih ugovora sklopljenih između stranaka. Ujedno tvrdi i da je nevezano za navedeno tuženik naplatio i zateznu kamatu krivo naznačivši dospijeće tražbine u zahtjevu za izravnu naplatu, a tvrdi i da je tražbina radi koje je izravna naplata pokrenuta u zastari.

11. Među strankama su sporne osnova i visina tužbenog zahtjeva.

12. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu te uvidom u priklopljeni spis Općinskog suda u Sisku Ovr-243/2022 utvrđeno je sljedeće. Tuženik je kao ovrhovoditelj 26. travnja 2022. podnio FINA-i zahtjeve za izravnu naplatu temeljem bjanko zadužnica OV-256/17 i OV-257/17, koje zadužnice su bile izdane na iznos do 50.000,00 kuna (zahtjevi za izravnu naplatu uz priložene zadužnice na listovima 160. do 179. spisa). Tuženik se u predmetu Općinskog suda u Sisku poslovni broj Ovr- 243/2022, nastavno na tužiteljev prijedlog za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa i podrednog prijedloga za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, očitovao da je predmetne zadužnice podnio na naplatu iz razloga što u tom postupku ovršenik, ovdje tužitelj, nije u ugovorenom roku i uredno izvršio sve ugovorene radove po Kooperantskom ugovoru broj 003/16 MBM na izgradnji mrtvačnice u Belom Manastiru, već je gradilište napustio radi čega je tamo ovrhovoditelju, ovdje tuženiku prouzročena šteta u iznosu od 155.260,00 kuna budući je za izvođenje tih radova morao angažirati drugog podizvođača. Također, očitovao se da je naplatu po zadužnicama zatražio po računu broj 77 1-1-2019 od 29. svibnja 2019. te je u prilogu dostavio navedeni račun. Iz navedenih dispozicija tuženika jasno proizlazi da je izravna naplata zatražena s osnove računa broj 77 1-1-2019 pa je u ovom postupku, s obzirom na sporne činjenice, valjalo prvenstveno utvrditi je li tuženik osnovano temeljem navedenog računa zahtijevao izravnu naplatu temeljem zadužnica OV-256/17 i OV-257/17.

13. Iz dostavljenog pisanog iskaza tužitelja te iskaza kojeg je tužitelj dao pred ovim sudom radi provjere, dopune ili razjašnjenja navoda iz njegovo pisanog iskaza proizlazi da je izveo sve ugovorene radove na izgradnji mrtvačnice u Belom Manastiru, da su izvršena ispitivanja elektro instalacija te su izdani atesti koji su zajedno s izjavom izvođača radova o završenim radovima dani voditeljici gradilišta radi provedbe tehničkog pregleda, uključujući i dokumentaciju radi priključenja gradilišta na HEP. Iz iskaza proizlazi da tužitelj nije napustio gradilište prije završetka radova, a da u trenutku kada je tužitelj završio s radovima je tuženik morao izvoditi još neke manje građevinske radove, ali da je objekt bio funkcionalan pa ako je zbog tih tuženikovih radova nastala potreba za još nekim elektro radovima da se radilo o zanemarivim količinama. Iz iskaza proizlazi da je tuženik kasnio u izvođenju radova, a da je tužitelj pravio njegovu dinamiku jer nije mogao svoje radove izvoditi dok tuženik ne bi izvršio svoje. Također iz iskaza proizlazi da tužitelja nitko od strane tuženika nije upozorio na bilo kakvo kašnjenje u izvođenju radova niti mu je izjavio da sukladno ugovoru zadržava pravo na ugovornu kaznu za naplatu koje nije bilo nikakve osnove. Tužitelj je iskazivao i da je tuženiku izdao račun za izvedene radove za izgradnju mrtvačnice u Belom Manastiru na koji tuženik nije imao prigovora, kao što nije imao prigovora ni na izvedene radove, a da ga je tuženik tek kasnije obavijestio da je angažirao drugog izvođača radi obavljanja tehničkog pregleda na što tužitelj nije mogao pristati jer je završio sve ugovorene radove i pripremio svu dokumentaciju za tehnički pregled. Iz iskaza također proizlazi da je tužitelj vratio račun koji mu je tuženik ispostavio za (te) nekakve radove.

14. Predmet postupka koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, pod poslovnim brojem Povrv-555/2018 bili su između ostalog i radovi koje je tužitelj za tuženika izveo na objektu mrtvačnice Beli Manastir i za koji je tužitelj ispostavio tuženiku račun 5-1-1 od 16. veljače 2018. U navedenom predmetu donesena je presuda poslovni broj Povrv-555/2018-56 od 27. listopada 2021. kojom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-97/2018 od 18. lipnja 2018. te je naloženo tuženiku namiriti tužitelju u tom predmetu utuženu tražbinu koja između ostalog uključuje i radove koje je tužitelj izveo za tuženika na objektu mrtvačnice Beli Manastir. Navedena presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-106/2022 od 8. ožujka 2022. (uvid u priklopljeni spis Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, poslovni broj Povrv- 555/2018). Iz obrazloženja navedene presuda proizlazi da su i u odnosu na objekt mrtvačnice u Belom Manastiru izvedeni svi radovi, kvalitetno, kao i da radovi tužitelja nisu kasnili.

15. Ovaj sud je proveo i vještačenje po vještaku elektro struke na okolnost je li tužitelj izvršio sve ugovorne obveze prema tuženiku s osnove radova na objektu mrtvačnice Beli Manastir izvedenih temeljem Kooperantskog ugovora br. 003/16 MBM, odnosno je li bilo potrebe za angažiranjem drugog/drugih podizvođača radi završetka radova te ukoliko jest, jesu li tuženiku nastali povodom toga troškovi i u kojem iznosu. Vještačenje je provelo društvo ENERGO-PRO-FI d.o.o. koje je nalaz i mišljenje izradilo po stalnom sudskom vještaku za elektrotehniku struč.spec.ing.el. IU (nalaz i mišljenje od 4. srpnja 2025., list 447. do 470. spisa).

16. Vještak je u okviru izrade nalaza naznačio propise i tehničku literaturu koju je koristio za potrebu izrade nalaza i mišljenja te je primijenio metodologiju vještačenja na način da je detaljno proučio dokumentaciju koja prileži spisu i priklopljenom spisu Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, poslovni broj Povrv- 555/2018 te je dao mišljenje prema kojem je tužitelj izveo sve potrebne elektro radove na građevini – mrtvačnica Beli Manastir do pune funkcionalnosti, da su od strane neovisne tvrtke napravljena sva potrebna ispitivanja koja pokazuju da su instalacije izvedene na zadovoljavajući način sukladno pravilima struke i da su spremne i sigurne za korištenje, da je tužitelj dostavio svu potrebnu dokumentaciju za prijavu tehničkog pregleda građevine, da zbog neriješenih financijskih potraživanja koje je tužitelj imao spram tuženika isti nije želio prisustvovati tehničkom pregledu građevine dok se isti ne podmire i/ili točno definiraju rokovi plaćanja uz modele osiguranja naplate, da je tuženik u želji da uspješno dovrši tehnički pregled i da građevina dobije uporabnu dozvolu te da napravi završnu primopredaju radova s investitorom Gradom Belim Manastirom angažirao drugog izvođača, a da su dodatni troškovi koju su nastali tuženiku spram drugog izvođača su posljedica njegove odluke da angažira drugog izvođača, a ne da završi posao sukladno ugovoru sa tužiteljem.

17. Tužitelj na nalaz i mišljenje vještaka za elektrotehniku nije imao primjedbe, dok je tuženik svoje prigovore istaknuo podneskom od 23. srpnja 2025. U bitnome tuženik tvrdi da vještak nije u cijelosti ispunio zadatak koji mu je povjeren te je vještačenje provedeno protivno pravilima struke pri čemu u bitnome ističe kako vještak nije utvrdio iznos troškova koji su mu bili potrebni radi dovršetka radova. Također tvrdi da vještak nije određeno naveo koje dokumente je prilikom izrade nalaza i mišljenja koristio kako iz ovog predmeta tako i iz priklopljenog spisa Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, poslovni broj Povrv-555/2018 pa da je jasno kako vještak nije mogao utvrditi dinamiku gradilišta, kvalitetu i količinu izvedenih radova, kao niti prekoračenje ugovorenih rokova bez uvida u građevinski dnevnik i građevinsku knjigu, pri čemu nije jasno niti je li u iste izvršio uvid ili ne. Prema tome smatra, a s obzirom da je sporna količina, kvaliteta i vrijednost radova koje tužitelj tvrdi da je izveo i u odnosu na koje u ovom postupku potražuje isplatu u ukupnom iznosu od 13.537,72 EUR radi proglašenje nedopuštenom ovrhe temeljem zadužnica, da je očito vještak suprotno pravilima struke izradio nepotpun nalaz i mišljenje.

18.1. Vještak je usmeno iznio nalaz i mišljenje te se očitovao na prigovore tuženika na ročištu 28. studenog 2025. Vještak je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja kojim je utvrdio da je tužitelj izveo sve potrebne elektro radove na građevini-mrtvačnica Beli Manastir do pune funkcionalnosti, da su izvršena sva potrebna ispitivanja od strane neovisnog društva koje je registrirano za takve poslove i da je tužitelj dostavio svu potrebnu dokumentaciju za prijavu tehničkog pregleda građevine.

18.2. U odnosu na podnesak tuženika kojim je istaknuo prigovore na nalaz i mišljenje vještak se očitovao kako je u cijelosti izvršio dan mu zadatak od strane suda jer je iz samog nalaza i mišljenja jasno da tuženik nije trebao angažirati druge podizvođače radi završetka radova slijedom čega tuženiku nisu ni mogli nastati povodom toga neki troškovi pa nije bilo niti potrebe utvrđivati eventualni iznos takvih troškova. Kada se u nalazu i mišljenju referirao na dokumente objavljene na službenim stranicama mislio je na dokumentaciju koja je sastavni dio konkretnog spisa P-1081/2023, a koji su razvidni i putem sustava e-komunikacije, a očitovao se i da je izvršio uvid u priklopljeni spis Povrv-555/2023 i dokumentaciju koja prileži tom spisu. Istaknuo je kako za izradu nalaza i mišljenja nije bilo potrebe vršiti uvid u građevinski dnevnik i građevinsku knjigu jer spisu prileže dokazi da su napravljena sva potrebna ispitivanja koja pokazuju da su instalacije izvedene na zadovoljavajući način sukladno pravilima struke i da su spremni i sigurni za korištenje iz čega jasno proizlazi da je tužitelj izveo sve potrebne i ugovorene elektro radove. Tužitelj je izveo sve ugovorene radove obuhvaćene ugovornim troškovnikom u vrijednosti ugovorene naknade za tako izvedene radove te je te radove izveo kvalitetno što je razvidno i iz Uvjerenja i Izvještaja o izvršenom pregledu i ispitivanju električne instalacije te Nalazu i mišljenju navedenih zapisnika o ispitivanju, a da bi se sazvao tehnički pregled bilo je potrebno i pozitivno završno izvješće nadzornog inženjera za elektro radove, a koje je bilo pozitivno i u konkretnom predmetu. Vještak je također nadodao kako je i uobičajeno da tužitelj kao izvođač elektro radova ovisi o dinamici drugih izvođača radova na gradilištu tako da je u konkretnom slučaju on radove izvodio prema dinamici gradilišta u ovisnosti o izvođačima drugih struka jer on svoje radove niti nije mogao izvoditi dok mu se ne stvore preduvjeti za izvođenje istih, odnosno dok drugi izvođači ne odrade svoj dio radova. Vještak se očitovao da je tužitelj u cijelosti izveo ugovorene radove te da je s obzirom na dinamiku gradilišta bilo određenih kašnjenja, ali ne krivnjom tužitelja iz razloga o kojima se već ranije očitovao, a koji razlozi su vezani za dinamiku cijelog gradilišta.

18.3. Tuženik je prigovorio tako usmeno iznesenom nalazu i mišljenju te očitovanju vještaka iz razloga što je vještak naveo da je tužitelj izveo sve ugovorom preuzete obveze te da nije bilo potrebe za angažiranje drugih podizvođača te da je potom utvrdio da je došlo do kašnjenja u izvođenju radova. Ovdje valja istaknuti kako se vještak jasno i određeno očitovao kako je dinamika tužiteljevog izvođenja radova u ovisnosti o izvođačima drugih struka iz razloga što on svoje radove nije mogao izvoditi dok mu se ne stvore preduvjeti za izvođenje njegovih radova te da do određenih kašnjenja u izvođenju radova nije došlo krivnjom tužitelja. Navedeno je u skladu i s utvrđenjima i sada pravomoćno okončanog predmeta Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, poslovni broj Povrv-555/2018.

19. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka za elektrotehniku struč.spec.ing.el. IU jer je prema ocjeni ovog suda vještak brižljivo razmotrio predmet vještačenja, točno je naveo sve što je opazio i našao te je svoje mišljenje iznio savjesno i u skladu sa pravilima znanosti i vještine, a vještak se očitovao i na sve prigovore tuženika koje je s uspjehom otklonio. Tako je ovaj sud iz provedenog vještačenja utvrdio da je tužitelj u cijelosti izveo sve ugovorene radove po Kooperantskom ugovoru br. 003/16 MBM na izgradnji mrtvačnice u Belom Manastiru, da određena kašnjenja u izvođenju radova na tom objektu nisu bila skrivljena tužiteljevom dinamikom izvršenja ugovorenih poslova, da nije bilo potrebe za angažiranje drugih podizvođača radi završetka radova (iz razloga što je tužitelj uredno i kvalitetno izvršio sve ugovorene radove) slijedom čega tuženiku nisu ni mogli nastati povodom toga neki troškovi pa da stoga niti nije bilo potrebe utvrđivati eventualni iznos takvih troškova.

20. Iz navedenih utvrđenja jasno proizlazi da tražbina tuženika iskazana u računu broj 77 1-1-2019, temeljem kojeg računa je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo postupak pljenidbe i prijenosa temeljem predmetnih bjanko zadužnica OV-256/27 i OV- 257/17, nije osnovana iz razloga što tuženiku nisu niti nastali troškovi završetka radova na nastavku izgradnje objekta mrtvačnice Beli Manastir. Stoga tuženik nije imao osnove za pokretanje tog postupka pa je ovaj sud ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev kojim se proglašava nedopuštenom ovrha (pljenidba i prijenos) novčanih sredstava na računu tužitelja pokrenutih zahtjevom za izravnu naplatu ovdje tuženika pred FINA-om temeljem navedenih bjanko zadužnica te je slijedom toga odlučno kao u točki I. izreke ove presude.

21.1. Uvidom u Izvod broj 80 na listu 46. spisa utvrđeno je da su ovdje tužitelju dana 28. travnja 2022. temeljem predmetnih bjanko zadužnica OV-256/27 i OV-257/17 u korist tuženika zaplijenjena novčana sredstva u ukupnom iznosu od 102.000,00 kuna/13.537,72 EUR, a što proizlazi i iz Specifikacija izvršenja osnova za plaćanje OV- 256/17 na listu 47. spisa i Specifikacija izvršenja osnova za plaćanje OV-257/17 na listu 48. spisa. Uvidom u Specifikaciju izvršenja osnova za plaćanje OV-257/17 na listu 158. spisa i Specifikaciju izvršenja osnova za plaćanje OV-256/17 na listu 159. spisa utvrđeno je da su zaplijenjena sredstva prenesena na račun ovdje tuženika dana 8. svibnja 2023. Tako je temeljem zadužnice OV-257/17 na račun tuženika prenesen s osnove glavnice iznos od 6.636,14 EUR te s osnove troškova iznos od 132,72 EUR, a temeljem zadužnice OV-256/17 s osnove glavnice iznos od 6.636,14 EUR te s osnove troškova iznos od 132,72 EUR. Iz navedenog proizlazi da je ovrha po prijedlogu ovdje tuženika provedena, međutim, navedeno ne implicira da tužitelj nema pravni interes u ovom predmetu zahtijevati da mu tuženik vrati ono što je neosnovano stekao ovrhom te da mu naknadi štetu koju je zbog toga pretrpio, uključujući i troškove ovrhe u kojoj je ovrhovoditelj (ovdje tuženik) ostvario svoju tražbinu. Uvidom u priklopljeni spis Općinskog suda u Sisku poslovni broj Ovr-243/2022 utvrđeno je da je tužitelj podnio prijedlog za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa te prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, međutim, s prijedlogom za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava u konačnici nije uspio iz razloga što je taj sud rješenjem od 4. svibnja 2023. stavio izvan snage zaključak poslovni broj Ovr-243/2022-8 od 24. lipnja 2022. kojim je FINA-i naloženo zastati s postupanjem, odnosno naloženo ne prenijeti zaplijenjena novčana sredstva s računa ovdje tužitelja na račun ovdje tuženika po predmetnim zadužnicama, kojim rješenjem je i naloženo FINA-i da izvrši izravnu naplatu po osnovama za plaćanje-predmetnim bjanko zadužnicama. Kako je ovaj sud u ovom postupku utvrdio da je tuženik u navedenom ovršnom postupku neosnovano izvršio zapljenu i prijenos novčanih sredstava temeljem navedenih zadužnica, tužitelj je u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva imao pravni interes zahtijevati i vraćanje onoga što je tuženik neosnovano stekao ovrhom te zahtijevati naknadu štete koju je zbog toga pretrpio, uključujući i troškove ovrhe u kojoj je ovrhovoditelj (ovdje tuženik) ostvario svoju tražbinu, kako je to već ranije navedeno.

21.2. Slijedom navedenih utvrđenja tužitelj osnovano zahtijeva vraćanje onoga što je tuženik neosnovano stekao ovrhom (članak 56. stavak 1. OZ-a) pa je prihvaćen njegov zahtjev i u odnosu na ukupni tako neosnovano naplaćeni iznos od 13.537,72 EUR, koji iznos uključuje i troškove ovrhe, pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

21.3. Tužitelj ima prema odredbi članka 56. stavak 3. OZ-a pravo i na zakonsku zateznu kamatu od kada je ovrhovoditelj, ovdje tuženik, neosnovano stekao novčana sredstva iz njegove imovine pa je njegov zahtjev prihvaćen i u dijelu zahtjeva za isplatu zatezne kamate na ukupno neosnovano u ovrsi naplaćeni iznos od 13.537,72 EUR od 8. svibnja 2023., kojeg dana je navedeni iznos prenesen na račun tuženika, pa do isplate, dok je visina stope zatezne kamate određena prema članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) propisanu za ostale odnosu imajući u vidu predmet konkretnog spora te činjenicu da tužitelj zahtijeva vraćanje onoga što je tuženik stekao bez osnove.

22. Valja istaknuti kako je tužitelj tijekom postupka tvrdio da je dio tražbine koji je naplaćen od strane tuženika obuhvaćao i neosnovano naplaćenu razliku zatezne kamate iz razloga što je tvrdio da je tuženik u zahtjevu za izravnu naplatu naznačio kamatnu stopu ne uzimajući u obzir izmjene zatezne kamate u razdoblju od dospijeća njegovog računa pa do naplate te da je u zahtjevima naznačio i pogrešno dospijeće zatezne kamate po tom računu pa je sud na navedene okolnosti proveo financijsko vještačenje po društvu DARFIN d.o.o. Zagreb, Radnička 34A, OIB: 85403698394, koje društvo je nalaz i mišljenje izradilo po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i vrijednosne papire mag.oec. RU (nalaz i mišljenje na listovima 421. do 428. spisa). Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi, kao što je to već ranije utvrđeno, da je FINA izvršila zapljenu i prijenos sredstava s računa tužitelja u korist računa tuženika u ukupnom iznosu od 13.537,72 EUR, od kojeg iznosa se iznos od 13.272,28 EUR odnosi na glavnice, a iznos od 265,44 EUR na troškove, a da FINA nije naplatila sredstva tužitelja s osnove zatezne kamate niti s osnove izvršenja osnove za plaćanje OV-256/17 i OV-257/17.

23. Tuženik na navedeni nalaz i mišljenje nije imao prigovora, dok je tužitelj podneskom od 29. travnja 2025. naveo da nije jasno na koji je način vještak došao do zaključka da na računu tuženika nije naznačeno dospijeće jer isto proizlazi iz sadržaja samog računa te je u tom smislu predložio korekciju nalaza i mišljenja, a tvrdio je i da nije jasno na koji način je vještak došao do zaključka da u postupcima izravne naplate predmetnih zadužnica nije došlo do naplate kamate.

24. Vještak se na navedeni podnesak tužitelja očitovao podneskom od 3. lipnja 2025. te je istaknuo da je utvrdio kako FINA nije zaplijenila niti naplatila zatezne kamate s osnove izvršenja osnove za plaćanje OV-256/17 i OV-257/17, kako prilikom zapljene sredstava s računa ovdje tužitelja tako niti prilikom naplate u korist računa ovdje tuženika, i to iz dokumentacije FINA-e i Specifikacije izvršenja osnova za plaćanje.

25. Imajući u vidu navedeni pisano očitovanje financijskog vještaka tužitelj je na ročištu 28. studenog 2025. naveo da nema prigovora na nalaz i mišljenje vještaka te da stoga nema potrebe niti da se isti neposredno saslušava pred sudom, a s čim se suglasio i tuženik.

26. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka jer je prema ocjeni ovog suda vještak brižljivo razmotrio predmet vještačenja, točno je naveo sve što je opazio i našao te je svoje mišljenje iznio savjesno i u skladu sa pravilima znanosti i vještine, a stranke u konačnici na njegov nalazi mišljenje nisu imale prigovora.

27.1. Tužitelj je u ovom postupku zahtijevao i da mu tuženik naknadi i štetu koju je pretrpio zbog neosnovano provedene ovrhe izravnom naplatom po predmetnim zadužnicama, a što uključuje, kako je to već ranije obrazloženo i troškove ovrhe u kojoj je ovrhovoditelj ostvario svoju tražbinu. Sud je uvidom u ovršni spis Općinskog suda u Sisku poslovni broj Ovr-243/2022 utvrdio vrijeme nastanka pojedinačno zatraženih ovršnih troškova i visinu istih. Tako su tužitelju nastali troškovi prijedloga za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa i podredno prijedloga za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava od dana 4. svibnja 2022. u iznosu od 2.500,00 kuna/ 331,81 EUR (Tbr. 11.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 82,95 EUR, trošak plaćene sudske pristojbe na navedeni prijedlog u iznosu od 1.370,00 kuna/ 181,83 EUR te trošak sastava žalbe od 12. svibnja 2023. (Tbr. 10.5. Tarife) u iznosu od 248,75 EUR (prema vrijednosti boda u vrijeme poduzimanja radnje) uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 62,19 EUR, odnosno ukupno mu je nastala šteta u vidu troškova nastalih mu u postupku ovrhe u kojem je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj neosnovano ostvario svoju tražbinu u iznosu od 907,53 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude, dok je tužiteljev zahtjev odbijen u odnosu na preostalo neosnovano zatraženu štetu s osnove nastalih mu navedenih troškova u iznosu od 388,95 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

27.2. Tužiteljev zahtjev prihvaćen je i u odnosu na zahtijevanu zateznu kamatu na dosuđeni iznos štete s osnova nastalih mu troškova ovrhe u kojoj je tuženik kao ovrhovoditelj ostvario svoju tražbinu i to od dana donošenja ove odluke pa do isplate kako je to tužitelj u svom zahtjevu postavio, pri čemu je odluka o visini zatezne kamate donesena u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a.

28. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 5., čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/2023, dalje u tekstu: Tarifa), prema zahtjevu za naknadu troškova (list 501. do 502. spisa) i vrijednost boda od 2,00 EUR.

29. Tužitelju su kao potrebni priznati sljedeći zatraženi troškovi:

- trošak sastava tužbe (Tbr. 7.1. Tarife) u iznosu od 500,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 125,00 EUR,

- trošak sastava podneska od 20. studenog 2023. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 500,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 125,00 EUR,

- trošak sastava podneska od 23. studenog 2023. (Tbr. 8.4. Tarife) u iznosu od 50,00

EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 12,50 EUR,

- trošak sastava podneska od 28. studenog 2023. (Tbr. 8.4. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 12,50 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 12. prosinca 2023. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 500,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 125,00 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 11. ožujka 2024. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 500,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 125,00 EUR,

- trošak sastava podneska od 20. ožujka 2024. (Tbr. 8.4. Tarife) u iznosu od 50,00

EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 12,50 EUR,

- trošak sastava podneska od 29. travnja 2025. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 500,00

EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 125,00 EUR,

- trošak sastava podneska od 18. srpnja 2025. (Tbr. 8.4. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 12,50 EUR,

- trošak sastava podneska od 24. srpnja 2025. (Tbr. 8.4. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 12,50 EUR,

- trošak sastava podneska od 3. studenog 2025. (Tbr. 8.4. Tarife) u iznosu od 50,00

EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 12,50 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 28. studenog 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 500,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 125,00 EUR,

- trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 400,00 EUR,

- trošak predujma za elektro vještačenje u iznosu od 625,00 EUR,

- trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 90,92 EUR,

- trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 90,92 EUR, odnosno ukupno mu je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 5.331,84 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u točki V. izreke ove presude.

30. Odluku o zateznoj kamati na dosuđeni iznos parničnog troška sud je donio na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visinu stope zatezne kamate odredio u skladu sa odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

31. Tužiteljev zahtjev odbijen je u odnosu na neosnovano zatraženi trošak sastava podneska od 6. srpnja 2023. jer je taj trošak ocijenjen nepotrebnim za vođenje ovog postupka. Tužiteljev zahtjev odbijen je i u odnosu na prekomjerno neosnovano zatraženi trošak sastava podneska od 23. studenog 2023. iz razloga što navedenim podneskom tužitelj u bitnome dostavlja dokumentaciju pa se radi o podnesku koji spada u kategoriju tzv. ostalih podnesaka za koji je nagrada propisana Tbr. 8.4. Tarife, a ne Tbr. 8.1. Tarife kako je to tužitelj zatražio. Nadalje, zahtjev za naknadom troškova odbijen je i u odnosu na zahtijevani trošak sastava podneska od 7. ožujka 2024. jer je taj trošak ocijenjen nepotrebnim s obzirom da je predan neposredno prije ročišta održanog 11. ožujka 2024. za pristup na koje je tužitelju u cijelosti priznata zatražena nagrada, a na kojem ročištu je tužitelj mogao iznijeti sve navode iz navedenog podneska. Tužiteljev zahtjev odbijen je u odnosu na zahtijevane troškove sastava podnesaka od 11. lipnja 2024., 23. kolovoza 2024., 9. listopada 2024., 14. studenog 2024., 21. svibnja 2025. i 3. srpnja 2025. iz razloga što ti podnesci nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka, kao i u odnosu na zahtijevane troškove sastava podneska od 11. veljače 2025. i 19. veljače 2025. iz razloga što je tužitelj u spis dokaze o izvršenim plaćanjima predujmova za određena vještačenja mogao dostaviti i bez troškova popratnih podnesaka tim više što se plaćanje predujmova automatski evidentira i u sustavu e-Spisa. Tužiteljev zahtjev odbijen je u odnosu na zahtijevani trošak pristupa na ročište za objavu presude iz razloga što tužitelj na navedeno ročište nije pristupio pa mu taj trošak nije niti nastao. Slijedom navedenoga tužiteljev zahtjev odbijen je za ukupni iznos od 1.937,50 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki VI. izreke ove presude.

U Zagrebu 12. siječnja 2026.

SUDAC

Iva Karin Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.